propovijedi
29.07.2016., petak
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 31 N XVIII. NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Ignac Loyola 1 P Vjera, Nada 2 U Gospa od anđela 3 S Bl. Augustin Kažotić 4 Č Sv. Ivan M. Vianney, Dan domovinske zahvalnosti 5 P BDM Krsnog Zavjeta, Gospa Snježna 6 S Preobraženje Gospodinovo (Božje lice) 7 N XIX NEDJELJA KROZ GODINU, Albert, Donat Čitanja: 1. čitanje: Prop 1, 2; 2, 21-23 Psalam: 95, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2. čitanje: Kol 3, 1-5. 9-11 Evanđelje: Lk 12, 13-21 Starozavjetni mudrac Propovjednik, pomalo nas zbunjuje svojim pesimističkim pogledom na život. Kao da slušamo nekog našeg suvremenika koji se čitav život mučio, brinuo i štedio, a sada kada je smrt sve bliže, njegova rodbina, koja ga nije niti posjećivala, počinje bacati oko na njegov imetak u nadi da će i oni baštiniti svoj dio. Sve je to ispraznost, veli Propovjednik. Toliko truda i muke a na koncu ostavljaš sve nekome tko to nije zaslužio. Slična sudbina zadesila je i bogatog zemljoposjednika, koji je sakupio ljetinu za mnoge godine, misleći naivno da će u miru uživati ostatak života, a nije imao pojma da su mu dani izbrojeni i da mu je predati Bogu dušu. Propovjednik se ne miri s ustaljenom starozavjetnom predodžbom prema kojoj su bogatstvo i dug život Božji dar, koji treba uživati da bi u dubokoj starosti, nauživši se ovoga svijeta, smireno predao Bogu dušu. On spada u one mislioce koji kao da kroz svoj pesimizam upućuju Bogu prigovor: ako si nas već stvorio smrtnima i izjednačio s ostalim živim bićima, zašto si nam onda dao svijest i razum, jer to je kao crv spoznaje naše tragične sudbine koja nam nagriza i kvari svaki trenutak naše radosti. Za Propovjednika možemo reći da je poput nekog suvremenog psihologa ili filozofa postavio točnu dijagnozu čovjekove egzistencijalne krize ali nema terapije, ostaje tek konstatacija. U najstarijem epu koji se bavi istom tematikom, Gilgameš epu, junak Gilgameš traži besmrtnost, ali dobiva odgovor kako je sudbina čovjeku namijenila samo ovaj život koji završava smrću, stoga neka uživa dok može jer u podzemlju za njega više nema radosti. Isti svjetonazor oblikuje predodžbu o životu današnjem čovjeku. To je javno mišljenje koje podržava suvremeni potrošački i uživalački mentalitet. Da bi čovjek mogao bezbrižno uživati potreban mu je novac, imetak, bogatstvo…. Zbog toga i tolika jagma i briga kako se što prije i što lakše obogatiti. Ljudi već u mladim godinama, gotovo djeca, maštaju kako će jednoga dana postati bogati i kako će si tada moći priuštiti sve što požele. Satire ih briga koju školu ili koji zanat bi bilo najbolje završiti kako bi što prije stekao željeno bogatstvo. Pa ako jednog dana zaista krene, većina ljudi kao da se ne zna zaustaviti. Kuća, bazen, skupi auto…Ali kada primijeti da društvo kojemu sada pripada ima skupocjene vile i jahte onda nastavi utrku još žešće da ih sustigne. Sve do onoga dana kada ili počinje zatajivati zdravlje ili kada konačno uvidi da sve to nema smisla i da je zapravo najljepši dio života promašio, pa ostatak života utapa u alkoholu i ludim provodima izvan obitelji, koja, ako se već prije nije raspala onda se raspada sada isto kao i njegov život. To je tisućljećima uhodani put kojim čovjek u potrazi za srećom upada u stupicu bez smisla koju mu uspješno postavlja đavao, neprijatelj roda ljudskoga. Kada o tome razmišljam svaki puta mi dođe na pamet poučna pripovijetka L. N. Tolstoja. Neki drvosječa krenuo