propovijedi
24.11.2016., četvrtak
|
Poštovani posjetitelji ovog bloga, prošlo je podosta godina i sva tri ciklusa mojih propovijedi nekoliko puta su ponovljeni bez ovećih izmjena. Stoga sam odlučio da više ne stavljam svoje propovijedi na ovaj blog. Postoje zanimljive teme o kojima bi mogao pisati i o kojima još razmišljam, a do tada srdačan pozdrav.  |
18.11.2016., petak
NEDJELJA KRISTA KRALJA
 N 20 NEDJELJA KRISTA KRALJA P 21 Prikazanje BDM U 22 Sv. Cecilija S 23 Klement Č 24 Andrija P 25 Sv. Katarina Aleksandrijska S 26 Konrad N 27 I NEDJELJA DOŠAŠĆA ILI ADVENTA Čitanja: 1. čitanje: 2 Sam 5, 1-3 Psalam: 122, 1-2. 3-4a. 4b-5 2. čitanje: Kol 1, 12-20 Evanđelje: Lk 23, 35-43 Posljednja nedjelja u Crkvenoj godini 34. posvećena je Kristu Kralju svega stvorenoga. Kakav je to Krist Kralj? Ima li uopće smisla zvati ga kraljem kada na njemu nije bilo ništa kraljevskoga. Nismo li mi slični maloj djeci koja, kad im se pripovijeda kako su Isusa mučili, a on je bio tako dobar, odgovaraju; 'da sam ja bio tamo ja bi te mučitelje sve kaznio a Isusa oslobodio.' Bismo li mi Isusa uopće prepoznali kao Spasitelja ili bi i za nas bio samo obični buntovnik? Onaj koji ruši pravu vjeru. Koji podilazi masi i predobiva ih za sebe umjesto da im jasno izloži nauk koji uče Zakon i Proroci. Koji kralj? Čovjek bola i patnje. Pogrđen i popljuvan. Izdan i napušten. Ali Isus ipak mirno i jasno odgovara Pilatu: «Da, ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta…..» Kako za narod tako i za njegove učenike Isusova uloga bila je nepoznanica. Tajna – otajstvo, koje im se otkrivalo ne po Isusovim riječima nego prvenstveno njegovim djelima. Tako je Isusov život, a posebno njegova smrt i uskrsnuće postalo objava jednog novog – do tada nespoznatljivog kraljevstva ili carstva, kako to kažu u Istočnoj crkvi, koje s kraljevstvom kakvo poznaje ovaj svijet ima samo zajednički naziv i ništa drugo. A oni koji su upoznali to Isusovo kraljevstvo s pravom se zovu sinovi i kćeri Svjetla. Za razliku od sinova Tame. Logos i Thanatos = stvaralačka Riječ i ništavilo. Na koncu vjekova, kad Isus uspostavi Kraljevstvo svjetla i kad ga preda Ocu biti će uništeno kraljevstvo tame a s njime i sin tame, otac laži - đavao. Tada će Sin čovječji sjesti na prijestolje slave svoje i suditi. I tko će biti ti blagoslovljeni Oca nebeskoga? Čista socijala! Ne spominje se pravovjerje, ne spominju se molitve niti neka asketska djela kao prioriteti. Jednostavno; gladnog nahraniti, žednog napojiti, stranca prihvatiti, golog obući, oboljelog posjetiti, kao i one koji su u tamnici. Sukladno Isusovom načinu života koji se odvijao na prašnjavim putevima 'cvjetne Galileje' kada su ga presretala dječica, ribari, siromasi, gubavci i izopćenici…. Uzaludno bi bilo tražiti Isusovo kraljevstvo u nekom, pa makar, i religioznom glamuru, raskošnim katedralama i obredima i svečanostima koje oponašaju sjaj sinova ovoga svijeta. Svoga ću Kralja svemira potražiti u skromnom 'hramu svoga srca'. Očistiti ću više nego skromnu izbu svoje duše (adventska ispovijed) i čekati Kralja nad kraljevima da me posjeti i da sjedne dok skamenjen klečim, a njegov će me Božanski pogled blago zapitati: «No dijete moje imaš li kakav dar za mene?» Što ću mu tada odgovoriti? Advent ili došašće je vrijeme kada nas na temelju današnjeg Evanđelja Crkva potiče da i mi činimo djela milosrđa. Pa možda umjesto, da i ove godine govorimo i pišemo protiv potrošačkog slavljenja Božića, da konkretno nešto učinimo. Odreknemo se božićnih darova, kupovine, skupog nakita i da to darujemo potrebnima. Ili ako sam nemam da nekome nešto pomognem. Mladi bi se mogli dogovoriti pa zajedno, možda, sa svojim svećenikom pohoditi bolesne župljane u bolnici. Ima onih kojima nitko nikada ne dolazi. Donijeti im Glas koncila ili koji Glasnik. Popričati s njima. Pitati ih odakle su – kasnije razgovor sam krene. Čime ću darivati Kralja nad kraljevima kad njemu samome ništa ne treba? On nas gleda očima onih koji su željni naše pomoći i ljubavi. Tim darima darivati ću Kralja nad kraljevima. Amen. Molitva vjernika Kralju nad kraljevima uputimo svoje molitve i molimo snagu Duha Svetoga da i mi postanemo odgovorni i zauzeti svjedoci kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji. 1. Obdari Crkvu svoju novim žarom da bi se zalagala za spasenje svega svijeta. – Molimo te. 2. Vodi biskupe i svećenike da budu dobri i vjerni navjestitelji tvoga Kraljevstva. – Molimo te. 3. Učini da imamo srca pomagati svima koji su u nevolji i trebaju našu pomoć. – Molimo te. 4. Vodi one koji su na vlasti da se zauzmu za najugroženije članove zajednice. – Molimo te. 5. Za sve koji trpe: gladni, bolesni, progonjeni; da u svojim bližnjima nađu pomoć i potporu. – Molimo te. 6. Za nas koji smo ovdje okupljeni: otvori nam oči i srce kako bismo te mogli prepoznati u svakom čovjeku koji treba našu pomoć. – Molimo te. 7. Za sve naše pokojne rođake i znance koji su u tebe vjerovali i nadali se zajedništvu u tvome kraljevstvu. – Molimo te. Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: ''Što učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.'' Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvjetljuje moje srce, pa da u svakom čovjeku uspijem prepoznati tebe, sina Čovječjega, koji ćeš mi jednom suditi. Amen. Meditativna pjesma Kako da pjevam pjesmu Kralju nad kraljevima, Gospodaru moga srca? Što da izustim Onomu kome je unaprijed znana svaka moja misao? Pa ipak, strune ću na mojoj liri ugoditi i hrapavim glasom zapjevati Gospodaru svemira, jer znam da će njegova Blagost poslušati pjesmu moju prosjačku onom ljubavlju kojom roditelj, pun radosti, sluša prva tepanja svoga djeteta. O, Veliki i Sveti, skriveni u jednostavnosti da te ne prepoznaju oholi! Izrastao si iz davnina za nas na zemlji ovoj sasušenoj kao izdanak spasonosni da nas hraniš Hranom svoje svetosti. Od udaraca naših lice ti bi kvrgavo poput čokota iz kojega crveni sok životvorni izvire, da se iz Tvojih rana naše boli zaliječe. Tko da prepozna Kralja u patniku, na kom' ne bijaše ljepote ni sjaja, da bismo se unj' zagledali? Prezren si bio, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog' svatko lice otklanja, prezren…odvrgnut. O, Presveti i Svevišnji Kralju, kakvom li si se koprenom zaogrnuo da te ne prepoznaju silnici! A ti si naše boli uzeo na se. Za naše si grijehe bio proboden. Satrle su te naše opačine, kaznom što pade na te mi smo izliječeni. Ko jagnje na klanje odveli su Te, a ti ni usta nisi otvorio, Kralju i Bože moj! Ukop ti odrediše među zločincima, jer te u bezumlju svojem i sljepilu nisu mogli prepoznati. Hvala ti što duša moja prosjačka slasti ''velikih'' nikada ne okusi. Bosonoga prašnjavim putem Tvojim putuje, prema sjajnom jutru Uskrsnom, prema Zori svitanja da iza tamne, smrtne koprene jutarnju Zvijezdu ugleda. Onu Zvijezdu, koja nema zalaza. O, Sveti, Vječni, Otajstveni, čime da Te darujem, kako da Te obradujem? Znam, u malom hramu srca mog' klije čežnja neugasiva, čežnja tvojom Hranom hranjena, za trenutak radosti, vremenom nemjerljive, prostim umom nespoznatljive, od Tebe samog darovane meni sitnom stvoru koji bi svome Kralju pjevao proseći ljubav i naklonost već unaprijed darovanu. Amen. |
12.11.2016., subota
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 13 XXXIII NEDJELJA KROZ GODINU P 14 Sv. Nikola Tavelić, Ivan Trogirski U 15 Albert Veliki S 16 Biserka, Agneza Č 17 Elizabeta Ugar., Viktorija P 18 Posveta bazilike sv. Petra i Pavla S 19 Jakob Pustinjak, Matilda N 20 XXXIV NEDJELJA KROZ GODINU – KRIST KRALJ Čitanja 1. čitanje: Mal 3, 19-20a Psalam: 98, 5-6. 7-8. 9 2. čitanje: 2 Sol 3, 7-12 Evanđelje: Lk 21, 5-19 Kako svaki svećenik treba imati oporuku to sam i ja ovo malo svoje sirotinje podijelio kako sam najbolje znao, i dok sam napisao zaključnu rečenicu: ''Gospodine, budi milostiv meni grješniku'', stegla me oko srca neka zebnja i pomislih – eto, blizu je ono što se činilo tako daleko. Oproštaj svih oproštaja, kada se ništa ne može ponijeti, kada se ništa ne može promijeniti, ispraviti, dodati ili oduzeti. To je odlazak kada se više nema čemu niti na što okrenuti. Svi rastanci su mi u životu teško padali, ali pomisao na onaj konačni protresao me do dna duše. Puno sam puta pročitao kako čovjek današnjice ne razmišlja o svom odlasku s ovoga svijeta i kako ne želi o tome slušati. Naprotiv, osobno mislim da je to kriva procjena jer upravo to je vrlo česta tema koja nas zaokuplja kada smo sami, ali isto tako, toliko bolno osobna da nemamo snage o tome naglas razglabati s drugima. Svi mi dobro znamo da će taj dan D sigurno doći, ali kako će to biti? Hoće li se sve to odigrati u jednom strašnom grču i tupom strahu ili ćemo imati tu milost da pri svijesti s molitvom na usnama izgovorimo: ''Dođi Gospodine! – maranatha'', kako su to imali običaj zazivati prvi kršćani i sveti. Tako su se pozdravljali u tom duhu su živjeli, kako ih ne bi iznenadila tjelesna smrt ili ne daj Bože još gore, ona konačna koja se zove smrt premda se ne umire, ali se gubi život u svjetlu Božje prisutnosti i zajedništva svetih. Ne tako davno prolazili smo alejama i drvoredima kroz naša groblja na Svi Svete. S drveća je padalo lišće. Odumiranje vegetacije pred zimu u nama budi sjetne misli. Ali to je samo privid. Priroda se već sada priprema na novi život. Na drveću se već naziru pupovi iz kojih će se na proljeće razviti novi listovi, novi cvjetovi, novi život. Vjera, utemeljena na Objavi, također nas hrabri i govori; ovo nije svršetak, postoji život nakon tjelesne smrti. Život kakav ne možemo niti zamisliti, jer radi se o duhovnom, višem, savršenijem životu. Naš život ovdje na zemlji nije konačnica, kojom sve završava. On je tek priprava za onaj vječni, savršeniji. Isus, govoreći u evanđelju o konačnici, upozorava malu zajednicu, jezgro Prve crkve, na nevolje koje će zadesiti one koji su povjerovali, ali na kraju nadodaje: ''Svojom ćete se postojanošću spasiti.'' (Lk 21. 19). Postojani na putu vjere, svjesni da je naša prava domovina na nebesima, možemo smireno i u tihoj radosti iščekivati onaj sudbonosni tren susreta s Gospodinom – Izvorom vječne radosti i sreće. Amen. Molitva vjernika Puni pouzdanja u Božju dobrotu, iskrena srca iznesimo svoje molitve. 1. Prosvjetljuj svojim nebeskim svjetlom Crkvu, da bude putokaz na putu prema nebeskoj domovini. – Molimo te. 2. Pastire Crkve potiči da budu iskreni nasljedovatelji nebeskog Učitelja. – Molimo te. 3. Svojim blagoslovom ispuni vjernike da upoznaju otajstvo života na zemlji, kako bi težili prema onom vječnom i neprolaznom. – Molimo te. 4. Daj, Gospodine, da u radosnom oduševljenju tražimo tvoje putove koje nam nudiš kako bismo ti se približili. – Molimo te. 5. Nadahni svojim Duhom našu zajednicu da u radosnoj nadi hodimo kroz život. – Molimo te. 6. Naše mlade usmjeruj prema vrijednostima koje će ih osloboditi zla i ropstva grijehu. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u svoje kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te. Primi i usliši Gospodine naše molitve, te nam daj i ono što ne znamo ili se ne usudimo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
03.11.2016., četvrtak
TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 6 XXXII NEDJELA KROZ GODINU P 7 Engelbert, Anđelko U 8 Bl. Gracija Kotorski S 9 Posveta Lat. Bazilike Č 10 Leon Veliki, Lav P 11 Sv. Martin biskup S 12 Jozafat, Emilijan N 13 XXXIII NEDJELJA KROZ GODINU, Stanislav 1. čitanje: 2 Mak 7, 1-2, 9-14 Psalam 17 1. 3-6, 8b i 15 2. čitanje: 2 Sol 2, 16-3, 5 Evanđelje: Lk 20, 27-38 Zadivljuje nas hrabrost prvih kršćanskih mučenika, posebno kada se radi o mladim osobama pred kojima je bio život i blistava karijera, a oni su sve to prezreli i radije pošli u strašnu smrt nego li se odrekli svoje vjere. Sjetimo se samo svete Katarine Antiohijske, sv. Sebastijana, sv. Stjepana prvog kršćanskog mučenika. Svete Doroteje i tolikih tisuća mladih Kristovih mučenika… No, ne treba zaboraviti niti na herojske mučenike Starog Zavjeta, poput sedmero braće Makabejaca o kojima je riječ u današnjem prvom čitanju. Radnja se odvija u II. st. prije Krista u vrijeme tuđinskog kralja Antioha Epifana IV. Taj je tiranin naumio svoju golemu državu homogenizirati nametanjem jedinstvene religije čije je uvođenje kod Židova izazvalo silno ogorčenje. Kralj je, naime, zabranio stare običaje, oskvrnuo je Hram stavljajući u njega Zeusov kip. Palio je svete spise, dokinuo je blagdane…. Sve je to provodio pod parolom modernizacije društva. Zar nismo i mi u dvadesetom stoljeću bili svjedoci nasilja koje je u ime napretka provođeno nad vjerom i vjernicima? Odlučnost mladih mučenika, sedmorice braće Makabejaca, koji su samosvjesno radije išli u smrt nego li prekršili vjeru svojih otaca, u nama budi osjećaj poštovanja i divljenja. Kao da su se natjecali u hrabrosti, a iznad svega udivljenja je bila vrijedna njihova majka koja nije plakala nego ih je puna vjere i pouzdanja u Gospodina hrabrila da ustraju i da se ne pokolebaju. U njihovom mučeništvu snažno je naglašena vjera u uskrsnuće i vječni život. Relativizam, popustljivost, prilagodljivost…. sve su to znaci slabe ili nikakve vjere. Ako netko ide radije u smrt nego da prekrši predaju i običaje otaca; u našem slučaju to je bilo odbijanje jedenja svinjetine, taj sigurno duboko vjeruje u vječni život. Tako je hrabri starac Eleazar ispljunuo svinjetinu koju su mu nasilno ugurali u usta i bez straha prihvatio smrt, poput braće Makabejaca jer ga nakon smrti čeka vječni život. Vjeru u život nakon tjelesne smrti u raznim oblicima i pojmovnim formulacijama nalazimo u nama svim dostupnim povijesnim razdobljima čovječanstva. Gotovo u svim grobovima, mogilama i posmrtnim žarama pronađeni su i znakovi vjere u zagrobni život. Dakako da sama ta vjera u prekogrobni život nije uvijek bila garancija da se čovjek koji je u to vjerovao ponašao u skladu s nekim visokim etičkim normama, jer je sama vjera znala biti do te mjere iskrivljena da se obožavalo i zla božanstva ili se imalo primitivan pojam o Bogu ili božanstvu koje se dalo raznim žrtvama pridobiti, gotovo bismo rekli potkupiti, kako bi se na ovom kao i na drugom svijetu imalo njihovu naklonost. Za razliku od poganskog shvaćanja vjere pripadnici objavljene religije kojoj su pripadali Izraelci imala je visoko razvijen moralni kodeks i zakone čije obdržavanje je ujedno bio i uvjet vječne sreće i vječnog života. Pa ipak i kod njih je bilo onih koji su, doduše, vjerovali u Boga, ali ne i u vječni život. Sa smrću sve završava. Takav slučaj imamo u današnjem evanđelju. Saduceji, koji su nijekali vječni život izlaze pred Isusa s primjerom koji je na granici samog ruganja: Sedmorica su ju imala za ženu, kome će nakon uskrsnuća pripasti? Premda nisu vjerovali u uskrsnuće ipak je s njima bio moguć razgovor jer su vjerovali u Boga i u predaju pa im Isus samo navodi što o tome ima u Pismu. Sasvim je drugačija situacija s onima koji niječu ne samo uskrsnuće, nego i vjeru u Boga. Ili je ta vjera toliko slaba da je tek povod vlastitom proizvoljnom umovanju i pabirčenju po raznim vjerskim sustavima kako bi se usvojilo ono što je privlačno i što ne traži neku posebnu žrtvu i odricanje. Takav će ''vjernik'' bez imalo promišljanja u raznim anketama zaokružiti da je vjernik, pa čak i katolik premda možda vjeruje u reinkarnaciju ili se ponaša i živi kao svaki drugi ateist i materijalist. Takvi nikada nisu voljni niti sposobni poklad vjere prihvatiti kao nedjeljivu cjelinu nego će birati što im je dopadljivo i ugodno. Crkveno učiteljstvo ili uopće ne poznaju ili ga osporavaju na svim onim područjima koja im se ne mile. Bolest suvremenog vjernika na Zapadu sastoji se u tome što za njih vrhovni zakon nije ni Bog, ni Crkva niti crkveno učiteljstvo niti svetopisamska predaja nego isključivo njihov ograničeni egocentrični um koji proizvoljno bira, pa zapravo i ne možemo govoriti o nekoj vjeri ili ozbiljnom vjerniku nego je riječ o svojevrsnom bezboštvu jer u stvari za njega Bog nije Stvoritelj nego je to on, čovjek, stvorenje koje nije u pravom smislu upoznalo svoga Stvoritelja pa se tako i ponaša. Vječni život se objavljuje u životu vjernika već na ovom svijetu. To je njegova uronjenost u Boga. Umjesto preispitivanja pouzdanje, prihvaćanje... Prihvaćanje života bez uljepšavanja. Ovaj moj život takav kakav jest je hod s Bogom prema vječnosti. Bože, ja sam nedjeljivo tvoj. Ti si Gospodar svega što si mi dao pa ti se stoga u svemu podvrgavam. Neka se tvoja misao očituje kroz moju misao i tvoj osjećaj ljubavi prema svemu stvorenom neka nađe svoje puteve i izlaze kroz moje osjećaje. Kada ti se potpuno predajem tek tada u pravom smislu jesam, jer sve moje umovanje bez tebe i sva moja tobožnja ljubav bez tvoje ljubavi nije ništa, tek prašina koja nije vrijedna spomena. Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Bogu svemogućem Ocu, koji nam je u Kristu jasno objavio da postoji vječni život i uskrsnuće mrtvih; uputimo svoje molitve. 1. Blagoslovi Bože sve članove svoje svete Crkve svetim blagoslovom spoznaje da smo putnici prema vječnoj domovini gdje nas ti čekaš ''licem u lice''. Daj da taj susret za svakog člana tvoje Crkve bude izvor radosti vječnog života. – Molimo te. 2. Za našeg svetog oca, biskupe i svećenike; da zauzeto i apostolskim žarom vode tvoju Crkvu vjernih ususret vječnom životu. – Molimo te. 3. Obasjaj, Bože, svjetlom Kristova uskrsnuća sve ljude svijeta i objavi im istinu da su pozvani na vječni život u zajedništvu s tobom i svetima. – Molimo te. 4. Daj nam snagu vjere, da ti u svemu budemo podložni i da preko nas ostvaruješ svoje planove spasenja. – Molimo te. 5. Blagoslovi nas, sve koji smo se okupili oko žrtvenika tvoga ljubljenog Sina, da nam njegovo sveto Tijelo koje ćemo danas primiti bude zalog vječnog života. – Molimo te. 6. Našu mladost privuci k sebi da ti budu odani i vjerni poput herojske braće Makabejaca. – Molimo te. 7. Naše pokojne primi u krilo svoje Božanske milosti i svjetlosti. – Molimo te. Dobri naš Oče nebeski, po tvojoj ljubavi primili smo dar života, a po otkupiteljskoj žrtvi Isusa Krista postali smo tvoji sinovi i kćeri. Ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo jednom bili dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našem. |
31.10.2016., ponedjeljak
BLAGDAN SVIH SVETIH
 1. čitanje: Otk 7, 2-4, 9-14 2. čitanje: 1 Iv 3, 1-3 Evanđelje: Mt 5, 1-12a Mnoštvo vjernika na sv. misama na blagdan Svih svetih, masovni posjeti grobljima; sve nam to govori da je blagdan Svih svetih povezan ne samo uz ćašćenje svetih nego i duhovna poveznica s našim pokojnima. Ne častimo mi samo kanonizirane svete, one koje je Crkva svečano proglasila svetima. U svete ubrajamo sve spašene, a u duhu Prve crkve i sve koji su kršteni a nisu se odmetnuli od vjere u Krista Isusa. Vjera u novi oblik života nakon tjelesne smrti uvijek je bila prisutna i to ne samo kod kršćana, nego i u drugim vjerama. Tako su u prošlosti kršćani više molili za svoje pokojne. Groblja i grobovi nisu bili u prvom planu. Današnji raskošni grobovi i spomenici više govore o onima koji su ih postavili, o njihovom statusu u društvu ali i o njihovoj vjeri odnosno nevjeri. Osim što su u prošlosti grobovi bili uglavnom jednostavni i ubrzo bi se prekapali, postojala je praksa, koju pratimo već u prvim stoljećima kršćanstva, da se vjernike rado pokapa uz grobove mučenika (posebno u katakombama), a kasnije uz crkve, posebno uz svetište crkve. U Srednjem su se vijeku čak prokopavale niše kako bi barem glava pokojnika bila u crkvi. Razlog tomu je moć posvećenja i blaženog mira koje jamči posvećeno mjesto crkve. Tajanstvena koprena koja razdvaja žive na zemlji i pokojne u vječnosti na blagdan Svih svetih i Dušni dan kao da je tanja. Molitve, živa sjećanja, blizina počivališta posmrtnih ostataka naših najmilijih, sve nas to združuje. U svemu pak predvodi vjera. Vjera u vječni život. Takav pozitivan odnos prema životu, koji ne prestaje smrću, budi optimizam i daje nam hrabrost da se otimamo ništavilu. Vjernik u pravom smislu živi trodimenzionalnost vremena. Prošlost nam je učiteljica kako bismo pravilno uredili svoju sadašnjost koja je onda zalog sigurne budućnosti. Sigurno da na ovom svijetu ne postoji niti jedan narod koji u tolikoj mjeri crpi snagu iz svoje bogate prošlosti kao što je to Izabrani Božji narod. Za nas kršćane to je od Boga Izabrani narod iz kojega je iznjedrena Crkva, zaručnica onoga koga su proroci naviještali, samog Spasitelja. Za Židove to je i njihova povijest koja nije samo religiozna pozadina njihove vjere nego i snažno uporište, nadahnuće za nove mlade naraštaje.... U sklopu trgovačkog centra u starom Jeruzalemu nalazi se veliki mural (zidna slika) koji prikazuje mukotrpan, ali i slavan put jednog naroda kroz više milenijski hod. Od praotaca, Mojsija, kraljeva i proroka, putuje povorka naroda u svojim živopisnim nošnjama. Tu veliku povorku predvodi mala djevojčica u nošnji svoga naroda, a u ruci joj mogranj ( plod mediteranskog šipka). Šipak ima duboku i višestruku simboliku za Izrael. To je plod obilja, zdravlja, plodnosti i prema predaji; koliko ima zapovijedi u Tori, toliko ima zrnja u šipku. Djevojčica predaje mogranj dječaku s asfalta. Obučen u suvremeno odijelo s torbicom na leđima prima mogranj, jer on će ući u tu povorku svoga naroda. On će biti dio slavne povijesti Izraela. Njegovi će uzori biti velikani poput Mojsija, Ilije, raspjevanog i hrabrog Davida....., jednako kao što je mala djevojčica s mogranjem u ruci predstavnica velikih biblijskih žena. Kako inspirativna slika koja budi ponos i snagu za život! Kako je jadno kada kod nas, u našoj državi, još uvijek kolo vode oni koji zaziru od prošlosti vlastitog naroda. Koji s mržnjom i netrpeljivošću gledaju na sve što na bilo koji način jača nacionalnu svijest, narodno jedinstvo.... Neki od njih i ne skrivaju svoju rabotu kojom bi najradije neovisnu Hrvatsku državu ponovno upregnuli u neka balkanska ujedinjenja. Dok drugi glume ljevičarsku anacionalnost kakvu ćemo rijetko gdje susreti na kugli zemaljskoj. Ali oni su elita koja je proizašla iz naše ''crvene buržoazije''. Ti su izgubljeni kao 'guske u magli' ali si umišljaju da ih njihova anacionalnost i bezvjerstvo izdvaja od neuke seljačije, koje oni pogrdno zovu ognjištari. Ta šaka jada doslovno pljuje na sve i svakoga tko se zalaže za integralno hrvatstvo. Stoga su njihove strelice uperene prvenstveno na Katoličku crkvu koja je kroz cijelo poraće komunističkog jednoumlja napajala duše mladih zdravom nacionalnom sviješću i vjerom u Boga. Kršćanin se ne odriče prošlosti svoje Crkve niti prošlosti svoga naroda. On uči iz povijesti, crpi snagu i ponos iz te mukotrpne povijesti da bi znao kako urediti i svoj i društveni život u sadašnjosti da ga ne snađe kukavna budućnost bezimene mase kojom je najlakše manipulirati. jer Vjera u vječni život budi optimizam i pozitivni odnos prema životu. Amen. Molitva vjernika U zajedništvu sa svim svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine. 8. Za Crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te. 9. Gospodine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te. 10. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te. 11. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinomu i pravom smislu, - Molimo te. 12. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i nastojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te. 13. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te. 14. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te. Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen. |
28.10.2016., petak
TRIDESET I PRVA KROZ GODINU c
 N 30 XXXI NEDJELJA KROZ GODINU P 31 Volfgang, Vuk U 1 SVI SVETI S 2 Dušni dan Č 3 Hubert, Silvija P 4 Karlo Boromejski S 5 Mirko, Imbra N 6 XXXII NEDJELJA KROZ GODINU, Sv. Leonard 1. čitanje: Mudr 11, 22 – 12,3 Psalam: 145, 1-2, 8-9. 10-11. 13cd-14 2. čitanje: 2 Sol 1, 11-2,2 Evanđelje: Lk 19, 1-10 Slušam mlade časne sestre kako razgovaraju o svojoj poglavarici, koja je dobra sestra, ali prestara da bi se mogla uživjeti u današnje vrijeme. Najvjerojatnije je to istina, ali dobro se sjećam samostanske duhovnosti prema kojoj redovnica ili redovnik treba volju svojih poglavara prihvatiti kao volju Božju, pa i onda kada bi taj poglavar ili poglavarica bio nepravedna osoba. Takva shvaćanja su, izgleda, davna prošlost. Mi ne samo ljude nego i samog Boga i njegove postupke procjenjujemo svojim ljudskim mjerilima. Tako Bogu želimo na svaki način ''nametnuti'' svoj pojam o pravednosti i dobroti. Postoje ozbiljne teološke rasprave i umovanja koja polaze od točne pretpostavke da je Bog u svemu savršen, ali ubrzo nakon toga obično se čine stožerne pogrješke kada se dragom Bogu podmeću naša ljudska shvaćanja pravednosti ma kako god nam se ona činila savršena i točna. Tako je samo po sebi jasno da zlo treba biti kažnjeno i pravda zadovoljena. Ako to nije odmah vidljivo onda dobro dođe ona izreka: 'ne plaća Bog svake subote.' Mi vjernici, koji se trudimo živjeti po Božjim zapovijedima, osjećamo zbunjenost kada vidimo da se život oko nas ne odvija u skladu sa svetim pravilima Božjeg zakona, nego upravo suprotno. Zli kolo vode, nepravda caruje, grješnici se rugaju pravednima…. I kad bi to bilo samo danas. Kroz svu povijest isti obrazac. Stoga oni koji iskreno žele ići 'putem Gospodnjim' osjećaju zbunjenost. Njihova molitva upućena Stvoritelju sastoji se od žarke želje da se On jasnije očituje kako bi bili ohrabreni, a grješnici postiđeni i kaznom privedeni pravom putu. A Bog šuti, kao da je nezainteresiran za ovaj svijet koji je stvorio ili se to ipak mi ne možemo osloboditi obrazaca koje smo stvorili o Bogu i u koje ga nastojimo uzaludno ''upregnuti'', premda nam preko proroka poručuje da; njegove misli nisu naše misli, niti njegovi putovi, naši putovi….. Bog nas svojim postupcima stalno iznenađuje. Svima nam je dobro poznata prispodoba o milosrdnom ocu koji se raduje povratku zločestog djeteta koje mu je upropastilo polovicu silnog imanja, zaboravljajući pri tome da se taj zapravo i nije iskreno pokajao nego se odlučio na povratak samo zato jer je bio gladan. Knjiga mudrosti iz koje smo danas pročitali prvo čitanje kaže kako Bog ljudima gleda kroz prste njihove grijehe samo da bi se pokajali. A mi bismo najradije da se Bog očituje kao onaj koji ne samo prijeti i osuđuje, nego mrvi i uništava zlo. Kako god to izgledalo nevjerojatno, ali zlo je najdjelotvorniji alat kojim se bruse naše tvrdokorne naravi da bi postali duhovni dragulj dostojan da se Božje svjetlo milosti prelama u njemu na najčudesniji način. Također, pravo obraćenje od grijeha je ono, kada grješnik spozna da njegov put kojim je do sada išao ne valja i da treba potražiti Boga i njegovo milosrđe. Međutim, nije dovoljna sama spoznaja da smo na krivom putu nego i snaga da se zla oslobodimo, jer zlo ima vlast nad grješnikom. Snagu nam daje Božja milost. Nema obraćenja bez Božje milosti. U povijesti duhovnosti poznati su primjeri kada su se neki htjeli uzdići vlastitom snagom u krjeposnom životu, ne računajući na Božju milost pa su upali u oholost koja ih je bacila na samo dno. Zakej je izgleda već bio raskajan, ali mu je nedostajala snaga da učini odlučujući korak obraćenja. Imao je sreću. Za taj sudbonosni korak izlaska iz zla sreo je Isusa koji mu je pružio ruku. Krivo razmišljaju oni koji na sve ovo kažu: pa ako je Bog stvarno tako dobar i milosrdan, uzmimo sve što nam se u životu pruža i što nam godi jer će nam ionako Bog sve oprostiti. Tako razmišljaju oni koji su još uvijek u mraku. Čije srce još nije taknula zraka Božje milosti. Samo obraćenici znaju što su to suze pokajnice, žaleći što nisu prije upoznali neizmjernu Božju ljubav koja je jedina kadra ispuniti naša srca radošću i srećom. Kada se naša duša rasterećena grijeha poput ptice puštene iz kaveza vine u prostranstva svjetla tada tek možemo pravilno sagledati jad i bijedu koju smo nekad smatrali svojom srećom. Molitva vjernika Dobrom Ocu koji je strpljiv s nama grješnicima i raduje se našem obraćenju, uputimo svoje molitve. 1. Za našu svetu Crkvu katoličku da bude svjetlo i luka spasenja svima koji se osjećaju grješnima i slabima. – Molimo te. 2. Za našeg svetog oca, biskupe i svećenike, da riječju i djelom svjedoče da si nam ti milosrdni Otac koji rado oprašta. – Molimo te. 3. Za ljude cijelog svijeta, da u tebi pronađu smisao i cilj koji će ih dovesti u slavu vječnog života. – Molimo te. 4. Za našu zajednicu da po ovoj misnoj žrtvi i euharistiji poraste u dobru i donosi plodove plemenitog života. – Molimo te. 5. Ispuni nas svojom milošću da se iskreno radujemo životu, radu i ostvarenju svojih planova. – Molimo te. 6. Za djecu i mlade, da rastu u povjerenju u tvoju dobrotu, da osjete darove tvoje milosti i da svojom vedrinom i marljivošću svjedoče da si im ti Otac nebeski. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da budu dostojni ući u život sa svetima koji su okupani neugasivim svjetlom tvoje božanske ljubavi. – Molimo te. Svemogući Bože, ispuni nas svojim Duhom Svetim da ti služimo u radosti i marljivosti oko dobrih djela. Da budemo s tobom povezani u molitvi i radu. Blagoslovi naše obitelji i naše domove, naše bolesnike i starce. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. |
21.10.2016., petak
TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 23 XXX NEDJELJA KROZ GODINU P 24 Antun M., Jaroslav U 25 Katarina Kotromanić, Darija S 26 Zvonimir, Dimitrij Č 27 Sabina, Vincent P 28 Sv. Šimun i Juda Tadej S 29 Donat, Darko N 30 XXXI NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja 1. čitanje: Sir 35, 12-14. 16-18. Psalam: 34, 2-3. 17-18. 19 i 23 2. čitanje: 2 Tim 4, 6-8. 16-18 Evanđelje: Lk 18, 9-14 Otvorimo svoje srce i upregnimo svoju misao da bismo mogli dokučiti mudrost i veličinu misli sv. Augustina, koji kaže: ''Uznosiš li se pred Bogom, on se nedostižan još više penje na svoje prijestolje. Silaziš li u svoju malenkost, on k tebi prilazi.'' Tu je zbijen sav nauk o ispravnoj pobožnosti, o pravoj duhovnosti i sigurnom putu života po vjeri. U toj jednostavnoj Augustinovoj rečenici sadržana je sva mudrost koja nam pokazuje temelje na kojima vjernik gradi svoj odnos prema Bogu i bližnjemu. Ključ koji otvara vrata životu s Bogom je, dakle, poniznost. Ako poniznost ima toliku vrijednost pogledajmo kako je vrednovana u našoj svagdašnjici koja nas okružuje: Riječ ponizan koristi se još jedino za osobe duhovnog zvanja. Tako se rado vidi i čuje da je neki biskup ili svećenik ponizan. Ružno je kada je duhovna osoba ohola. Dok u svjetovnom staležu riječ ponizan zapravo i ne postoji. Tko je ikada rekao za nekog političara, ili glumca ili neku drugu osobu iz javnog života da je ponizna? Kakav je profil jednog uspješnog poduzetnika? Da bi ušao u društvo uspješnih treba se okružiti tzv. statusnim simbolima: od kuće koja mora već na izvana izgledati kao raskošna vila, po mogućnosti s bazenom, mercedesom, pa čak i pas mora biti rasni i to ona vrsta koja je trenutno u modi. Da ne bi previše ulazili u analizu nečijih statusnih simbola dovoljno je spomenuti nakarade koje takvi ''uspješni'' čine od naših sakramenata. Ponajprije sv. potvrde, pa krštenja, a u posljednje vrijeme i prve pričesti. U najboljoj namjeri svećenika da krsni kumovi budu uz kumće kad prvi puta pristupa stolu Gospodnjem, oni umjesto duha pobožnosti, kojega nemaju, unose u crkvu svoj duh uspješnosti i razmetljivosti. Neumjereno skupi darovi, kao i razmetljivost u oblačenju i svekolikom ponašanju…. Reflektori i kamere jednostavno guše svetost sakramentalnog trenutka, radilo se to o sakramentu krštenja, pričesti, krizme ili vjenčanja. Ljudi ovog svijeta ne poznaju poniznost. Ona jednostavno nema mjesta u svijetu uspješnih, jer ti skromnost i poniznost doživljavaju kao neku prikraćenost, gotovo bolesno stanje. Pa ipak, oni teško mogu prikriti svu ispraznost i šupljinu koja se krije iza vanjskog blještavila. Kao baloni od sapunice, što su veći to su ispunjeni većom prazninom. Droga, alkohol, nemoral svake vrte, sredstva su kojima pribjegavaju da bi popunili ono bitno što im fali, a to je život. Život ispunjen ljubavlju i sebedarivanjem. Život s Bogom i po Božju, od koje riječi dolazi izraz pobožan. Vratimo li se misli sv. Augustina koji kaže da se Bog udaljuje od oholica a približuje se poniznima, iz tolikih primjera vidljivo je kako je to doista tako. Današnje evanđelje postavlja pred nas dvojicu molitelja: Farizej, uspješan pripadnik ondašnjeg privilegiranog društva koje je bilo na vlasti, u skladu sa svojim ponašanjem u svagdašnjem životu, bahati se i pred Bogom dok moli. Hvali se svojim dobrim djelima. Na sebi ne nalazi ni trunke slabosti ili ne daj Bože grijeha. Nažalost sve su sličnije ispovijedi mnogih naših vjernika molitvi ovog farizeja. ''Znate, ja vam nemam grijeha… sa svima sam si dobar.. nikome ne želimo zlo''….itd. Same isprazne hvale. Bilo bi toga dosta samo što se neke Božje zapovijedi jednostavno ne priznaju ili se prave kao da ih nema. U svijestima lažnih veličina ovoga svijeta jednostavno za Boga nema mjesta. Stoga kad takvi dođu u crkvu vladaju se ne kao da su u kući Božjoj, nego na sajmu taštine. Oni nemaju pojma da je tu, u crkvi, na uzvišenom mjestu svetohranište. Da je u tom svetohraništu naš Božanski Spasitelj, kojemu se treba pokloniti i u tišini moliti, poput onog carinika iz evanđelja, koji se cijelo vrijeme nije usudio ni glave podići i koji se lupao u prsa moleći: smiluj se Gospodine meni grješniku. I ja ću se danas, ali i svaki puta kad mi se pruži prilika spustiti na koljena i moliti: Gospodine, smiluj se meni grješniku. Ti znaš sve moje slabosti i lutanja. Tebi je poznato da nisam kako treba. Daj mi snage da živim onako kako bi ti želio. Daj mi mudrosti da shvatim veličinu tvoje božanske žrtve koju si podnio na križu za naše spasenje. Daj da i ja mogu s ljubavlju primati životne križeve i nositi ih ne samo za sebe nego i za moje roditelje, moju djecu, moje bližnje. Ispuni me snagom svoje Božanske ljubavi da i moje malo ljudsko srce kuca sve više u ritmu tvoga presvetog Srca. Ne ja, nego ti se Gospodine u meni i po meni proslavi. Amen. Molitva vjernika U poniznosti i skromnosti upravimo prema Gospodinu svoje molitve da budemo prožeti Duhom Svetim moleći za sve naše potrebe i za čitav svijet. 1. Da tvoja Crkva predvođena našim sv. ocem i biskupima živi u skromnosti i jednostavnosti. – Molimo te. 2. Da službenici crkve budu ponizni nasljedujući poniznost tvoga Božanskog srca. – Molimo te. 3. Za sve koji rade za opće dobro, da tome podvrgnu svoje privatne interese kako bi njihova služba bila plodna Božjim blagoslovom – Molimo te. 4. Za sve koje pritište grižnja savjesti, da se odluče potražiti tvoje Božansko milosrđe u skrušenoj ispovijedi. – Molimo te. 5. Oslobodi nas Gospodine svake bahatosti i isprazne razmetljivosti. – Molimo te. 6. Daj nam duha poniznosti kako bi sve uvrede koje nam drugi nanose dragovoljno i bez mrmljanja prihvaćali i tako ti bili sve sličniji. – Molimo te. 7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u prostranstva svjetlosti svoje slave. – Molimo te. Poslušaj Gospodine naše molitve i oslobodi nas svake oholosti i samodopadnosti. Snagom Duha Svetoga učini nas dostojnim učenicima tvoga ljubljenog sina Isusa Krista koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen. |
14.10.2016., petak
DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 16 XXIX KROZ GODINU P 17 Vatroslav U 18 Sv. Luka ev. S 19 Izak, Sv. Pavao od Križa Č 20 Irena, Živko P 21 Uršula S 22 Sv. Ivan Pavao II N 23 XXX NEDJELJA KROZ GODINU, Ivan Kapistran Čitanja: 1. Čitanje: Izl 17, 8 – 13 Psalam: 121, 1 – 6. 7 – 8. 2. Poslanica: 2. Tim 3, 14 – 4, 2 3. Evanđelje: Lk 18, 1- 8 Sva tri čitanja ustraju na upornosti u vjeri i molitvi. Nije li to pomalo u suprotnosti s onim: ''Zna Otac vaš nebeski što vam treba…..'' Ili, nije li dovoljno truditi se da živimo po Božjim zapovijedima, činimo dobro, izbjegavamo zlo…., a sve što trebamo će nam se nadodati? Izgleda da ipak Bog želi da mi budemo ''probuđeni'' i u toj budnosti da budemo uporni. Uporni kao u prvom čitanju Mojsije, ili u poslanici gdje Pavao piše svom učeniku Timoteju (2. Tim 3, 14 – 4, 2) ''Budi stalan u onomu u čemu si poučen i u čemu si vjeru dao …. Budi svjestan od koga si poučen … nastoj da to što si u vjeri spoznao preneseš na druge… U tome budi uporan: uvjeravaj, potiči u svako vrijeme, zgodno ili nezgodno.'' Evanđelje pak donosi primjer o upornosti u ustrajnoj molitvi. To nam govori da molitva ne smije biti tek povremeni čin u kojemu se sjetimo Boga ili još gore, obaveza, koju ako ne izvršimo padamo u nemilost Božju. Molitva je sastavnica našeg života koji računa s Bogom i koji je trajno svjestan naše povezanosti s njime. Upravo je molitva ta veza s njime. Prosidbena molitva nam posvješćuje našu ovisnost o Božjoj svemogućnosti. Takva molitva je u suprotnosti sa suvremenim mentalitetom koji u svemu želi biti neovisan, sam sebi dostatan. Takav mentalitet nagriza i samu vjeru što onda nazivamo sekularizacijom u kojoj za predanu vjeru nema mjesta jer sve se dade objasniti, za sve može naći konkretan odgovor pa nam i Božja pomoć nije potrebna. Dok je za duboko uronjene u otajstvo vjere ovisnost o Bogu i njegovoj isprošenoj milosti radosni dar, dotle je za ljude ''ovoga svijeta'' to slabost na granici neukosti koja zavrjeđuje prezir. Međutim, kad se odmjere snaga Božja i čovjekova nemoć onda je vidljiva i snaga onih koji su na Božjoj strani. Izvanredan primjer su mučenici. Ne trebamo ići u davnu prošlost, u prva kršćanska vremena. Imamo svijetle primjere mučeništva u ne tako davnoj prošlosti, kada su ljudi poput kardinala Stepinca i tolikih drugih mučenika koji su se u vrijeme nacizma i komunizma svojim upornim svjedočenjem za istinu suprotstavili mirenju sa zlim i tako postali svjetlo u tami onima koji su posumnjali ili su se uplašili. Bilo je ''dobronamjernih'' savjeta kako se tu ništa ne može učiniti i kako treba prihvatiti ''realno stanje'' da bi se opstalo. Trebalo je imati snažnu vjeru i upornost da se bude svjetionik u mraku zla, mržnje i zaslijepljenosti. To se zove živa vjera i samo ona može donositi plodove koji nisu tek zalog vlastitog spasenja nego i spasenja tolikih drugih kojima su pomogli da ustraju i tu je njihova veličina. Zanimljiv je primjer nazovi provalnika koji su provalili u jednu veletrgovinu, ne da bi nešto ukrali, nego da bi unijeli zbrku narednog dana u trgovanju. Poskidali su cijene sa skupih artikala i zamijenili ih s onim jeftinim. Tako je narednog dana jedna kosilica stajala trideset kuna, a škare za šišanje trave nekoliko tisuća. Nastao je opći metež i natezanje, jer ljudi znaju vrijednost pojedinih artikala. Znamo li vrijednost molitve? Izgleda da mnogi vjernici sumnjaju u moć prosidbene molitve, jer ona nije sastavnica njihova života i u obzir dolazi tek kada sva ostala sredstva zataje. Danas je misijska nedjelja kada svojim molitvama i prilozima pomažemo misije i misionare u njihovom radu. Velikom broju naših vjernika misije su zapravo nepoznanica jer misle da misionari u nekršćanskim zemljama isključivo obraćaju domorodce na kršćanstvo. Međutim, misije su daleko više od toga. Misionar je u pravom smislu tim ljudima drugi Krist. Donoseći im svjetlo evanđelja on im pokušava pružiti svekoliku drugu pomoć. Misionari ne grade samo crkve i misijske postaje, nego i škole, bolnice…Pomažu sirotinji, stoga misionari nisu samo svećenici nego i časne sestre, liječnici, medicinske sestre, razni majstori….koji pomažu bližnjima u nevolji kao što je to činio i naš Spasitelj. On čudesnom snagom Božanske moći, a mi svojim prilozima i molitvama. Mlada Crkva koja nastaje kao plod rada misionara moli za svoje dobročinitelje i tako se ostvaruje otajstvena veza Crkve čija je moć u pouzdanju u Boga i njegovu milost. Amen. Molitva vjernika Gospodinu, koji nas potiče na ustrajnost u molitvi iznesimo svoje prošnje. 1. Da tvoja Crkva bude moliteljica na ovom svijetu. – Molimo te. 2. Da mi, članovi Crkve, imamo pouzdanja u moć molitve. – Molimo te. 3. Daj, Gospodine, da naš život bude satkan od molitve prošnje i zahvaljivanja. – Molimo te. 4. Pomozi onima koji su u nevolji i pošalji im u pomoć ljude dobrog i plemenitog srca. – Molimo te. 5. Naše pokojne uvedi u zajedništvo svetih. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve i dodaj i ono što ne znamo ili se ne usudimo moliti. Po Kristu Gospodinu našem. |
06.10.2016., četvrtak
DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 9 XXVIII NEDJELJA KROZ GODINU P 10 Franjo B., Danijel U 11 Ivan XXIII papa S 12 Serafin, Bruno Č 13 Eduard, Srećko P 14 Kalist S 15 Sv. Terezija Avilska N 16 XXIX NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: 2 Kr 5, 14-17 Psalam: 98, 1. 2-3ab. 3cd-4 2. čitanje: 2 Tim 2, 8-13 Evanđelje: Lk 17, 11-19 Zlatna jesen pokazuje svoju raskoš ne samo svojim lijepim bojama, nego i bogatstvom plodova koje vrijedne ruke poljodjelaca marljivo skupljaju. Uvođenjem monokultura i pretvaranjem poljodjelstva u poljoprivrednu industriju puno se toga izgubilo. Poljodjelac se sve manje okreče prema nebu, a sve više prema raznim osiguravajućim društvima ili barem prema državnim poticajima i određenim naknadama u koliko je bilo elementarnih nepogoda. Pa ipak još uvijek ima malih gospodarstava gdje se proizvodi gotovo sve što jednom domaćinstvu treba. Pa i u gradovima vrijedne domaćice spremaju zimnicu jer je ukusnije i zdravije od one kupljene u veletrgovinama. Kad svi ti plodovi zemlje dozriju i kada se njihovo pospremanje približava kraju, od davnina je običaj da se dade Bogu hvala za sve što smo od njega ove godine primili. Tako se po župama redaju zahvalnice ili zahvalne nedjelje kada kažemo Bogu hvala. Istina, daleko su iza nas vremena kada se uglavnom živjelo od poljodjelstva i kada je nezaštićeni seljak cijelu godinu skrušeno gledao u nebo, moleći da ne bude suša, tuče, mraza ili poplava kako bi mogao preživjeti i možda još nešto od toga prodati. Danas je većina stanovništva ovisna o raznim poduzećima. U razvijenim zemljama živi više stanovnika u gradovima nego na selu. Može li to biti razlog da više nismo dužni Bogu zahvaljivati za udijeljena dobra? Turgenjev ima jednu poučnu priču u kojoj se govori kako je Gospodin, car nebeski, priredio gozbu za sve Vrline. Mnoge od njih davno nisu bile zajedno, ali su se poznavale i srdačno pozdravljale, samo dvije su stajale postrance i jedna drugu gledale, jer se nikada nisu vidjele. Stoga ih Gospodin pozove da se predstave. Jedna se zvala Dobročinstvo, a druga Zahvalnost. Gospodin je naš dobročinitelj, jer nas je pozvao u život. Jer nas je opskrbio da možemo živjeti i preživjeti. Dao nam je silnih mogućnosti koje nažalost nismo iskoristili. Dao nam je toliko povoda za radost, a mi to nismo prepoznali, jer smo sastavili vlastitu ljestvicu vrednota za kojima hlepimo i nesretni smo što to ne možemo doseći, a sreća prolazi kraj nas i mi ju ne prepoznajemo jer je presiromašna, preobična. Mi Bogu ne vjerujemo da je sreća u jednostavnosti i skromnosti, stoga smo i nezahvalni. Evanđelje nam danas govori o Deset gubavaca koje je Isus ozdravio. Guba je bila bolest koja ne samo što je izobličila i ranama napala tijelo, još teže su bile socijalne posljedice za te bolesnike. Doslovce su bili izopćenici iz ljudske zajednice, kako to propisuje i Mojsijev zakon. Morali su se držati podalje od zdravih. Isto tako trebali su signalizirati da se radi o gubi. Vikati: nečist, nečist… U srednjem vijeku nosili su zvonce privezano za nogu. Živjeli su na osami stvarajući zajednicu ''obilježenih''. Kad su ta desetorica doznala da tuda prolazi Isus, poznati čudotvorac i iscijeljitelj pohrlili su prema njemu i izdaleka vikali; ''Isuse, Učitelju, smiluj nam se!'' Isus ih upućuje svećenicima, jer u Mojsijevom zakonu piše da ako netko ozdravi od gube prvo se mora podvrći pregledu svećenika i tek tada može ponovno u zajednicu. Putem su ozdravili. Devetorica su bez promišljanja pohrlila svećenicima, samo jedan se vratio, pao je ničice pred Isusom i zahvalio mu. Luka naglašava da je to bio Samarijanac – inovjerac, onaj koje Židovi zbog toga nisu trpjeli. On je jedini shvatio da ovo što se njima dogodilo, da je to nevjerojatan dar i da je onaj koji ih je ozdravio doista Mesija – Spasitelj. Tako je taj Samarijanac bio dvostruko spašen. I tjelesno i duhovno. Bez nekog preuveličavanja i dramatiziranja mogli bismo ustvrditi da je većina od nas ''obilježena'' suvremenom epidemijom bolesti koja je svojevrsna guba današnjeg vremena, a to je otuđenost od života i njegovih pravih radosti. Ako je netko sretan i tu radost pokazuje na vani, prva pomisao je: ili nije normalan ili je malo više popio ili je dobio na lotu. Ako bi nekome bio povod radosti što živi, što je okružen dragim ljudina, što ima posao, jer živi na prekrasnom planetu koji je pun ljepota i nevjerojatnih zanimljivosti; taj bi u najmanju ruku za ostale bio čudak koji izgleda ne zna što je pravi život. Samo što taj ''pravi'' život kako si ga mi zamišljamo i kako ga pokušavamo ostvariti rezultira smrknutim i zabrinutim licima. Općim nezadovoljstvom i bijegom u ''umjetne rajeve'' što je najočitije kod mladih, pa i djece, jer oni su najosjetljiviji. Gdje je rješenje? Ima li mogućnosti povratka? Rješenje je u pouzdanju u Boga, koje se sastoji u tome da mu vjerujemo da će sutra biti ne samo novi dan, nego da će se naći sve što nam treba da bismo bili sretni i zadovoljni. Povjerenje u Božju providnost. Vratiti se, poput ovog Samarijanca, od svojih ''gubavih'' planova i vizija sreće Gospodinu i priznati da sami bez njega ne možemo. Da nam je potrebna njegova pomoć kako bismo vratili unutarnji mir, osmjeh na naša lica i radost u naša srca. Amen. Molitva vjernika Predobrom Gospodinu koji nas uvijek vodi i u našim molitvama uslišava, izrecimo svoje molitve. 1. Puno puta, nakon postignutog dobra ili uslišane molitve zaboravljamo na zahvalnost. Daj nam Gospodine duha zahvalnosti jer sve dobro dolazi od tebe. – Molimo te. 2. Ljudi zloupotrebljavaju i uništavaju prirodu i njezine darove koje nam preko nje daješ. Daj da budemo svjesni tog velikog dara i da ti zbog toga zahvaljujemo. – Molimo te. 3. Da ti uvijek budemo zahvalni što si nam dao život, zdravlje i kruh svagdašnji. – Molimo te. 4. Za nas okupljene oko oltara Kruha nebeskog, da ti zahvaljujemo za sva dobročinstva. – Molimo te. 5. Za roditelje, prijatelje i dobročinitelje, da im uvijek budemo zahvalni. – Molimo te. 6. Za sve darove koje si nam ove godine udijelio, kao i za buduće. – Molimo te. 7. Za naše pokojne da ih uvedeš u zajedništvo svetih. – Molimo te. Vječni Oče, milostivo ti zahvaljujemo na svakom daru koji od tebe dolazi. Primi ove naše molitve što smo ih uputili tebi na slavu, a nama za spasenje. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. |
