propovijedi
28.09.2016., srijeda
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 2 XXVII NEDJELJA KROZ GODINU, Anđeli čuvari P 3 Dionizij U 4 Sv. Franjo Asiški S 5 Flavijan Č 6 Bruno P 7 BDM od Krunice S 8 Dimitrij, Zvonimir N 9 XXVIII NEDJELJA KROZ GODINU, Dionizij Čitanja: 1. čitanje: Hab 1, 2-3; 2, 2-4 Psalam: 99, 1-2. 6-7ab. 7c-9 2. čitanje: 2 Tim 1, 6-8. 13-14 Evanđelje: Lk 17, 5-10 Rijetko se kada zaustavljamo na biblijskoj pjesmi – psalmu. A upravo su to često pravi biseri vjerničkog zanosa; kako pjesničkog tako i duhovnog. Današnji psalam ispunjen je vjerničkim zanosom ''izlaska'' i puta kroz pustinju. Premda naporan, taj je put bio ispunjen nadom i maštom koja si je konačnicu zamišljala daleko ljepšom nego što je kasnije bilo samo ostvarenje. To nas podsjeća na rađanje naše domovine u vrijeme strašnog ratnog ''izlaska'', kada smo u mašti sanjali o slobodnoj i sretnoj domovini u kojoj gotovo da i neće biti problema. Izlazak i hod kroz pustinju, za vrijeme kojega je bilo dovoljno vremena za odavanje časti Pastiru, koji svoje stado vodi u nove pašnjake: ''Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Gospodinu koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.'' (Ps 95 6-7) Taj hod kroz pustinju u Obećanu zemlju, praslika je hoda naše Crkve prema vječnoj domovini. To je vjernički hod svakoga od nas ususret Pastiru koji nas u konačnici čeka. Taj susret je ono presudno, u kojem zadobiva smisao naš cjeloživotni vjernički hod i naš konačni ishod. Susret, kojemu vjernik pristupa sa strahopoštovanjem. To je susret u kojemu ćemo sigurno imati uvid u mnoštvo ponuđenih susreta od strane Gospodina, kao i uvid u naše prihvaćanje odnosno odbijanje tih susreta: ''kao u dan Mase u pustinji gdje me iskušavahu očevi vaši, iskušavahu me premda vidješe djela moja.'' Ne mali broj onih koji su izabrali životni hod putem vjere staju, posustaju obuzeti sumnjom; poput starozavjetnog proroka Habakuka koji vapi Gospodinu: ''Zašto puštaš da gledam nepravdu, zašto promatram ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje predamnom. Raspra je, razmirica bjesni.'' (Hab 1, 3). A mi bi uz to mogli još puno toga nabrojiti, sva zla i bezboštva svoga vremena u kojemu živimo, a Bog kao da šuti. ''Božji mlinovi polako melju'' i kao da se ne zamaraju što se gubimo, posustajemo, sumnjamo mi koji još imamo neku vjeru. Dok je Gospodin svojim učenicima govorio o Ocu, o Kraljevstvu nebeskom, oni ništa od toga oko sebe nisu vidjeli. Vidjeli su zlo, spletke, prijevare, izdajstva… i zato zavapiše Gospodinu: ''Umnoži nam vjeru!'' Parafrazirajući Isusov odgovor: ''Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao.'' (Lk 17, 6) To bi značilo: da imate vjere kao makovo zrno mogli biste činiti nevjerojatna čudesa. Činiti čudesa? Za nas je to više nego znanstvena fantastika. Gospodine treba nam snage, potrebit nam je poticaj da možemo vršiti zapovjedi ''ono što nam je naređeno!'' I da možemo bez nekih dodatnih očekivanja skromno reći: ''Sluge smo beskorisne!'' (Lk 17, 10). Postoji izvor duhovne snage o kojem govori Pavao Timoteju u današnjoj poslanici: '' Podsjećam te: raspiri milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer, nije nam Bog dao duh bojažljivosti nego snage, ljubavi i trijeznosti.'' (2 Tim 1, 6-7). S tog duhovnog izvora trebamo piti. U njemu tražiti snagu vjere, a ne se napajati zatrovanom kaljužom ''ovoga svijeta'', a težiti k duhovnom. Tu je naš najveći problem; što smo podvojeni i neodlučni, pa i ne vidimo ili previdimo stalne pozive i poruke kojima nas Gospodin poziva k sebi, kao i njegovu prisutnost u svemu oko nas, što je dobro i plemenito, kao i njegovu odsutnost u zlu koje nas okružuje. Tako što smo više povezani s ovim posljednjim to nam je On manje prepoznatljiv. Svako vrijeme u crkvenoj godini nudi posebnu priliku zbližavanja i prepoznavanja Božje blizine. Ušli smo u mjesec listopad. Mjesec, koji nas tradicionalno podsjeća na molitvu krunice. Kod nekih sam spomen krunice izaziva osjećaj dosadnog nabrajanja kojemu nema kraja. Molitva krunice kao da nije molitva za današnji ubrzan tempo života. A, jeli baš to tako? Krunica je meditativna molitva, a cilj svake prave kršćanske meditacije je polagano uranjanje u domenu Božjeg svijeta. U pravilno shvaćenoj meditativnoj molitvi vrijeme prestaje. Duša se napaja na izvorima vječnosti. Svim srcem i svom dušom prionuti pobožnoj glazbi molitve koja se uvijek ponavlja. U toj svetoj monotoniji tijelo pomalo tone u stanje blaženog odmora, a duša treba ostati budna. Ona se hrani svetim slikama pojedinih otajstava, od kojih pravi pojedine sekvence iz Isusovog života i u njima je aktivno prisutna. Tako shvaćeno moljenje krunice krijepi duh i tijelo oslobađa napetosti izazvanih kojekakvim stresovima i frustracijama. Više krunica- manje praxitena. Više molitve – više blaženog stanja koje je melem za dušu i odmor za tijelo. Amen. Molitva vjernika Bogu Ocu, Gospodaru svega stvorenoga uzdignimo svoje srce u iskrenoj molitvi. 