propovijedi
05.08.2016., petak
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 7 XIX NEDJELJA KROZ GODINU P 8 Sv. Dominik U 9 Sv. Edit Stein S 10 Sv. Lovro đakon Č 11 Sv. Klara Asiška P 12 Ivana Franciska S 13 Poncijan i Hipolit N 14 XX NEDJELJA KROZ GODINU, Maksimilijan Kolbe Čitanja: 1. čitanje: Mudr 18, 6-9 Psalam: 33, 1 i 12. 18-19. 20 i 22 2. čitanje: Heb 11, 1-2. 8-19 Evanđelje: Lk 12, 32-48 Vjera, to znači povjerenje. Imati povjerenja u Boga. Osloniti se na njegovo obećanje. To pak oplođuje naše pouzdanje u budućnost. Pravi vjernik ne strepi jer on je siguran u suživot s Bogom. Kad su mladog Alojzija, koji se igrao, pitali što bi učinio da zna da mu je sada umrijeti, dječak je odgovorio; nastavio bi se igrati. Vjernik koji ima povjerenja u Boga ne grize se i ne strepi stalno nad svojim postupcima i ne zapitkuje se plašljivo: jesam li možda sagriješio, jesam li učinio nešto što možda nije dobro? Hoće li mi Bog oprostiti? Vjernik ima jasna pravila koja su usađena u njegovom vjerničkom srcu i on nikada ne krši ta pravila. Sve ostalo o što se spotakne u svagdašnjem životu, a plod je ljudske nesavršenosti oprošteno je nakanom: uvijek želim činiti dobro, ali to uvijek ne uspijeva. Kajem se, ustajem i idem dalje. Današnji ''stol Riječi'' upućuje nas u život s Bogom po vjeri. ''Noć ona'', kako kaže Knjiga Mudrosti, za Izraelce je bila jedinstvena noć Pashe. Kada su se uputili iz ropstva u slobodu. Iz kakve takve sigurnosti u neizvjesnost, spremni prihvatiti svaku žrtvu. Naša Pasha je euharistijski Krist kojemu smo povjerovali i za kojim smo krenuli iz ropstva grijeha u slobodu djeteta Božjega. Nije to uvijek niti tako lako, niti tako jednostavno; jer ropstvo grijeha ima također svoje ''lonce pune mesa'' za kojima su u kušnji Izraelci čeznuli u pustinji. I grijeh ima, itekako, svoju privlačnost i čar koja zamagljuje naš pogled prema slobodi. Za našu palu ljudsku narav sloboda djeteta Božjega ima svoju cijenu. Stoga je u ''izlasku'' iz grijeha presudan prvi odlučni korak. To je korak povjerenja koji je učinio Abraham kada se zaputio u tuđinu isključivo na temelju vjere, kako to čitamo u Poslanici Hebrejima. Slijedeći isto obećanje to su učinili Izak i Jakov. To je djelotvorna vjera za razliku od mase onih koji doduše vjeruju u Božju opstojnost, ali to ništa ne mijenja u njihovom životu. Ti i dalje slijede svoja božanstva i idole koji ih vode u propast. To je mentalitet suvremenog poganstva koje svoju vjeru pronalazi u tzv. religiji Novog doba, u kojoj je božanstvo ili bogovi nezainteresirano za spasenje čovjeka. Čovjek je tek po svojoj svijesti i razumu nešto viši od životinje, dok mu je skončanje jednako kao i kod ostalih živih bića. Bajkovitost religija Novog doba iscrpljuje se u živopisnim obredima i nekim predajama koje su više nalik bajkama, ali je njihova privlačnost u tome da se ne traži nikakvo obraćenje i žrtva, nego se i dalje ostaje u zagrljaju grijeha sladunjave bajkovitosti. Treba samo pronaći trik kojim ću pridobiti božanstvo za sebe da mi uljepša život. U svijetu magije i ezoterije ide se korak dalje pa se nastoji zagospodariti ''višim silama'' i prisiliti ih da rade za osobu koja je tobože inicirana u tajna znanja. Tamo gdje prestaje prava vjera počinje praznovjerje kojega su pune novine koje oglašuju usluge raznih vidovnjaka, maga, iscjeljitelja, gatara….. Tom neopoganskom mentalitetu suprotsavljena je djelotvorna vjera koja se naslanja na Božje obećanje da će oni koji krenu tim putem stići u domovinu koju Pavao u poslanici naziva jednostavno Grad, a misli na nebeski Jeruzalem, koji se na vidljiv način manifestira u Crkvi i njezinoj otkupiteljskoj ulozi. Što je to sloboda djeteta Božjega najbolje su nam posvjedočili toliki sveci i svetice Božje. Oni su svoje živote stavili u Božje ruke i krenuli prema vječnosti. Zapravo bolje bi bilo kazati: uronili su u vječnost. Jer onaj tko se životno veže uz Boga dobiva milost spoznaje vječne dimenzije. Svete Edith Stein, obraćena Židovka ušla je u samostan bosonogih karmeličanki, a umrla je u koncetracijskom logoru u plinskoj komori kao mučenica. Oni koji su ju vidjeli u logoru svjedoče kako je bila predana šutnji i premda joj je na licu bila vidljiva duboka tuga, zračila je pouzdanjem i mirom. Puno predanje u Božju volju proizlazi iz spoznaje slobode u kojoj su toliki sveti mučenici mogli otvoreno reći svojim mučiteljima: možete nam uništiti tijelo, ali ne možete nam oduzeti vječni život s Gospodinom. U tom smislu kaže i Tertulijan: smrt mučenika sjeme je kršćanstva, jer mučenici su bili svjedoci s vizijom vječnosti i uzor ostalima da ne posumnjaju. Samo djelotvorna vjera donosi plodove, sve ostalo su isprazne priče i uzaludno traćenje vremena. Amen. Molitva vjernika Onomu u koga stavljamo sve nade izrecimo svoje molitve i prošnje. 1. Brani, Gospodine, Crkvu svoju od nasrtaja Zla. – Molimo te. 2. Daj razboritosti poglavarima Crkve da se ne povode za pomodarstvom ovoga svijeta. – Molimo te. 3. Upravi, Gospodine, naš pogled prema vječnosti. – Molimo te. 4. Oslobodi nas duha gramzljivosti. – Molimo te. 5. Naše pokojne prigrli nebeskoj Crkvi. – Molimo te. Čuvaj, Gospodine, svoj narod koji si izabrao da ti vijerno služi i naviješta tvoje Kraljevstvo istine i mira. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
