propovijedi
26.05.2016., četvrtak
DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 29 IX NEDJELJA KROZ GODINU P 30 Ivana Arška U 31 MB od Kamenitih vrata, Pohod BDM S 1 Justin, Mladen Č 2 Marcelin, Eugen P 3 Presv. Srce Isusovo S 4 Bezgriješno Srce Marijino, Kvirin Sisački N 5 X NEDJELJA KROZ GODINU, Bonifacij Čitanja Prvo čitanje: 1 Kor. 8,41-43 Psalam: 117, 1-2 Drugo čitanje: Gal 1, 1-2. 6-10 Evanđelje: Lk 7, 1-10 Isus nas uvijek ponovno zadivljuje svojim postupcima, svojom tolerantnošću prema drugima i prema drugačijima, prema nežidovima... Sam je toliko puta bio zadivljen vjerom onih koje bismo mi jednostavno nazvali poganima. Ovaj satnik rimske vojske nije bio Židov, ali njegova je vjera bila zadivljujuća. Isus tu njegovu vjeru uzdiže kao uzor Židovima. I ne samo to, te su njegove riječi ušle u misni obrazac: ''Gospodine nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo reci riječ...'', te se trajno izgovaraju kao spomen jedne velike vjere jednog običnog čovjeka – pogana. Kad god želimo naglasiti neko svoje napredno mišljenje onda s ponosom kažemo kako živimo u 21. stoljeću. Taj satnik, koji je bio ne samo poganin nego pripadnik okupatorske vojske, sagradio je Židovima sinagogu i zato ga židovski starješine hvale pred Isusom. Svoju dobrotu i plemenitost taj tuđinac pokazuje i prema svome sluzi. On se zauzima za njega da bi ozdravio. Mogao ga je jednostavno otpustiti i uzeti nekog drugog, kao što to rade poslodavci 21. stoljeća, jer i onda je bilo mnoštvo nezaposlenih. Ipak, po svemu sudeći za čovječnost nije presudno u kojem stoljeću živimo, jer kada bi to bilo tako onda bismo mi danas živjeli u daleko plemenitijem okruženju nego ljudi pred 2000. godina. Svake godine u ovo vrijeme redaju se spomen-mise za stradalnike Križnog puta. Od Dravograda preko Teharja, Teznog, Hude Jame, Kočevskog Roga, Jazovke, Maclja, Bistrice ob Sotli....svuda masovne grobnice, stratišta na kojima je pobijeno tisuće i tisuće ljudi; bez suda, bez prava na obranu. Nisu to bili samo vojnici nego civili, žene i djeca. Od tada je prošlo više od pola stoljeća ali još uvijek na te ljude neki gledaju kao na zločince koji su to zaslužili, dok se počinitelji veličaju, a ti na svojoj savjesti ne nose samo krivnju za žrtve Križnog puta nego za teror koji su 50. godina provodili nad našim narodom. Oproštenje, pomirenje? Te su riječi za militantne skupine u našoj domovini nepoznanice. Oni koji su ideološki ovisnici o bivšem komunističkom režimu jednostavno se ne mogu pomiriti s činjenicom da bi za sve te zločine netko trebao odgovarati te da treba javno osuditi ne samo pojedince, od kojih je većina već i mrtva, nego cijeli režim... Ako se i nad našim narodom obistinjuju biblijske proročke riječi: ''Očevi naši jedoše kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi'', onda taj teret zla treba s vjerom podnositi do konačnog oslobođenja koje je Gospodin pripravio za one koji ga ljube. Gospodin je pravedan sudac, stoga vjernik i prošlost i sadašnjost i budućnost gleda u svjetlu vjere. Molitva vjernika Bogu, Stvoritelju svega stvorenoga izrecimo svoje molitve za sve naše potrebe. 1. Podaj Crkvi svojoj Duha branitelja da ju vodi putem spasenja. – Molimo te. 2. Za sve nas kršćane da budemo otvoreni prema onima koji još nisu upoznali Krista kako bi preko nas upoznali Spasitelja. – Molimo te. 3. Daj nam, Gospodine, Duha istine da ispravno živimo i tako zaslužimo zvati se tvojim učenicima. – Molimo te. 4. Očisti naša srca od zlog duha mržnje i netrpeljivosti prema drugima. – Molimo te. 5. Ojačaj našu volju da s radošću možemo činiti dobra djela. – Molimo te. 6. Naše mlade; studente i đake rasvijetli Duhom mudrosti i znanja da uspješno završe ovu školsku godinu. – Molimo te. 7. Naše pokojne nagradi svjetlošću vječnom. – Molimo te. Svemogući Bože usliši naše prošnje i daj nam milost da ti uvijek budemo vjerni. Po Kristu Gospodinu našem. |
25.05.2016., srijeda