rano ujutro u šumu i na putu susreo lijepo obučenog gospodina kojega ponizno pozdravi. A taj gospodin je bio sam đavao. Đavao pogleda drvosječu pa mu kaže: budući si me tako lijepo pozdravio učiniti ću te bogatim, samo trebaš točno učiniti sve onako kao ti kažem. Dati ću ti svu zemlju koju optrčiš do zalaza sunca. Prije nego sunce zađe za planinu moraš zatvoriti krug i biti na polaznoj točki odakle si krenuo. Siromašni drvosječa, kojemu je sav imetak bila njegova sjekira, nije dugo premišljao nego je počeo trčati. Najprije su se redale zelene livade. Dok je trčao zamišljao je kako će tu jednoga dana pasti njegova stada. Zatim su došle na red njive. Tu će rasti žito. Trebati će mu puno žita, stoga je dugo trčao. Sunce je već prešlo zenit, znoj je curio, ali sada su na redu vinogradi i voćnjaci. Uzbrdo je išlo teže, koljena su klecala, no pred njime su nepregledne šume. Šuma za drvosječu predstavlja posebno bogatstvo. Međutim, sunce se sve brže spuštalo prema zapadu. Treba brzo natrag. Više nije imao snage, a početna točka odakle je krenuo bila je jako daleko. Sunce je upravo zalazilo za planinu kada mu je srce otkazalo i dok je padao čuo je grohotan smijeh onoga gospodina koji mu je ujutro tako vješto postavio stupicu u koju tisućljećima upadaju sinovi ljudski. Pitanje zašto je to tako? Zašto ljudi uvijek ponovno čine iste fatalne pogreške? Na ta pitanja odgovor nam daje današnje evanđelje u samo jednoj rečenici: ''Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu'' (Lk 12,21). Riječ Bog i bogat ima u našem jeziku zajednički korijen. To znači ulagati u vječno i neprolazno. To bogatstvo, kako nas uči Isus, ne može odnijeti ni tat niti uništiti moljac. Ono spada u domenu Kraljevstva Božjega, a umnožava se ne zgrtanjem nego davanjem. Pomagati siromašne i potrebne koji ti ničim ne mogu uzvratiti. Uzvratit će ti Otac nebeski svojim darovima i to već na ovom svijetu. Doduše, i dalje ostaje križ života koji treba nositi, ali zadobivamo spoznaju o njegovom smislu. Rad, premda težak, prihvaćam sa zadovoljstvom jer si njime pribavljam sredstva za život, a ujedno mi služi kao svojevrsni lijek za održanje tjelesnog zdravlja. Ljude oko sebe više ne doživljavam kao neko sredstvo koje treba iskoristiti, nego kao braću i sestre s kojima mi je dijeliti dobro i zlo i na koje se mogu u nevolji osloniti. Prema imetku, novcu, bogatstvu…zadržavam razuman odmak da me ni u jednom momentu ne zarobi, kako bi sačuvao slobodu djeteta Božjega koja se doživljava kroz unutarnji mir i spoznaju da pripadam Bogu. To je divna spoznaja, jer po njoj sve ima smisla, jer najjači dar koji nam je Stvoritelj dao – svijest i razum, više nije crv sumnje i nemira, nego sredstvo spoznaje ljepote i veličine Božje. Amen. Molitva vjernika Dok upućujemo Bogu svoje molitve, u njegove ruke stavimo sav svoj život, da nas vodi putem koji vodi u vječno blaženstvo i sreću. 1. Daj, Gospodine, da se tvoja Crkva služi zemaljskim dobrima za postizanje nebeskih dobara. – Molimo te. 2. Potakni Gospodine one koji posjeduju zemaljska dobra da pomognu onima koji oskudijevaju. – Molimo te. 3. Obdari svojim Duhom one koji trpe siromaštvo i oskudicu. – Molimo te. 4. Ne dopusti da zbog brige za potrebe zemaljskog života izgubimo vječno bogatstvo kod tebe. – Molimo te. 5. Oslobodi nas duha pohlepe i gramzivosti. – Molimo te. 6. Prosvijetli naše mlade da idu pravim putem kako ne bi doživjeli razočaranje nad vlastitim životom. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te. Svemogući Bože, tvojim Duhom prosvijetljeni mi prepoznajemo prave vrijednosti. Molimo te da nas očistiš od svake neuredne želje i lažne sigurnosti te nas obdariš mudrošću evanđeoskog siromaštva i jednostavnosti, po Kristu Gospodinu našem. |