28.09.2016., srijeda
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 2 XXVII NEDJELJA KROZ GODINU, Anđeli čuvari P 3 Dionizij U 4 Sv. Franjo Asiški S 5 Flavijan Č 6 Bruno P 7 BDM od Krunice S 8 Dimitrij, Zvonimir N 9 XXVIII NEDJELJA KROZ GODINU, Dionizij Čitanja: 1. čitanje: Hab 1, 2-3; 2, 2-4 Psalam: 99, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2. čitanje: 2 Tim 1, 6-8. 13-14 Evanđelje: Lk 17, 5-10 Rijetko se kada zaustavljamo na biblijskoj pjesmi – psalmu. A upravo su to često pravi biseri vjerničkog zanosa; kako pjesničkog tako i duhovnog. Današnji psalam ispunjen je vjerničkim zanosom ''izlaska'' i puta kroz pustinju. Premda naporan, taj je put bio ispunjen nadom i maštom koja si je konačnicu zamišljala daleko ljepšom nego što je kasnije bilo samo ostvarenje. To nas podsjeća na rađanje naše domovine u vrijeme strašnog ratnog ''izlaska'', kada smo u mašti sanjali o slobodnoj i sretnoj domovini u kojoj gotovo da i neće biti problema. Izlazak i hod kroz pustinju, za vrijeme kojega je bilo dovoljno vremena za odavanje časti Pastiru, koji svoje stado vodi u nove pašnjake: ''Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.'' (Ps 95 6-7) Taj hod kroz pustinju u Obećanu zemlju, praslika je hoda naše Crkve prema vječnoj domovini. To je vjernički hod svakoga od nas ususret Pastiru koji nas u konačnici čeka. Taj susret je ono presudno, u kojem zadobiva smisao naš cjeloživotni vjernički hod i naš konačni ishod. Susret, kojemu vjernik pristupa sa strahopoštovanjem. To je susret u kojemu ćemo sigurno imati uvid u mnoštvo ponuđenih susreta od strane Gospodina, kao i uvid u naše prihvaćanje odnosno odbijanje tih susreta: ''kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja.'' Ne mali broj onih koji su izabrali životni hod putem vjere staju, posustaju obuzeti sumnjom; poput starozavjetnog proroka Habakuka koji vapi Gospodinu: ''Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto promatram ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje predamnom. Raspra je, razmirica bjesni.'' (Hab 1, 3). A mi bi uz to mogli još puno toga nabrojiti, sva zla i bezboštva svoga vremena u kojemu živimo, a Bog kao da šuti. ''Božji mlinovi polako melju'' i kao da se ne zamaraju što se gubimo, posustajemo, sumnjamo mi koji još imamo neku vjeru. Dok je Gospodin svojim učenicima govorio o Ocu, o Kraljevstvu nebeskom, oni ništa od toga oko sebe nisu vidjeli. Vidjeli su zlo, spletke, prijevare, izdajstva… i zato zavapiše Gospodinu: ''Umnoži nam vjeru!'' Parafrazirajući Isusov odgovor: ''Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.'' (Lk 17, 6) To bi značilo: da imate vjere kao makovo zrno mogli biste činiti nevjerojatna čudesa. Činiti čudesa? Za nas je to više nego znanstvena fantastika. Gospodine treba nam snage, potrebit nam je poticaj da možemo vršiti zapovjedi ''ono što nam je naređeno!'' I da možemo bez nekih dodatnih očekivanja skromno reći: ''Sluge smo beskorisne!'' (Lk 17, 10). Postoji izvor duhovne snage o kojem govori Pavao Timoteju u današnjoj poslanici: '' Podsjećam te: raspiri milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer, nije nam Bog dao duh bojažljivosti nego snage, ljubavi i trijeznosti.'' (2 Tim 1, 6-7). S tog duhovnog izvora trebamo piti. U njemu tražiti snagu vjere, a ne se napajati zatrovanom kaljužom ''ovoga svijeta'', a težiti k duhovnom. Tu je naš najveći problem; što smo podvojeni i neodlučni, pa i ne vidimo ili previdimo stalne pozive i poruke kojima nas Gospodin poziva k sebi, kao i njegovu prisutnost u svemu oko nas, što je dobro i plemenito, kao i njegovu odsutnost u zlu koje nas okružuje. Tako što smo više povezani s ovim posljednjim to nam je On manje prepoznatljiv. Svako vrijeme u crkvenoj godini nudi posebnu priliku zbližavanja i prepoznavanja Božje blizine. Ušli smo u mjesec listopad. Mjesec, koji nas tradicionalno podsjeća na molitvu krunice. Kod nekih sam spomen krunice izaziva osjećaj dosadnog nabrajanja kojemu nema kraja. Molitva krunice kao da nije molitva za današnji ubrzan tempo života. A, jeli baš to tako? Krunica je meditativna molitva, a cilj svake prave kršćanske meditacije je polagano uranjanje u domenu Božjeg svijeta. U pravilno shvaćenoj meditativnoj molitvi vrijeme prestaje. Duša se napaja na izvorima vječnosti. Svim srcem i svom dušom prionuti pobožnoj glazbi molitve koja se uvijek ponavlja. U toj svetoj monotoniji tijelo pomalo tone u stanje blaženog odmora, a duša treba ostati budna. Ona se hrani svetim slikama pojedinih otajstava, od kojih pravi pojedine sekvence iz Isusovog života i u njima je aktivno prisutna. Tako shvaćeno moljenje krunice krijepi duh i tijelo oslobađa napetosti izazvanih kojekakvim stresovima i frustracijama. Više krunica- manje praxitena. Više molitve – više blaženog stanja koje je melem za dušu i odmor za tijelo. Amen. Molitva vjernika Bogu Ocu, Gospodaru svega stvorenoga uzdignimo svoje srce u iskrenoj molitvi. 1. Za Crkvu, da bude slika i ogledalo tvoga nebeskog svjetla. –Molimo te. 2. Za sv. oca, biskupe i svećenike, da budu prožeti duhom vjere kako bi ju mogli prenositi onima koji su slabi i sumnjaju. – Molimo te. 3. Za sve ljude na položajima koji su kršćani, da se ne stide svjedočiti za kršćanske vrednote u javnom životu. – Molimo te. 4. Za kršćane, da žive po savjesti i zapovijedima kako ne bi odlutali od Pastira i njegovog stada – Crkve. – Molimo te. 5. Za našu zajednicu, da donosimo plodove vjere. – Molimo te. 6. Za bolesne i siromašne, da im dadeš utjehu i nadu. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u nebesko kraljevstvo. – Molimo te. Neka nas prati snaga i zagovor Duha Svetoga. Neka nas posveti njegov moćni blagoslov. Neka nas ispuni mirom i svetom radošću. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
23.09.2016., petak
DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 25 XXVI NEDJELJA KROZ GODINU, Zlatko P 26 Sv. Kuzam i Damijan U 27 Sv. Vinko Paulski S 28 Vjenceslav Č 29 Sv. Mihael, Gabriel i Rafael - ark. P 30 Sv. Jeronim S 1 Sv. Terezija od djeteta Isusa N 2 XXVII NEDJELJA KROZ GODINU, Anđeli čuvari Čitanja: 1. čitanje: Am 6, 1a 4-7 Psalam: 146, 6c-7ab. 7c-8. 9-10 2. čitanje: 1 Tim 6, 11-16 Evanđelje: Lk 16, 19-31 Evanđelist Luka ima posebno naglašen osjećaj za socijalna pitanja. Cijelo njegovo evanđelje je natopljeno brigom za socijalnu pravdu. Već na samom početku Lukina evanđelja u Marijinu hvalospjevu se kaže: ''Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima , a bogate otpusti prazne''( Lk 1, 52-53). To još više dolazi do izražaja u njegovom blaženstvu i prokletstvu: ''Jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama, koji ste sada siti , gladovat ćete!'' (Lk 6, 24-25). Taj jao odzvanja i u Abrahamovom odgovoru bogatašu: ''Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada, on se ovdje tješi, a ti se mučiš'' (Lk 16, 25). Kroz cijelo sv. Pismo provlači se socijalna nit kojoj je cilj odgojiti čovjeka da bude osjetljiv za one koji su siromašni, za potrebite. Napose je to istaknuto kod proroka. Prvo čitanje iz Knjige proroka Amosa (Am 6, 1a, 4-7) nadovezuje se ne prošlonedjeljno. Ono još jačim tonom, s izraženim sarkazmom napada bogataše koji izvaljeni na svojim počivaljkama od bjelokosti jedu i piju. ''Deru se uz zvuk harfe, izumljuju glazbala ko' David''( Am 6, 5-6). Kao vrhunac i točka na i cijele Objave Isus siromahe stavlja pod okrilje Božje. Siromasi nisu prepušteni sami sebi, oni su od Boga zaštićeni – Jahvini siromasi i stoga taj odlučni jao! Jao onima koji preziru siromaha. Taj prezir se očituje u zatvaranju očiju pred siromasima. Bogataš, da je htio, mogao je svaki dan vidjeti Lazara. Siromasi su uvijek tu negdje oko nas. U prilogu slovenske televizije o jednoj siromašnoj obitelji, koja stvarno živi na rubu bijede i to posebno zbog skučenog prostora, voditelj je pitao tu djecu, koja su bistra i dobri učenici; dali su kada pozvali u svoj dom, ako se to domom može zvati, svoje prijatelje. Samo je manji dječak rekao da je jedan prijatelj bio kod njega. Ostali su šutjeli. Na to je voditelj zaključio: djeca se ne bi trebala stidjeti što su siromašna. Mi bi se trebali stidjeti što im do sada nismo pomogli da žive sretno djetinjstvo koje imaju ostala djeca. To je ujedno i odgovor na ne tako rijetka pitanja: Moramo li i mi koji nismo bogati odvajati za siromahe? Ili: Postoji li neko pravilo, koliko trebam dati da i mene ne snađe sudbina bogataša iz današnjeg evanđelja? Dakako da postoji i pravilo i ''zakon'' po kojemu trebamo postupati, ali ono se ne nalazi zapisano u svetim knjigama Objave niti u katekizmima, ono je zapisano u našem srcu. Vjerničko srce je mjerilo i ono nam treba šapnuti; kada, kome i koliko. Što smo više Božji to će nam i srce biti tankoćutnije za potrebite. Vratimo se još jedan puta prispodobi o bogatašu i Lazaru. U njoj se kaže da je Lazar bio doslovce pred bogataševim vratima, ali taj ga nije htio vidjeti. Bilo bi zanimljivo provesti anketu među našim uspješnim privrednicima koliko oni poznaju svoje radnike i da li znaju u kakvim uvjetima ti ljudi žive? Dakako, ako su deklarirani kršćani, katolici! Ne nekakva ''uravnilovka'' niti socijalistička utopija, samo tankoćutnost vjerničkog srca za one koji su u nevolji. Ako toga nema onda je sve farsa i uzaludna je svaka nada. Doduše, u naše crkve rijetko ulaze oni kojima je posebno namijenjeno današnje evanđelje. A, ako i dođu onda su obično zauzeti atraktivnim ulogama, kao što su kumstva na krštenju, potvrdi ili su tu po službenoj dužnosti jer je neko prigodno slavlje. Stoga, mi koji smo povlašteni po Božjoj milosti jer slušamo njegovu Riječ, nikada ne smijemo kazati da smo siromašni za drugoga. Trebamo samo pronaći svoga Lazara i potruditi se na koji način mu mogu pomoći. Ponekad je lijepa riječ i utjeha dragocjenija od zlata. Znam da osamljena i bolesna osoba ima djecu i rodbinu, ali isto tako znam da joj oni neće doći i stoga mi to ne bi trebao biti izgovor. Vjerničko srce je domišljato, stoga završimo ovo naše razmišljanje o njemu – našem srcu poticajnim mislima davnog crkvenog pisca Laktancija: ''Očistimo ovaj hram (srce) koje ne onečišćuje dim i prah nego zle misli, kojega ne osvjetljuje svjetlucanje svijeća nego sjaj Božji i svjetlo mudrosti. Ako vjerujemo da je Bog uvijek prisutan u ovom hramu i da njegovo sveznanje poznaje tajne našeg srca, tada ćemo tako živjeti da Božja milost bude uvijek s nama.'' Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Ocu siromaha za sve koji trpe oskudicu; molimo i za bogate da svoje srce priklone slabijima i svojim bogatstvom upravljaju osluškujući što im govori vjerničko srce. 1. Za Crkvu, da bude bogata djelima milosrđa. – Molimo te. 2. Za našeg svetog oca, naše biskupe i svećenike, da se zauzmu za siromašne i obespravljene. – Molimo te. 3. Za vjerni Božji narod, da spoznaju pravi smisao života i istinske vrjednote. – Molimo te. 4. Za one koji se žele obogatiti, da spoznaju da je pravo bogatstvo u dobru koje činimo jedni drugima. – Molimo te. 5. Isuse oslobodi nas duha lakomosti i daj nam volje da se brinemo za dobro svojih obitelji, svojih bližnjih i svoga naroda. – Molimo te. 6. Bože, nepresušno vrelo milosrđa i dobrote, smiluj se nama grješnicima i potakni nas da činimo dobra djela. – Molimo te. 7. Isuse, daj da naši pokojni nađu utjehu u zajedništvu s tobom u vječnosti. – Molimo te Hvala ti, Gospodine, što si nam dao dar molitve i zahvalnosti za sva zemaljska dobra. Daj da naša srca budu uvijek slobodna od svake pohlepe. Ispuni nas svojom milošću da te hvalimo i slavimo u vijeke vjekova. Amen. |
16.09.2016., petak
DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 18 XXV NEDJELJA KROZ GODINU P 19 Januarij, Suzana U 20 Andrija, Svjetlana S 21 Sv. Matej Č 22 Mavro, Mauricij P 23 Lino, Sofija, Konstancij S 24 Gospa ood Otkupljenja N 25 XXVI NEDJELJA KROZ GODINU, Zlatko Čitanja: 1. čitanje: Am 8, 4-7 Psalam: 113, 1-2. 4-6. 7-8. 2. čitanje: 1 Tim 2, 1-8 Evanđelje: Lk 16, 1-13 Današnje evanđelje (Lk 16, 1-13), doista zbunjuje. Isus kao da hvali nepravednog upravitelja koji se služi logikom koja nam je poznata iz ''pretvorbe'' naših poduzeća, što s pravednošću baš i nema neke veze. Pogledi Prve Crkve upravljeni su u nebo. Kraljevstvo nebesko samo što nije došlo, a s njime, kako su oni vjerovali i konačnica – kraj ovakvog svijeta kakav jest i nastanak ''novog neba i nove zemlje''. U tom kontekstu bogatstvo nema nikakvu vrijednost. Daj pošto poto samo da stekneš ono bitno – spasenje! Isto kao i taj upravitelj kojemu je bitno da bude zbrinut kod onih kojima je učinio uslugu, kad više ne bude imao posao. Evanđelje ne samo da na taj način obezvrjeđuje bogatstvo, ono ga suprotstavlja Bogu: ''ne možete služiti Bogu i bogatstvu.'' Gdje je čovjekov imetak tamo mu je i srce. To je ključna misao koja objašnjava zašto je imetak ili bogatstvo u suprotnosti Bogu. Naše srce treba kucati za Boga i za bližnjega. Istina, ne mora čovjek biti ne znam kako bogat da mu bogatstvo zarobi srce. Ima ljudi koji nisu bogati, ali zbog raznih briga i preokupacija nemaju vremena niti za Boga niti za bližnjega. Kad kažemo bogatstvo ili imetak, to ne mora nužno biti novac ili neki posjed materijalnih dobara. To može biti karijera, slava, razne titule…. Kad se netko svim svojim bićem upre da postigne neki cilj, kada sve podredi tome, a za Boga, bližnjega, obitelj nema vremena, na sigurnom je putu da propadne i kao čovjek i kao vjernik. O tome svjedoče toliki primjeri dakako je to gotovo pravilo, a da su iznimke rijetke. Oni koji su stekli silna bogatstva ili koji su stekli slavu kao poznati glumci, pjevači….imaju li oni toplinu obiteljskog doma? Ako su i osnovali obitelj, gdje je tu bračna vjernost, ljubav, odgoj djece…? Njihova karijera učinila ih je, doduše, bogatima i slavnima, ali je za uzvrat uzela sve što čovjeka može trajno i istinski usrećiti. Kad postignu ono čemu su žrtvovali pravu ljubav, pravo prijateljstvo, toplinu obiteljskog doma, onda osjete prazninu i besmisao koja im je jedina pratilja u silaznoj životnoj putanji. Čovjek koji traži vrhovnu vrijednost u bogatstvu spustio se na dno do te mjere da više nema poštovanja prema drugim ljudima, kao da više nije član ljudske zajednice. Za imetak ili za bogatstvo spreman je ubiti, prevariti ili kako veli u prvom čitanju prorok Amos (Am 8, 4-7.), da kupuju ljude za novac ili čak za sandale. Ali Božja opomena: ''Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega!'' Ima trajnu vrijednost. Danomice smo svjedoci skončanja onih koji su sanjali kako će uživati plodove krivo stečenog bogatstva, a iz svojih vila, dvoraca i jahti ulaze u sudnicu prekrivene glave kao da će tim smiješnim činom sakriti svoje pravo lice odmetnika ljudskog društva. Svojim bezumnim ponašanjem takvi unesrećuju ne samo sebe nego i svoju obitelj i djecu. Uvlače u kriminal lakomislene i neoprezne, željne brze zarade. Vjernik na prvo mjesto stavlja Boga i Božje zapovijedi. To mu osigurava miran život ispunjen bogatstvom prave radosti koju mu nitko ne može oduzeti. On podiže ''čiste ruke'' na molitvu, kako kaže apostol Pavao u današnjoj poslanici Timoteju (1 Tim 2, 1-8). Naše molitve i prošnje, prema apostolovoj uputi, treba prinositi za sve ljude, pa i za one koji su na vlasti da bismo provodili miran i spokojan život u svoj pobožnosti i ozbiljnosti pred Bogom koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Amen. Molitva vjernika Uzdignimo Bogu Ocu svoje molitve za sve ljude i za cijeli svijet. 1. Da ti tvoja Crkva prinosi darove pobožnosti i plodove dobrih djela. – Molimo te. 2. Da budemo iskreni i dosljedni nasljedovatelji našeg Učitelja Isusa Krista. – Molimo te. 3. Za one koji su na vlasti da ne zaborave siromahe, potrebite i obespravljene. – Molimo te. 4. Da idemo putem koji si nam pokazao kao put spasenja i da te slijedimo u svetosti i pravednosti. – Molimo te. 5. Potakni one koji posjeduju materijalna dobra na darežljivost i karitativnu djelatnost. – Molimo te. 6. Daj da budemo uvijek svjesni tvoje dobrote, i zahvalni za darove koje nam daješ. – Molimo te. 7. Naše pokojne pridruži zajednici svetih. – Molimo te. Gospodine, sve što imamo tvoj je dar. Otvori naša srca tvome Duhu Svetomu da proživimo svoj život čineći dobra djela, te da prispijemo zajedništvu svetih, koje si obećao onima koji ti budu služili. Po Kristu Gospodinu našem. |
09.09.2016., petak
DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 11 XXIV KROZ GODINU P 12 Ime Marijino U 13 Ivan Zlatousti S 14 Uzvišenje sv. Križa Č 15 Gospa Žalosna, Dolores P 16 Kornelije i Ciprijan S 17 Rane sv. Franje N 18 XXV KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Izl 32, 7-11. 13-14 Psalam: 51, 3-4. 12-13. 17 i 19 2. čitanje: 1 Tim 1, 12-17 Evanđelje: Lk 15, 1-32 Ivičina mama nazvala je svoju prijateljicu, koja je stanovala samo dva kata iznad njih, da joj posudi neke novine. Bilo je već kasno i Ivicu, koji je trebao donijeti mami novine, pomalo je bilo strah jer je hodnik bio slabo osvijetljen. Kad je pozvonio i kad je mamina prijateljica otvorila vrata mali je vrisnuo od straha i potrčao niz stepenice vičući: Mama, mama smrt. Gospođa, koja se već spremala u krevet stavila je na lice bijelu masku i imala je dugi tamni ogrtač. Kako Ivičina mama nikada nije stavljala takve maske pred spavanje dijete se prestrašilo. Postoje i nevidljive maske iza kojih mnogi ljudi sakrivaju svoje pravo lice. Kad je netko otvoren i iskren, kada se ponaša u skladu s onim kakav jest: kažemo, to je osoba bez maske. Naprotiv, kad je netko zločest i pokvaren a stavlja masku dobrote i poštenja, ili kad je netko priglup ili neuk a stavlja masku mudraca ili učene osobe; pa kad još u skladu sa svojom maskom stane pametovati ili dijeliti drugima lekcije, onda se takvoj osobi drugi podsmjehuju ili je izbjegavaju. Postoje slučajevi kada ljudi drugima stavljaju maske. Kada zbog njihova zvanja ili posla prosuđuju druge po nekoj tobožnjoj univerzalnoj značajci koja bi trebala biti karakteristična za to zvanje. Međutim, kada čovjeka osobno upoznamo onda vidimo da vrlo često ta naša poopćena predodžba nije točna. Tako bi prema nekim stereotipima svećenik trebao biti savršeno uglađen. Iz njegovih bi usta trebao teći samo medena slatkorječivost…. Starije generacije su smatrale da bi on trebao imati o svemu savršeno znanje. A kako je on ipak samo ograničen čovjek i reagira ljudski, posebno oni svećenici koji ne prihvaćaju takve stereotipe kao nametnute maske, dolazi do nesporazuma. ''Kakav ste to vi svećenik?'' Znaju reći 'uglađene' gospođe otkačenom župniku. Daleko su teže i dalekosežnije posljedice kada mi ograničeni ljudi stavljamo Bogu maske. Kada ga suobličujemo svojim ljudskim predodžbama, misleći pritom da ako je Bog pravedan, da ta pravednost nužno mora odgovarati pojmu naše pravednosti. Stoga je cjelokupna Božja Objava svojevrsni opoziv ili demant tih naših predodžbi. Knjiga Izlaska (Izl 32, 7-11. 13-14) svjedoči kako su ljudi u pradavna vremena Boga doživljavali kao nekog nebeskog supermena koji je, doduše, svemoguć ali nije lišen nekih ljudskih karakteristika kao što je srdžba…, pa su u tom smislu zamijenjene uloge. Mojsije je taj koji ''staje na loptu'', smiruje stanje i moli za milost. Ali ono što je najbitnije, ishod je opraštanje i milosrđe s Božje strane. Prije nego u našem razmišljanju skoknemo do evanđelja, kojemu je prvo čitanje svojevrsni uvod, treba napomenuti odgovornost i milost poslanja onih koji su sastavljali liturgijska čitanja, tako da iz njih na najbolji način zrači poruka Božje objave. Stoga su oni na neki način svrstani u najodgovornije prezentante Božje objave. Evanđelje je vrhunac, ne samo u objavi Božjeg milosrđa i dobrote nego je tu toliko snažan zaokret u shvaćanju odnosa Bog i čovjek te da je skidanje maske Bogu koju mu je ljudski element starozavjetne crkve stavio, Isusu priskrbilo smrtnu kaznu. Evanđelje po Luki (Lk 15, 1-10) donosi tri prispodobe. Jednu ljepšu od druge. Te su usporedbe uzete iz života običnog čovjeka, i one nam jasno govore kako se Bog odnosi prema čovjeku. Bog nije samo milosrdan, koji rado oprašta, on se prema nama odnosi kao otac prema svojoj djeci. Ako podrobnije pogledamo to ''obraćenje'' mlađeg sina onda nam je jasno da te ''Suze sina razmetnoga'' kako je to sročio naš Ivan Gundulić, nisu potekle zbog toga što je on povrijedio svoga oca, nego zbog svoje vlastite sudbine u koju je upao zbog svoje neozbiljnosti. Zar se nije čovjek utjecao Bogu i kajao tek onda kada je zbog svojeglavog ponašanja napustio Boga i njegove zapovijedi i upao u nevolju? A gdje je onda tu pravednost? Gdje kazna za naše grijehe? Zar se za sve to ne traži naše obraćenje i suze pokajnice? Očito je Božja logika drugačija od naše ljudske kao i njegov osjećaj za pravednost. Ustvari, ovo što smo u evanđelju čuli nije ljudsko razmišljanje nego je Isusova objava Boga Oca svih nas. Kada se na taj način tumači Božja Riječ, oni koji se nisu skloni odreći osjećaja ljudskog smisla za pravednost, pitaju; a gdje su onda dobra djela? Koji je smisao odricanja i žrtve? Žrtva, križ, odricanje jedini je način naše ljudske ljubavi kao odgovor neizmjernoj Božjoj ljubavi koja ne pozna granica. Taj odgovor možemo iščitati iz Poslanice svetog Pavla Timoteju (1 Tim 1, 12-17) u kojemu on zahvaljuje Kristu Isusu Gospodinu našemu, jer ga je smatrao vrijednim povjerenja, premda je bio'' hulitelj, progonitelj i nasilnik''. On mu ne zahvaljuje samo riječima. Njegova se najveća zahvala očitovala kroz njegov život koji je izgorio kao ''žrtva paljenica'' za Krista Isusa, kao što su, uostalom, životi tolikih svetih, mučenika, priznavalaca i svjedoka kroz povijest Crkve. Amen. Molitva vjernika Bogu , kojega nam je Isus objavio kao milosrdnog Oca uputimo svoje molitve. 1. Za svetu Crkvu, da ti ponizno služi u naviještanju tvoje Očinske ljubavi prema nama, - Molimo te. 2. Za službenike Crkve da ponizno i s ljubavlju vrše službu, od tebe primljenu, opraštanja grijeha, - Molimo te. 3. Za zalutale od tvoje očinske ljubavi da se vrate k tvojoj istini života o pravom putu spasenja, - Molimo te. 4. Za nas koji slavimo euharistiju zahvaljivanja da to činimo u ljubavi i zajedništvu s odbačenima, siromašnima i ugroženima, - Molimo te. 5. Za sve one koji pate od nasrtaja mržnje ili robuju strastima zavisti, da se obrate i prihvate tvoj način razmišljanja, - Molimo te. 6. Za naše mlade da budu vjerni svojim krsnim obećanjima,- Molimo te. 7. Za naše pokojne da im oprostiš grijehe i uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Dobri Oče, obdari nas svojom ljubavlju kako bismo te mogli nasljedovati u dobroti i služenju i kako bismo s ljubavlju nosili svoj životni križ. Po Kristu Gospodinu našemu. |
08.09.2016., četvrtak
ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MALA GOSPA
 ''Radosno svetkujemo rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!'' Tim zanosnim riječima započinje današnje bogoslužje u čast B D Marije. Ona je Bogorodica jer je rodila Sina Božjega. Ona je hram Duha Svetoga. Time je postala pralik i Majka Crkve. Ona je rodila Sunce pravde i time postala Zora čovječanstva. Stoga sveti pisci, napose sveti oci u Mariji vide pralikove Starog Zavjeta kojih je ona ispunjenje. Već na samom početku sv. Pisma u zori čovječanstva Bog govori zmiji zavodnici: ''Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satrti, a ti ćeš mu vrebati petu'' (Post. 3, 15). Vatikanski sabor izričito navodi taj tekst ukazujući da se on odnosi na Mariju i njezino poslanje. (Usp. ''Lumen gentium'' 55). Mariju naviješta prorok Izaija kad govori: ''Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!'' (Iz. 7, 14.). U predivnim tekstovima iz mudrosne književnosti u Bibliji Crkva prepoznaje Mariju. ''Miris je haljina tvojih kao miris libanonski. Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. Mladice su tvoje vrt mogranja Pun biranih plodova: Nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.'' (Pjesma nad pjesmama, 4, 10 – 14) Crkva na Mariju prenosi i ove Sirahove slike: ''Uzrastoh kao cedar na Libanonu i kao čempres na gori Hermonu. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo, i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte, i kao vonj tamjanov u šatoru. Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. Propupah kao trs mladicama ljupkim, I cvjetovi su moji porad' slave i bogatstva.'' (Sir.24, 13 – 17) Jednako tako velike žene Starog Zavjeta : Debora, Judita, Estera…praslike su Marijine jer poput tih hrabrih žena koje su pomogle pri oslobađanju Božjeg naroda, tako je i Marija rodila onoga koji će nas osloboditi od Zloga. Današnja liturgija svečano završava poprićesnom molitvom: ''Klicala, Gospodine, tvoja Crkva, okrijepljena svetim otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Djevice Marije, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!'' Amen. Molitva vjernika Povodom rođenja blažene Djevice Marije uputimo Ocu nebeskom svoje molitve. 1. Gospodine ti si Mariju izabrao da bude roditeljica Sina tvoga Isusa Krista daj da naša Crkva bude, poput Marije, uzvišeni hram Duha Svetoga, urešen krepostima njenih sinova i kćeri, - Molimo te. 2. Marija je najuzvišenije stvorenje, veća od anđela i svetih, učini da ju cijela Crkva nasljeduje u njezinim krepostima, - Molimo te. 3. Veličina Marijina bila je u njezinoj poniznosti i poslušnosti, dvjema krepostima koje ovaj svijet ne poznaje. Daj da se ne stidimo biti ponizni i poslušni tebi Ocu nebeskome i tvojoj svetoj Crkvi, - Molimo te. 4. Slaveći Mariju častimo sve najuzvišenije to si Bože stvorio, daj da te s njome slavimo bez prestanka, - Molimo te. 5. Marija je imala uvijek milosrdno srce za druge, daj da ju nasljedujemo u kreposti milosrđa i dobrote, - Molimo te. 6. Marija se i danas zauzima za one koji joj se utječu. Učini da Marijini štovatelji zadobiju ono što mole, - Molimo te. 7. Pridruži Gospodine Marijine štovatelje, koji su preminuli, diki nebeskoj gdje će častiti svoju nebesku zaštitnicu zajedno s četama anđela, - Molimo te. Primi Gospodine ove naše molitve koje ti prinosimo na blagdan rođenja Marijina i daj da te bez prestanka slavimo i častimo u zajedništvo s našom nebeskom Majkom. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
01.09.2016., četvrtak
DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 4 XXIII NEDJELJA KROZ GODINU, Ruža P 5 Bl. Majka Terezija U 6 Zaharija S 7 Sv. Marko Križevčanin Č 8 Mala Gospa – Rođenje BDM P 9 Petar C., Strahimir S 10 Nikola T. N 11 XXIV NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Mudr 9, 13-18b Psalam: 90, 3-4. 5-6. 12-13. 14 i 17 2. čitanje: Film 9b-10. 12-17 Evanđelje: Lk 14, 25-33 Obično se nastoje objediniti nedjeljna čitanja pod jednu temu, no današnja su čitanja svako zasebna cjelina s posebnom porukom. Da bi se prvo čitanje iz Knjige Mudrosti (Mudr 9, 13-18b) moglo razumjeti i da bi se obuhvatila sva ljepota izričaja, traži pozornog slušatelja jer je bogatstvo poruke zaodjenuto profinjenim stilom mudrosne književnosti. Misao, ''plašljive su misli smrtnika'' doista može izreći samo mudrac, je neuki i k tome bahati umišljaju si da su njihove misli stamene, vječne i neprolazne. A tek suprotstavljanje duha tijelu i obratno izneseno je s toliko tankoćutnosti i tako slikovito: ''Jer propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenit mislima''. Usporedba tijela sa zemaljskim šatorom potpuno pogađa stvarnost. Šator je nastamba nomada, a mi jesmo nomadi i putnici prema vječnoj domovini. Tijelo svojim prohtjevima pritišće duh i zamagljuje misao koja gubi svoju kristalnu čistoću zbog tjelesnih strasti. Nalazimo se na početku nove školske godine. Premda samo znanje još nije mudrost, ali pravilno shvaćeno vodi nas prema mudrosti. U školskim torbama nalaze se knjige i bilježnice koje još uvijek mirišu po ''novom''. Za učenika one kriju nove tajne koje treba otkriti i usvojiti. Tijelo bi igru, ljenčarenje i svakojake ugodnosti; dok bi duh želio proniknuti u tajne znanja, sadržaje knjiga. Što kaže mudrost, na koju stranu se prikloniti: prohtjevima tijela ili duha? Prava mudrost nastoji dovesti u sklad tijelo i duh. I znanje i odmor i igra, - sve u svoje vrijeme. Mudrim se može zvati onaj koji je gospodar svojih osjećaja i želja. Često puta smo u neizvjesnosti. Ne znamo kako pravilno postupiti. Tada na scenu stupa vjera. Povjerenje u Božju pomoć. Pomoć 'odozgo'. ''Tko bi doznao tvoju volju, da nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga?''(Mudr 9,17) Mudrost kako ju shvaća Biblija nije prvenstveno plod prirodne nadarenosti ili znanja, ona je dar Duha Svetoga koji je dan onome koji moli i traži taj dar. Poslanica sv. Pavla Filemonu najkraći je njegov spis, ali nipošto neznačajan ( B. Duda), jer sav natopljen iskrenom kršćanskom ljubavlju jasno svjedoči o tome kako su se prvi kršćani odnosili prema ropstvu. Kršćanstvo nije društvene odnose mijenjalo izvana, nego je poput kvasca iznutra donosilo duh jednakosti među ljudima. Poslanica je zapravo pismo upućeno Pavlovom prijatelju Filemonu, uglednom građaninu iz Kolosa. Pavao se predstavlja kao starac i sužanj Isusa Krista. Nalazi se, dakle, u Rimu u pritvoru, gdje je čekao presudu. Onezim je Filemonov rob, koji je upoznao Pavla dok je bio u kući njegova gospodara. Mlad i željan slobode pobjegao je u Rim, za ono vrijeme najveći grad svijeta, u nadi da će tamo naći sreću i slobodu. Međutim, doživio je razočaranje. Rim je bio pun odbjeglih robova, ali i policije koja ga je mogla svaki trenutak uhititi i poslati na neku galiju gdje bi o korici kruha cijeli život robijao. Prestrašen i zdvojan sjetio se Pavla, gospodareva prijatelja. Potražio ga i zamolio da mu pomogne. Pavao je Onezima poučio u vjeri i krstio i sada ga šalje Filemonu ''ne kao roba… nego kao brata ljubljenoga'', jer je postao kršćanin. Pavao, kao starac koristi toliko nježnih izraza u poslanici da bi pokazao i da bi izrazio to kršćansko bratstvo i sestrinstvo, pa moramo sa žalošću ustvrditi da te svijesti, tog sakramentalnog rodbinstva uopće nema među nama. Ono po čemu su prvi kršćani bili prepoznati od pogana bila je izreka: ''gledaj kako se ljube''. A nama je sve preče nego li je međusobna ljubav. Kao da druge ispitujemo jesu li dostojni naše ljubavi, umjesto da se zajedno pitamo; jesmo li takvi kavi jesmo dostojni ljubavi Božje. Oštrina Isusove zahtjevnosti u evanđelju, doduše, osupnjuje; posebno nakon ''Pavlovske blagosti'' u poslanici. No, Isus je na putu u Jeruzalem gdje ga čeka kalež muke i smrti. Uz to mu njegovi pratioci ponavljaju da ga neće ostaviti ''na cjedilu''. A on zna kako će biti i koliko će ih ostati uz njega. Jednako tako zna da će pripadnost njemu i njegovom poslanju dovesti do lomova s okolinom – židovskom zajednicom, vlastitom obitelji, ali i u svakome u sebi, jer kršćanstvo pravilno shvaćeno, premda uvijek govori o ljubavi, ta ljubav je okrunjena žrtvom, odricanjem da bi se dohvatilo ono vječno, nepropadljivo. božje, čak božansko. Nažalost previše je krštenih koji to otajstvo nikada nisu shvatili, pa i onu mogućnost koja nam je dana, da jednostavno padnemo pred Gospodina i kažemo: Gospodine grješan sam čovjek, primi me takvoga kakav jesam i vodi me svojim putem. Amen. Molitva vjernika Uputimo Gospodinu svoje smjerne molitve. 1. Crkvu svoju, Gospodine, osnaži Duhom Svetim da bude luka spasenja i svjetlo istine onima koji lutaju, - Molimo te. 2. Našeg svetog oca, sve biskupe i svećenike nadahni snagom odozgor' da neustrašivo šire Kraljevstvo nebesko na zemlji, - Molimo te. 3. Naš narod i sve narode svijeta oslobodi onih koji ga guraju u propast, - Molimo te. 4. Zaštiti sirote i bespomoćne, daj im snage da se izbore za svoja prava, - Molimo te. 5. Daj da našim učenicima ova školska godina bude blagoslovljeno vrijeme stjecanja znanja za život, - Molimo te. 6. Sve nas ispuni Duhom da činimo djela pravednosti i istine, - Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u Kraljevstvo svjetlosti i mira, - Molimo te. Primi dobri Oče molitve svoga naroda i daj da ti iskrena srca služimo. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. Molitva vjernika za početak nove školske i vjeronaučne godine. Zamolimo Božji blagoslov za sve naše pothvate i nakane: Blagoslovi nas, Gospodine! 1. (Učenik OŠ) Pred nama je nova školska godina. Čekaju nas nove školske radosti, nova prijateljstva, nove spoznaje, novi doživljaji. Pomozi nam da u svojim razredima i vjeronaučnim skupinama donosimo blagoslov, radost, mir i ljubav, molimo te. 2. (Srednjoškolac) U novoj školskoj godini čekaju nas i mnoge nesigurnosti i strahovi: strah od novih predmeta, od nekih nastavnika, od provjera i ispitivanja, strah od loših ocjena, ali i od ponašanja nekih učenika. Pomozi nam da s povjerenjem u tebe započnemo ovu školsku i vjeronaučnu godinu, molimo te. 3. (Student) Mnogi su od nas već dugo u školi, dok će neki tek sada stupiti na prag naše škole. Pomozi nam da prema novim učenicima budemo pažljivi i spremni im pomoći da se snađu u novoj sredini, molimo te. 4. (Izgovara roditelj): Naša djeca ponovno započinju jednu školsku godinu koja je novi odlomak njihova života. Daj nama roditeljima povjerenja, nade i strpljivosti da svoju djecu brižno pratimo na njihovim novim zadacima i putovima, molimo te. 5. (Nastavnik): I ove su nam godine povjereni novi učenici. Daj nam snage i hrabrosti da im budemo pravi učitelji i odgojitelji, da im posredujemo potrebno znanje, ali i mudrost za njihov cjelovit rast, molimo te. 6. (Vjeroučitelj): Na vjeronauku i u bogoslužju u našoj školi i crkvi ovi učenici trebaju upoznati tvoju dobrotu i ljubav. Pomozi nam da naše susrete prožmemo čovjekoljubljem i vjerom, a mi sami da budemo istinski svjedoci tvoje dobrote, molimo te. Primi Gospodine naše molitve. Ispuni nas svojim blagoslovom, zaštiti nas i prati na našem putu. Po Kristu Gospodinu našemu. |
26.08.2016., petak
DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 28. XXII NEDJELJA KROZ GODINU , Sv. Augustin P 29 Mučeništvo Ivana Krstitelja U 30 Feliks, Hrv. Mučenici S 31 BDM od suza Č 1 Egidij, Branimir P 2 Kalista, Divna S 3 Grgur V, Doroteja N 4 XXIII KROZ GODINU, Ruža Čitanja: 1. čitanje: Sir 3, 17-18. 20. 28-29 Psalam: 68, 4-5ab,. 10-11 2. čitanje: Heb. 12, 18-19. 22-24a Evanđelje: Lk 14, 1. 7-14 Tragom prvog čitanja iz Knjige Sirahove (Sir 3, 17-18. 20. 28-29) dolazimo do teme poniznost. Tu se knjigu nekad zvalo Crkvenica prema latinskom nazivu Ecclesiasticus, a puna je mudrih savjeta. Znamo i pisca po grčkom naslovu knjige: ''Mudrost Isusa, sina Sirahova''. Ovo ''sin Sirahov'' uzima se kao prezime po kojemu je knjiga dobila ime. S hebrejskoga ju je na grčki preveo njegov unuk 132.godine prije Krista. Hebrejski original je izgubljen. U novije vrijeme pronađeni su dijelovi hebrejskog teksta u Kairu i Kumranu. Crkva je prihvatila grčki tekst kao kanonski. Takvu mudrosnu literaturu možemo naći u svim starim kulturama. Pisali su ju učeni ljudi, učitelji naroda, odgajatelji kraljeva i knezova…- Ovi potonji često su bili žrtve vlastitih učenika, koji, kad bi se dočepali vlasti i postali tiranima maknuli bi svoga učitelja i njegovu mudrost skromnosti i poniznosti kako bi nesmetano mogli po miloj volji gospodariti tuđim životima i imovinom. Takvu sudbinu srećom nije doživio pisac današnjeg čitanja koji svoj nauk upućuje mladim Izraelcima i duhovnim vođama, dajući im praktične moralne opomene. Nisu niti svi učenici poput nekih tirana digli ruku na svoga učitelja. Dapače, ne blijedi lako poštovanje učenika prema dobrom učitelju. Dobar učitelj, na neki način, ostaje uvijek autoritet svome učeniku, pa makar taj krenuo sasvim drugim putem nego što ga je to upućivao njegov učitelj. Naša novija povijest u vihoru rata i poraća, pamti susrete učenika i učitelja, koji su se nažalost našli na suprotnim stranama. U nekim slučajevima prevladala je kultura i nadmoć duha, dok je u drugima krvavo presudila ideološka zaslijepljenost. Kako je medijsku pozornost privuklo otvaranje najveće grobnice ratnih stradalnika u Teznom u Sloveniji, u kojoj su uglavnom tijela poubijanih Hrvata; tako je izronio u javnost događaj koji bilježi Stipe Vuković iz Splita, a prenosi Hrvatsko Slovo. U sabirnom logoru kod Maribora, odakle su partizani kamionima odvozili zarobljenike na strijeljanje, našao se i fra Krsto Kržanić, ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Sinju. Kako su partizanski komesari obavljali ''smotru'' osuđenika prije nego će ih odvesti na strijeljanje u Tezno i dok je fra Krsto stajao u redu spreman za ''odlazak'' pred njim se pojavio partizanski komesar rodom iz Podgore, njegov učenik kojemu je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji predavao latinski. Pogledao ga i upitao: ''Što ti fratre ovdje radiš?'' ''A evo'' slegnuvši ramenima odgovori profesor. Tada mu njegov učenik reče: ''Ti znaš dobro latinski te možeš u vojnoj ambulanti pisati recepte''. Hvala Bogu u tom slučaju nadvladala je moć duha nad ideološkom zaslijepljenošću. Poniznost, o kojoj je danas riječ, svojevrsni je duhovni tijesak ili preša u kojoj se sabija naša ljudska oholost, napuhanost, umišljenost; kako bismo postali ljudi duha i kako bi mogli odgovoriti na svoj temeljni poziv, a to je biti čovjek. Postoje lažne poniznosti, hinjene skromnosti…kad se netko namjerno pravi poniznim kako bi ga se uzvisivalo. Na to sigurno nije niti Isus mislio kada je u današnjem evanđelju održao pouku uzvanicima koji su birali prva mjesta. Ili, kako je to lijepo rekao Martin Luther: ''Prava poniznost nikada ne zna da je ponizna; kada bi to znala, bila bi ohola''. Isus zapravo i ne ostaje tek na pouci koja se odnosi samo na lijepo vladanje. Kao što pouka koja slijedi u evanđelju, a govori o tome da ne pozivamo na gozbu one koji nam to mogu uzvratiti, nego siromahe, jer će nam umjesto njih uzvratiti sam Otac nebeski; također ne ostaje samo na običnom blagovanju. Riječ je o konačnici – Kraljevstvu nebeskom, kojemu su gozbe koje Isus spominje tek pralikovi. Kraljevstvo je nebesko već započelo. Ono je među nama. Njega prepoznaju i u njemu sudjeluju oni koji su Božji. Oni koji su prihvatili Božju logiku. Koji žive ''po Božju'' pa su stoga pobožni. U to razmišljanje dobro se uklapa Pavlova opomena, koju čitamo u današnjoj poslanici, svojim sunarodnjacima koji su prihvatili kršćanstvo ali se ne mogu odlijepiti od ''opipljive gore''. Tu Pavao misli na brdo Sinaj, izlazak, pravila i propise… Ni mi nismo izuzeti Pavlove opomene dok tugujemo za tradicijom koja je iščezla, zemaljskim blještavilom Crkve koje je potamnjelo. Jer i mi smo pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu…,'' Stoga tu nema prvih i posljednjih mjesta. U Bogu nema posljednjih, jer oni koje svijet prezire, upravo oni su miljenici Božji. Molitva vjernika Obratimo se Bogu, Ocu nebeskom, kao uzvanici Gospodnje gozbe ljubavi, te mu uputimo svoje prošnje i molitve za Crkvu i cijeli svijet. 1. Za Crkvu u našoj domovini i diljem svijeta; da u poniznosti i ljubavi bude znak Krista spasitelja. – Molimo te. 2. Blagoslovi Oče, papu našega Franju, nadbiskupa Josipa, sve biskupe, svećenike i đakone te ih obdari duhom poniznosti. – Molimo te. 3. Za društvo u kojem živimo i radimo; da cijeni vrijednost i dostojanstvo svake osobe, da čovjeka ne iskorištava već da promiče pravednost i slobodu. – Molimo te. 4. Prosvijetli, Bože, pameti i srca svih ljudi kojima je povjerena briga za opće dobro i potakni ih na nesebično promicanje pravde i solidarnosti. – Molimo te. 5. Otvori, Oče, ovu zajednicu za sve koji su u potrebi, a posebno za one koje su drugi odbacili. – Molimo te. 6. Za našu župsku zajednicu koja se svake nedjelje okuplja oko stola Gospodnjega, daj da po ovoj svetoj službi i u nama poraste želja služiti i pomagati drugima. – Molimo te. 7. Primi, Bože, za svoj stol našu pokojnu braću i sestre i učini ih dionicima nebeske gozbe. – Molimo te. Gospodine, Oče milosrđa i svake utjehe, prikazali smo ti samo neke od svojih molitava – još je mnogo toga ostalo u našim srcima neizrečeno. Usliši nas i udijeli nam Duha Svetoga da nas osposobi za međusobno služenje i ponizno prihvaćanje. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
19.08.2016., petak
DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU c
 Ruska ikona - 'Carstvo nebesko'. N 21 XXI NEDJELJA KROZ GODINU P 22 BDM Kraljica, Regina U 23 Ruža Limska S 24 Sv. Bartol ap. Bl. M. Bulešić Č 25 Ludvig, Ljudevit P 26 Šandor, Branimir S 27 Monika, Časlav N 28 XXII NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Augustin Čitanja 1. čitanje: Iz 66, 18-21 Psalam: 117, 1. 2 2. čitanje: Heb. 12, 5-7. 