propovijedi
24.11.2016., četvrtak
|
Poštovani posjetitelji ovog bloga, prošlo je podosta godina i sva tri ciklusa mojih propovijedi nekoliko puta su ponovljeni bez ovećih izmjena. Stoga sam odlučio da više ne stavljam svoje propovijedi na ovaj blog. Postoje zanimljive teme o kojima bi mogao pisati i o kojima još razmišljam, a do tada srdačan pozdrav.  |
18.11.2016., petak
NEDJELJA KRISTA KRALJA
 N 20 NEDJELJA KRISTA KRALJA P 21 Prikazanje BDM U 22 Sv. Cecilija S 23 Klement Č 24 Andrija P 25 Sv. Katarina Aleksandrijska S 26 Konrad N 27 I NEDJELJA DOŠAŠĆA ILI ADVENTA Čitanja: 1. čitanje: 2 Sam 5, 1-3 Psalam: 122, 1-2. 3-4a. 4b-5 2. čitanje: Kol 1, 12-20 Evanđelje: Lk 23, 35-43 Posljednja nedjelja u Crkvenoj godini 34. posvećena je Kristu Kralju svega stvorenoga. Kakav je to Krist Kralj? Ima li uopće smisla zvati ga kraljem kada na njemu nije bilo ništa kraljevskoga. Nismo li mi slični maloj djeci koja, kad im se pripovijeda kako su Isusa mučili, a on je bio tako dobar, odgovaraju; 'da sam ja bio tamo ja bi te mučitelje sve kaznio a Isusa oslobodio.' Bismo li mi Isusa uopće prepoznali kao Spasitelja ili bi i za nas bio samo obični buntovnik? Onaj koji ruši pravu vjeru. Koji podilazi masi i predobiva ih za sebe umjesto da im jasno izloži nauk koji uče Zakon i Proroci. Koji kralj? Čovjek bola i patnje. Pogrđen i popljuvan. Izdan i napušten. Ali Isus ipak mirno i jasno odgovara Pilatu: «Da, ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta…..» Kako za narod tako i za njegove učenike Isusova uloga bila je nepoznanica. Tajna – otajstvo, koje im se otkrivalo ne po Isusovim riječima nego prvenstveno njegovim djelima. Tako je Isusov život, a posebno njegova smrt i uskrsnuće postalo objava jednog novog – do tada nespoznatljivog kraljevstva ili carstva, kako to kažu u Istočnoj crkvi, koje s kraljevstvom kakvo poznaje ovaj svijet ima samo zajednički naziv i ništa drugo. A oni koji su upoznali to Isusovo kraljevstvo s pravom se zovu sinovi i kćeri Svjetla. Za razliku od sinova Tame. Logos i Thanatos = stvaralačka Riječ i ništavilo. Na koncu vjekova, kad Isus uspostavi Kraljevstvo svjetla i kad ga preda Ocu biti će uništeno kraljevstvo tame a s njime i sin tame, otac laži - đavao. Tada će Sin čovječji sjesti na prijestolje slave svoje i suditi. I tko će biti ti blagoslovljeni Oca nebeskoga? Čista socijala! Ne spominje se pravovjerje, ne spominju se molitve niti neka asketska djela kao prioriteti. Jednostavno; gladnog nahraniti, žednog napojiti, stranca prihvatiti, golog obući, oboljelog posjetiti, kao i one koji su u tamnici. Sukladno Isusovom načinu života koji se odvijao na prašnjavim putevima 'cvjetne Galileje' kada su ga presretala dječica, ribari, siromasi, gubavci i izopćenici…. Uzaludno bi bilo tražiti Isusovo kraljevstvo u nekom, pa makar, i religioznom glamuru, raskošnim katedralama i obredima i svečanostima koje oponašaju sjaj sinova ovoga svijeta. Svoga ću Kralja svemira potražiti u skromnom 'hramu svoga srca'. Očistiti ću više nego skromnu izbu svoje duše (adventska ispovijed) i čekati Kralja nad kraljevima da me posjeti i da sjedne dok skamenjen klečim, a njegov će me Božanski pogled blago zapitati: «No dijete moje imaš li kakav dar za mene?» Što ću mu tada odgovoriti? Advent ili došašće je vrijeme kada nas na temelju današnjeg Evanđelja Crkva potiče da i mi činimo djela milosrđa. Pa možda umjesto, da i ove godine govorimo i pišemo protiv potrošačkog slavljenja Božića, da konkretno nešto učinimo. Odreknemo se božićnih darova, kupovine, skupog nakita i da to darujemo potrebnima. Ili ako sam nemam da nekome nešto pomognem. Mladi bi se mogli dogovoriti pa