propovijedi
30.06.2016., četvrtak
ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 3 XIV NEDJELJA KROZ GODINU, Sv. Toma ap. Tomek P 4 Elizabeta U 5 Sv. Ćiril i Metod S 6 Maria Goretti Č 7 Goran, Klaudije P 8 Akvila i Priscila S 9 Bl. Marija Pet. N 10 XV NEDJELJA KROZ GODINU, Ljubica, Amalija Čitanja: 1. čitanje: Iz 66, 10-14c Psalam: 66, 2-3a. 4-5. 6-7a. 16 i 20 2. čitanje: Gal 6, 14-18 Evanđelje: Lk 10, 1-12. 17-20 Uzmemo li da je prvo čitanje, kojemu slobodno smijemo pribrojiti i psalam, svojevrsna uvertira u evanđelje, onda odmah možemo zaključiti da je poruka današnjeg evanđelja radost, oduševljenje, klicanje….. Kako je god povijesni put Božjeg naroda bio sve samo ne lagodan i bez teškoća; sažetak tog dugog i trnovitog hoda kroz povijest koji se zove Biblija, iznenađuje silinom radosti i optimizma, poput ovoga u Knjizi proroka Izaije. Biblija ili Sveto pismo tu radost i optimizam crpi iz iskustva kako Bog nikada nije zaboravio svoj narod. Dapače, bio je uz njega i onda kada se taj odmetnuo od Stvoritelja i trčao za drugim, lažnim božanstvima. Srce Izraela je Jeruzalem, koji u Novom Zavjetu postaje: Nebeski Jeruzalem, Kristova zaručnica, Crkva. Ta je sličnost još veća kad se uzme u obzir da je Jeruzalem u židovskom jeziku ženskog roda. ''Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njime tugovali, da se nadojite i nasitite na dojkama utjehe njegove, da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove.'' (Iz 66, 10 – 11.) U originalu će biti njezine, jer je Izrael ženskog roda. I evo, odlomak današnjeg Evanđelja po Luki pršti od radosti i oduševljenja prve Crkve koja ga je iznjedrila, a sve je zbijeno u jedan trenutak povijesti u kojem dominira svijest da je svijet zreo za Novo! Ta novost je Evanđelje, Radosna vijest u kojoj je zbijena konačna Objava: Bog je s nama. Poslao nam je svoga Sina po kojemu smo spašeni, ne od bolesti, muke i trpljenja, vrhunac spasenja je u svijesti da sve ima smisla. Da nismo proizvod slučaja, život bez nade u kojem trijumfira zlo nad dobrim kao posljedica kaotičnog stanja i dezorijentacije. To je ono za čime ljudsko srce teži od pradavnina do danas. Kad činim dobro da mi se zlo ne ceri u lice i govori kako mi je uzaludan trud. I ne samo to, Crkva je novi Jeruzalem koja svoje članove hrani mlijekom milosti, ali još nas je premalo. To su oni koje Isus šalje da bez straha, kao janjci vukovima dovikuju: kucnuo je čas, Bog stvara novi svijet, pridružite se, pobijedimo zlo! I danas je malo onih koji su spremni ući u svijet i donijeti mu poruku nade. To nije poziv samo svećenicima i biskupima. Svaki je kršćanin pozvan biti navjestiteljem Radosne vijesti. Kada se mladi uhvate za ruke i zagrle svoj grad s porukom za život bez droge i nasilja, to je prekrasna poruka koju ne sam da treba podržati, nego joj se treba i pridružiti. Umjesto da ih sažalno gledamo uz komentar: proći će ih oduševljenje i optimizam kad konačno shvate u kakvom svijetu žive. Najveća zapreka novosti evanđelja su naši stereotipi, naše predrasude i konačno naša slabost da se otmemo uhodanom mirenju s osrednjošću ili čak sa zlim koje oholo diže glavu u društvu koje tobože sami kreiramo i s kojim se poistovjećujemo. Čovjek Duha u Bogu prepoznaje vječnu mladost i vječnu novost, koja se ne zatvara u neke svoje povijesne vrijednosti i nazovi duhovnu začahurenost nego ulazi u svijet da ga preobrazi i obnovi u skladu s Duhom Božjim koji sve čini novo. Ako se danas osjeća svojevrsni zamor i malaksalost kod vjernika i njihovih pastira, to je samo znak da nismo spremni slijediti poticaje Duha i prihvatiti avanturu radosnih navjestitelja nego radije slijedimo uhodane puteve koje smo si sami izgradili, ili još gore, koje su nam ponudili oni koji nikada nisu niti upoznali otajstvo života koje može ponuditi samo Bog u svojoj novosti i vječnoj mladosti. Amen. Molitva vjernika Gospodine Bože, ti nas šalješ u svijet da navijestimo tvoje kraljevstvo. Upućujemo ti svoje molitve, tražeći tvoju pomoć i blagoslov. 1. Obdari svoju Crkvu snagom Duha Svetoga da naviješta spasenje svim ljudima. – Molimo te. 2. Pomozi svima koji se smatraju Isusovim učenicima, u izgradnji tvoga kraljevstva. – Molimo te. 3. Pozovi kao radnike u svoju žetvu mnoge muškarce i žene koji će se nesebično zauzeti za ostvarivanje svijeta bez zla i nasilja. – Molimo te. 4. Očuvaj u miru i ustrajnosti sve službenike svoje Crkve da budu istinski navjestitelji radosne vijesti. – Molimo te. 5. Potakni sve upravitelje naroda i država na zalaganje za mir, pravednost, istinu i solidarnost. – Molimo te. 6. Nauči nas molitvom pratiti i podupirati sve planove i pothvate. – Molimo te. 7. Otvori vrata raja našim pokojnicima i uvedi ih u vječno zajedništvo sa svetima. – Molimo te. Gospodine, ti si obećao pomoć svima koji ti se s pouzdanjem obraćaju. Molimo te pomozi nam u našim potrebama i usliši naše molbe po Kristu Gospodinu našem. |
28.06.2016., utorak
BLAGDAN SV. PETRA I PAVLA