11-13 Evanđelje Lk 13, 22-30 Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.'' (Lk 13, 30) Kad god pročitam ovaj redak prisjetim se ne tako davne prošlosti, kada su, nakon demokratskih promjena, neki anonimni vjernici počeli dolaziti u crkvu. Istina, neki su to učinili na jedan gotovo bezočan način ulazeći u prve klupe uzdignute glave. Među takvima je bilo dosta onih koji su za vrijeme komunizma štetili Crkvi i vjeri, a kako i dalje žele biti aktivni u političkom životu, na taj način sramotno su skupljali bodove među vjerničkom većinom. Ne možemo jednostavno zaboraviti revolt onog učenika kad je u prvoj klupi u crkvi ugledao ravnatelja koji ga je maltretirao zato što je išao u crkvu i bio ministrant. Ali uglavnom članovi partije i njihovi simpatizeri, koji su se odlučili na odlazak u crkvu, nisu baš tako jednostavno prekoračili prag crkve. Bilo je tu lomova, nelagode…. Neki su mi to u razgovoru priznali. Bilo je i opravdavanja. Pa znate imao sam takav posao…. Na nama nije da sudimo da li je njihov postupak bio opravdan ili su to bili najobičniji karijeristi, kojima vjera nije ništa značila… Istina, bilo ih je koji bi potajno odlazili u neku crkvu gdje ih nitko nije poznao. Tamo su krstili i svoju djecu. Jasno, možemo se zapitati, što bi bilo da su se svi vjernici tako ponašali? Mi svećenici imamo i neka pozitivna iskustva kada su se neki članovi partije svjesno izložili opasnosti jer su nam dojavili što nam se sprema jer nas je prijavio neki naš ''dobri'' vjernik ako smo u propovijedi ili negdje drugdje rekli nešto što bi nas moglo odvesti u zatvor. Tako da prigovori onih vjernika koji su u vrijeme komunizma redovito išli u crkvu, a koji prigovori se još tu i tamo čuju: više ne idem u crkvu od kada su počeli hodati ''oni crveni'', nikako nisu u pravu. Ako je tvoja vjera na tako slabim nogama da samo zbog toga više ne želiš ići u Crkvu, onda nisi ništa bolji od onih koji su zbog nekih svojih materijalnih interesa izbjegavali svoju crkvu i bojali se javno pokazati da su vjernici. Postoji na tu temu jedan zanimljiv tekst sv. Augustina: ''Hodočasnička država Krista Kralja neka misli na to da su i među njezinim neprijateljima sigurno sakriveni njezini budući građani.'' Ili, kako poznata izreka veli: ''Čudnovati su putovi Gospodnji.'' Dobar bi se vjernik trebao radovati takvim pozitivnim obratima i obraćenjima, a da li su ta obraćenja doista iskrena, o tome sud trebamo prepustiti Bogu. Nema tome tako davno kako se raspravljalo na televiziji u okviru emisije ''Ekumena'' o obraćenicima. Tako su teolozi i sociolozi ''analizirali'' obraćenja nekih nama poznatih osoba kao što su Tony Blair, prof. Tomac, te naš poznati znanstvenik Pavuna. Premda je ta emisija vjerskog karaktera, sudionici, a među njima i teolozi, jednostrano su tražili pojašnjenja za fenomen obraćenja u psihološkim, sociološkim i inim drugim okvirima, samo ne u okviru vjere. Njihov uočljiv napor da budu na prvom mjestu ''znanstvenici'' imalo je za posljedicu da su gledatelji bili razočarani što su svoj vjernički poziv gotovo u potpunosti zatajili. Tako nije bilo spomena da je obraćenje djelo Duha Svetoga, a što je u svemu bilo još najgore; po mišljenju tih ''analitičara'' tuđe vjere ti bi obraćenici trebali šutjeti. Javni nastupi obraćenika tumačeni su kojekakvim motivima, od onih utilitarističkih u slučaju Tonya Blaira, pa političkih u slučaju prof. Tomca, dok su za znanstvenika Pavunu tražili neka psihološka objašnjenja koja proizlaze iz potrebe za opravdavanjem.... Iskreno obraćenje djelo je Duha Svetoga i takvi obraćenici ne mogu šutjeti jer ih Duh tjera da govore. Klasičan primjer u Crkvi je sv. Pavao. Obraćenici su ti koji su na sebi iskusili bogatstvo vjere i o njoj žele progovoriti. Mi pak, koji smo odrasli u ozračju vjere, nažalost uglavnom nismo svjesni toga duhovnog bogatstva koje imamo. Nešto slično kao kad bi se siromah, koji je cijeli život oskudijevao iznenada obogatio. Njegovo oduševljenje sigurno je daleko jače od onoga koji se rodio kao imućan i koji nikada nije iskusio što to znači oskudijevati. Stoga je Isusova primjedba iz današnjeg Evanđelja kako 'ima posljednji koji će biti prvi i prvih koji će biti posljednji' jasno upozorenje da iskrena vjera živi u srcima onih u kojima se ne gasi iskra obraćeničkog žara i da je neposviješćena vjera uglavnom mrtva vjera. Molitva vjernika Bogu, dobrom Ocu, koji nas odgaja s ljubavlju, upravimo svoje molitve. 1. Gospodine, daj da pozorno slušamo tvoju riječ koja nam pokazuje put u život. – Molimo te. 2. Po krštenju pripadamo Crkvi i mislimo da je to dovoljno. Daj da u životu biramo ''uska vrata'' kroz koja ulazimo u obraćenje i promjenu života. – Molimo te. 3. Udjeli nama, koji smo već pozvani, milost da ti budemo vjerni i da ne budemo ''posljednji''. – Molimo te. 4. Zahvaljujemo ti za zdravlje i sva dobra koja nam daješ. Obdari tim istim darom sve ljude. – Molimo te. 5. Prikazujemo ti patnje naše bolesne braće i sestara, primi njihovu žrtvu kao zalog spasenja u vječnosti. – Molimo te. 6. Upravi srca našim mladih da traže tebe vječna Istino, te da ne lutaju zarobljeni lukavošću zla. – Molimo te. 7. Naše pokojne nagradi vječnim životom. – Molimo te. Hvala ti Gospodine što si nas uslišio i primio ove naše molitve i prošnje. Po Kristu Gospodinu našemu. |
13.08.2016., subota
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE - VELIKA GOSPA
 Ovo je najstariji Marijin blagdan, koji se slavi već od V. stoljeća i to na isti dan 15. kolovoza. Ono što je Crkva od davnine vjerovala svečano je proglašeno u dogmi o Uznesenju Marijinu 1950. godine na blagdan Svih Svetih. Dogmu je proglasio papa Pio XII. riječima: ''Vlašću Gospodina našega Isusa Krista te blaženih apostola Petra i Pavla i svojom vlastitom: proglašujemo, objavljujemo i određujemo da je božanski objavljena dogma da je bezgriješna i uvijek Djevica Marija Bogorodica – nakon završena tijeka zemaljskog života – dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu'' (vidi LG 59). ''Danas je na nebo uznesena Djevica Bogorodica – početak i slika budućeg savršenstva cijele Crkve – i putokaz sigurne nade i utjehe putničkom Božjem narodu''. To su riječi današnjeg predslovlja kojim je opjevan ovaj uzvišeni Marijin blagdan. Svaki iskreni vjernik ujedno je i barem u duši hodočasnik Marijin. Mnogi će krenuti uoči Velike Gospe ili na sam dan, rano ujutro, pješice prema nekom od brojnih Marijinih svetišta. Još za mraka kada se tek čuju koraci hodočasnika, kada se zapravo i ne osjeća tlo jer se hoda srcem iz kojeg navire pjesma hodočasnička u kojoj je prepjevano današnje prvo čitanje o ženi ''odjevenoj suncem, mjesec joj pod nogama i na glavi vijenac od dvanaest zvijezda''. ''Zdravo Djevo, svih milosti puna - Vječnog Sunca ogrnu te sjaj. – Oko čela zvjezdana ti kruna – Ispod nogu stenje pakla zmaj.'' A onda se stiže u svetište. Obasjan lik Marijin dočarava nebeski Hram: ''I otvori se Hram Božji na nebu'' (Ot 11,10), i dok Marija svojim blagim pogledom blagoslivlje svoje hodočasnike, ne jedna suza će poteći, jer tako je bilo oduvijek. Od davnina je pobožni puk hodočastio Mariji tražeći njezinu pomoć i zagovor. Kada su bile suše i gladi, kada je nadirao Turčin, kada je duša bila izranjena vlastitim bolima i nerazumijevanjem. Marija je bila ta koja je liječila rane svoga puka - malog čovjeka. To je lijepo prikazano na nekim kasnogotičkim slikama i kipovima gdje su se pod skute Marijinog plašta stisli, poput pilića, njezini štovatelji. Da Marija ne liječi i ne ozdravlja naše rane na duši davno bi opustjela njezina svetišta i zamro bi zvuk koraka hodočasničkih. Međutim, svetišta su sve punija, pjesma kao da je sve glasnija. Miješaju se i suze i radost, jer ona je tu da nam pomogne. Onda kada nas nitko ne razumije, kada ne vidimo izlaz iz teškoća, kada nas pritisnu tjelesne bolesti mi znamo da nas oči Marijine blago gledaju, njezine nas duhovne ruke privlače k sebi na svoje Majčinsko srce koje je samo osjetilo neizmjernu bol pod križem svoga Sina. Dok radosni osjećamo da imamo nebesku Majku, zaštitnicu i jedinu pravu odvjetnicu – kako su ju vjernici od davnina zvali – iz duše izvire ''Magnificat – Veliča''. Evanđeoska pjesma Marijina ''Magnificat'' pjeva Gospodinu pjesmu zahvalnicu jer je pogledao ''na neznatnu službenicu'' i uresio ju sjajem nebeskim. A mi molimo da nam tim sjajem obasjava naše puteve i tamne kute naše duše da bez straha i sa sigurnošću kročimo prema nebeskom Jeruzalemu gdje će Bog ''otrti svaku našu suzu'' i gdje ćemo konačno doživjeti puninu radosti. Amen. Molitva vjernika Sjedinjeni u duhu s nebeskom Majkom Marijom, uputimo dobrom Ocu svoje molitve. 1. Ojačaj, Gospodine, vjeru svoje Crkve, da bude slična vjeri Marijinoj – 'zori naših nadanja', - Molimo te. 2. Učini, Gospodine, da i mi poput Marije budemo ponizni slušatelji tvoje Riječi, - Molimo te. 3. Daj, Gospodine, da kršćani pomažu onima koji su u nevolji kao što to čini Marija 'pomoćnica kršćana'', - Molimo te. 4. Utješi i liječi srca slomljena preko Marije koju zazivamo' utjeho žalosnih', - Molimo te. 5. Ispuni molitve i prošnje Marijinih hodočasnika koji će se danas zateći u njezinim svetištima, - Molimo te. 6. Naša srca ispuni dobrotom Marijinom, - Molimo te. 7. Našu pokojnu braću i sestre, koji su za života bili štovatelji Marijini, obasjaj sjajem svoje milosti i radošću zajedništva s tobom i nebeskom Majkom Marijom , - Molimo te. Gospodine Bože, ti si Blaženu Djevicu Mariju, majku svoga Sina , uzeo u nebesku slavu i darovao joj vječnu radost u zajedništvu svetih. Daj nam milost da i mi poput Marije vjerno tebi služimo u zavrijedimo ući u nebesku slavu, po Kristu, Gospodinu našem. |
11.08.2016., četvrtak
DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 14 XX NEDJELJA KROZ GODINU P 15 UZNESENJE BDM – VELIKA GOSPA U 16 Sv. Rok, Krunoslav S 17 Hijacint, Natalija Č 18 Sv. Jelena Križarica P 19 Ivan Eudes, Ljudevit S 20 Bernard, Samuel N 21 XXI NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Jr 38, 4-6. 8-10 Psalam: 40, 2. 3. 4. 18 2. čitanje: Heb 12, 1-4 Evanđelje: Lk 12, 49-53 Şlušajući današnje evanđelje s pravom se pitamo, kako to da Isusu, inače mirotvorac i širitelj ljubavi, govori nešto sasvim suprotno. Jednostavno, kao da ga ne prepoznajemo. Po svojem utjelovljenju Isus je Istočnjak. Voli paradokse. Misao mu nije uvijek ''u rečenici'', nego ponekad kraj nje. On nam daje misliti. Uzevši sva tri čitanja, možemo reći da je zajednička poruka opredjeljenje. Bog je zahtjevan. Traži promjenu našeg života i ponašanja. Kada na nekom proštenju o blagdanu kojeg ugodnika Božjeg slušamo njegov život i upoznajemo njegovo herojsko svjedočanstvo vjere mi se divimo. Divimo i to je sve. Ostajemo isti. U evanđeljima imamo zapisano kako su se Isusovi slušatelji divili onome što je on činio i govorio. Jednostavno, bili su zaneseni njegovim naukom. Na tome su ostali, bez promjene. Ako smo barem malo iskreni prema sebi moramo priznati da smo se ne jedan puta zatekli kako osuđujemo nečije postupke, a da se pri tome nismo zapitali; kakav bi ja bio da sam na mjestu te osobe. Međutim, danas nije riječ o našim slabostima i nesavršenostima nego o korjenitoj promjeni života. Ako želim biti pobožan to ne znači da sam bez mane, nego da pripadam Bogu. Više ne ja, nego Bog upravlja sa mnom. Bog nije više tu samo onda kada mi treba, on je za mene tu uvijek. Slušam što mi govori. Pokušavam shvatiti njegove poruke i po njima živjeti. To nije lako. Tu su lomovi, sa samim sobom i okolinom. Razdioba o kojemu govori evanđelje je naglašena borba prvih kršćana sa sponama poganskog duha kojih se žele osloboditi kako u sebi tako i u svijetu, pa čak i u obitelji. Ništa bolje nije ni danas. Onaj tko želi pripadati Bogu mora navijestiti rat svijetu koji ga želi sapeti svojim privlačnostima, svojim vrijednostima i zakonitostima. Samo slobodan od svega kršćanin je spreman predati se sav Bogu i svoj život urediti po Božju – biti pobožan. To je ono na što nas poziva Pavao: ''Braćo! Okruženi tolikom oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koje je pred nama!'' (Heb 12, 1-2) Molitva vjernika Uputimo svoje molitve nebeskom Ocu, da nas njegova milost prožme da mu pripadamo čitavim bićem. 1. Za Crkvu da ostane vjerna Kristu unatoč slabostima njenih članova. – Molimo te. 2. Za našeg papu Franju, nadbiskupa Josipa sve svećenike i sav Božji narod, da rastemo u svetosti i ljubavi. – Molimo te. 3. Za progonjene, za sve koji ne mogu ostvariti svoja prava, za običnog malog čovjeka, da mu budeš pomoć i utjeha. – Molimo te. 4. za nas okupljene, da ti iskrena srca služimo i slijedimo tvoje poticaje koje nam šalješ na razne načine. – Molimo te. 5. Za one koji su se izgubili na putu vjere, da se vrate tebi, jedina istino. – Molimo te. 6. za one koji su pali u đavolsku zamku gatanja, vračanja i čaranja. Da im podigneš pogled prema svjetlu prave vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih primiš u svoje nebesko kraljevstvo. – Molimo te. Svemogući, vječni Bože, ti si nas u svome Sinu pozvao da hodimo putem spasenja. Molimo te, ne dopusti da nas išta odijeli od toga puta i daj nam snage zlo nadvladati žrtvom ljubavi. Po Kristu Gospodinu našem. |
05.08.2016., petak
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 7 XIX NEDJELJA KROZ GODINU P 8 Sv. Dominik U 9 Sv. Edit Stein S 10 Sv. Lovro đakon Č 11 Sv. Klara Asiška P 12 Ivana Franciska S 13 Poncijan i Hipolit N 14 XX NEDJELJA KROZ GODINU, Maksimilijan Kolbe Čitanja: 1. čitanje: Mudr 18, 6-9 Psalam: 33, 1 i 12. 18-19. 20 i 22 2. čitanje: Heb 11, 1-2. 8-19 Evanđelje: Lk 12, 32-48 Vjera, to znači povjerenje. Imati povjerenja u Boga. Osloniti se na njegovo obećanje. To pak oplođuje naše pouzdanje u budućnost. Pravi vjernik ne strepi jer on je siguran u suživot s Bogom. Kad su mladog Alojzija, koji se igrao, pitali što bi učinio da zna da mu je sada umrijeti, dječak je odgovorio; nastavio bi se igrati. Vjernik koji ima povjerenja u Boga ne grize se i ne strepi stalno nad svojim postupcima i ne zapitkuje se plašljivo: jesam li možda sagriješio, jesam li učinio nešto što možda nije dobro? Hoće li mi Bog oprostiti? Vjernik ima jasna pravila koja su usađena u njegovom vjerničkom srcu i on nikada ne krši ta pravila. Sve ostalo o što se spotakne u svagdašnjem životu, a plod je ljudske nesavršenosti oprošteno je nakanom: uvijek želim činiti dobro, ali to uvijek ne uspijeva. Kajem se, ustajem i idem dalje. Današnji ''stol Riječi'' upućuje nas u život s Bogom po vjeri. ''Noć ona'', kako kaže Knjiga Mudrosti, za Izraelce je bila jedinstvena noć Pashe. Kada su se uputili iz ropstva u slobodu. Iz kakve takve sigurnosti u neizvjesnost, spremni prihvatiti svaku žrtvu. Naša Pasha je euharistijski Krist kojemu smo povjerovali i za kojim smo krenuli iz ropstva grijeha u slobodu djeteta Božjega. Nije to uvijek niti tako lako, niti tako jednostavno; jer ropstvo grijeha ima također svoje ''lonce pune mesa'' za kojima su u kušnji Izraelci čeznuli u pustinji. I grijeh ima, itekako, svoju privlačnost i čar koja zamagljuje naš pogled prema slobodi. Za našu palu ljudsku narav sloboda djeteta Božjega ima svoju cijenu. Stoga je u ''izlasku'' iz grijeha presudan prvi odlučni korak. To je korak povjerenja koji je učinio Abraham kada se zaputio u tuđinu isključivo na temelju vjere, kako to čitamo u Poslanici Hebrejima. Slijedeći isto obećanje to su učinili Izak i Jakov. To je djelotvorna vjera za razliku od mase onih koji doduše vjeruju u Božju opstojnost, ali to ništa ne mijenja u njihovom životu. Ti i dalje slijede svoja božanstva i idole koji ih vode u propast. To je mentalitet suvremenog poganstva koje svoju vjeru pronalazi u tzv. religiji Novog doba, u kojoj je božanstvo ili bogovi nezainteresirano za spasenje čovjeka. Čovjek je tek po svojoj svijesti i razumu nešto viši od životinje, dok mu je skončanje jednako kao i kod ostalih živih bića. Bajkovitost religija Novog doba iscrpljuje se u živopisnim obredima i nekim predajama koje su više nalik bajkama, ali je njihova privlačnost u tome da se ne traži nikakvo obraćenje i žrtva, nego se i dalje ostaje u zagrljaju grijeha sladunjave bajkovitosti. Treba samo pronaći trik kojim ću pridobiti božanstvo za sebe da mi uljepša život. U svijetu magije i ezoterije ide se korak dalje pa se nastoji zagospodariti ''višim silama'' i prisiliti ih da rade za osobu koja je tobože inicirana u tajna znanja. Tamo gdje prestaje prava vjera počinje praznovjerje kojega su pune novine koje oglašuju usluge raznih vidovnjaka, maga, iscjeljitelja, gatara….. Tom neopoganskom mentalitetu suprotsavljena je djelotvorna vjera koja se naslanja na Božje obećanje da će oni koji krenu tim putem stići u domovinu koju Pavao u poslanici naziva jednostavno Grad, a misli na nebeski Jeruzalem, koji se na vidljiv način manifestira u Crkvi i njezinoj otkupiteljskoj ulozi. Što je to sloboda djeteta Božjega najbolje su nam posvjedočili toliki sveci i svetice Božje. Oni su svoje živote stavili u Božje ruke i krenuli prema vječnosti. Zapravo bolje bi bilo kazati: uronili su u vječnost. Jer onaj tko se životno veže uz Boga dobiva milost spoznaje vječne dimenzije. Svete Edith Stein, obraćena Židovka ušla je u samostan bosonogih karmeličanki, a umrla je u koncetracijskom logoru u plinskoj komori kao mučenica. Oni koji su ju vidjeli u logoru svjedoče kako je bila predana šutnji i premda joj je na licu bila vidljiva duboka tuga, zračila je pouzdanjem i mirom. Puno predanje u Božju volju proizlazi iz spoznaje slobode u kojoj su toliki sveti mučenici mogli otvoreno reći svojim mučiteljima: možete nam uništiti tijelo, ali ne možete nam oduzeti vječni život s Gospodinom. U tom smislu kaže i Tertulijan: smrt mučenika sjeme je kršćanstva, jer mučenici su bili svjedoci s vizijom vječnosti i uzor ostalima da ne posumnjaju. Samo djelotvorna vjera donosi plodove, sve ostalo su isprazne priče i uzaludno traćenje vremena. Amen. Molitva vjernika Onomu u koga stavljamo sve nade izrecimo svoje molitve i prošnje. 1. Brani, Gospodine, Crkvu svoju od nasrtaja Zla. – Molimo te. 2. Daj razboritosti poglavarima Crkve da se ne povode za pomodarstvom ovoga svijeta. – Molimo te. 3. Upravi, Gospodine, naš pogled prema vječnosti. – Molimo te. 4. Oslobodi nas duha gramzljivosti. – Molimo te. 5. Naše pokojne prigrli nebeskoj Crkvi. – Molimo te. Čuvaj, Gospodine, svoj narod koji si izabrao da ti vijerno služi i naviješta tvoje Kraljevstvo istine i mira. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