zajedno, možda, sa svojim svećenikom pohoditi bolesne župljane u bolnici. Ima onih kojima nitko nikada ne dolazi. Donijeti im Glas koncila ili koji Glasnik. Popričati s njima. Pitati ih odakle su – kasnije razgovor sam krene. Čime ću darivati Kralja nad kraljevima kad njemu samome ništa ne treba? On nas gleda očima onih koji su željni naše pomoći i ljubavi. Tim darima darivati ću Kralja nad kraljevima. Amen. Molitva vjernika Kralju nad kraljevima uputimo svoje molitve i molimo snagu Duha Svetoga da i mi postanemo odgovorni i zauzeti svjedoci kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji. 1. Obdari Crkvu svoju novim žarom da bi se zalagala za spasenje svega svijeta. – Molimo te. 2. Vodi biskupe i svećenike da budu dobri i vjerni navjestitelji tvoga Kraljevstva. – Molimo te. 3. Učini da imamo srca pomagati svima koji su u nevolji i trebaju našu pomoć. – Molimo te. 4. Vodi one koji su na vlasti da se zauzmu za najugroženije članove zajednice. – Molimo te. 5. Za sve koji trpe: gladni, bolesni, progonjeni; da u svojim bližnjima nađu pomoć i potporu. – Molimo te. 6. Za nas koji smo ovdje okupljeni: otvori nam oči i srce kako bismo te mogli prepoznati u svakom čovjeku koji treba našu pomoć. – Molimo te. 7. Za sve naše pokojne rođake i znance koji su u tebe vjerovali i nadali se zajedništvu u tvome kraljevstvu. – Molimo te. Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: ''Što učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.'' Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvjetljuje moje srce, pa da u svakom čovjeku uspijem prepoznati tebe, sina Čovječjega, koji ćeš mi jednom suditi. Amen. Meditativna pjesma Kako da pjevam pjesmu Kralju nad kraljevima, Gospodaru moga srca? Što da izustim Onomu kome je unaprijed znana svaka moja misao? Pa ipak, strune ću na mojoj liri ugoditi i hrapavim glasom zapjevati Gospodaru svemira, jer znam da će njegova Blagost poslušati pjesmu moju prosjačku onom ljubavlju kojom roditelj, pun radosti, sluša prva tepanja svoga djeteta. O, Veliki i Sveti, skriveni u jednostavnosti da te ne prepoznaju oholi! Izrastao si iz davnina za nas na zemlji ovoj sasušenoj kao izdanak spasonosni da nas hraniš Hranom svoje svetosti. Od udaraca naših lice ti bi kvrgavo poput čokota iz kojega crveni sok životvorni izvire, da se iz Tvojih rana naše boli zaliječe. Tko da prepozna Kralja u patniku, na kom' ne bijaše ljepote ni sjaja, da bismo se unj' zagledali? Prezren si bio, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog' svatko lice otklanja, prezren…odvrgnut. O, Presveti i Svevišnji Kralju, kakvom li si se koprenom zaogrnuo da te ne prepoznaju silnici! A ti si naše boli uzeo na se. Za naše si grijehe bio proboden. Satrle su te naše opačine, kaznom što pade na te mi smo izliječeni. Ko jagnje na klanje odveli su Te, a ti ni usta nisi otvorio, Kralju i Bože moj! Ukop ti odrediše među zločincima, jer te u bezumlju svojem i sljepilu nisu mogli prepoznati. Hvala ti što duša moja prosjačka slasti ''velikih'' nikada ne okusi. Bosonoga prašnjavim putem Tvojim putuje, prema sjajnom jutru Uskrsnom, prema Zori svitanja da iza tamne, smrtne koprene jutarnju Zvijezdu ugleda. Onu Zvijezdu, koja nema zalaza. O, Sveti, Vječni, Otajstveni, čime da Te darujem, kako da Te obradujem? Znam, u malom hramu srca mog' klije čežnja neugasiva, čežnja tvojom Hranom hranjena, za trenutak radosti, vremenom nemjerljive, prostim umom nespoznatljive, od Tebe samog darovane meni sitnom stvoru koji bi svome Kralju pjevao proseći ljubav i naklonost već unaprijed darovanu. Amen. |
12.11.2016., subota
TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 13 XXXIII NEDJELJA KROZ GODINU P 14 Sv. Nikola Tavelić, Ivan Trogirski U 15 Albert Veliki S 16 Biserka, Agneza Č 17 Elizabeta Ugar., Viktorija P 18 Posveta bazilike sv. Petra i Pavla S 19 Jakob Pustinjak, Matilda N 20 XXXIV NEDJELJA KROZ GODINU – KRIST KRALJ Čitanja 1. čitanje: Mal 3, 19-20a Psalam: 98, 5-6. 7-8. 9 2. čitanje: 2 Sol 3, 7-12 Evanđelje: Lk 21, 5-19 Kako svaki svećenik treba imati oporuku to sam i ja ovo malo svoje sirotinje podijelio kako sam najbolje znao, i dok sam napisao zaključnu rečenicu: ''Gospodine, budi milostiv meni grješniku'', stegla me oko srca neka zebnja i pomislih – eto, blizu je ono što se činilo tako daleko. Oproštaj svih oproštaja, kada se ništa ne može ponijeti, kada se ništa ne može promijeniti, ispraviti, dodati ili oduzeti. To je odlazak kada se više nema čemu niti na što okrenuti. Svi rastanci su mi u životu teško padali, ali pomisao na onaj konačni protresao me do dna duše. Puno sam puta pročitao kako čovjek današnjice ne razmišlja o svom odlasku s ovoga svijeta i kako ne želi o tome slušati. Naprotiv, osobno mislim da je to kriva procjena jer upravo to je vrlo česta tema koja nas zaokuplja kada smo sami, ali isto tako, toliko bolno osobna da nemamo snage o tome naglas razglabati s drugima. Svi mi dobro znamo da će taj dan D sigurno doći, ali kako će to biti? Hoće li se sve to odigrati u jednom strašnom grču i tupom strahu ili ćemo imati tu milost da pri svijesti s molitvom na usnama izgovorimo: ''Dođi Gospodine! – maranatha'', kako su to imali običaj zazivati prvi kršćani i sveti. Tako su se pozdravljali u tom duhu su živjeli, kako ih ne bi iznenadila tjelesna smrt ili ne daj Bože još gore, ona konačna koja se zove smrt premda se ne umire, ali se gubi život u svjetlu Božje prisutnosti i zajedništva svetih. Ne tako davno prolazili smo alejama i drvoredima kroz naša groblja na Svi Svete. S drveća je padalo lišće. Odumiranje vegetacije pred zimu u nama budi sjetne misli. Ali to je samo privid. Priroda se već sada priprema na novi život. Na drveću se već naziru pupovi iz kojih će se na proljeće razviti novi listovi, novi cvjetovi, novi život. Vjera, utemeljena na Objavi, također nas hrabri i govori; ovo nije svršetak, postoji život nakon tjelesne smrti. Život kakav ne možemo niti zamisliti, jer radi se o duhovnom, višem, savršenijem životu. Naš život ovdje na zemlji nije konačnica, kojom sve završava. On je tek priprava za onaj vječni, savršeniji. Isus, govoreći u evanđelju o konačnici, upozorava malu zajednicu, jezgro Prve crkve, na nevolje koje će zadesiti one koji su povjerovali, ali na kraju nadodaje: ''Svojom ćete se postojanošću spasiti.'' (Lk 21. 19). Postojani na putu vjere, svjesni da je naša prava domovina na nebesima, možemo smireno i u tihoj radosti iščekivati onaj sudbonosni tren susreta s Gospodinom – Izvorom vječne radosti i sreće. Amen. Molitva vjernika Puni pouzdanja u Božju dobrotu, iskrena srca iznesimo svoje molitve. 1. Prosvjetljuj svojim nebeskim svjetlom Crkvu, da bude putokaz na putu prema nebeskoj domovini. – Molimo te. 2. Pastire Crkve potiči da budu iskreni nasljedovatelji nebeskog Učitelja. – Molimo te. 3. Svojim blagoslovom ispuni vjernike da upoznaju otajstvo života na zemlji, kako bi težili prema onom vječnom i neprolaznom. – Molimo te. 4. Daj, Gospodine, da u radosnom oduševljenju tražimo tvoje putove koje nam nudiš kako bismo ti se približili. – Molimo te. 5. Nadahni svojim Duhom našu zajednicu da u radosnoj nadi hodimo kroz život. – Molimo te. 6. Naše mlade usmjeruj prema vrijednostima koje će ih osloboditi zla i ropstva grijehu. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u svoje kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te. Primi i usliši Gospodine naše molitve, te nam daj i ono što ne znamo ili se ne usudimo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