TIJELOVO: BLAGDAN PRESVETOGA TIJELA I KRVI KRISTOVE g. C
 U centru današnjeg blagdana je Krist Veliki Svećenik koji ne prinosi obični kruh i vino, nego je oblik kruha i vina uzet kao posuda u kojoj će nam svoje žrtvovano Tijelo i Krv na križu spasenja dati kao Pashu za naše otkupljenje i spasenje. Crkva je odmah prepoznala jedinstveni Isusov pralik u liku Melkizedeka, kralja iz Šalema. Ime Melki-sedek znači: ''Kralj je moj pravednost''; kralj Šalema gotovo je isto što i kralj šaloma, tj. kralj mira. (Rječnik biblijske teologije, KS Zagreb, 1969.) Melkizedek izlazi pred Abrahama i Lota, te njihovu pobjedničku vojsku s kruhom i vinom kao okrjepom ali i žrtvenim darom. On je svećenik i kralj koji časti jedinoga Boga, ali nije Židov. Taj zagonetni svećenik i kralj prapovijesti pojavljuje se u Bibliji samo jedan puta i gubi mu se trag. On je idealna slika Isusa Kralja mira i vječnog svećenika – žrtve koji svojim utjelovljenjem dolazi iz Božje tajanstvenosti i opet (uzašašćem) ulazi u nevidljiv Božji svijet. Pred Melkizedekom se poklonio Abraham ''praotac vjere'', kao što se pred Isusom klanja Crkva – zajednica vjernika. Kralja Davida kao ''pomazanika'' Psalam 110 naziva: ''Dovijeka ti si svećenik po redu Melkizedekovu!'' Isus je iz loze Davidove, on je vječni Svećenik i Pomazanik od Boga, komu su Melkizedek i David tek pralikovi. Danas Crkva iznosi iz svetohraništa svoje najveće bogatstvo, Spasitelja – Sina Božjega. U svečanoj procesiji nositi će se Tijelo Kristovo kroz mjesta i gradove. Putevi i ulice, kojima radnim danom vjernici žure na posao danas će biti okićeni za Kralja mira. Tijelovska procesija izum je Srednjeg vijeka, kada je bila duboko ukorijenjena svijest da sve pripada Bogu. Da je ovaj svijet Grad (država) Božji (civitas Dei). Tako, dok si danas zamišljamo najljepši baldahin na svijetu, koji se nosi iznad pokaznice, a to je plavo nebo; i dok mirišemo najljepši miris tamjana koji je ''dar'' poljskog cvijeća, a brda i planine prekrasne zelene zavjese; u sebi bi trebali osjetiti odgovornost i zauzetost, da molitvom Kralju svemira i vlastitim angažmanom u društvu sačuvamo Božji dar prirode. Zar nije žalosno da mi vjernici nemamo gotovo nikakvu svijest o tome kako je upravo naša dužnost boriti se za očuvanje prirode da bude izvor zdravog i ugodnog življenja. Dapače, ima vjernika koji pokazuju netrpeljivost prema nekim civilnim udrugama koji se bore za očuvanje prirode, a podržavaju bezdušnu liberalnu ekonomiju, kojoj je jedini cilj dobit ne gledajući na to da se taj profit često plaća zauvijek izgubljenim bogatstvom koje se zove život. Meditativni će vjernik u ljepoti prirode, koja je djelo Božje, nazirati ljepotu Kraljevstva Božjega koje je po Isusovoj prisutnosti među nama i svuda oko nas. Stoga je proslava Tijelova proslava svih nas, jer mi pripadamo otajstvenom tijelu Kristovu, a to je Crkva. Što ćemo dublje ponirati u tu tajnu naše vjere time će biti življa svijest da je sve što postoji djelo Božje koje u sebi posjeduje svojevrsnu sakralnost, a čovjek, koji se rado naziva krunom stvorenoga biti će to tek kad shvati da je pozvan biti svjedokom čudesnih djela Božjih koje on nije stvarao tek tako, jer sve ima svoj smisao; naravno da naznači nadnaravno, nadnaravno da se objavljuje u naravnom. U autobiografskom zapisu ''Corpus Domini'' Vladimir Nazor opisuje sudjelovanje u Tijelovskoj procesiji. ''Mene je majka onog jutra brižljivo uredila, obukla me u novo ljetno odijelo, dala mi u ruku voštanu svjećicu i rekla mi: 'Moli se i za me . Tijelovo je, sine!' A otac mi kaza: 'Momčiću , ove ćeš godine, mene, boležljivog, zastupati u procesiji, pa će te smjestiti odmah za baldahinom. Drži se kako treba!'