 Dvojicu apostolskih prvaka nije teško prepoznati. Petar u ruci drži ključeve. Ključevi nisu samo simboli vlasti, više su od toga. Oni ne znače samo imati vlast pustiti nekoga u ''raj'', kako se to naivno zamišlja. U duhovnoj simbolici ključ je umijeće kojim se otključava brava kraljevstva nebeskog. Zapravo postoje dva ključa. Jedan simbolizira ulazak u vidljivu, zemaljsku crkvu ili crkvu putujuću, dok se drugim ''otvara'' nebeska crkva. On, prvo-odabrani, Petar (stijena) osoba je za koju je Spasitelj smatrao da je najprikladnija biti prvakom apostolskim i ujedno poglavarom crkve. Na toj i takvoj stijeni Gospodin utemeljuje Crkvu. Postavlja se pitanje, zar Gospodin zbilja nije imao prikladniju osobu za tu službu? Nagao, pomalo prevrtljiv. Čovjek osjećaja, koji bi umro za svoga Učitelja, a potom ga zatajuje. Taj neuki ribar mora da je imao neke posebne kvalitete koje su zasjenile sve njegove slabosti ili je možda Gospodin imao sasvim drugačije kriterije od naših? I jedno i drugo: Isus je ne jedanput pokazao da najviše cijeni iskrenost, djetinju prostodušnost i povjerenje. Njega ne zanima mudrost ovoga svijeta. Ne zanima ga diplomatska hladnokrvnost i umijeće bogaćenja. Stoga je njegov prvi učenik Petar itekako prikladan da nam u svojim rukama pokazuje ključeve kojima se ulazi u Kraljevstvo nebesko. Pavao, koji u jednoj ruci drži knjigu, a u drugoj mač, zauvijek će ostati obavijen tajnom, premda je najviše napisao i premda o njemu znademo više nego li o bilo kojem drugom učeniku. Tajna nikad otkrivena sastoji se u pitanju: zašto iskorak u Prvoj crkvi prema poganskom svijetu nije došao od onih koji su Isusa i njegov nauk daleko bolje poznavali od Pavla (Savla) obraćenika? Pavlovo obraćenje bio je snažni prodor Isusovog Duha u svijet osobe koja je do tada u svojoj iskrenosti služila Bogu misleći da čini dobro djelo progoneći Crkvu Kristovu.. Isusov Duh nalazi u Pavlu vjernog, upornog i osposobljenog suradnika, koji će se u svoj iskrenosti suprotstaviti prvim strukturama vlasti u Crkvi, ali ujedno i poštivati tu vlast šireći uz njezin blagoslov Crkvu po svem ondašnjem svijetu, da bi zajedno s prvakom Crkve, Petrom krvlju posvjedočio ono što je naučavao i u što je vjerovao. Apostolski prvaci, Petar i Pavao vrlo jasno svjedoče kako strukture vlasti i Duh Kristov mogu i trebaju ići zajedno na radost nebeske i zemaljske Crkve. Amen. Molitva vjernika Zahvalni na daru i primjeru života svetih apostola Petra i Pavla, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu. 1. Za sveti Crkvu, da po zagovoru svetih apostola Petra i Pavla raste i napreduje u miru i slozi. – Molimo te. 2. Za pastire Crkve, da poput apostolskih prvaka šire Evanđelje ispunjeni radošću i Duhom Kristovim. – Molimo te. 3. Za one koji progone crkvu ili su neprijateljski raspoloženi prema njoj, da po zagovoru svetih apostola sami upoznaju ljubav Božju i svjetlo Kristova evanđelja. – Molimo te. 4. Za ovogodišnje mladomisnike da budu revni apostoli u suvremenoj Crkvi. – Molimo te. 5. Za mlade vjernike, da se odazovu pozivu Učitelja u svećeničku službu. – Molimo te. 6. Z sve koji trpe, da im ublažiš njihove patnje. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve koje ti danas upućujemo po apostolskim prvacima, svetom Petru i Pavlu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
23.06.2016., četvrtak
TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 26 XIII NEDJELJA KROZ GODINU P 27 Ćiril Aleksandrijski U 28 Irenej S 29 SV PETAR I PAVAO Č 30 Rimski prvomučenici P 1 Aron S 2 Oton, Višnja N 3 XIV NEDJELJA KROZ GODINU, Sv. Toma ap. Tomek Čitanja: 1. čitanje. 1 Kr 19, 16b. 19-21 Psalam: 16, 1-2a i 5, 7-8, 9-10. 11 2. čitanje: Gal 5, 1. 13-18 Evanđelje: Lk 9, 51-62 Donositelj sreće Ima momenata u životu kada čovjek ima osjećaj da se sve zlo sručilo na njega. Odjednom kao da više ništa ne štima. Neugodna iznenađenja redaju se jedno za drugim. To su momenti kada praznovjerni ljudi konzultiraju horoskop ili svoju ''sudbinu'' daju preispitati kakvoj vidovnjakinji, dok se drugi napiju ili padnu u depresivno stanje. Zamislite čovjeka koji u poduzeću očekuje promaknuće povezano s boljom plaćom i boljim uvjetima rada i premda je za to osposobljen, to mjesto dobije osoba bez znanja i sposobnosti. Ovako utučenog dočeka žena i umjesto utjehe i potpore britko ga podsjeti da on misli samo na svoju karijeru a zapostavlja obitelj, jer evo zvali su iz škole i javili da njihov sin već dulje vrijeme izostaje iz nastave, druži se s propalim đacima, te da je policija kod jednog našla neku drogu, pa će vjerojatno i njihov sin biti osumnjičen….. Čovjeku se jednostavno smrači. Boje okoline nestanu, a sve se zavije u neko mutno sivilo. Jednostavno se ne nazire izlaz iz takvog stanja… A nema nikoga komu bi se povjerio, nikoga tko bi ga razumio, utješio. Pokušamo li se približiti Isusu kroz današnje evanđelje, koje je nekako rastrgano, nepovezano; doživjeti ćemo