Marketing
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
31 N XVIII. NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Ignac Loyola
1 P Vjera, Nada
2 U Gospa od anđela
3 S Bl. Augustin Kažotić
4 Č Sv. Ivan M. Vianney, Dan domovinske zahvalnosti
5 P BDM Krsnog Zavjeta, Gospa Snježna
6 S Preobraženje Gospodinovo (Božje lice)
7 N XIX NEDJELJA KROZ GODINU, Albert, Donat
Čitanja:
1. čitanje: Prop 1, 2; 2, 21-23
Psalam: 95, 1-2. 6-7ab. 7c-9
2. čitanje: Kol 3, 1-5. 9-11
Evanđelje: Lk 12, 13-21
Starozavjetni mudrac Propovjednik, pomalo nas zbunjuje svojim pesimističkim pogledom na život. Kao da slušamo nekog našeg suvremenika koji se čitav život mučio, brinuo i štedio, a sada kada je smrt sve bliže, njegova rodbina, koja ga nije niti posjećivala, počinje bacati oko na njegov imetak u nadi da će i oni baštiniti svoj dio. Sve je to ispraznost, veli Propovjednik. Toliko truda i muke a na koncu ostavljaš sve nekome tko to nije zaslužio.
Slična sudbina zadesila je i bogatog zemljoposjednika, koji je sakupio ljetinu za mnoge godine, misleći naivno da će u miru uživati ostatak života, a nije imao pojma da su mu dani izbrojeni i da mu je predati Bogu dušu.
Propovjednik se ne miri s ustaljenom starozavjetnom predodžbom prema kojoj su bogatstvo i dug život Božji dar, koji treba uživati da bi u dubokoj starosti, nauživši se ovoga svijeta, smireno predao Bogu dušu.
On spada u one mislioce koji kao da kroz svoj pesimizam upućuju Bogu prigovor: ako si nas već stvorio smrtnima i izjednačio s ostalim živim bićima, zašto si nam onda dao svijest i razum, jer to je kao crv spoznaje naše tragične sudbine koja nam nagriza i kvari svaki trenutak naše radosti.
Za Propovjednika možemo reći da je poput nekog suvremenog psihologa ili filozofa postavio točnu dijagnozu čovjekove egzistencijalne krize ali nema terapije, ostaje tek konstatacija.
U najstarijem epu koji se bavi istom tematikom, Gilgameš epu, junak Gilgameš traži besmrtnost, ali dobiva odgovor kako je sudbina čovjeku namijenila samo ovaj život koji završava smrću, stoga neka uživa dok može jer u podzemlju za njega više nema radosti. Isti svjetonazor oblikuje predodžbu o životu današnjem čovjeku. To je javno mišljenje koje podržava suvremeni potrošački i uživalački mentalitet. Da bi čovjek mogao bezbrižno uživati potreban mu je novac, imetak, bogatstvo…. Zbog toga i tolika jagma i briga kako se što prije i što lakše obogatiti. Ljudi već u mladim godinama, gotovo djeca, maštaju kako će jednoga dana postati bogati i kako će si tada moći priuštiti sve što požele. Satire ih briga koju školu ili koji zanat bi bilo najbolje završiti kako bi što prije stekao željeno bogatstvo. Pa ako jednog dana zaista krene, većina ljudi kao da se ne zna zaustaviti. Kuća, bazen, skupi auto…Ali kada primijeti da društvo kojemu sada pripada ima skupocjene vile i jahte onda nastavi utrku još žešće da ih sustigne. Sve do onoga dana kada ili počinje zatajivati zdravlje ili kada konačno uvidi da sve to nema smisla i da je zapravo najljepši dio života promašio, pa ostatak života utapa u alkoholu i ludim provodima izvan obitelji, koja, ako se već prije nije raspala onda se raspada sada isto kao i njegov život. To je tisućljećima uhodani put kojim čovjek u potrazi za srećom upada u stupicu bez smisla koju mu uspješno postavlja đavao, neprijatelj roda ljudskoga.