22.07.2016., petak
SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 24 XVII NEDJELJA KROZ GODINU P 25 Sv. Jakov ap. U 26 Joakim i Ana roditelji BDM S 27 Klement Ohridski Č 28 Inocent P 29 Marta, Vilim S 30 Petar Krizolog N 31 XVIII NEDJELJA KROZ GODINU, Ignacij Loyola Čitanja: 1. čitanje: Post 18, 20-32 Psalam: 138, 1-2a. 2bc-3. 6-7ab. 7c-8 2. čitanje: Kol 2, 12-14 Evanđelje: Lk 11, 1-13 Pavao apostol ne propušta priliku a da nas ne upozori na naš uzvišeni položaj koji smo stekli zaslugom Kristovom. On nas je milostivo oslobodio naših prijestupa i naše neobrezanosti, pod kojom se misli na isključenost iz baštine spasenja. I obrezani i neobrezani podložni su obdržavanju Zakona i propisa jer im je to od davnina, od vremena grijeha neposlušnosti praroditelja bila jednina slamka spasenja. To je ta ''zadužnica'' koju Pavao spominje u današnjoj poslanici Kološanima, koju je Isus uklonio tako da ju je pribio na križ ili drugim riječima; križem smo muke njegove spašeni. Tako je kroz cjelokupnu Pavlovu teologiju, kao trajni eho, prisutan naš uzvišeni poziv po kojemu smo ''kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod….''stečen neprocjenjivom vrijednošću Kristove spasiteljske žrtve. Za ulazak u kraljevstvo spašenih više nam nisu potrebne kao polog naše privatne žrtve u smislu nekih asketskih vježbi, postova, dugih molitava… Nije nam potrebna ''zadužnica'' koju trebamo otplatiti robovanjem zakonu. Krist nam je otvorio vrata spasenja kroz koja mi ulazimo činom krštenja. Tu nam treba uvijek biti prisutna simbolika krštenja kakvo pamti Prva Crkva: Odrasli krštenik skida staro odijelo, ulazi u krstionicu i uronjen po đakonu Crkve simbolički umire starom čovjeku. Jednako tako se simbolički pridružuje trenutno smrti Kristovoj da bi ponovno izronio kao nov, uskrsnuli stvor koji oblači bijelu haljinu – Krista. Tada slijedi usklik: ''U Krista ste se krstili, Krista ste se obukli, aleluja!'' Ono što u grčkom za krštenje znači baptizein = uroniti, u našem jeziku, a iz baštine slavenske braće Ćirila i Metoda znači krstiti = Kristiti, učiniti da budem Krist. Uzvišenom pozivu sinovstva Božjega odgovara i uzvišena molitva. Na zamolbu jednog od učenika: ''Gospodine, nauči nas moliti..'' Isus izgovara molitvu djece Božje. Boga zove Ocem. ''Oče naš!'' To je molitva spašenih koji se uzdignutih i raširenih ruku obraćaju Bogu Ocu. To je molitva koja sva ''miriše'' na Kraljevstvo nebesko. To nije molitva ''psića'' koji skupljaju mrvice sa stola gospodareva, to je molitva sustolnika koji slave Gospodina: ''Sveti se Ime tvoje'', jer to je spasonosno Ime nad svakim imenom. Tek potom slijedi žarka molitva Prve crkve: ''Dođi kraljevstvo tvoje!'' To je molitva za ostvarenjem Božjeg plana, koji se označava pojmovima, pravednosti, bratstva među ljudima, pobjede života, a poraz smrti i uništenja i konačno stanje gdje više neće biti suza i žalosti. Molitva Očenaša nam, nadalje, posvješćuje da to Kraljevstvo pripada Bogu – dođi kraljevstvo tvoje. Ono će se ostvarivati onim tempom kojim će se prihvaćati Božja volja da bude kako na nebu tako i na zemlji. Svagdašnji kruh koji molimo ima dvostruki vid. To je kruh za tijelo i nebeski Kruh – euharistija – hrana spašenih. Potom slijedi molitva za otpuštanje grijeha. Budući smo