Isusa koji ostavlja dojam da je neshvaćen. Da je njegov pogled uperen u neku točku koju njegovi suputnici niti vide niti mogu slijediti. Isus se uputio u Jeruzalem, mjesto i poprište njegove muke i smrti. To je učinio sa svom odlučnošću. Evanđelist Luka tim izrazom jasno daje do znanja da je Isus dobro znao što ga čeka i da mu je bilo potrebno skupiti svu ljudsku snagu kojom će krenuti da bude ''uznesen'' kao žrtva, što očito njegovi suputnici nisu razumjeli. Tek su naslućivali koliko bi mogao biti opasan taj put, pa su zanovijetali poput djece koja nešto ne žele pa očekuju od roditelja da promijene odluku. Povrh toga odbijaju ih primiti u smarijanskom selu. To se dogodilo Isusu koji je razbijao židovske predrasude o Samarijancima kao neprijateljima Židova. Čak je kao primjer čovječnosti istaknuo sućutnog Samaritanca dok su u toj prispodobi Židovi zakazali. Evo, sad ga učenici još pitaju: ''Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?'' Kao da su ga tri godine uzalud slušali. On odlazi, a oni ostaju takvi kakvi jesu, nepromijenjeni sa svojim sitnim zapitkivanjima i brigama. Ako je Sin čovječji prošao kroz teške trenutke napuštenosti, neshvaćanja i prepuštenosti samoći u najtežim momentima života; trebamo i mi, koji ga nastojimo slijediti, računati na takve teške životne trenutke kada se testira naša vjera. Umjesto da pokušamo takve trenutke objasniti negativnim utjecajem planeta; umjesto da se prepustimo rezignaciji i samosažalijevanju kako nas nitko ne razumije i kako je ovaj život tek šaka jada; potražiti treba onu sićušnu iskru vjere koja nikada ne trne, a koja se sakriva u poruci današnjeg psalma: ''Ti si Gospodine, baština moja!'' Koliko vjerničke topline u toj jednostavnoj rečenici! Svijest da je moja baština Gospodin sve mijenja. Sitna iskra postaje svjetlo koje se probija iza tmasnih oblaka i stvara čaroliju vjerničke nade koja se ne gasi. Budi se svijest da imam svemoćnog prijatelja na kojega sam nažalost pritisnut životnim nevoljama na trenutak zaboravio. Imam kome povjeriti svoju bol, jer jedino on i može izliječiti moju tugom satrtu dušu. I ne samo to; svijest da sam izliječen njegovom pomoću daje mi snage da i ja budem drugima donositelj sreće i utjehe. Amen. Molitva vjernika Nebeskom Ocu, koji se u Isusu pokazao svim ljudima u nevoljama blizak, iznesimo svoje molitve. 1. Gospodine, učini da tvoja Crkva bude djelotvorno prisutna u svim teškim trenucima kad nevolje snađu našu braću i sestre. – Molimo te. 2. Bože, daj jadnima ovoga svijeta da nađu ruku koja će ih pridići i pomoći im. – Molimo te. 3. Bože, daj svim kršćanima dostatno samopouzdanje, da se mogu nositi s nevoljama i tjeskobama vremena u kojem živimo. - Molimo te. 4. Gospodine, daj da međuljudska susretljivost razvedri lica koja su smrknuta zbog patnje, tužna zbog osamljenosti. – Molimo te. 5. Gospodine, daj nam ovdje okupljenima čovječnosti koja će drugoga razumjeti. – Molimo te. 6. Bolesne okrijepi snagom svoga Duha. – Molimo te. 7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u svjetlo nebeske radosti. – Molimo te. Primi Gospodine naše molitve i usliši sve naše prošnje, posebno one za koje se ne usuđujemo niti moliti. Po Kristu Gospodinu našem. |
SVETKOVINA ROĐENJA SVETOGA IVANA KRSTITELJA
 Crkva slavi samo tri rođendana svoji uzvišenih uzora: rođendan Isusov, Marijin i Ivana Krstitelja. Ivan, zvan Krstitelj, u svemu je bio izuzetna osoba. Njegov život je doslovno bio ne-običan. Zapelo je već pri izboru imena. Kod mnogih starih kultura i naroda, pa tako i kod Izraelaca, ime određuje osobu, stoga nije rijetkost da su biblijska imena nekih značajnih osoba promijenjena: Abram u Abraham, Saraja u Sara, Jakov u Izrael, Šimun u Petar, Savao u Pavao….. Po kojem ključu današnji roditelji biraju ime svome djetetu? Zaista postoje različiti kriteriji; ozbiljni i manje ozbiljni, duhovni i svjetovni. Svakako, više ne postoji svijest da bi ime na neki način definiralo osobu, pa ipak vjernici često daju ono ime djetetu čiji je nebeski zaštitnik što bliže djetetovom rođendanu ili ime nekoga iz obitelji. Često je to ime djeda ili bake. Postoje imena koja su trenutno u modi; Dominik, Marko, Katarina,, Ivana…. Roditelji, kojima vjera ne predstavlja u životu neku posebnu vrijednost, izabiru zvučna i pomodna imena, ovisno o kulturnoj razini i svijesti o tome da će to ime dijete nositi cijeli život. Tako postoji velika vjerojatnost da će mame, koje dobar dio dana provedu pred malim ekranima gledajući sentimentalne sapunice, svome djetetu dati ime iz njima najdraže serije. Kada je Zaharija, otac Ivanov zatražio pločicu i na njoj napisao: Ivan mu je ime, svi su bili začuđeni, jer nitko iz obitelji nije nosio to ime. Ime Ivan ili hebrejski Johanan (Jehohanan) znači Bog je milostiv. Ivanovi roditelji nisu dugo imali djece, tako da je Ivan dijete njihove starosti, što je za roditelje znak posebne Božje milosti. Ivan je bio Isusov rođak, stariji svega