03.11.2016., četvrtak
TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 6 XXXII NEDJELA KROZ GODINU P 7 Engelbert, Anđelko U 8 Bl. Gracija Kotorski S 9 Posveta Lat. Bazilike Č 10 Leon Veliki, Lav P 11 Sv. Martin biskup S 12 Jozafat, Emilijan N 13 XXXIII NEDJELJA KROZ GODINU, Stanislav 1. čitanje: 2 Mak 7, 1-2, 9-14 Psalam 17 1. 3-6, 8b i 15 2. čitanje: 2 Sol 2, 16-3, 5 Evanđelje: Lk 20, 27-38 Zadivljuje nas hrabrost prvih kršćanskih mučenika, posebno kada se radi o mladim osobama pred kojima je bio život i blistava karijera, a oni su sve to prezreli i radije pošli u strašnu smrt nego li se odrekli svoje vjere. Sjetimo se samo svete Katarine Antiohijske, sv. Sebastijana, sv. Stjepana prvog kršćanskog mučenika. Svete Doroteje i tolikih tisuća mladih Kristovih mučenika… No, ne treba zaboraviti niti na herojske mučenike Starog Zavjeta, poput sedmero braće Makabejaca o kojima je riječ u današnjem prvom čitanju. Radnja se odvija u II. st. prije Krista u vrijeme tuđinskog kralja Antioha Epifana IV. Taj je tiranin naumio svoju golemu državu homogenizirati nametanjem jedinstvene religije čije je uvođenje kod Židova izazvalo silno ogorčenje. Kralj je, naime, zabranio stare običaje, oskvrnuo je Hram stavljajući u njega Zeusov kip. Palio je svete spise, dokinuo je blagdane…. Sve je to provodio pod parolom modernizacije društva. Zar nismo i mi u dvadesetom stoljeću bili svjedoci nasilja koje je u ime napretka provođeno nad vjerom i vjernicima? Odlučnost mladih mučenika, sedmorice braće Makabejaca, koji su samosvjesno radije išli u smrt nego li prekršili vjeru svojih otaca, u nama budi osjećaj poštovanja i divljenja. Kao da su se natjecali u hrabrosti, a iznad svega udivljenja je bila vrijedna njihova majka koja nije plakala nego ih je puna vjere i pouzdanja u Gospodina hrabrila da ustraju i da se ne pokolebaju. U njihovom mučeništvu snažno je naglašena vjera u uskrsnuće i vječni život. Relativizam, popustljivost, prilagodljivost…. sve su to znaci slabe ili nikakve vjere. Ako netko ide radije u smrt nego da prekrši predaju i običaje otaca; u našem slučaju to je bilo odbijanje jedenja svinjetine, taj sigurno duboko vjeruje u vječni život. Tako je hrabri starac Eleazar ispljunuo svinjetinu koju su mu nasilno ugurali u usta i bez straha prihvatio smrt, poput braće Makabejaca jer ga nakon smrti čeka vječni život. Vjeru u život nakon tjelesne smrti u raznim oblicima i pojmovnim formulacijama nalazimo u nama svim dostupnim povijesnim razdobljima čovječanstva. Gotovo u svim grobovima, mogilama i posmrtnim žarama pronađeni su i znakovi vjere u zagrobni život. Dakako da sama ta vjera u prekogrobni život nije uvijek bila garancija da se čovjek koji je u to vjerovao ponašao u skladu s nekim visokim etičkim normama, jer je sama vjera znala biti do te mjere iskrivljena da se obožavalo i zla božanstva ili se imalo primitivan pojam o Bogu ili božanstvu koje se dalo raznim žrtvama pridobiti, gotovo bismo rekli potkupiti, kako bi se na ovom kao i na drugom svijetu imalo njihovu naklonost. Za razliku od poganskog shvaćanja vjere pripadnici objavljene religije kojoj su pripadali Izraelci imala je visoko razvijen moralni kodeks i zakone čije obdržavanje je ujedno bio i uvjet vječne sreće i vječnog života. Pa ipak i kod njih je bilo onih koji su, doduše, vjerovali u Boga, ali ne i u vječni život. Sa smrću sve završava. Takav slučaj imamo u današnjem evanđelju. Saduceji, koji su nijekali vječni život izlaze