……… Ja sam stajao kao okamenjen, držeći svijeću u ruci. Gledao sam svuda naokolo: kako je sada sve bilo živo i sveto, sve skladno i lijepo pod ljetnim suncem na vedrom nebu, gore do maslinika na bregovima i dolje do mora i otoka ispred naše luke! Ta procvala trava, te plodne biljke, te čvrste hridine, pa ti ljudi, od kuda nikoše? tko im daje život? od čega žive? čiji sam, zapravo, ja? Koga mi sada slavimo? Nekoga ili nešto što nas izvuče iz sebe i drži nas neprestano na dlanu…. Tijelo Gospodnje! Jest, ja ga sada ne samo osjećam, nego i… vidim. Tu je… predamnom i u meni. Trava, klasje, loze, masline, pa hridine, ptice i ljudi, sve je to Tijelo Gospodnje… Da njega slavimo, da po njemu hodamo, izašli smo danas ovako iz crkve. To je njegov dan… Povorka krenu naprijed, omamljena i ona suncem i zrakom, razveseljena svime što je te godine iz zemlje nicalo, raslo i dizrijevalo. Stadosmo još ispred tri oltarića i vratismo se polako, uvijek pjevajući u crkvu……… Vratih se sam u luku. Nisam više ninašto mislio, ali prije no stigoh – a ne znam zašto – najedanput klekoh, prignuv se, i raširiv ruke, poljubih zemlju, sveto Tijelo Gospodnje.'' O. Bonavetura Duda u svojim Nedjeljnim i blagdanskim razmišljanjima Godina C citira koncilsku kontituciju Gaudium et spes: ''Gospodin je svojima ostavio zalog te nade…. – i popudbinu toga putovanja: sakrament vjere u kojem se plodovi prirode… što ih je čovjek uzgojio pretvaraju u njegovo slavno tijelo i krv. To je večera bratskog zajedništva, anticipacija nebeske gozbe'' (GS 38b). Zatim slijedi Dudin komentar: ''Kad pažljivo pratimo molitve kod prinosa darova kruha i vina, posve je jasno da je u kruhu i vinu naznačena cijela priroda, sav kozmos, a napose cjelokupna ljudska djelatnost. Ali – ne odvojena od samoga čovjeka, od ljudi djelatnika! Stoga je u svakoj pretvorbi i podizanju uzdignuta – da bude ''pretvorena – preobražena'' – cijela naša vjernička zajednica sa svime što jesmo i što dobro djelujemo. I to zajedno s prirodom i kozmosom, s cijelom materijom. U kruhu i vinu sama je materija – bar u tom svom blagoslovljenom djeliću, u tim česticama – uzdignuta u novi, Božji svijet jer je preuzeta u sveti sakrament. Blagoslovljena, tu i sama materija već postaje blagoslovna: kao anticipacija onog konačnog oslobođenja cijele prirode, svega kozmosa za kojim ''sve stvorenje uzdiše u porođajnim bolovima'' (usp. Rim 8, 19 – 22). Nahranjeni pak tim svetim kruhom i napojeni tim svetim vinom - Tijelom i Krvlju Krista Gospodina – i mi postajemo i treba da postanemo jedni drugima dobri kao kruh. Tako poboljšani, postajemo na nov način blagoslovni obrađivači Božje zemlje, Božjih njiva i vinograda, blagoslovni stanovnici Božjeg kozmosa. Doista, kad god slavimo Euharistiju – osobito tijelovsku – obistinjuje se pretvorbeni usklik: 'Puno je nebo i zemlja slave tvoje!'…'' Molitva vjernika Prinoseći ovu žrtvu hvale uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu koji nam je naredio slaviti ova sveta otajstva. 1. Hrani, Gospodine, svoju Crkvu svetim Kruhom i blagoslovi je Vinom Saveza da ti ostane uvijek vjerna do konca svijeta, - Molimo te. 2. Obdari svoje službenike, koji prinose Kruh i Vino za naše spasenje, mirom i ustrajnošću na putu prema tebi jedini i vječni Oče, - Molimo te. 3. Euharistija je i poziv na služenje, daj, da ti služimo pomažući onima koji su potrebiti naše pomoći kako bismo ti bili što sličniji, - Molimo te. 4. Kruše živi, hrano anđeoska, daj da za tobom čeznemo i da te dostojno primamo, - Molimo te. 5. Ne pljeva koju vjetar raznosi, nego, daj da budemo zrnje od kojega će nastati i rasti kruh – Crkva, - Molimo te. 6. Sve prvopričesnike svijeta privuci k sebi po svetom Kruhu i blagoslovom saveza zaruči ih Crkvi da oduševljeno svjedoče o čudesnim djelima tvojim, - Molimo te. 7. Nebeskoj gozbi pridruži naše pokojne, - Molimo te. Gospodine Isuse, ti nas hraniš svojim Tijelom i Krvlju na ovoj gozbi ljubavi. Ojačaj nas da ne klonemo pred naletima zla. Osnaži nas svojim Duhom da ti u radosti i ustrajnosti služimo, koji živiš i kraljuješ po sve vjeke vjekova. Amen. |
20.05.2016., petak
NEDJELJA NAKON DUHOVA - PRESV. TROJSTVO