Kada o tome razmišljam svaki puta mi dođe na pamet poučna pripovijetka L. N. Tolstoja. Neki drvosječa krenuo rano ujutro u šumu i na putu susreo lijepo obučenog gospodina kojega ponizno pozdravi. A taj gospodin je bio sam đavao. Đavao pogleda drvosječu pa mu kaže: budući si me tako lijepo pozdravio učiniti ću te bogatim, samo trebaš točno učiniti sve onako kao ti kažem. Dati ću ti svu zemlju koju optrčiš do zalaza sunca. Prije nego sunce zađe za planinu moraš zatvoriti krug i biti na polaznoj točki odakle si krenuo. Siromašni drvosječa, kojemu je sav imetak bila njegova sjekira, nije dugo premišljao nego je počeo trčati. Najprije su se redale zelene livade. Dok je trčao zamišljao je kako će tu jednoga dana pasti njegova stada. Zatim su došle na red njive. Tu će rasti žito. Trebati će mu puno žita, stoga je dugo trčao. Sunce je već prešlo zenit, znoj je curio, ali sada su na redu vinogradi i voćnjaci. Uzbrdo je išlo teže, koljena su klecala, no pred njime su nepregledne šume. Šuma za drvosječu predstavlja posebno bogatstvo. Međutim, sunce se sve brže spuštalo prema zapadu. Treba brzo natrag. Više nije imao snage, a početna točka odakle je krenuo bila je jako daleko. Sunce je upravo zalazilo za planinu kada mu je srce otkazalo i dok je padao čuo je grohotan smijeh onoga gospodina koji mu je ujutro tako vješto postavio stupicu u koju tisućljećima upadaju sinovi ljudski.
Pitanje zašto je to tako? Zašto ljudi uvijek ponovno čine iste fatalne pogreške? Na ta pitanja odgovor nam daje današnje evanđelje u samo jednoj rečenici: ''Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu'' (Lk 12,21).
Riječ Bog i bogat ima u našem jeziku zajednički korijen. To znači ulagati u vječno i neprolazno. To bogatstvo, kako nas uči Isus, ne može odnijeti ni tat niti uništiti moljac. Ono spada u domenu Kraljevstva Božjega, a umnožava se ne zgrtanjem nego davanjem. Pomagati siromašne i potrebne koji ti ničim ne mogu uzvratiti. Uzvratit će ti Otac nebeski svojim darovima i to već na ovom svijetu.
Doduše, i dalje ostaje križ života koji treba nositi, ali zadobivamo spoznaju o njegovom smislu. Rad, premda težak, prihvaćam sa zadovoljstvom jer si njime pribavljam sredstva za život, a ujedno mi služi kao svojevrsni lijek za održanje tjelesnog zdravlja. Ljude oko sebe više ne doživljavam kao neko sredstvo koje treba iskoristiti, nego kao braću i sestre s kojima mi je dijeliti dobro i zlo i na koje se mogu u nevolji osloniti. Prema imetku, novcu, bogatstvu…zadržavam razuman odmak da me ni u jednom momentu ne zarobi, kako bi sačuvao slobodu djeteta Božjega koja se doživljava kroz unutarnji mir i spoznaju da pripadam Bogu. To je divna spoznaja, jer po njoj sve ima smisla, jer najjači dar koji nam je Stvoritelj dao – svijest i razum, više nije crv sumnje i nemira, nego sredstvo spoznaje ljepote i veličine Božje. Amen.
Molitva vjernika
Dok upućujemo Bogu svoje molitve, u njegove ruke stavimo sav svoj život, da nas vodi putem koji vodi u vječno blaženstvo i sreću.
1. Daj, Gospodine, da se tvoja Crkva služi zemaljskim dobrima za postizanje nebeskih dobara. – Molimo te.
2. Potakni Gospodine one koji posjeduju zemaljska dobra da pomognu onima koji oskudijevaju. – Molimo te.
3. Obdari svojim Duhom one koji trpe siromaštvo i oskudicu. – Molimo te.
4. Ne dopusti da zbog brige za potrebe zemaljskog života izgubimo vječno bogatstvo kod tebe. – Molimo te.
5. Oslobodi nas duha pohlepe i gramzivosti. – Molimo te.
6. Prosvijetli naše mlade da idu pravim putem kako ne bi doživjeli razočaranje nad vlastitim životom. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te.
Svemogući Bože, tvojim Duhom prosvijetljeni mi prepoznajemo prave vrijednosti. Molimo te da nas očistiš od svake neuredne želje i lažne sigurnosti te nas obdariš mudrošću evanđeoskog siromaštva i jednostavnosti, po Kristu Gospodinu našem.
Post je objavljen 29.07.2016. u 15:02 sati.