Marketing
BLAGDAN SVIH SVETIH
1. čitanje: Otk 7, 2-4, 9-14
2. čitanje: 1 Iv 3, 1-3
Evanđelje: Mt 5, 1-12a
Mnoštvo vjernika na sv. misama na blagdan Svih svetih, masovni posjeti grobljima; sve nam to govori da je blagdan Svih svetih povezan ne samo uz ćašćenje svetih nego i duhovna poveznica s našim pokojnima.
Ne častimo mi samo kanonizirane svete, one koje je Crkva svečano proglasila svetima. U svete ubrajamo sve spašene, a u duhu Prve crkve i sve koji su kršteni a nisu se odmetnuli od vjere u Krista Isusa.
Vjera u novi oblik života nakon tjelesne smrti uvijek je bila prisutna i to ne samo kod kršćana, nego i u drugim vjerama. Tako su u prošlosti kršćani više molili za svoje pokojne. Groblja i grobovi nisu bili u prvom planu.
Današnji raskošni grobovi i spomenici više govore o onima koji su ih postavili, o njihovom statusu u društvu ali i o njihovoj vjeri odnosno nevjeri.
Osim što su u prošlosti grobovi bili uglavnom jednostavni i ubrzo bi se prekapali, postojala je praksa, koju pratimo već u prvim stoljećima kršćanstva, da se vjernike rado pokapa uz grobove mučenika (posebno u katakombama), a kasnije uz crkve, posebno uz svetište crkve. U Srednjem su se vijeku čak prokopavale niše kako bi barem glava pokojnika bila u crkvi. Razlog tomu je moć posvećenja i blaženog mira koje jamči posvećeno mjesto crkve.
Tajanstvena koprena koja razdvaja žive na zemlji i pokojne u vječnosti na blagdan Svih svetih i Dušni dan kao da je tanja. Molitve, živa sjećanja, blizina počivališta posmrtnih ostataka naših najmilijih, sve nas to združuje. U svemu pak predvodi vjera. Vjera u vječni život.
Takav pozitivan odnos prema životu, koji ne prestaje smrću, budi optimizam i daje nam hrabrost da se otimamo ništavilu. Vjernik u pravom smislu živi trodimenzionalnost vremena. Prošlost nam je učiteljica kako bismo pravilno uredili svoju sadašnjost koja je onda zalog sigurne budućnosti.
Sigurno da na ovom svijetu ne postoji niti jedan narod koji u tolikoj mjeri crpi snagu iz svoje bogate prošlosti kao što je to Izabrani Božji narod. Za nas kršćane to je od Boga Izabrani narod iz kojega je iznjedrena Crkva, zaručnica onoga koga su proroci naviještali, samog Spasitelja.
Za Židove to je i njihova povijest koja nije samo religiozna pozadina njihove vjere nego i snažno uporište, nadahnuće za nove mlade naraštaje....
U sklopu trgovačkog centra u starom Jeruzalemu nalazi se veliki mural (zidna slika) koji prikazuje mukotrpan, ali i slavan put jednog naroda kroz više milenijski hod. Od praotaca, Mojsija, kraljeva i proroka, putuje povorka naroda u svojim živopisnim nošnjama. Tu veliku povorku predvodi mala djevojčica u nošnji svoga naroda, a u ruci joj mogranj ( plod mediteranskog šipka). Šipak ima duboku i višestruku simboliku za Izrael. To je plod obilja, zdravlja, plodnosti i prema predaji; koliko ima zapovijedi u Tori, toliko ima zrnja u šipku. Djevojčica predaje mogranj dječaku s asfalta. Obučen u suvremeno odijelo s torbicom na leđima prima mogranj, jer on će ući u tu povorku svoga naroda. On će biti dio slavne povijesti Izraela. Njegovi će uzori biti velikani poput Mojsija, Ilije, raspjevanog i hrabrog Davida....., jednako kao što je mala djevojčica s mogranjem u ruci predstavnica velikih biblijskih žena.
Kako inspirativna slika koja budi ponos i snagu za život!
Kako je jadno kada kod nas, u našoj državi, još uvijek kolo vode oni koji zaziru od prošlosti vlastitog naroda. Koji s mržnjom i netrpeljivošću gledaju na sve što na bilo koji način jača nacionalnu svijest, narodno jedinstvo.... Neki od njih i ne skrivaju svoju rabotu kojom bi najradije neovisnu Hrvatsku državu ponovno upregnuli u neka balkanska ujedinjenja. Dok drugi glume ljevičarsku anacionalnost kakvu ćemo rijetko gdje susreti na kugli zemaljskoj. Ali oni su elita koja je proizašla iz naše ''crvene buržoazije''. Ti su izgubljeni kao 'guske u magli' ali si umišljaju da ih njihova anacionalnost i bezvjerstvo izdvaja od neuke seljačije, koje oni pogrdno zovu ognjištari. Ta šaka jada doslovno pljuje na sve i svakoga tko se zalaže za integralno hrvatstvo. Stoga su njihove strelice uperene prvenstveno na Katoličku crkvu koja je kroz cijelo poraće komunističkog jednoumlja napajala duše mladih zdravom nacionalnom sviješću i vjerom u Boga.
Kršćanin se ne odriče prošlosti svoje Crkve niti prošlosti svoga naroda. On uči iz povijesti, crpi snagu i ponos iz te mukotrpne povijesti da bi znao kako urediti i svoj i društveni život u sadašnjosti da ga ne snađe kukavna budućnost bezimene mase kojom je najlakše manipulirati. jer Vjera u vječni život budi optimizam i pozitivni odnos prema životu. Amen.
Molitva vjernika
U zajedništvu sa svim svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.
8. Za Crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.
9. Gospodine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.
10. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.
11. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinomu i pravom smislu, - Molimo te.
12. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i nastojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.
13. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.
14. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.
Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.
Post je objavljen 31.10.2016. u 11:23 sati.