slabi i skloni zlu, molimo da budemo oslobođeni iskušenja, kako ne bi otpali. Moleći molitvu Oče naš, mi kao da dobivamo krila vinuti se dalje i svojim riječima govoriti Gospodinu, intimno i s pouzdanjem, kao što je to činio Abraham, zauzimajući se za gradove Sodomu i Gomoru, koji su utonuli u zlo. Sveti su u svojim molitvama s Bogom razgovarali, ne kao pogani, koji su mislili da će zbog mnoštva nabrojenih molitava zadobiti ono što traže. Kršćanin treba uvijek biti svjestan kako je za njega najbolje kad se vrši Božja volja. Premaleni smo i preuzak je naš vidokrug da bismo mi mogli reći Gospodinu što je za nas dobro. Molitva Očenaša stremi k punini, a punina vjere je biti, makar sićušan odsjaj slave Božje. To je blaženo stanje u kojemu je vjernik zakriljen slavom Božjom, pa je njegova molitva ponajprije zahvaljivanje. Kao što današnji psalam izriče tu zahvalnost riječima: ''Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca, jer si čuo riječi mojih usta.'' (Ps 138 /137/). Psalmi su, inače, najljepši molitvenik koji bi trebao prirasti vjerničkom srcu. U psalmima se nalaze najljepši hvalospjevi Gospodinu, kao i molitve u svim prilikama. Stoga je Crkva oduvijek molila i pjevala psalme. Božanski časoslov je molitva Crkve kojim za vjernika dan započinje i završava. Kao što su psalmi molitva i hvalospjevi Objave, tako je i Očenaš molitva Gospodnja i najuzvišenija molitva djeteta Božjega. Molitva vjernika Molimo danas Oca nebeskoga da nas nadahne pravom molitvom kao što nas je učio Gospodin. 1. Dok je Isus molio u vodi Jordana sišao je na nj' Duh sveti: podaj nam svoga Duha da nas preobrazi. – Molimo te. 2. Isus se sklanjao na samotna mjesta da bi molio: daj da i mi nađemo vremena i volju za molitvom. – Molimo te. 3. Isus je proveo noć u molitvi: daj da se i mi u teškim trenucima života utječemo molitvom za pomoć. – Molimo te. 4. Isus je rekao: molite za one koji vas zlostavljaju; ne daj da ikog isključimo iz svojih molitava. – Molimo te 5. Dok je Isus molio, izgled lica mu se izmijenio: neka i nas molitva izmjeni da se na našim licima i u srcu pojave znakovi slave Očeve. – Molimo te. 6. Dok molimo Očenaš: daj da budemo svjesni uzvišenog poziva djece Božje.- Molimo te. 7. Očuvaj nas farizejske molitve i daj da ti se ponizno molimo.- Molimo te. 8. Oslobodi nas kušnje kako ne bi otpali od vjere. – Molimo te. 9. Daj da ne tražimo svoju, nego tvoju volju. – Molimo te. 10. Daj da na naše molitve pokojni zadobiju život vječni u tvojoj slavi. – Molimo te. Oče, sveti se ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Otpusti nam duge naše. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
14.07.2016., četvrtak
ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 17 XVI KROZ GODINU, Branimir P 18 Miroslav, Friedrich U 19 Zora, Aurelija S 20 Sv. Ilija pror., Margareta Č 21 Lovro, Danijel P 22 Marija Magdalena S 23 Brigita N 24 XVII KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Post 18, 1-10a Psalam: 15, 2-3a. 3bc-4. 