Marketing
DVADESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU c
Ruska ikona - 'Carstvo nebesko'.
N 21 XXI NEDJELJA KROZ GODINU
P 22 BDM Kraljica, Regina
U 23 Ruža Limska
S 24 Sv. Bartol ap. Bl. M. Bulešić
Č 25 Ludvig, Ljudevit
P 26 Šandor, Branimir
S 27 Monika, Časlav
N 28 XXII NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Augustin
Čitanja
1. čitanje: Iz 66, 18-21
Psalam: 117, 1. 2
2. čitanje: Heb. 12, 5-7. 11-13
Evanđelje Lk 13, 22-30
Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.'' (Lk 13, 30) Kad god pročitam ovaj redak prisjetim se ne tako davne prošlosti, kada su, nakon demokratskih promjena, neki anonimni vjernici počeli dolaziti u crkvu.
Istina, neki su to učinili na jedan gotovo bezočan način ulazeći u prve klupe uzdignute glave. Među takvima je bilo dosta onih koji su za vrijeme komunizma štetili Crkvi i vjeri, a kako i dalje žele biti aktivni u političkom životu, na taj način sramotno su skupljali bodove među vjerničkom većinom. Ne možemo jednostavno zaboraviti revolt onog učenika kad je u prvoj klupi u crkvi ugledao ravnatelja koji ga je maltretirao zato što je išao u crkvu i bio ministrant. Ali uglavnom članovi partije i njihovi simpatizeri, koji su se odlučili na odlazak u crkvu, nisu baš tako jednostavno prekoračili prag crkve. Bilo je tu lomova, nelagode…. Neki su mi to u razgovoru priznali. Bilo je i opravdavanja. Pa znate imao sam takav posao…. Na nama nije da sudimo da li je njihov postupak bio opravdan ili su to bili najobičniji karijeristi, kojima vjera nije ništa značila…
Istina, bilo ih je koji bi potajno odlazili u neku crkvu gdje ih nitko nije poznao. Tamo su krstili i svoju djecu. Jasno, možemo se zapitati, što bi bilo da su se svi vjernici tako ponašali? Mi svećenici imamo i neka pozitivna iskustva kada su se neki članovi partije svjesno izložili opasnosti jer su nam dojavili što nam se sprema jer nas je prijavio neki naš ''dobri'' vjernik ako smo u propovijedi ili negdje drugdje rekli nešto što bi nas moglo odvesti u zatvor.
Tako da prigovori onih vjernika koji su u vrijeme komunizma redovito išli u crkvu, a koji prigovori se još tu i tamo čuju: više ne idem u crkvu od kada su počeli hodati ''oni crveni'', nikako nisu u pravu. Ako je tvoja vjera na tako slabim nogama da samo zbog toga više ne želiš ići u Crkvu, onda nisi ništa bolji od onih koji su zbog nekih svojih materijalnih interesa izbjegavali svoju crkvu i bojali se javno pokazati da su vjernici.
Postoji na tu temu jedan zanimljiv tekst sv. Augustina: ''Hodočasnička država Krista Kralja neka misli na to da su i među njezinim neprijateljima sigurno sakriveni njezini budući građani.'' Ili, kako poznata izreka veli: ''Čudnovati su putovi Gospodnji.''
Dobar bi se vjernik trebao radovati takvim pozitivnim obratima i obraćenjima, a da li su ta obraćenja doista iskrena, o tome sud trebamo prepustiti Bogu.
Nema tome tako davno kako se raspravljalo na televiziji u okviru emisije ''Ekumena'' o obraćenicima. Tako su teolozi i sociolozi ''analizirali'' obraćenja nekih nama poznatih osoba kao što su Tony Blair, prof. Tomac, te naš poznati znanstvenik Pavuna. Premda je ta emisija vjerskog karaktera, sudionici, a među njima i teolozi, jednostrano su tražili pojašnjenja za fenomen obraćenja u psihološkim, sociološkim i inim drugim okvirima, samo ne u okviru vjere. Njihov uočljiv napor da budu na prvom mjestu ''znanstvenici'' imalo je za posljedicu da su gledatelji bili razočarani što su svoj vjernički poziv gotovo u potpunosti zatajili. Tako nije bilo spomena da je obraćenje djelo Duha Svetoga, a što je u svemu bilo još najgore; po mišljenju tih ''analitičara'' tuđe vjere ti bi obraćenici trebali šutjeti. Javni nastupi obraćenika tumačeni su kojekakvim motivima, od onih utilitarističkih u slučaju Tonya Blaira, pa političkih u slučaju prof. Tomca, dok su za znanstvenika Pavunu tražili neka psihološka objašnjenja koja proizlaze iz potrebe za opravdavanjem....
Iskreno obraćenje djelo je Duha Svetoga i takvi obraćenici ne mogu šutjeti jer ih Duh tjera da govore. Klasičan primjer u Crkvi je sv. Pavao. Obraćenici su ti koji su na sebi iskusili bogatstvo vjere i o njoj žele progovoriti. Mi pak, koji smo odrasli u ozračju vjere, nažalost uglavnom nismo svjesni toga duhovnog bogatstva koje imamo. Nešto slično kao kad bi se siromah, koji je cijeli život oskudijevao iznenada obogatio. Njegovo oduševljenje sigurno je daleko jače od onoga koji se rodio kao imućan i koji nikada nije iskusio što to znači oskudijevati. Stoga je Isusova primjedba iz današnjeg Evanđelja kako 'ima posljednji koji će biti prvi i prvih koji će biti posljednji' jasno upozorenje da iskrena vjera živi u srcima onih u kojima se ne gasi iskra obraćeničkog žara i da je neposviješćena vjera uglavnom mrtva vjera.
Molitva vjernika
Bogu, dobrom Ocu, koji nas odgaja s ljubavlju, upravimo svoje molitve.
1. Gospodine, daj da pozorno slušamo tvoju riječ koja nam pokazuje put u život. – Molimo te.
2. Po krštenju pripadamo Crkvi i mislimo da je to dovoljno. Daj da u životu biramo ''uska vrata'' kroz koja ulazimo u obraćenje i promjenu života. – Molimo te.
3. Udjeli nama, koji smo već pozvani, milost da ti budemo vjerni i da ne budemo ''posljednji''. – Molimo te.
4. Zahvaljujemo ti za zdravlje i sva dobra koja nam daješ. Obdari tim istim darom sve ljude. – Molimo te.
5. Prikazujemo ti patnje naše bolesne braće i sestara, primi njihovu žrtvu kao zalog spasenja u vječnosti. – Molimo te.
6. Upravi srca našim mladih da traže tebe vječna Istino, te da ne lutaju zarobljeni lukavošću zla. – Molimo te.
7. Naše pokojne nagradi vječnim životom. – Molimo te.
Hvala ti Gospodine što si nas uslišio i primio ove naše molitve i prošnje. Po Kristu Gospodinu našemu.
Post je objavljen 19.08.2016. u 10:56 sati.