 N 22 NEDJELJA PRESV. TROJSTVA P 23 Deziderij, Željko U 24 Marija Pomoćnica, Suzana S 25 Beda Časni Č 26 TIJELOVO, Filip Neri P 27 Augustin C. Bruno S 28 German, Velimir N 29 IX KROZ GODINU, Euzebij, Maksim Čitanja 1. čitanje: Izr 8, 22-31 Psalam: 8, 4-5. 6-7. 8-9 2. čitanje: Rim 5, 1-5 Evanđelje: Iv 16, 12-15 Čitanja: 1. čitanje: Izl 34, 4b-6. 8-9 Psalam: Dn 3, 52. 53. 54. 55. 56 2. čitanje: 2 Kor 13, 11-13 Evanđelje: Iv 3, 16-18 Za današnji blagdan voli se tvrditi kako je to čisto teološki blagdan, što bi nas moglo odvesti krivim putem kao da je on tek plod teološke spekulacije. Naprotiv, čovjek se nikada ne bi mogao vinuti do njegove spoznaje da nam to nije objavio Isus: ''Nitko ne poznaje Oca doli Sin i onaj kome se Sin hoće objaviti'' (Mt. 11,27). Ili: ''Kada dođe Branitelj kojega ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za me'' (Iv. 15, 26). ''Ja i Otac jedno smo'' (Iv. 10. 30). Kada Isus govori o Ocu ''Abba'' što na aramejskom, koji je bio Isusov materinski jezik, onda je to govor krajnje nježnosti, koji se mogao čuti samo iz usta dječice – tatice! I kada Isus u Getsemanskom vrtu u žarkoj molitvi doziva Oca zove ga ''Abba'' - Tatice. I premda je Isus tako jasno naviještao jednoboštvo u troosobnosti, a Crkva tu objavu pokušala objasniti u pojmovima ljudske mudrosti, pa ipak tajna zasjenjuje ljudski izričaj, samo ostaje osjećaj naše nemoći pred velikim otajstvom Božje neizmjernosti i neizrecivosti. Tu zapravo i počinje prava vjera. Kad kažemo prava vjera tu se ne misli prvenstveno na ispravnost vjere, nego na ono što vjera jest. A što je to vjera? Neki će odmah kazati da je to onaj osjećaj vjere koji je u nama. Čak postoji mišljenje da smo genetski uvjetovani s obzirom na to imamo li taj osjećaj za vjeru ili ne. Međutim, taj se osjećaj vjere ili za vjeru zbog odgojnih ili nekih drugih predispozicija može prometnuti u ne-vjeru koja onda postaje svojevrsno ispovijedanje ne-vjerovanja do neke vrste borbenog ateizma. U jednom i u drugom slučaju još uvijek smo na području osjećaja, odnosno svojevrsnog nagnuća prema ili protiv vjere, premda ti unutarnji poticaji za ili protiv još uvijek nisu vjera u smislu religio – vezivanje uz, za. Tako unutarnji osjećaj za vjeru još nije vjera u njezinoj punini. Vjernikom postajem onda kada sam svjestan svoje pripadnosti Bogu kroz Objavu i kroz praksu u okviru Crkve. Vjera se prenosi tradicijom, predajom od roditelja na djecu. To je još uvijek jedan od najčešćih oblika, premda su mnogi mladi ljudi prisiljeni tražiti oblik vjere jer im ga nisu znali ili nisu htjeli baštiniti njihovi roditelji. Kako to zna biti bolno znaju samo oni koju su prošli taj put. U punoj iskrenosti, ne tražeći jeftina rješenja i odgovore, ispovjedili su mi mladi ljudi u razgovoru svoje dileme. Iskreno žele vjerovati, muči ih Božja šutnja, raznolikost vjerovanja i spoticaji koji dolaze od onih koji opravdavaju svoju nevjeru. Prvi i bezuvjetni stupanj, da tako kažemo, je odgovoriti na poziv - biti čovjek. Čovjek kao etično biće koje ne želi i ne čini nikome zlo i koje je otvoreno pozitivnim poticajima. Drugi potez nadovezuje se na ovaj prvi, a to je otvorenost prema svjetlu ''odozgor''. Ako i potraje svojevrsna agonija traženja, iskonsko Svjetlo ''odozgor ne će izostati. Najveća pogreška i zastranjenje na tom putu je idolopoklonstvo vlastitom ograničenom umu. Budem li sam počeo sebi graditi vjeru birajući ono što mi se sviđa a odbacujući ono što moj um odvagne kao nelogično, na sigurnom sam putu vlastite propasti kao vjernika, jer tada prestaješ biti tražitelj, dakle putnik prema, a postaješ zarobljenik svoje vlastite ''kule babilonske''. Ima takozvanih vjernika i članova Crkve koji su postali ''suha grana'' na njezinom zelenom stablu, jer su idolopoklonstvom vlastitog uma presjekli milosne sokove koji u vjeri znače život. Izlazak Sina iz Oca i Duha iz Oca i Sina božanska je dinamika koja nam se očituje kroz Crkvu. Krstom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga nastaje Crkva, a svaki