nekoliko mjeseci od Isusa. Kad je Marija došla k rođakinji Elizabeti, izvješćuje evanđelje, bila je u blagoslovljenom stanju i kad je Elizabeta ugledala Mariju dijete joj je zaigralo u utrobi. Riječ je o Ivanu, Ivanu Krstitelju, koji je krstio Isusa na rijeci Jordanu i tako zaradio drugo ime Krstitelj. Ivan je bio dijete pustinje. Odrastao je u pustinji i hranio se pustinjskom hranom; divljim medom i skakavcima. Pustinja je mjesto posebne Božje prisutnosti. Pustinja je odgojila nebrojeno mnoštvo božjih ljudi, koji su se potpuno posvetili Bogu. Konačno, cijeli narod Izrael prošao je kroz pustinju da bi se pročistio za pripadnost Bogu. Ivan je posljednji Božji čovjek i prorok Starog Zavjeta, koji je pripravljajući Isusu put stupio u Novi zavjet kao '' najveći rođen od žene'', kako ga je nazvao Isus. Njegova veličina bila je u potpunom predanju Bogu i pozivu koji mu je Gospodin povjerio. Naviještao je dolazak Spasitelja, Mesije. Svoju skromnost očitovao je pred Isusom i narodom koji je hrlio na rijeku Jordan da ih krsti, na način da je odbio krstiti Isusa jer on nije dostojan niti odriješiti remenja na Isusovim sandalama, a kamoli da ga krsti. Svijest da je mesijansko vrijeme tu i da se treba krstiti, očito je bila snažno izražena u narodu. Osoba pak Ivana Krstitelja toliko je bila ozarena pečatom poslanja da nitko nije postavljao pitanje kojim pravom on to čini. Ivan je bio do srži svoga bića Božji poslanik. To je pokazao kada se pod cijenu smrti suprotstavio silniku Herodu braneći Božji zakon. Ivan je onaj koji ispituje savjest onih koji u Crkvi vrše službu navjestitelja Božje riječi, kako bi bili neustrašivi pred silnicima ovoga svijeta ili još točnije; pred mentalitetom ovoga svijeta. Mentalitet ovoga svijeta u svemu želi biti popustljiv, tolerantan, ali brzo postane krvoločna zvijer kada mu se netko suprotstavi ili kada mu se nešto uskrati. Tada traži osvetu, linč. Za ljude ''ovoga svijeta'' dobro je ono što koristi. Oni imaju svoje ciljeve i prioritete koji su u potpunoj suprotnosti s vječnim i neprolaznim Božjim zakonima. Onaj tko misli da će se dopasti ovome svijetu, a pri tome dosljedno opsluživati Božji zakon i živjeti po Božju; živi u zabludi. Stoga bi svakom vjerniku, a posebno onima u crkvenim strukturama, lik Ivana Krstitelja trebao služiti kao svojevrsno otrježnjenje od slatkastog milozvučja ovoga svijeta, jer se iza tih kulisa skrivaju sebični interesi moćnika koji nisu nikada, pa i nikada ne će dozvoliti diranje u njihove kumire samozadovoljstva i pohlepe. Molitva vjernika Povodom blagdana Rođenja Ivana Krstitelja uputimo svoje molitve Gospodinu da nam uvijek šalje ljude slične Ivanu kako bi Crkva bez straha naviještala put spasenja. 1. Da tvoja Crkva naviješta spasenje riječju i djelima. – Molimo te. 2. Da se službenici tvoje Crkve nikada ne iznevjere proročkom pozivu na koji su pozvani. – Molimo te. 3. Da tvoji navjestitelji, Gospodine, ne uzdrhte pred silnicima ovoga svijeta. – Molimo te. 4. Da naša župska zajednica raste u vjeri i nadi. – Molimo te. 5. Daj nam duha radosti, da uza sve nedaće i zla u radosti i duhovnom predanju služimo tebi Gospodine. – Molimo te. 6. Naše mlade vjernike potiči na dobro i plemenitost. – Molimo te. 7. Pridruži našu pokojnu braću i sestre broju nebesnika koji te hvale i slave bez prestanka. – Molimo te. Svemogući, vječni Bože, krijepi snagom svoga Duha Svetoga našu malaksalu volju i daj nam snage da te hvalimo i slavimo u vijeke vjekova. Amen. |
17.06.2016., petak
DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU C
 N 19 XII NEDJELJA KROZ GODINU, Bogdan P 20 Naum O. Margareta U 21 Alojzij, Slavko, Slavek S 22 Paulin, Toma More Č 23 Josip C. Zdenka, Sidonija P 24 Rođenje Ivana Krstitelja S 25 Vilim, Henrick, Adalbert N 26 XIII NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Zah 12, 10 – 11 Psalam: 63, 2. 3-4. 5-6. 8-9 2. čitanje: Gal 3, 26 – 29 Evanđelje: Lk 9, 18 - 24 Snaga vjere Tamo gdje prestaje naša, ljudska logika započinje logika koja ima svoje korijene u Božjoj logici. Kao vjernici, doduše, dopuštamo da bi to moglo tako biti, ali teško se odlučujemo za takvu avanturu. U cjelokupnom Isusovom nauku nije jedina tvrdnja poput ove: ''Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.'' Ključna riječ je život. Za nas je život ono malo saznanja i spoznaje koju smo stekli iskustvom, a vrti se uglavnom oko preživljavanja. Samo rijetki istinski vjeruju u život onkraj groba i premda je to najvrednji poklad koji jedan vjernik može imati, veliko je pitanje; koliko bi od nas bilo odlučno žrtvovati ovaj dobro nam znani i ne uvijek tako sretan život za onaj vječni, o kojemu nam govori Gospodin toliko puta i na toliko načina? Slaba vjera? Da, upravo to. Dobro nam je svima poznata ona Isusova tvrdnja kako bismo brda premještali kada bismo imali jaku vjeru.... Jednako tako je na mjestu pitanje; zašto nam je vjera tako slaba? Slaba toliko da je neučinkovita. Odgovor