N 6 XXXII NEDJELA KROZ GODINU
P 7 Engelbert, Anđelko
U 8 Bl. Gracija Kotorski
S 9 Posveta Lat. Bazilike
Č 10 Leon Veliki, Lav
P 11 Sv. Martin biskup
S 12 Jozafat, Emilijan
N 13 XXXIII NEDJELJA KROZ GODINU, Stanislav
Zadivljuje nas hrabrost prvih kršćanskih mučenika, posebno kada se radi o mladim osobama pred kojima je bio život i blistava karijera, a oni su sve to prezreli i radije pošli u strašnu smrt nego li se odrekli svoje vjere. Sjetimo se samo svete Katarine Antiohijske, sv. Sebastijana, sv. Stjepana prvog kršćanskog mučenika. Svete Doroteje i tolikih tisuća mladih Kristovih mučenika…
No, ne treba zaboraviti niti na herojske mučenike Starog Zavjeta, poput sedmero braće Makabejaca o kojima je riječ u današnjem prvom čitanju. Radnja se odvija u II. st. prije Krista u vrijeme tuđinskog kralja Antioha Epifana IV. Taj je tiranin naumio svoju golemu državu homogenizirati nametanjem jedinstvene religije čije je uvođenje kod Židova izazvalo silno ogorčenje. Kralj je, naime, zabranio stare običaje, oskvrnuo je Hram stavljajući u njega Zeusov kip. Palio je svete spise, dokinuo je blagdane…. Sve je to provodio pod parolom modernizacije društva. Zar nismo i mi u dvadesetom stoljeću bili svjedoci nasilja koje je u ime napretka provođeno nad vjerom i vjernicima? Odlučnost mladih mučenika, sedmorice braće Makabejaca, koji su samosvjesno radije išli u smrt nego li prekršili vjeru svojih otaca, u nama budi osjećaj poštovanja i divljenja. Kao da su se natjecali u hrabrosti, a iznad svega udivljenja je bila vrijedna njihova majka koja nije plakala nego ih je puna vjere i pouzdanja u Gospodina hrabrila da ustraju i da se ne pokolebaju. U njihovom mučeništvu snažno je naglašena vjera u uskrsnuće i vječni život.
Relativizam, popustljivost, prilagodljivost…. sve su to znaci slabe ili nikakve vjere. Ako netko ide radije u smrt nego da prekrši predaju i običaje otaca; u našem slučaju to je bilo odbijanje jedenja svinjetine, taj sigurno duboko vjeruje u vječni život. Tako je hrabri starac Eleazar ispljunuo svinjetinu koju su mu nasilno ugurali u usta i bez straha prihvatio smrt, poput braće Makabejaca jer ga nakon smrti čeka vječni život.
Vjeru u život nakon tjelesne smrti u raznim oblicima i pojmovnim formulacijama nalazimo u nama svim dostupnim povijesnim razdobljima čovječanstva. Gotovo u svim grobovima, mogilama i posmrtnim žarama pronađeni su i znakovi vjere u zagrobni život. Dakako da sama ta vjera u prekogrobni život nije uvijek bila garancija da se čovjek koji je u to vjerovao ponašao u skladu s nekim visokim etičkim normama, jer je sama vjera znala biti do te mjere iskrivljena da se obožavalo i zla božanstva ili se imalo primitivan pojam o Bogu ili božanstvu koje se dalo raznim žrtvama pridobiti, gotovo bismo rekli potkupiti, kako bi se na ovom kao i na drugom svijetu imalo njihovu naklonost.