5 2. čitanje: Kol 1, 24-28 Evanđelje: Lk 10, 38-42 U ovo vruće ljetno vrijeme pred nama su čitanja kojima bismo mogli prići s one ''lakše strane'', a da ipak poruka Božje riječi ostane neokrnjena i jasna. Tema se nameće sama; riječ je o gostoprimstvu. Sam pojam gostoprimstvo izlazi iz okvira židovsko- kršćanske predaje, jer ga hvala Bogu još uvijek ima na ovom svijetu neovisno o etničkoj, kulturnoj ili vjerskoj pripadnosti. Gostoprimstvo spada u temeljnu dimenziju čovječnosti. Ono je odlika jednostavnih, priprostih i poštenih ljudi, koji nisu izgubili onu urođenu krepost koja je ispred koristoljublja. Posredstvom televizije mi danas možemo ''uživo'' promatrati običaje raznih naroda za koje prije nismo niti čuli, a koji za naše prilike žive u siromaštvu preživljavanja, ali nas uvijek iznenadi njihovo urođeno gostoprimstvo, prema kojemu naš izraz ''poslovni ručak'' zvuči nakaradno i čisto sumnjam da bi ti ljudi uopće razumjeli o čemu se radi. Ponajprije, tu je Abraham kojega s pravom nazivamo praocem vjere, jer je u iskrenosti i poštenju osluškivao glas srca koje ga je dovelo do spoznaje jednoga Boga koji ga vodi putem koji mu je namijenio, a sam Abraham izvježbao se u prepoznavanju poruka Božjih. Njemu se kod hrasta Mamre, na području Hebrona ukazao Gospodin. To ukazanje čitatelja odmah dovodi u zabunu: ukazao mu se Gospodin a dolaze trojica? Pustimo sada postrani što su neki crkveni oci u toj trojici vidjeli Presveto Trojstvo i okrenimo se Abrahamu. Abraham je poput beduinskog poglavice živio u šatoru sa svojom ženom Sarom. Za dnevne žege, kada se obično ne putuje, njemu ususret dolaze trojica ''niotkud''. Njegovo je srce zaigralo od uzbuđenja jer je uvježban Božjim iznenađenjima u toj trojici prepoznao posjet Gospodinov. On im iskazuje najveće poštovanje i zajedno sa svojom suprugom priređuje svečanu zakusku po najstrožim pravilima kojih se i danas drže Beduini kada nekome žele iskazati posebnu čast. Za Abrahama nije bilo upitno dali ga je u toj trojici posjetio Gospodin, koliko je za njega, vjerojatno, bio zagonetan uzrok posjeta. To doznaje tek na kraju kada mu je rečeno da će dogodine njegova vremešna žena Sara roditi sina. Ruski ikonopisac Rubljov (XV.st.) genijalno je prikazao jednoliku, tajanstvenu, trojicu za gostoljubivim stolom. Bog koji dolazi u posjet čovjeku, nije li to onaj isti Svevišnji, Sabaot silan i strašan? Da bismo bolje razumjeli tajnu Božjih postupaka neka nam pomogne Knjiga Mudrosti: ''Milina mi je boraviti sa sinovima ljudskim.'' (Izr 8,31). Zar nije Bog poveo za ruku Abrahama da bi ga vodio kroz njegovo potomstvo sve do utjelovljenja Sina Božjega? Svaki bi vjernik trebao prihvatiti poziv Božji da bude poput Abrahama vođen putem jedinstvenim i neponovljivim, jer kako je Gospodin jedinstven i neponovljiv tako je i onaj tko ga slijedi neiskrćenim putevima božanske avanture, koja se zove punina života. Drugi opis gostoprimstva pruža nam evanđelje. Dvije sestre, Marta i Marija ugostile su Gospodina. Dobro nam je poznato kako je Marta bila ta koja se brinula kako bi gosta što ljepše poslužila, a Marija je sva zanesena slušala što on govori. Ako ostavimo postrani tipska tumačenja i one koji u Marti vide aktivne vjernike, a u Mariji kontempativce, kao i one koji naglasak stavljaju na tobožnji Isusov ozbiljni prijekor Marti jer se brine za mnogo, a jedno je potrebno…. Tek tada možemo ući u svu ljepotu njihove konverzacije koja se odvija u skrovitosti gostoprimstva koje su priredile te presretne žene jer ih je svojom prisutnošću počastio sam Učitelj. Marta, kao vrijedna domaćica nije toliko potrebita pomoči koliko se boji da možda Marija previše ne zamara Gospodina, a on ju zapravo tješi, kako je njezina sestra izabrala najbolji dio koji joj se neće oduzeti. Na kraju bismo si trebali posvijestiti vlastitu ulogu obzirom na gostoprimstvo. Svi smo mi, vjerujem, dobri domaćini, kada nam netko dođe u goste. Istina, ne iskazujemo svima jednako gostoprimstvo. Drugačije ćemo ugostiti nekog svog poznanika ili rodbinu, a