• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

E, Bože moj ili Kiki Miki Riki moj! U svakom slučaju O MOJ BOŽE! A nije piso...
Naravno ženska briga da mu se nešto dogodilo je prestala već prije tjedan dana kada je viđen u okolnim selima.Baš ono: Sjedi curo kod kuće, jer on nije za tebe, on je sada kod druge...Tralalalalaalaa Iako ako ste gledali one filmove kada dožive neku nesreću ili već što pa imaju privremenu amneziju pa se ne sjećaju recimo svojih cura, zaručnica, žena, ljubavnica ili što sve već možemo biti. To je sigurno to. Moram pogledati koji film sa tim scenarijem da vidim što da napravim. Ili moram provjeriti da li sam možda kojim slučajem slučajno blokirala da ne primam poruke a ni pozive. Ali jučer je Svileni dobio poruku. I to jednu zbog koje se ja kao osjećam super(hm... ne komentiram). Sad ili je to reakcija i to ona živčana, histerična koja će se pretvoriti u nekontrolirano plakanje ili je to zbog izbacivanja misli iz tijela i riješavanja situacije iako situacija nije ni bila situacija nego nešto... Ajme, mislim da je to živčana i histerična sreća koja će uskoro izmaknuti kontroli... Bitno da je mobitel ugašen i bačen u ladicu jer ga se odričem. Za sve je on kriv!! Bože kako je bilo lijepo kada nije postojao. Kada sam se služila onim tatinim starim velikim poput ovih sada bežičnih. A služio bi samo za hitne slučajeve jer ne daj Bože da tati stigne poruka od nekog tipa.Inače su pisma bila IN. Eto tako pošaljem pismo i još imam vremena da odem i razvalim sandučić i spasim štetu.
Ili prepravim pismo i bacim ga u drugi sandučić. Ali mislim da tako svake večeri bi bili razvaljeni sandučići kada bi svaka cura išla spašavati svoju sramotu. Zato još najbolji golub. Pa da kupit ću si goluba,i tako se odričem mobitela. I nek on lijepo razvozi. Ako nije suđeno da pismo stigne na odrediše neko će sačmaricom pogodit goluba a ako je, sudbina je u golubovom kljunu. I onda još kada pošaljem neko pismo tipa ove poruke nek se još i posere za dojam.
A jučer ja se lijepo šetam gradom i taman kad sam mislila da me ništa ne može više šokirati ugledam tipa na -50 kako izlazi iz auta kod jednog kafića gol do pasa. I nitko drugi nego netko sa kime sam mjesec i pol imala nešto( hm, bolje da šutim). Još stane sa nama a ja šokirana, sva se zbunila i izraz lica kao da ću svaki tren pasti u nesvijest. Naravno njegovo obrazloženje je bilo to da su u kafiću gdje je on Go-Go plesačice i da im pomaže. O moj Bože sam izgovorila vjerovatno sto puta još i nakon što smo ga ostavili sa frendom koji je kraj njega stajao u bundi. Izgledali su kao manekeni za neku reklamu prije i poslije oblačenja. Ali vrhunac je bio kada je viknuo nasred ulice: Još uvijek te volim!
Eh, grrrrr, što je to seksy čuti od Go-Go dečka.
Uf, a ti dečki i njihovo skidanje majica me je uvijek fasciniralo. Čini mi se da jedva čekaju priliku da se riješe majice. Zato vjerovatno i ima uvijek manji izbor muških majica nego ženskih. Ono čemu proizvoditi nešto kada i tako nema koristi. A možda je to sada i IN, Bože dragi i ja svašta pišem. Ma neću se ni čuditi kada budem prolazila kraj nekog muškog društva i na jednoj hrpi budu nabacane jakne a na drugoj majice. Ali svakako su najmoderniji oni koji skinu majicu pa ju zavežu oko glave. Grrrr(i to seksy grrr).
A mi cure uvijek imamo prigodne pjesme koje možemo pjevati(kad več nemamo blago valovita prsa da ih pokazujemo svakom prilikom):

A naravno kako su meni dečki ne iscrpna tema i ove subote sam imala vrlo bliske susrete sa nekolicinom. Eh, ja kao da stvarno na sebe navučem baš one najteže oblike retardusa. Tako ja upoznam (tj. već prije upoznatog) lika ni više ni manje nego iz Piškorevaca. Mog omiljenog sela(u kojem nikad nisam bila). I lik naravno kolega od mog dotičnog sa početka. Naravno ništa ne zna ali bitno da mi predložio šetnju. Naravno znam ja što je htjeo ali kao idem se ja pravit glupa da to završilo bacanjem moje ruke i arogantnim pogledom tipa: Curo nemaš pojma što gubiš. Obožavam kada dečki nemaju smisla za šalu.
A onda neka među događanja da ne spominjem došla ja do Mamba. Naravno bacila se na svoju koreografiju stoj na mjestu i lagano klimaj lijevo desno kad kraj mene neko dijete. Mali garant 13 godina(možda i manje s obzirom da koliko sam skužila nema zub, to mu možda mliječni ispo) iako je reko da ima 17 ali što ću ja ajd pleši sa njim, popričaj u nadi da će dovesti svoje zgodne starije kolege. Ali... Kad je došlo do toga još veče razočaranje. Likovi u mraku izgledaju komično(ne želim ni zamišljat pod svjetlom). Nitko od mog društva nije imo pojma što ja radim sa njima ali moraju priznati da je baš izgledalo seksy kada je onaj skakutao oko mene dok sam ja umirala od smijeha.
Ma ne preostaje mi drugo nego da se nadam da ću po savjetu moje mame, u subotu ujutro na kavi sresti nekoga tko je će biti baš za mene...
Ili možda nedjeljom popodne da odem u šetnju...


A jedna vijest lijepa(ajd i to napokon), super, najdraža meni je ta da sa svojih šest prijatljica idem u Istanbul i tamo ću dočekati novu godinu. Ovaj put idem sa mojim Slavoncima pa se nadam da neću završiti u autobusu punom parova kao što sam prošle godine kad smo išli u Poljsku. Bitno da ja nisam kod kuće i da sam daleko bez novaca na mobitelu, onda je sve u redu.A i golub mi baš neće iz Turske letati do Hrvatske.

Uglavnom za kraj: Od sutra sam totalno nova osoba!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.