ne treba dugo tražiti. Nameće se sam. Kada bismo imali iskustvo vjere barem približno kao što imamo iskustvo ovog našeg svagdašnjeg života koji je iskustven isključivo na materijalan način, mi bi bez problema mogli uroniti u Božju logiku i s njome u Božju mudrost koja nam je ponuđena, ali.... jednostavno ili nismo spremni ili nemamo hrabrosti i volje potražiti od Boga ponuđenu mudrost života. Iskustvo vjere trebalo bi rasti sukladno rastu osobe na svim područjima života. A što se zapravo zbiva? Najintenzivniji vjerski život vezan je uz djetinjstvo. Vjeronauk, sakramenti euharistije i potvrde i sve to treba završiti najkasnije do završetka srednje škole. Sve se glasnije govori o tome kako bi sakrament potvrde trebalo podijeliti u šestom razredu osnovne škole. Tako život s vjerom i po vjeri, umjesto da napreduje on stagnira. Vjera na razini dječjeg shvaćanja ne može dati odgovore odrasloj osobi. To je isto kao kada bismo u dvadesetoj godini pokušavali obuti cipele koje smo nosili kao djeca. Budući da nam ne pristaju i kad bismo ih slučajno i sačuvali, bile bi nam beskorisne i završile bi u otpadu. Jednako tako je nažalost i s vjerom koja je ostala negdje na razini osnovne škole. Jednako tako treba reći da vjera nije ponajprije znanje nego iskustvo. Iskustvo vjere stječemo neprestanim ''druženjem'' s Bogom. To druženje sastoji se od našeg govora Bogu. Postavljanja pitanja, kao npr. 'Bože zašto to'? Znamo da su Božji ljudi poput proroka Bogu postavljali pitanja. Nema ništa strašnije za vjernika, nego, kada je u životnoj stisci i kada ne vidi izlaza, a na sve molitve i prošnje umjesto odgovora muk. Odsutnost milosti Njegove prisutnosti. Blago onomu koji u takvim trenutcima ne odustaje, jer će osjetiti milinu kojom Gospodin nagrađuje vjernost takvih duša. A mi koji smo slabi molimo; Gospodine, umnoži našu vjeru. Amen. Molitva vjernika Iznesimo Gospodinu svoje molitve i prošnje svjesni da smo slabi i grješni. Tražimo milost i pomoć od Onoga koji već unaprijed zna što nam treba. 1. Gospodine, štiti, brani i vodi svoju Crkvu da naviješta tvoja silna djela po svem svijetu. – Molimo te. 2. Obdari mudrošću našeg svetog oca, biskupe i svećenike, da Božji narod vode u luku spasenja. – Molimo te. 3. Daj nam mudrosti da upoznamo pravi život koji ne prestaje ovdje na zemlji, nego vodi punoj proslavi u vječnosti. – Molimo te. 4. Utješi one koji lutaju; pomozi im da pronađu svjetlo vjere. – Molimo te. 5. Okrijepi bolesne, utješi žalosne, daj da progonjeni i lažno optuživani osjete tvoju zaštitu. – Molimo te. 6. Jačaj vjeru mladima da se ne izgube nego da žive život koji samo ti možeš dati. – Molimo te. 7. Naše pokojne privedi u svoje Kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te. Dobri Bože, hvala ti što se smijemo zvati tvojom djecom i što nam daješ nade da već na ovom svijetu možemo započeti život koji nam ti nudiš po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
10.06.2016., petak
JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 12 XI NEDJELJA KROZ GODINU P 13 Sv. Antun Padovanski, Tonček U 14 Rufin, Marcijan S 15 Sv. Vid Č 16 Franjo, Zlatko P 17 Bratroljub, Adolf S 18 Marko i Marcelijan N 19 XII NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: 2 Sam 12, 7-10. 13 Psalam: 32, 1-2. 5. 7. 11 2. čitanje: Gal 2, 16. 19-21 Evanđelje: Lk 7, 36-8,3 Isus Krist, donositelj sreće Zasigurno postoji barem jedna stvar koja je zajednička svim ljudima, to je traganje za srećom. Naše srce osjeća nezasitnu glad za kruhom sreće. Čitava ljudska povijest svojevrsno je traganje za Utopijom, stanjem bezgraničnog zadovoljstva u koje bismo rado uronili kao u more blaženstva, umjesto da ispijamo kap po kap. Pa i te kapi su rijetke, a kod nekih tolika je suša da o sreći maštaju kao o nekoj, dalekoj i nedohvatljivoj budućnosti. Čovjek je poput rijeke; njegov život teče nezaustavljivo. U sebi nosi sjećanje na ljepotu izvora, na prekrasne vodopade među snježnim vrhovima planina svoje mladosti, ali sve to brzo umine, a razigranost zamijeni monotono putovanje kroz sprudove i grmlje koje zastire vidike, a budi nostalgiju za povratkom. Postoji uvriježeno mišljenje među ljudima kako nije pametno previše razmišljati nad životom, tek potražiti pokoju kap zadovoljstva i sreće kako bismo lakše dočekali sutra. Kalne oči ljudi za koje kažemo da su propali ili jednostavno – ''ljudi s dna života''- te su oči nekad bile bistre i uprte u budućnost, a srce je njihovo maštalo o sreći s kojom se nikada nisu susreli i konačno su odustali. One su danas kalne od alkohola, suza i razočaranja koje im je donio život. S druge strane, raduje nas kad sretnemo ljude pune životne radosti koji su jednostavni, plemeniti … Sreća tih ljudi zalijevana je osmišljenom patnjom i križevima koje mi ne vidimo. Vidimo samo osmjeh, prihvaćanje, dobrotu…. Najveći donositelj takve sreće bio je naš Spasitelj, Isus Krist. Kada bismo Isusa gledali samo kao čovjeka, zasigurno