Za razliku od poganskog shvaćanja vjere pripadnici objavljene religije kojoj su pripadali Izraelci imala je visoko razvijen moralni kodeks i zakone čije obdržavanje je ujedno bio i uvjet vječne sreće i vječnog života. Pa ipak i kod njih je bilo onih koji su, doduše, vjerovali u Boga, ali ne i u vječni život. Sa smrću sve završava. Takav slučaj imamo u današnjem evanđelju. Saduceji, koji su nijekali vječni život izlaze pred Isusa s primjerom koji je na granici samog ruganja: Sedmorica su ju imala za ženu, kome će nakon uskrsnuća pripasti? Premda nisu vjerovali u uskrsnuće ipak je s njima bio moguć razgovor jer su vjerovali u Boga i u predaju pa im Isus samo navodi što o tome ima u Pismu. Sasvim je drugačija situacija s onima koji niječu ne samo uskrsnuće, nego i vjeru u Boga. Ili je ta vjera toliko slaba da je tek povod vlastitom proizvoljnom umovanju i pabirčenju po raznim vjerskim sustavima kako bi se usvojilo ono što je privlačno i što ne traži neku posebnu žrtvu i odricanje. Takav će ''vjernik'' bez imalo promišljanja u raznim anketama zaokružiti da je vjernik, pa čak i katolik premda možda vjeruje u reinkarnaciju ili se ponaša i živi kao svaki drugi ateist i materijalist. Takvi nikada nisu voljni niti sposobni poklad vjere prihvatiti kao nedjeljivu cjelinu nego će birati što im je dopadljivo i ugodno. Crkveno učiteljstvo ili uopće ne poznaju ili ga osporavaju na svim onim područjima koja im se ne mile. Bolest suvremenog vjernika na Zapadu sastoji se u tome što za njih vrhovni zakon nije ni Bog, ni Crkva niti crkveno učiteljstvo niti svetopisamska predaja nego isključivo njihov ograničeni egocentrični um koji proizvoljno bira, pa zapravo i ne možemo govoriti o nekoj vjeri ili ozbiljnom vjerniku nego je riječ o svojevrsnom bezboštvu jer u stvari za njega Bog nije Stvoritelj nego je to on, čovjek, stvorenje koje nije u pravom smislu upoznalo svoga Stvoritelja pa se tako i ponaša.
Vječni život se objavljuje u životu vjernika već na ovom svijetu. To je njegova uronjenost u Boga. Umjesto preispitivanja pouzdanje, prihvaćanje... Prihvaćanje života bez uljepšavanja. Ovaj moj život takav kakav jest je hod s Bogom prema vječnosti. Bože, ja sam nedjeljivo tvoj. Ti si Gospodar svega što si mi dao pa ti se stoga u svemu podvrgavam. Neka se tvoja misao očituje kroz moju misao i tvoj osjećaj ljubavi prema svemu stvorenom neka nađe svoje puteve i izlaze kroz moje osjećaje. Kada ti se potpuno predajem tek tada u pravom smislu jesam, jer sve moje umovanje bez tebe i sva moja tobožnja ljubav bez tvoje ljubavi nije ništa, tek prašina koja nije vrijedna spomena. Amen.
Molitva vjernika
Pomolimo se Bogu svemogućem Ocu, koji nam je u Kristu jasno objavio da postoji vječni život i uskrsnuće mrtvih; uputimo svoje molitve.
1. Blagoslovi Bože sve članove svoje svete Crkve svetim blagoslovom spoznaje da smo putnici prema vječnoj domovini gdje nas ti čekaš ''licem u lice''. Daj da taj susret za svakog člana tvoje Crkve bude izvor radosti vječnog života. – Molimo te.
2. Za našeg svetog oca, biskupe i svećenike; da zauzeto i apostolskim žarom vode tvoju Crkvu vjernih ususret vječnom životu. – Molimo te.
3. Obasjaj, Bože, svjetlom Kristova uskrsnuća sve ljude svijeta i objavi im istinu da su pozvani na vječni život u zajedništvu s tobom i svetima. – Molimo te.
4. Daj nam snagu vjere, da ti u svemu budemo podložni i da preko nas ostvaruješ svoje planove spasenja. – Molimo te.
5. Blagoslovi nas, sve koji smo se okupili oko žrtvenika tvoga ljubljenog Sina, da nam njegovo sveto Tijelo koje ćemo danas primiti bude zalog vječnog života. – Molimo te.
6. Našu mladost privuci k sebi da ti budu odani i vjerni poput herojske braće Makabejaca. – Molimo te.
7. Naše pokojne primi u krilo svoje Božanske milosti i svjetlosti. – Molimo te.
Dobri naš Oče nebeski, po tvojoj ljubavi primili smo dar života, a po otkupiteljskoj žrtvi Isusa Krista postali smo tvoji sinovi i kćeri. Ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo jednom bili dionici tvoje vječne slave. Po Kristu Gospodinu našem.