pojedini član Crkve je uronjen (baptizein), dakle, kršten u sam intimni suživot Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. ''Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji'' (Rim. 8, 14). Kojemu ćeš se duhu dati voditi ovisi i tvoj put kojim ćeš ići. Hoće li to biti ''kula babilonska'' kao umotvorina tvoga ograničenog duha ili sinovstvo Trojedine Ljubavi koja nas ohrabruje da se Bogu obraćamo s Abba – Tatice, dakako, ovisi o tebi samome. Put postoji, odlučnost ići tim putem tvoj je izbor i jedina zasluga koja će te odvesti u milosni zagrljaj Presvetog Trojstva. Molitva vjernika Osnaženi milošću Duha Svetoga s pouzdanjem u ljubav nebeskoga Oca, molimo zajedno s Kristom. 1. Za Crkvu; da nepotamnjenim sjajem odražava svjetlost kojom tvoj Sin prosvjetljuje svakoga čovjeka, - Molimo te. 2. Za upravitelje država da uvijek promiču pravednost i mir, - Molimo te. 3. Za mlade da osjete darove Trojedinoga i za njima teže, - Molimo te. 4. Za sve ljude da im otvoriš srca za lahor tvoje Riječi koji liječi i ispunja svetim mirom, - Molimo te. 5. Za sve nas koji slavimo ova sveta otajstva da nas ispuni zanos i slava Trojedinoga, - Molimo te. 6. Za bolesne i nemoćne da osjete tvoju utjehu i pomoć, - Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u vječnu radost, - Molimo te. Gospodine tvoja je želja da svi ljudi dođu do spoznanja istine koja vodi vječnom životu. Ispuni nas svojom milošću da odlučno idemo putem tvoga Sina Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. |
13.05.2016., petak
NEDJELJA PEDESETNICE – DUHOVI god. C
 N 15 DUHOVI, Izidor, Sofija P 16 Duh. Ponedjeljak, Ivan Nepomuk U 17 Paskal, Bruno S 18 Ivan I papa, Srećko Č 19 Celestin, Rajko P 20 Bernard S., Lidija S 21 BDM Kraljica apostola, Kristofor N 22 PRESVETO TROJSTVO Čitanja 1. čitanje: Dj 2, 1-11 Psalam: 104 2. čitanje: 1 Kor 12, 3b-7. 12-13 Evanđelje: Iv 20, 19-23 Pročelna pjesma današnjeg misnog slavlja glasi: ''Duh Gospodnji ispunja svemir, i sve što on drži ima dar govora. Aleluja.'' To je onaj Duh koji je u početku lebdio nad vodama (Post 1, 1-2). To je životvorni i živodajni Duh, jer on je sam Život. Tako Duh Božji nije isključivo vezan uz jednu zajednicu, kulturu ili religiju. On je svuda, pripada svima, sve nadahnjuje, sve oživotvoruje i sve vodi. Iskru njegove prisutnosti naziremo u svemu dobromu i plemenitom što je čovjek napravio ili u što je vjerovao. Veliki, sveti i pravedni ljudi, koji su bili ili jesu pripadnici drugih religija, bili su, na svoj način, vođeni Svetim Duhom. Konačno, on je vodio i doveo čovječanstvo do punine Objave po Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji nam je na današnji dan poslao svoga Duha. Taj je Duh doslovce natjerao učenike da iz anonimnosti iskorače u javnost. Oslobodio ih je straha. Nadahnuo im što će govoriti. Otvorio je srca onih koji će ih slušati i poslušati; i tako je rođena Crkva. Stoga mi danas kličemo: Sretan ti rođendan Crkvo! Danas je duhovni rođendan i svakoga od nas, kako veli sv. Pavao: ''Hramovi ste Duha Svetoga!'' Sama pomisao da Duh Božji prebiva u nama trebala bi izazvati u nama osjećaj strahopoštovanja. Jer, život po Duhu nije tek neka euforija. On od nas traži samozataju. Ako želim biti duhovan ponekad se trebam suprotstaviti samome sebi – svojim zlim sklonostima. Vrhunac svekolike Pavlove teologije zasigurno je zgusnut u osmom poglavlju poslanice Rimljanima u kojem Pavao tumači kako Duh Sveti donosi slobodu, snagu i slavu. ''Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir. Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu, niti to može. Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama.'' (Rim 8, 5-8) Život po tijelu je nemogućnost uzdignuti pogled prema Stvoritelju. To je oboren pogled prema dolje, prema zemlji, prema sebi. Takvi će sva otkrića na području znanosti, kulture i svekolikog napretka pripisati isključivo čovjeku. Dok oni koji žive po Duhu dobro znaju da čovjek sam po sebi ništa novo nije kadar stvoriti jer sam Bog otkriva u nama svoja čudesna djela koja stvara, dok je čovjek sustvaratelj. Duh Sveti je Život. (Rim 8,11). On daje život, obnavlja život. U psalmu 103 (104) kličemo: ''Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!'' Život bez Duha vodi u smrt. Nije ni čudno da se današnja zapadna civilizacija bez Boga pretvara u civilizaciju smrti. Izumiranje zbog sebičnosti. Jedno dijete, u kojemu roditelji vide centar svijeta, odgaja se u egocentrično biće. Želja da se pod svaku cijenu što više produlji život, taj se pretvara u vegetiranje bez nade, jer to je tunel bez izlaza i svjetla, pa je za takve eutanazija jedino smisleno rješenje. Gomilanje bogatstva bez mjere i moralnih mjerila zapravo je bijeg pred crnom rupom bez smisla, jednako kao i uzimanje raznih opijata već kod mladih ljudi, koji su još zapravo djeca. Seksualna razuzdanost do najodvratnijih perverzija ne samo da uživa slobodu, već se postavlja i na pozornice s pretenzijom da zamjeni umjetnost koja se proglašava mrtvom, jer je ona uz vjeru jedino kadra dotaknuti i posredovati tajnu protkanu Božjim Duhom. U takvom svijetu kršćanin može opstati kao navjestitelj života i nade samo uz pomoć Duha Svetoga. Život po Duhu čini nas vjerodostojnim, izvornim i svježim. Oni koji su poslušni Duhu, po njima sam Bog progovara, jer mi – u Duhu Svetomu primamo ''moć'' (Iv. 1, 13 – 14), a to je unutarnje osposobljenje po kojemu se ''djeca Božja zovemo i jesmo'' (1 Iv. 3,1). Ako pak djeca onda i baštinici zajedništva s Bogom kroz svu vječnost. Konačno, Duh Sveti je Duh istine i u njemu će nam zasjati sva istina od postanka svijeta. On će oživjeti memoriju Crkve, a samu Crkvu očistiti svojim svetim ognjem od grješnosti. Pravednici će tada zasjati poput zvijezda na nebu. Stoga otvorimo vrata svoga srca da uniđe Kralj slave, pa da kličemo od radosti jer: ''Ljubav je Božja razlivena u srcima našim. Amen! Aleljuja. Sretan ti rođendan Crkvo. Meditativno uranjanje u blagdan Duhova. Na početku ovog kratkog uranjanja u današnji blagdan čestitajmo svojoj prečasnoj majci Crkvi njezin rođendan. Onoj koja je na današnji dan rođena po Duhu i u Duhu od Oca i Sina. Njezina slika žene u pustinji (svijetu), okrunjene s dvanaest zvijezda s Djetićem u ruci koja se bori sa zvijeri, starom zmijom, koja joj želi oteti Dijete. Simbolika koja pravilno istumačena ostaje uvijek aktualna. Krštenjem smo Majko po tebi ponovno rođeni za vječnost. S tobom i u tvome milosnom krilu živimo. S tobom se radujemo Životu, koji je iza svake vidljive manifestacije života, Duhu Svetomu. On, vječna iskra Oca i Sina trajno se objavljuje u treptajima života svakog bića, svakog cvijeta, svake kapi vode. Kao nebeski biser zrcali se u osmjehu majke koja prvi puta prima svoje čedo u ruke, u ljepoti oka djeteta koje trči za leptirima svojih maštanja, u oku mladića koji zaneseno gleda svoju ljubljenu, u oku staraca ispunjenih ljubavlju dok gledaju razdraganu mladost prisjećajući se svoje vlastite. On je cjelov Oca i Sina ovome svijetu, kojemu vraća podijeljene jezike naroda kule babilonske jezicima Božanske vatre jedinstva i cjeline, koji se očituje u jedinstvu jezika i naroda. Nisu Duhovi zabuna u nekoj množini od riječi «duh», već je to prisjećanje na vrijeme kada se blagdan Duha Svetoga slavio tri dana – Duhovi dani ili u nekim kajkavskim krajevima Trojaki – od trodnevnog slavljenja. To nas ujedno upućuje u poruku Duhova kao cjeline, punine, savršenstva. Tri, pa sedam darova, brojevi koji svojom simbolikom veličaju dan «obećanja Očeva» na koji upućuje Uskrsli svoje učenike da čekaju «krštenje Duhom Svetim». Dok čovjek gleda svoju malešnost u zrcalu «Sile odozgor» i dok postiđeno mora priznati da nema ama baš nikakav dar kojim bi mogao darivati nebeskog Gosta kad ga posjeti, jer sve što ima i što je njegov je dar, pa i sami smo njegova svojina. Ne preostaje mi drugo nego otvoriti skromnu izbu svoje duše i