bi bio najbjednije stvorenje na ovom svijetu. Njegov zemaljski život koji je trajao svega 33 godine satkan je od strašne patnje i protkan nevjerojatnim trpljenjem koje su mu nanijeli ne samo njegovi neprijatelji nego i najbliži suradnici i prijatelji. Kruna svog tog trpljenja bila je sramotna smrt na križu. Kao Sin Božji i kao pravi Bog cijelog svog života znao je kroz što mu je proći i koji to kalež treba piti, pa ipak, uza sve to, bio je najveći navjestitelj radosti i sreće. Do te je mjere privlačio mase da su sve ostavljali i išli za njim, a srca su im bila ispunjena radošću dok im je govorio i dok im je otkrivao tajne spasenja. Izvor njegove sreće bila je njegova nepotamnjena Božanska svijest o konačnoj pobjedi zla, patnje i smrti; bez razlike na cijenu koju za to treba platiti. U osobi Isusa iz Nazareta došlo je do snažnog sudara ljudskog i Božjeg kriterija po kojem se vrednuje sreća. Kao snažan vjetar, on ruši, jedan po jedan, naše lažne putokaze na putu sreće koji nas nikamo ne vode. Prema našim, duboko ukorijenjenim shvaćanjima blažen je onaj koji je nadmoćan nad ostalima; koji je bogat, koji ima vlast, koji se ne mora nikoga i ničega bojati…. Sve su to smjerokazi koji vode u razočaranje, jer puno obećaju a naposljetku je tek poneka kap sreće za koju se ne možemo uhvatiti i uz nju ostati jer rijeka života brzo teče dalje prema moru zaborava. Smjerokazi Isusovih blaženstava pokazuju točno suprotan smjer. Blaženi su: siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti…., jer oni će zadobiti kraljevstvo nebesko, utjehu, posjedovanje zemlje, nasititi će se, zadobiti milosrđe, Boga će gledati, sinovima Božjim će se zvati i na kraju, još jedanput Isus im obećava kraljevstvo nebesko. Ali, da bi se to dogodilo potrebno je krenuti suprotnim smjerom. Treba napustiti naš urođeni životni smjer koji propovijeda škola ovog svijeta. Jednostavno treba napraviti zaokret koji je bolan jer u ponuđenom naše svjetovne oči nisu navikle prepoznati vrijednost i smisao koji vodi u blaženstvo. Oni koji se ipak odluče promijeniti smjer, za njih kažemo da su doživjeli obraćenje. O jednom takvom dramatičnom obraćenju govori i današnje evanđelje. Žena koja suzama kvasi Isusove noge i kosom i otire svjedoči da je krenula krivim putokazom i došla do dna. Svojim očajnim činom ona traži od Isusa ono što joj u društvu u kojem je živjela nitko nije mogao dati niti ponuditi. Želi ustati i opet krenuti prema izvoru, gore visoko među snježne planine – želi povratak bistrim, razigranim vodopadima života. Poput Bartimeja, slijepca od rođenja i tolikih koji su iskoristili priliku i zavapili: Isuse sine Davidov, smiluj mi se! To je na svoj način učinila i ova žena. Jednostavno je u njemu prepoznala donositelja sreće i nije se prevarila. ''Oprošteni su ti grijesi….Vjera te je tvoja spasila! Idi u miru!'' Pitanje sustolnika: ''Tko je ovaj, te i grijehe oprašta?'' bilo je na mjestu. A mi im zajedno sa svim obraćenicima i grješnicima do današnjem dana, ispunjeni radošću odgovaramo: to je On naš nebeski Spasitelj – donositelj prave sreće. Amen. Molitva vjernika S pouzdanjem uputimo svoje molitve nebeskomu Ocu. 1. Neka tvoja Crkva, Gospodine, bude uvijek svjesna slabosti njezinih članova, kako bi jače zasjala snaga tvoje milosti. – Molimo te. 2. Daj da tvoji vjernici budu što svjesniji svojih slabosti i svoje ograničenosti, kako bi mogli bolje razumjeti grješnu braću i sestre. – Molimo te. 3. Učini da se izgrađuje zajedništvo među kršćanima, kako bismo rasli u okrilju sloge i mira. – Molimo te. 4. Daj nam posebnu osjetljivost za one koje su ljudi odbacili kako bismo im bili na pomoć. – Molimo te. 5. Bože, daj da budemo skromni i da uvijek tebi zahvaljujemo za sva dobra koja smo primili. – Molimo te. 6. Za naše mlade, da ih vodiš putem iskrenosti, poštenja i dobrote. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te. Nebeski Oče, primi ove naše molitve i daj da tvoja milost bude pomoć nama grješnim i slabim ljudima. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. |
03.06.2016., petak
DESETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 5 X NEDJELJA KROZ GODINU, Bonifacij P 6 Norbert, Klaudij U 7 Robert, Jeremija S 8 Medardo, Vilim Č 9 Efrem, Rikard P 10 Margareta S 11 Barnaba ap. N 12 XI NEDJELJA KROZ GODINU, Ivan, Bosiljko Čitanja 1. čitanje: 1 Kr 17, 17-24 Psalam: 30, 2 i 4. 5-6. 