29.07.2016., petak
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 31 N XVIII. NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Ignac Loyola 1 P Vjera, Nada 2 U Gospa od anđela 3 S Bl. Augustin Kažotić 4 Č Sv. Ivan M. Vianney, Dan domovinske zahvalnosti 5 P BDM Krsnog Zavjeta, Gospa Snježna 6 S Preobraženje Gospodinovo (Božje lice) 7 N XIX NEDJELJA KROZ GODINU, Albert, Donat Čitanja: 1. čitanje: Prop 1, 2; 2, 21-23 Psalam: 95, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2. čitanje: Kol 3, 1-5. 9-11 Evanđelje: Lk 12, 13-21 Starozavjetni mudrac Propovjednik, pomalo nas zbunjuje svojim pesimističkim pogledom na život. Kao da slušamo nekog našeg suvremenika koji se čitav život mučio, brinuo i štedio, a sada kada je smrt sve bliže, njegova rodbina, koja ga nije niti posjećivala, počinje bacati oko na njegov imetak u nadi da će i oni baštiniti svoj dio. Sve je to ispraznost, veli Propovjednik. Toliko truda i muke a na koncu ostavljaš sve nekome tko to nije zaslužio. Slična sudbina zadesila je i bogatog zemljoposjednika, koji je sakupio ljetinu za mnoge godine, misleći naivno da će u miru uživati ostatak života, a nije imao pojma da su mu dani izbrojeni i da mu je predati Bogu dušu. Propovjednik se ne miri s ustaljenom starozavjetnom predodžbom prema kojoj su bogatstvo i dug život Božji dar, koji treba uživati da bi u dubokoj starosti, nauživši se ovoga svijeta, smireno predao Bogu dušu. On spada u one mislioce koji kao da kroz svoj pesimizam upućuju Bogu prigovor: ako si nas već stvorio smrtnima i izjednačio s ostalim živim bićima, zašto si nam onda dao svijest i razum, jer to je kao crv spoznaje naše tragične sudbine koja nam nagriza i kvari svaki trenutak naše radosti. Za Propovjednika možemo reći da je poput nekog suvremenog psihologa ili filozofa postavio točnu dijagnozu čovjekove egzistencijalne krize ali nema terapije, ostaje tek konstatacija. U najstarijem epu koji se bavi istom tematikom, Gilgameš epu, junak Gilgameš traži besmrtnost, ali dobiva odgovor kako je sudbina čovjeku namijenila samo ovaj život koji završava smrću, stoga neka uživa dok može jer u podzemlju za njega više nema radosti. Isti svjetonazor oblikuje predodžbu o životu današnjem čovjeku. To je javno mišljenje koje podržava suvremeni potrošački i uživalački mentalitet. Da bi čovjek mogao bezbrižno uživati potreban mu je novac, imetak, bogatstvo…. Zbog toga i tolika jagma i briga kako se što prije i što lakše obogatiti. Ljudi već u mladim godinama, gotovo djeca, maštaju kako će jednoga dana postati bogati i kako će si tada moći priuštiti sve što požele. Satire ih briga koju školu ili koji zanat bi bilo najbolje završiti kako bi što prije stekao željeno bogatstvo. Pa ako jednog dana zaista krene, većina ljudi kao da se ne zna zaustaviti. Kuća, bazen, skupi auto…Ali kada primijeti da društvo kojemu sada pripada ima skupocjene vile i jahte onda nastavi utrku još žešće da ih sustigne. Sve do onoga dana kada ili počinje zatajivati zdravlje ili kada konačno uvidi da sve to nema smisla i da je zapravo najljepši dio života promašio, pa ostatak života utapa u alkoholu i ludim provodima izvan obitelji, koja, ako se već prije nije raspala onda se raspada sada isto kao i njegov život. To je tisućljećima uhodani put kojim čovjek u potrazi za srećom upada u stupicu bez smisla koju mu uspješno postavlja đavao, neprijatelj roda ljudskoga. Kada o tome razmišljam svaki puta mi dođe na pamet poučna pripovijetka L. N. Tolstoja. Neki drvosječa krenuo rano ujutro u šumu i na putu susreo lijepo obučenog gospodina kojega ponizno pozdravi. A taj gospodin je bio sam đavao. Đavao pogleda drvosječu pa mu kaže: budući si me tako lijepo pozdravio učiniti ću te bogatim, samo trebaš točno učiniti sve onako kao ti kažem. Dati ću ti svu zemlju koju optrčiš do zalaza sunca. Prije nego sunce zađe za planinu moraš zatvoriti krug i biti na polaznoj točki odakle si krenuo. Siromašni drvosječa, kojemu je sav imetak bila njegova sjekira, nije dugo premišljao nego je počeo trčati. Najprije su se redale zelene livade. Dok je trčao zamišljao je kako će tu jednoga dana pasti njegova stada. Zatim su došle na red njive. Tu će rasti žito. Trebati će mu puno žita, stoga je dugo trčao. Sunce je već prešlo zenit, znoj je curio, ali sada su na redu vinogradi i voćnjaci. Uzbrdo je išlo teže, koljena su klecala, no pred njime su nepregledne šume. Šuma za drvosječu predstavlja posebno bogatstvo. Međutim, sunce se sve brže spuštalo prema zapadu. Treba brzo natrag. Više nije imao snage, a početna točka odakle je krenuo bila je jako daleko. Sunce je upravo zalazilo za planinu kada mu je srce otkazalo i dok je padao čuo je grohotan smijeh onoga gospodina koji mu je ujutro tako vješto postavio stupicu u koju tisućljećima upadaju sinovi ljudski. Pitanje zašto je to tako? Zašto ljudi uvijek ponovno čine iste fatalne pogreške? Na ta pitanja odgovor nam daje današnje evanđelje u samo jednoj rečenici: ''Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu'' (Lk 12,21). Riječ Bog i bogat ima u našem jeziku zajednički korijen. To znači ulagati u vječno i neprolazno. To bogatstvo, kako nas uči Isus, ne može odnijeti ni tat niti uništiti moljac. Ono spada u domenu Kraljevstva Božjega, a umnožava se ne zgrtanjem nego davanjem. Pomagati siromašne i potrebne koji ti ničim ne mogu uzvratiti. Uzvratit će ti Otac nebeski svojim darovima i to već na ovom svijetu. Doduše, i dalje ostaje križ života koji treba nositi, ali zadobivamo spoznaju o njegovom smislu. Rad, premda težak, prihvaćam sa zadovoljstvom jer si njime pribavljam sredstva za život, a ujedno mi služi kao svojevrsni lijek za održanje tjelesnog zdravlja. Ljude oko sebe više ne doživljavam kao neko sredstvo koje treba iskoristiti, nego kao braću i sestre s kojima mi je dijeliti dobro i zlo i na koje se mogu u nevolji osloniti. Prema imetku, novcu, bogatstvu…zadržavam razuman odmak da me ni u jednom momentu ne zarobi, kako bi sačuvao slobodu djeteta Božjega koja se doživljava kroz unutarnji mir i spoznaju da pripadam Bogu. To je divna spoznaja, jer po njoj sve ima smisla, jer najjači dar koji nam je Stvoritelj dao – svijest i razum, više nije crv sumnje i nemira, nego sredstvo spoznaje ljepote i veličine Božje. Amen. Molitva vjernika Dok upućujemo Bogu svoje molitve, u njegove ruke stavimo sav svoj život, da nas vodi putem koji vodi u vječno blaženstvo i sreću. 1. Daj, Gospodine, da se tvoja Crkva služi zemaljskim dobrima za postizanje nebeskih dobara. – Molimo te. 2. Potakni Gospodine one koji posjeduju zemaljska dobra da pomognu onima koji oskudijevaju. – Molimo te. 3. Obdari svojim Duhom one koji trpe siromaštvo i oskudicu. – Molimo te. 4. Ne dopusti da zbog brige za potrebe zemaljskog života izgubimo vječno bogatstvo kod tebe. – Molimo te. 5. Oslobodi nas duha pohlepe i gramzivosti. – Molimo te. 6. Prosvijetli naše mlade da idu pravim putem kako ne bi doživjeli razočaranje nad vlastitim životom. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te. Svemogući Bože, tvojim Duhom prosvijetljeni mi prepoznajemo prave vrijednosti. Molimo te da nas očistiš od svake neuredne želje i lažne sigurnosti te nas obdariš mudrošću evanđeoskog siromaštva i jednostavnosti, po Kristu Gospodinu našem. |
22.07.2016., petak
SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 24 XVII NEDJELJA KROZ GODINU P 25 Sv. Jakov ap. U 26 Joakim i Ana roditelji BDM S 27 Klement Ohridski Č 28 Inocent P 29 Marta, Vilim S 30 Petar Krizolog N 31 XVIII NEDJELJA KROZ GODINU, Ignacij Loyola Čitanja: 1. čitanje: Post 18, 20-32 Psalam: 138, 1-2a. 2bc-3. 6-7ab. 7c-8 2. čitanje: Kol 2, 12-14 Evanđelje: Lk 11, 1-13 Pavao apostol ne propušta priliku a da nas ne upozori na naš uzvišeni položaj koji smo stekli zaslugom Kristovom. On nas je milostivo oslobodio naših prijestupa i naše neobrezanosti, pod kojom se misli na isključenost iz baštine spasenja. I obrezani i neobrezani podložni su obdržavanju Zakona i propisa jer im je to od davnina, od vremena grijeha neposlušnosti praroditelja bila jednina slamka spasenja. To je ta ''zadužnica'' koju Pavao spominje u današnjoj poslanici Kološanima, koju je Isus uklonio tako da ju je pribio na križ ili drugim riječima; križem smo muke njegove spašeni. Tako je kroz cjelokupnu Pavlovu teologiju, kao trajni eho, prisutan naš uzvišeni poziv po kojemu smo ''kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod….''stečen neprocjenjivom vrijednošću Kristove spasiteljske žrtve. Za ulazak u kraljevstvo spašenih više nam nisu potrebne kao polog naše privatne žrtve u smislu nekih asketskih vježbi, postova, dugih molitava… Nije nam potrebna ''zadužnica'' koju trebamo otplatiti robovanjem zakonu. Krist nam je otvorio vrata spasenja kroz koja mi ulazimo činom krštenja. Tu nam treba uvijek biti prisutna simbolika krštenja kakvo pamti Prva Crkva: Odrasli krštenik skida staro odijelo, ulazi u krstionicu i uronjen po đakonu Crkve simbolički umire starom čovjeku. Jednako tako se simbolički pridružuje trenutno smrti Kristovoj da bi ponovno izronio kao nov, uskrsnuli stvor koji oblači bijelu haljinu – Krista. Tada slijedi usklik: ''U Krista ste se krstili, Krista ste se obukli, aleluja!'' Ono što u grčkom za krštenje znači baptizein = uroniti, u našem jeziku, a iz baštine slavenske braće Ćirila i Metoda znači krstiti = Kristiti, učiniti da budem Krist. Uzvišenom pozivu sinovstva Božjega odgovara i uzvišena molitva. Na zamolbu jednog od učenika: ''Gospodine, nauči nas moliti..'' Isus izgovara molitvu djece Božje. Boga zove Ocem. ''Oče naš!'' To je molitva spašenih koji se uzdignutih i raširenih ruku obraćaju Bogu Ocu. To je molitva koja sva ''miriše'' na Kraljevstvo nebesko. To nije molitva ''psića'' koji skupljaju mrvice sa stola gospodareva, to je molitva sustolnika koji slave Gospodina: ''Sveti se Ime tvoje'', jer to je spasonosno Ime nad svakim imenom. Tek potom slijedi žarka molitva Prve crkve: ''Dođi kraljevstvo tvoje!'' To je molitva za ostvarenjem Božjeg plana, koji se označava pojmovima, pravednosti, bratstva među ljudima, pobjede života, a poraz smrti i uništenja i konačno stanje gdje više neće biti suza i žalosti. Molitva Očenaša nam, nadalje, posvješćuje da to Kraljevstvo pripada Bogu – dođi kraljevstvo tvoje. Ono će se ostvarivati onim tempom kojim će se prihvaćati Božja volja da bude kako na nebu tako i na zemlji. Svagdašnji kruh koji molimo ima dvostruki vid. To je kruh za tijelo i nebeski Kruh – euharistija – hrana spašenih. Potom slijedi molitva za otpuštanje grijeha. Budući smo slabi i skloni zlu, molimo da budemo oslobođeni iskušenja, kako ne bi otpali. Moleći molitvu Oče naš, mi kao da dobivamo krila vinuti se dalje i svojim riječima govoriti Gospodinu, intimno i s pouzdanjem, kao što je to činio Abraham, zauzimajući se za gradove Sodomu i Gomoru, koji su utonuli u zlo. Sveti su u svojim molitvama s Bogom razgovarali, ne kao pogani, koji su mislili da će zbog mnoštva nabrojenih molitava zadobiti ono što traže. Kršćanin treba uvijek biti svjestan kako je za njega najbolje kad se vrši Božja volja. Premaleni smo i preuzak je naš vidokrug da bismo mi mogli reći Gospodinu što je za nas dobro. Molitva Očenaša stremi k punini, a punina vjere je biti, makar sićušan odsjaj slave Božje. To je blaženo stanje u kojemu je vjernik zakriljen slavom Božjom, pa je njegova molitva ponajprije zahvaljivanje. Kao što današnji psalam izriče tu zahvalnost riječima: ''Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca, jer si čuo riječi mojih usta.'' (Ps 138 /137/). Psalmi su, inače, najljepši molitvenik koji bi trebao prirasti vjerničkom srcu. U psalmima se nalaze najljepši hvalospjevi Gospodinu, kao i molitve u svim prilikama. Stoga je Crkva oduvijek molila i pjevala psalme. Božanski časoslov je molitva Crkve kojim za vjernika dan započinje i završava. Kao što su psalmi molitva i hvalospjevi Objave, tako je i Očenaš molitva Gospodnja i najuzvišenija molitva djeteta Božjega. Molitva vjernika Molimo danas Oca nebeskoga da nas nadahne pravom molitvom kao što nas je učio Gospodin. 1. Dok je Isus molio u vodi Jordana sišao je na nj' Duh sveti: podaj nam svoga Duha da nas preobrazi. – Molimo te. 2. Isus se sklanjao na samotna mjesta da bi molio: daj da i mi nađemo vremena i volju za molitvom. – Molimo te. 3. Isus je proveo noć u molitvi: daj da se i mi u teškim trenucima života utječemo molitvom za pomoć. – Molimo te. 4. Isus je rekao: molite za one koji vas zlostavljaju; ne daj da ikog isključimo iz svojih molitava. – Molimo te 5. Dok je Isus molio, izgled lica mu se izmijenio: neka i nas molitva izmjeni da se na našim licima i u srcu pojave znakovi slave Očeve. – Molimo te. 6. Dok molimo Očenaš: daj da budemo svjesni uzvišenog poziva djece Božje.- Molimo te. 7. Očuvaj nas farizejske molitve i daj da ti se ponizno molimo.- Molimo te. 8. Oslobodi nas kušnje kako ne bi otpali od vjere. – Molimo te. 9. Daj da ne tražimo svoju, nego tvoju volju. – Molimo te. 10. Daj da na naše molitve pokojni zadobiju život vječni u tvojoj slavi. – Molimo te. Oče, sveti se ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Otpusti nam duge naše. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