ponizno primiti Kralja nad kraljevima, Njega koji je Sve jer je punina svega i čekati da se priberu strune srca koje će na Njegov dodir zatitrati pjesmu vječnog zanosa i neizmjerne radosti. Znam da mi On neće zamjeriti što mi odjeća nije po mjeri duhovnih skuta već je sličnija prosjačkoj i što će moja usta tada zanijemjeti umjesto da pjevaju ode radosti, jer dijete sam neuko pred prijestoljem mudrosti. Kako da vam danas govorim o Tajni koju tek naslućujem? Stoga ću ponizno moliti da moja nedostojna usta budu u službi nebeskog Tješitelja žalosnih. Tješitelju tako blag, Ti nebeski Goste drag, Pun miline, hlade tih. Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih. Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu. Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, liječi rane ranjenim. Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.. - - - Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti. Amen. Aleluja. Molitva vjernika Pomolimo se Bogu Ocu koji nam po Kristu neprestano daje svoga Duha koji mijenja lice zemlje i ljude okuplja u zajedništvo istine, pravednosti i mira. 1. Za papu našeg Franju, biskupe i svećenike da njihove odluke i pothvati budu vođeni ljubavlju i zalaganjem za cijelu Crkvu. – Molimo te. 2. Za sve koji vjeruju u Krista, da znaju osjetiti i prepoznati poticaje Duha Svetoga u svom svagdašnjem životu. – Molimo te. 3. Za one koji su ove godine primili ili će primiti sakrament sv. Potvrde: da svojim životom svjedoče spremnost živjeti prema poticajima Duha. – Molimo te. 4. Za ljude s kojima živimo, radimo ili se susrećemo: da ih obdariš svojim Duhom i vodiš na životnom putu. – Molimo te. 5. Za sve narode svijeta: da uz pomoć Duha izgrađuju društvo pravednosti, mira i slobode. – Molimo te. 6. Za našu zajednicu: da raste u prihvaćanju, zbližavanju, zajedništvu i ljubavi. – Molimo te. 7. Za naše pokojne: da ih po svome Duhu pozoveš na vječnu radost u zajedništvu svetih. – Molimo te. Gospodine, ti si na današnji dan ispunio obećanje dano po Sinu i apostole obdario Duhom Svetim osposobivši ih za djelo svjedočenja sve do na kraj zemlje. Primi ove naše molitve i pomozi nam osluškivati poticaje istoga Duha čuvajući nas od nemara za njegova nadahnuća. To te molimo po Kristu Gospodinu našem. |
06.05.2016., petak
SEDMA VAZMENA NEDJELJA god. C
 N 8 VII VAZMENA P 9 Kristofor, Pahomije U 10 Bl. Ivan Merz S 11 Maksim, Stela Č 12 Sv. leopold Bogdan Mandić, Pankracij P 13 Gospa Fatimska S 14 Sv. Matija ap. N 15 DUHOVI, Izidor, Sofija Čitanja 1. čitanje: Dj 7, 55-60 Psalam: 97, 1 i 2b. 6 i 7c.9 2. čitanje: Otk 22, 12-14. 16-17. 20 Evanđelje: Iv 17, 20-26 Uskrsno vrijeme teži svojoj punini, a to su Duhovi. Duh Sveti je Očev dar Sinu, a Sin ga daruje onima koji su njegovi. Daruje ga nama, svojoj Crkvi. Svojim uskrsnućem Krist nas uvodi u otajstvo Presvetog Trojstva. Prva mučenička krv prolivena je za vjeru u Presveto Trojstvo. Hrabrost kojom su kršćani Prve Crkve išli u smrt ima svoje korijene u iskustvu vjere. Stjepan, prvi kršćanski mučenik, pun Duha Svetoga vidi Sina čovječjega s desne Bogu. Vidi nebesa otvorena. Zbog tog svjedočanstva mora umrijeti najokrutnijom smrću – kamenovanjem. Snažno iskustvo vjere Prve Crkve, što je djelo Duha Svetoga, čini ih neustrašivima i pred najvećim mukama. Tako je nastala izreka: ''Krv mučenika sjeme kršćanstva.'' I doista, što su progoni bili okrutniji to se kršćanstvo više širilo. Prvi kršćanski mučenik moli za svoje mučitelje. On moli i za budućeg apostola naroda Pavla, koji je čuvao haljine onih koji su vršili okrutnu egzekuciju. Tada se još zvao Savao i plamtio je mržnjom na kršćane. Tko zna, možda je upravo mučenička smrt sv. Stjepana bila zalogom njegova obraćenja. Fanatizirana svjetina hvata kamenje i obredno ubija nevinog čovjeka zbog vjere. Tako nešto bi se možda još uvijek moglo ponoviti u nekim zemljama Bliskog istoka, ali na Zapadu nitko ne bi nekoga kamenovao zbog vjere, što nikako ne