drugačije ako nam slučajno dođe u goste neka visoko rangirana osoba u društvu, predsjednik države ili neki kardinal ili nadbiskup. Biti u ulozi jednog Abrahama ili Marte i Marije; o tome, dakako, ne trebam niti razmišljati jer to zvuči poput znanstvene fantastike. A, je li baš tako? Nisam li ja svake nedjelje doslovno u stvarnoj ulozi Abrahama, Marte i Marije kada ugošćujem u šatoru ili domu svoga srca samoga Gospodina Isusa u sv. Pričesti? Jesam li tada sličan Abrahamu koji je vidjevši tko mu se približuje pao ničice na zemlju i rekao: ''Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!''(Post 18, 3-4) Jesam li zaokupljen u svojim mislima kako najbolje ugostiti najuzvišenijeg Gosta, što mu kazati i kojim ga molitvama počastiti? Jednako tako, slušam li Božju riječ pozorno i s ljubavlju poput sestre Marije? Neke stvari u životu nikako ne bi smjeli prepustiti da se rutinski odvijaju, a tu je na prvom mjestu euharistija, a posebno sv. Pričest jer tu sam ja domaćin samome Gospodinu. Amen. Molitva vjernika Gospodinu, našem nebeskom Gostu, iskažimo gostoprimstvo usrdnom molitvom. 1. Gospodine daj da i ja budem obuzet brigom kako da te ugostim u liku onih koje je ovaj svijet prezreo i odbacio. – Molimo te. 2. Daj mi srce Marijino da s ljubavlju slušam tvoj sveti nauk i u životu ga provedem. – Molimo te. 3. U Crkvi ima mjesta i za Marte, daj mi spremnost da se zalažem u župskoj zajednici u svim vrijednim poduhvatima, kao i u akcijama na općem planu Crkve. – Molimo te. 4. Daj nam duha pobožnosti da svetoj Pričesti pristupamo s osjećajem strahopoštovanja. – Molimo te. 5. Pomozi nam da u svakom trenutku budemo svjesni tvoje blizine. – Molimo te. 6. Vodi nas putem spasenja i oslobodi nas zla. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u svoje kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te. Gospodine, daj da uvijek proživljavamo otajstvo tvoje ljubavi i daj nam snage da Te znamo ugostiti u osobama naše braće i sestara koji kucaju na naša vrata. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. |
07.07.2016., četvrtak
PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 10 XV NEDJELJA KROZ GODINU, Ljubica, Amalija P 11 Sv. Benedikt U 12 Mislav, Suzana S 13 Majka Božja Bistrička, Hinko Č 14 Kamilo, Miroslav P 15 Bonaventura, Vladimir S 16 Gospa Karmelska N 17 XVI NEDJELJA KROZ GODINU, Branimir Čitanja: 1. čitanje: Pnz 30, 10-14 Psalam: 69, 14 i 17. 30 i 31. 33-34. 36ab i 37 2. čitanje: Kol 1, 15-20 Evanđelje: Lk 10, 25-37 Tumačeći Zakon Gospodnji, pisac današnjeg prvog čitanja kaže: ''Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za tebe preteška niti je od tebe predaleko… Jer blizu ti je Riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš. (Pnz 30, 11…14) Zakon Gospodnji je ponajprije Božja Riječ koju treba tražiti u svom vjerničkom srcu. Ona je živa, uvijek prisutna po kojoj pobožni vjernik živi i djeluje.. Evanđelje po Luki (Lk 10, 35 – 37) ulazi u samu srž vjere. Dotiče ono što je najbitnije svakom vjerniku a to je vječni život. Tko će baštiniti život vječni? Odgovor je onaj koji: ''ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim; a svoga bližnjega kao sebe samoga!'' Ova vrhovna zapovijed je svojevrsni kršćanski diptih – dvokrilje. Ljubav prema Bogu pretpostavlja i mjeri se kroz ljubav prema čovjeku – bližnjem. To je još dojmljivije izraženo u Matejevom evanđelju o posljednjem sudu (Mt 25, 40 – 45), kao i u Prvoj Ivanovoj poslanici: ''Tko ne ljubi brata svoga koga vidi, kako može ljubiti