11 i 12a i 13b 2. čitanje: Gal 1, 11-19 Evanđelje: Lk 7, 11-17 Dok slušamo starozavjetno izvješće o proroku Iliji, koji oživljuje mrtvog dječaka, odmah možemo primijetiti da je taj događaj tu kako bi podcrtao i istaknuo puninu Isusovog poslanja. Jer u Isusu se objavljuje punina proročkog, svećeničkog i kraljevskog poslanja. On je konačno ostvarenje onoga što je pra-crkva u svom povijesnom hodu iščekivala i čemu se nadala. Dok Ilija žarkom molitvom vapi Gospodinu: ''Gospodine, Bože moj, zar da i udovicu koja me ugostila uvališ u tugu umorivši joj sina?'' (1 Kr 14, 20); dotle Isus savršeno siguran što će učiniti i što će se dogoditi, govori majci mrtvog sina: ''Ne plači!'' Dok se prorok Ilija tri puta pružio nad djetetom moleći Gospodina da mu vrati dušu; Isus pristupa sprovodnoj povorci , dotače se nosila i jednostavno reče : ''Mladiću kažem ti, ustani!'' Mladić ustaje, a sve obuze strah, dok su se iz mnoštva čuli poklici: ''Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!'' Čak i nas, koji smo tisućljećima udaljeni od tih događaja, obuzima osjećaj radosti, kad čujemo da je uz Božju pomoć moguće tako nešto veliko kao što je vraćanje u život. Dok slušamo i razmišljamo nad prvim čitanjem i evanđeljem, nameću nam se neka pitanja koja su si, vjerujem, vjernici postavljali od davnina; kako nekada, tako i danas, ali kao da ne postoji neki jasan i univerzalan odgovor na njih. Ponajprije, to je pitanje kazne za grijehe. U prvom čitanju smo čuli kako udovica koja je ugostila Iliju, sva očajna zbog smrti sina govori Iliji: ''Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi umoriš sina?'' O kakvom se to njezinom grijehu radilo, mi ne znamo, ali ona smatra da je upravo to kazna za smrt djeteta. Izreka: ''Ne naplaćuje Bog svake subote'', jasno izražava vjeru u kaznu za grijehe, koja, iako kasni, stiže na vrijeme. Vjerujem da svatko od nas ima neko vlastito uvjerenje ili doživljaj iz kojega je jasno vidljivo kako je nekoga sustigla kazna. Osobno sam poznavao čovjeka koji je imao ružnu naviku krivo se zaklinjati riječima: ''Neka mi rak proždere grlo'' i na žalost taj je čovjek umro u strašnim mukama od raka grla. 1991/92. sudjelovao sam u traženju groba dubrovačkog biskupa Carevića ispod filijalne crkve na Strmcu, župa Veliko Trgovišće. Umirovljeni dubrovački biskup Carević živio je u Zagrebu, a u vrijeme rata, 1943. preselio se u Vižovlje, selo blizu spomenutog Strmca, koje pripada Velikom Trgovišću. To je brdovit kraj, obrastao šumama, pa je bio idealno mjesto gdje su se mogli sakrivati partizani. Kako je biskup bio vrlo pristupačan, jednostavan i ljubazan narod ga je zavolio, pa i partizani su ga poštivali. Partizanska glazba je svirala na misama i u procesijama, a biskup se osjećao u tom kraju sigurno i upozorenje nadbiskupa Stepinca da se zbog sigurnosti skloni u Zagreb nije uzeo ozbiljno. Ipak, 1945. u proljeće partizani su biskupu, da ga iskušaju, namjestili klopku. Kako je biskup svako jutro pješačio do kapele na Strmcu gdje je služio misu, nakon mise pozvao ga je jedan vjernik, s kojim si je biskup posebno bio dobar, u svoju klijet i postavio mu je pitanje o novoj vlasti. Biskup ništa ne sluteći, iskreno je odgovorio da to ne će dugo trajati jer to velike sile zapada ne će dozvoliti…. Uto je skočilo nekoliko partizana s potkrovlja klijeti i onda je započelo strašno mučenje. Tukli su ga, jašili, gulili kožu noževima i punili ''džepove'' solju…. Tada je u strašnim mukama biskup svakome od mučitelja prorekao na koji će način skončati njihov život. To se pročulo i mještani su bili svjedoci kako je svaki od njih završio onako kako je biskup prorekao. Tako je glavni akter, koji je naviše mučio biskupa 1954. nestao. Našli su ga na proljeće zakopana na njivi na kojoj je u jesen sin posijao pšenicu, ubivši prethodno oca i zakopavši ga kako nitko ne bi posumnjao da je mrtvo tijelo ispod posijane pšenice. Onaj koji je pištoljem skončao biskupa smrtno je stradao na vojnoj vježbi u Krapini dok je kolega, koji je čistio pištolj, nehotice opalio u njega. Onaj koji je biskupu gulio kožu umro je u strašnim mukama od raka kože. On je jedini imao milost obraćenja jer je zvao svećenika na ispovijed. O tome se, dakako, šaputalo u najvećoj tajnosti. Svjedoci su progovorili tek početkom ove države i to uz zamolbu da im imena ostanu u tajnosti. Započeta istraga o tom slučaju naglo je prekinuta, tako da mi nije poznato da li su ikada pronašli tijelo pokojnog biskupa, koje je bilo zakopano uz jednu akaciju ispod kapele na Strmcu u selu Vižovlju. O tome opširno i dokumentirano piše naš povjesničar i kanonik dr. Stjepan Kožul u knjizi ''Spomenica žrtvama ljubavi zagrebačka nadbiskupije'', Zagreb 1992. Dok ovaj zločin prati i kazna i to ne po nekom ljudskom zakonu, nego ''odozgo'', dotle postoje ljudi koji su počinili velika zla i zločine, ali su zadobili milost obraćenja pa im je grijeh oprošten. Zapravo cjelokupna Objava jedno je sustavno svjedočanstvo o Božjoj dobroti, jer 'on ne želi smrt grešnika nego da se obrati i da živi'. Drugo pitanje, koje nam se nameće temeljem današnjih čitanja, je pitanje čuda. Ne samo Ilija i drugi proroci i sveti ljudi činili su čudesa. Isus je učinio mnoga čuda. I u današnje vrijeme postoje svjedočanstva o čudesnim izlječenjima i ozdravljenjima. Nameće se pitanje; po kojem se to kriteriju događaju čuda? Kako to da netko na zagovor i molitvu ozdravi a netko ne? Neprimjereno je govoriti o pomanjkanju vjere. Isus, doduše, govori da, kada bismo imali dovoljno