znači da svojevrsnih kamenovanja nema. Zar nije svojevrsno kamenovanje kada se ljude zlostavlja zbog rasne ili nacionalne različitosti? Ta okrutna škola započinje već u mladosti. Trenira se na stadionima, u raznim ekstremističkim grupama mladih koji fizički napadaju ''obilježene'' koje se smije udarati jer su ''smeće, izrod i sramota nacije''. Zar političari na svoj način ne kamenuju jadni narod lažnim obećanjima, poslodavci sirotinju mizernim plaćama. U kancelarijama vise raspela i krunice i to u onim istim u kojima se prima mito, u kojima se primaju pacijenti preko veze, dok sirotinja satima čeka na hodnicima tražeći pravdu, zdravlje, posao…. Sve je to kamenovanje i to još okrutnije jer se događa po braći iste vjere. Ili vjera i onako ne igra nikakvu ulogu pa se jedino zbog vjere nikoga i ne bi kamenovalo? Stoga Isusova velikosvećenička molitva koju čitamo u evanđelju, za našu sredinu zvuči tuđe, daleko i odsutno kad moli, ''da svi budu jedno''. Kao da mi više i nismo ta Crkva za koju Spasitelj tako žarko moli, jer smo više svijet nego li oni koji su njegovi. Kod Ivana svijet znači one koji Krista ne poznaju. Jednostavno svjetina, koja ima svoje zakone, svoja pravila i svoj moral a sve se svodi na korist i pravo jačega. Isus moli za Crkvu koja vjeruje. On moli za Crkvu koja je spremna biti kvasac u svijetu. Koja je stijena iz koje teče '' voda života''. Čitamo u Otkrivenju Ivana apostola: ''I Duh i Zaručnica govore: «Dođi!» I tko ovo čuje, neka rekne: «Dođi!» Tko je žedan, neka dođe, tko hoće, neka zahvati vode života zabadava.'' Duh je Duh Sveti, a zaručnica je Crkva. Voda života je sakramentalna milost kojom nas Krist preko Crkve napaja Duhom Svetim. Živa voda koja teče iz duhovne stijene, a ne ustajala kaljuža ili žabokrečina! Ako se već više od jednog stoljeća čuje slogan: Krist da, crkva ne! Onda se treba zapitati, nije li to poziv na buđenje i katarzu? Otvoriti se Duhu da nas pročisti, ne da budemo čistunci nego u poniznosti i iskrenosti njemu poslušni. Dopustiti mu da nas on vodi. To će se dogoditi kada siđemo s prijestolja vlastite mudrosti te molimo da nas ispuni svojom mudrošću. Dogoditi će se onda kada shvatimo koliko smo jadni, slabi i bespomoćni i da nam nitko ne može pomoći osim Duhovne stijene iz koje teče voda života – milosni dar Duha Svetoga. Kristova Crkva još uvijek nastaje, rađa se za novi svijet koji je u nastanku, u Božjem planu. U tom smislu žarka Kristova molitva; ''Da svi budu jedno'' ima itekako duboki smisao. Stoga molimo da se u nama dogodi čudo Duhova, da se obučemo Silom odozgo i budemo kršeni ognjem Duha Svetoga, te odgovorimo pozivu koji Bog ima s nama u ovom svijetu. Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Bogu, Spasitelju svome, koji nas je po Kristu pozvao da ostvarimo vlastito spasenje koz spašavanje ovog svijeta. 1. Za Crkvu po svem svijetu, kao i u našem narodu; da se uvijek iznova preispituje u svojoj vjernosti Kristu i tako se obnavlja u Duhu. – Molimo te. 2. Za sve one koji su iskorištavani od jačih i moćnih; da ne izgube nadu već da smognu dovoljno snage i volje da uz Tvoju pomoć izbore svoja prava koja im pripadaju. – Molimo te. 3. Za našu župsku zajednicu; da budemo otvoreni u ljubavi i iskrenom sudjelovanju za sve dobre i plemenite poduhvate. – Molimo te. 4. Za naše roditelje i sve s kojima smo povezani; da ih nikada ne iznevjerimo i zapostavimo. – Molimo te. 5. Da nas molitva kroz euharistiju združuje kako bismo, premda različiti, bili jedno u Kristu. – Molimo te. 6. Pošalji nam snagu Duha Svetoga odozgor; da se obnovimo, da se očistimo i tako ti u radosti služimo. – Molimo te. 7. Pošalji Duha utjehe bolesnima, a pokojnima slavu svoga kraljevstva. – Molimo te. Primi, Oče nebeski, ove naše molitve i učini da uz pomoć Duha Svetoga spoznamo puteve života koje si nam namijenio i kojima trebamo ići napredujući u punini zajedništva s tobom; koji živiš i kraljuješ Bog, po sve vijeke vjekova. Amen. |