pred Isusa s primjerom koji je na granici samog ruganja: Sedmorica su ju imala za ženu, kome će nakon uskrsnuća pripasti? Premda nisu vjerovali u uskrsnuće ipak je s njima bio moguć razgovor jer su vjerovali u Boga i u predaju pa im Isus samo navodi što o tome ima u Pismu. Sasvim je drugačija situacija s onima koji niječu ne samo uskrsnuće, nego i vjeru u Boga. Ili je ta vjera toliko slaba da je tek povod vlastitom proizvoljnom umovanju i pabirčenju po raznim vjerskim sustavima kako bi se usvojilo ono što je privlačno i što ne traži neku posebnu žrtvu i odricanje. Takav će ''vjernik'' bez imalo promišljanja u raznim anketama zaokružiti da je vjernik, pa čak i katolik premda možda vjeruje u reinkarnaciju ili se ponaša i živi kao svaki drugi ateist i materijalist. Takvi nikada nisu voljni niti sposobni poklad vjere prihvatiti kao nedjeljivu cjelinu nego će birati što im je dopadljivo i ugodno. Crkveno učiteljstvo ili uopće ne poznaju ili ga osporavaju na svim onim područjima koja im se ne mile. Bolest suvremenog vjernika na Zapadu sastoji se u tome što za njih vrhovni zakon nije ni Bog, ni Crkva niti crkveno učiteljstvo niti svetopisamska predaja nego isključivo njihov ograničeni egocentrični um koji proizvoljno bira, pa zapravo i ne možemo govoriti o nekoj vjeri ili ozbiljnom vjerniku nego je riječ o svojevrsnom bezboštvu jer u stvari za njega Bog nije Stvoritelj nego je to on, čovjek, stvorenje koje nije u pravom smislu upoznalo svoga Stvoritelja pa se tako i ponaša. Vječni život se objavljuje u životu vjernika već na ovom svijetu. To je njegova uronjenost u Boga. Umjesto preispitivanja pouzdanje, prihvaćanje... Prihvaćanje života bez uljepšavanja. Ovaj moj život takav kakav jest je hod s Bogom prema vječnosti. Bože, ja sam nedjeljivo tvoj. Ti si Gospodar svega što si mi dao pa ti se stoga u svemu podvrgavam. Neka se tvoja misao očituje kroz moju misao i tvoj osjećaj ljubavi prema svemu stvorenom neka nađe svoje puteve i izlaze kroz moje osjećaje. Kada ti se potpuno predajem tek tada u pravom smislu jesam, jer sve moje umovanje bez tebe i sva moja tobožnja ljubav bez tvoje ljubavi nije ništa, tek prašina koja nije vrijedna spomena. Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Bogu svemogućem Ocu, koji nam je u Kristu jasno objavio da postoji vječni život i uskrsnuće mrtvih; uputimo svoje molitve. 1. Blagoslovi Bože sve članove svoje svete Crkve svetim blagoslovom spoznaje da smo putnici prema vječnoj domovini gdje nas ti čekaš ''licem u lice''. Daj da taj susret za svakog člana tvoje Crkve bude izvor radosti vječnog života. – Molimo te. 2. Za našeg svetog oca, biskupe i svećenike; da zauzeto i apostolskim žarom vode tvoju Crkvu vjernih ususret vječnom životu. – Molimo te. 3. Obasjaj, Bože, svjetlom Kristova uskrsnuća sve ljude svijeta i objavi im istinu da su pozvani na vječni život u zajedništvu s tobom i svetima. – Molimo te. 4. Daj nam snagu vjere, da ti u svemu budemo podložni i da preko nas ostvaruješ svoje planove spasenja. – Molimo te. 5. Blagoslovi nas, sve koji smo se okupili oko žrtvenika tvoga ljubljenog Sina, da nam njegovo sveto Tijelo koje ćemo danas primiti bude zalog vječnog života. – Molimo te. 6. Našu mladost privuci k sebi da ti budu odani i vjerni poput herojske braće Makabejaca. – Molimo te. 7. Naše pokojne primi u krilo svoje Božanske milosti i svjetlosti. – Molimo te. Dobri naš Oče nebeski, po tvojoj ljubavi primili smo dar života, a po otkupiteljskoj žrtvi Isusa Krista postali smo tvoji sinovi i kćeri. Ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo jednom bili dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našem. |