Boga koga ne vidi (1 Iv 4,21). Dostojevski će to genijalno pretočiti u sadašnjost: ''Ljubav je kao prosjak obilazila zemljom i stajala pred tvojim vratima, a ti joj nisi otvorio – i tu počinje tvoj pakao.'' (Braća Karamazovi). Na zakonoznančevo pitanje, tko je moj bližnji, Isus odgovara poznatom prispodobom o Milosrdnom Samarijancu. Suvremenim jezikom rečeno Isus razmišlja globalno. Jer, ako je Samarijanac Židovu bližnji, koji se međusobno nisu trpjeli, onda to može biti svatko pod kapom nebeskom. Ali konkretno? Ne mogu mi biti bližnji koje ne poznajem ili za koje ne znam da uopće postoje. Evanđelje daje jasan odgovor: to je onaj kome sam potreban, onaj tko treba moju pomoć. Prisjetimo se što kaže prvi dio zapovijedi koja se odnosi na Boga. Ona poziva na ljubav prema Bogu svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom svojim. To znači biti uronjen u Boga. Biti do te mjere zaljubljen u Boga da mi je on sve. Naš pjesnik Tadijanović je takav odnos s Bogom zorno opisao kao: biti nošen na Božjem dlanu. Onaj tko je po ljubavi tako tijesno povezan s Bogom, želi njemu biti sličan po ljubavi prema bližnjemu. Živjeti po Božju, drugim riječima biti pobožan. Činiti djela koja čini Bog. A djela Božja prema Pismu jesu: zauzimati se za siromahe, udovice, nemoćne i potlačene…. U današnjem psalmu čitamo: ''Gledajte ubogi, i radujte se, neka vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Gospodin čuje, on ne prezire sužanja svojih.'' (Ps 69 /68/ 33 – 34). Ne možemo se oteti dojmu uzvišenog poziva, ali smo jednako tako svjesni da smo u svagdašnjem životu jadni patuljci prema divovskom pozivu koje nam upućuje Božja riječ ili Zakon Gospodnji. Pritisnuti tako između htjeti i moći ne smijemo smetnuti s uma da imamo na nebesima Zagovornika, Gospodina našega Isusa. Pavao apostol u poslanici Kološanima, koja je sastavni dio današnjih liturgijskih čitanja, donosi sažetak kristologije: On je Slika Boga nevidljivoga… On je Glava Tijela Crkve….Bog je po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmirio sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. Crkva, moliteljica u najsvečanijem trenutku misnog molitvenog obrasca upućuje svoje molitve: ''Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova.'' (Red mise). Krvlju križa Kristova mi smo izmireni s Bogom. Prinoseći euharistiju zahvaljivanja Bogu Ocu; po Kristu, i s Kristom, i u Kristu u Duhu Svetomu, mi prinosimo i svoju nemoć svagdašnjeg života u ispunjavanju ljubavi prema Bogu i bližnjemu i tada trebamo moliti pomoć Onoga koji nas je otkupio krvlju svojom da možemo vršiti djela Božja i živjeti po Božju, odnosno biti pobožni. Amen. Molitva vjernika Gospodinu, punom ljubavi i milosrđa, uputimo svoje molitve. 1. Da tvoja Crkva i svi njezini članovi žive po zapovijedi ljubavi. – Molimo te. 2. Da svi ljudi osjete tvoju očinsku ljubav. – Molimo te. 3. Da nas očuvaš od hladnoće i nehaja prema onima koji trebaju našu pomoć. – Molimo te. 4. Naše mladomisnike ojačaj svojom snagom da budu nosioci ljubavi Kristove u Crkvi. - Molimo te. 5. Da pošalješ pomoć onima koji su potrebni i u nevolji. – Molimo te. 6. Da podržiš one koji su se posvetili djelima milosrđa u njihovom radu. – Molimo te. 7. Da naše pokojne nagradiš vječnim životom u zajedništvu svetih. – Molimo te. Milosrdni Bože, u svom Sinu Isusu Kristu došao si k nama kao milosrdni Samarijanac da budeš svima Spasitelj. Pomozi, nama slabim ljudima, da u životu očitujemo tvoju ljubav. To te molimo po Kristu našem Gospodinu. |