vjere da bismo mogli i brda premještati i 'reći dudu da se s korijenjem iščupa i zasadi u more', ali to samo govori da je naša vjera slaba - nikakva. Stoga je potpuno neprimjereno Isusovim riječima, gotovo preuzetno, kad se neki voditelj duhovnog seminara isprsi i počne dijeliti lekcije našoj vjeri, kako bi zatim uslijedila tobožnja ozdravljenja snagom vjere. I kazna za grijeh i zločin i izostanak kazne, barem na ovome svijetu, kao i pojava čuda na naše molitve, ali i izostanak čudesa; - sve to spada u tajnu života koja je samo Bogu znana i njemu pridržana. Vrhunac kršćanskog prihvaćanja tajne života sastoji se u punom predanju Božjoj volji i njezinom predanju, jer tada se događa ''slobodni'' zahvat Božji u naš život. Tu nam posebno pomaže sveta pričest – ''lijek besmrtnosti''– kako ju naziva sv. Ignacije (II. stoljeće) – ''farmakon athanasis'', koja je svojevrsni duhovni balzam besmrtnosti, koji nismo zaslužili, primamo ga besplatno a da često nismo svjesni njegove neizmjerne vrijednosti. Molitva vjernika S pouzdanjem se utecimo Bogu, izvoru života, moleći ga da nas obasja svjetlom Kristova uskrsnuća. 1. Daj, Gospodine, da tvoja Crkva bude mjesto međuljudske sućuti i solidarnosti. – Molimo te. 2. Gospodine, daj nam milosrdno srce da budemo osjetljivi za tuđu bol. – Molimo te. 3. Daj službenicima Crkve srce koje će imati razumijevanja za ljudske slabosti. – Molimo te. 4. Za sve one koji su u nesrećama i ratovima izgubili svoje najmilije; da im udijeliš utjehu Duha Svetoga. – Molimo te. 5. Za ovu svoju obitelj, koja slavi svetu misu; da ju učiniš zajednicom djelotvorne ljubavi koja se daruje svakom čovjeku. - Molimo te. 6. Za naše mlade; da slijede dobre i plemenite poticaje. – Molimo te. 7. Za našu pokojnu braću i sestre; da ih po svojoj dobroti i milosrđu primiš u nebesko kraljevstvo. – Molimo te. Bože, Otče svemogući, ti ljubiš sva bića i želiš da se svi spase. Usliši naše molitve i daj da ti bez straha služimo u svetosti i pravednosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
02.06.2016., četvrtak
BLAGDAN PRESVETOG SRCA ISUSOVA
 Srce nije samo organ. Ono je puno više, ono je simbol. Stvarnost koja nas okružuje i ispunja naš um nikada se ne može potpuno shvatiti niti istumačiti. Riječ ne može sve iskazati. Mašta, naš stalni pratilac, koja je plod jedne druge stvarnosti i ima svoju svrhovitost, sakriva se u našoj nutrini. Mašta je zatvorenik našeg uma i dopušten joj je izlaz u javnost pod posebnim okolnostima koja su vezana uglavnom uz umjetnost. Mašta bez nadzora tretira se kao pomutnja uma. Stvarnost, kako god nespoznatljiva povezana s maštom stvara po Božjem nadahnuću svjetove simbola koji egzistiraju na jednoj višoj razini i imaju pristup našim emocijama. Stoga neke univerzalne simbole i doživljavamo tako snažno. Racionalni um uglavnom odbija svijet simbola. Uostalom simboli su istom u ''aksijalnom vremenu'' prepustili mjesto apstrakciji. Prapovijest ne poznaje apstraktne imenice. Ona ima simbole. Najstariji dijelovi Biblije (Knjiga postanka npr.) satkani su od simbola koji traže tumačenje. Najgore tumačenje onih dijelova Bibilje koji izviru iz prapovijesti je doslovno ili literarno tumačenje. Dječji um je otvoren svijetu simbola bez uplitanja racionalnog. Stoga djeca toliko vole priče koje obiluju simbolima. Ona ih razumiju i emotivno doživljuju kao stvarnost iz koje smo mi odrasli protjerani jer jedemo sa ''stabla spoznaje dobra i zla'', što nije ništa drugo nego naš um iskvaren racionalnošću. Mistici, ti trubaduri univerzalne Božje ljubavi, srce su stavili kao simbol potpunog predanja svom Ljubljenom od koga se ne žele odvojiti. Sv. Bonaventura i drugi srednovjekovni mistici časte Srce Isusovo. Kasnije privatne objave i viđenja samo se nadovezuju na postojeći simbol neograničene Ljubavi. Srce Isusovo kao simbol u sebi nosi svu Dramu Kalvarije, patnju iz ljubavi, koju nikada nećeno moći do kraja shvatiti jer je to Božanska a ne ljudska ljubav. Ona nadilazi naš um. U nju treba uroniti djetinjim srcem. Bez našeg racionalnog umovanja. Ta jednostavna pobožnost prodire u nutrinu našeg bića. Postajemo zamilovani Njegovom neizmjernom ljubavlju koja prosijava iz ''nedostupnog svjetla'' njegova bivstvovanja. Molitva vjernika Bože Otče naš, na blagdan Presvetog srca tvoga ljubljenog Sina iznosimo ti svoje molitve. 1. Ljubav tvoga Sina koja gori za cijelu Crkvu neka i nas ispuni svojim žarom. – Molimo te. 2. Otkrij nam tajne spasonosne Ljubavi da svoje Kalvarije prinosimo kao miomirisni kad tvome Božanstvu. – Molimo te. 3. Daj da rastemo u svjetlu neizmjerne ljubavi tvoga Sina, Gospodina našega Isusa. – Molimo te. 4. Oslobodi na sebičnosti i duha mržnje. – Molimo te. 5. Naše pokojne nagradi svojom ljubavlju i privuci svome Srcu. – Molimo te. Neka se vinu naše molitve i prošnje prema tvome Veličanstvu koji prebivaš u nedostupnom svjetlu Božanske ljubavi. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