1. Za Crkvu, da bude slika i ogledalo tvoga nebeskog svjetla. –Molimo te. 2. Za sv. oca, biskupe i svećenike, da budu prožeti duhom vjere kako bi ju mogli prenositi onima koji su slabi i sumnjaju. – Molimo te. 3. Za sve ljude na položajima koji su kršćani, da se ne stide svjedočiti za kršćanske vrednote u javnom životu. – Molimo te. 4. Za kršćane, da žive po savjesti i zapovijedima kako ne bi odlutali od Pastira i njegovog stada – Crkve. – Molimo te. 5. Za našu zajednicu, da donosimo plodove vjere. – Molimo te. 6. Za bolesne i siromašne, da im dadeš utjehu i nadu. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u nebesko kraljevstvo. – Molimo te. Neka nas prati snaga i zagovor Duha Svetoga. Neka nas posveti njegov moćni blagoslov. Neka nas ispuni mirom i svetom radošću. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
23.09.2016., petak
DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 25 XXVI NEDJELJA KROZ GODINU, Zlatko P 26 Sv. Kuzam i Damijan U 27 Sv. Vinko Paulski S 28 Vjenceslav Č 29 Sv. Mihael, Gabriel i Rafael - ark. P 30 Sv. Jeronim S 1 Sv. Terezija od djeteta Isusa N 2 XXVII NEDJELJA KROZ GODINU, Anđeli čuvari Čitanja: 1. čitanje: Am 6, 1a 4-7 Psalam: 146, 6c-7ab. 7c-8. 9-10 2. čitanje: 1 Tim 6, 11-16 Evanđelje: Lk 16, 19-31 Evanđelist Luka ima posebno naglašen osjećaj za socijalna pitanja. Cijelo njegovo evanđelje je natopljeno brigom za socijalnu pravdu. Već na samom početku Lukina evanđelja u Marijinu hvalospjevu se kaže: ''Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima , a bogate otpusti prazne''( Lk 1, 52-53). To još više dolazi do izražaja u njegovom blaženstvu i prokletstvu: ''Jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama, koji ste sada siti , gladovat ćete!'' (Lk 6, 24-25). Taj jao odzvanja i u Abrahamovom odgovoru bogatašu: ''Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada, on se ovdje tješi, a ti se mučiš'' (Lk 16, 25). Kroz cijelo sv. Pismo provlači se socijalna nit kojoj je cilj odgojiti čovjeka da bude osjetljiv za one koji su siromašni, za potrebite. Napose je to istaknuto kod proroka. Prvo čitanje iz Knjige proroka Amosa (Am 6, 1a, 4-7) nadovezuje se ne prošlonedjeljno. Ono još jačim tonom, s izraženim sarkazmom napada bogataše koji izvaljeni na svojim počivaljkama od bjelokosti jedu i piju. ''Deru se uz zvuk harfe, izumljuju glazbala ko' David''( Am 6, 5-6). Kao vrhunac i točka na i cijele Objave Isus siromahe stavlja pod okrilje Božje. Siromasi nisu prepušteni sami sebi, oni su od Boga zaštićeni – Jahvini siromasi i stoga taj odlučni jao! Jao onima koji preziru siromaha. Taj prezir se očituje u zatvaranju očiju pred siromasima. Bogataš, da je htio, mogao je svaki dan vidjeti Lazara. Siromasi su uvijek tu negdje oko nas. U prilogu slovenske televizije o jednoj siromašnoj obitelji, koja stvarno živi na rubu bijede i to posebno zbog skučenog prostora, voditelj je pitao tu djecu, koja su bistra i dobri učenici; dali su kada pozvali u svoj dom, ako se to domom može zvati, svoje prijatelje. Samo je manji dječak rekao da je jedan prijatelj bio kod njega. Ostali su šutjeli. Na to je voditelj zaključio: djeca se ne bi trebala stidjeti što su siromašna. Mi bi se trebali stidjeti što im do sada nismo pomogli da žive sretno djetinjstvo koje imaju ostala djeca. To je ujedno i odgovor na ne tako rijetka pitanja: Moramo li i mi koji nismo bogati odvajati za siromahe? Ili: Postoji li neko pravilo, koliko trebam dati da i mene ne snađe sudbina bogataša iz današnjeg evanđelja? Dakako da postoji i pravilo i ''zakon'' po kojemu trebamo postupati, ali ono se ne nalazi zapisano u svetim knjigama Objave niti u katekizmima, ono je zapisano u našem srcu. Vjerničko srce je mjerilo i ono nam treba šapnuti; kada, kome i koliko. Što smo više Božji to će nam i srce biti tankoćutnije za potrebite. Vratimo se još jedan puta prispodobi o bogatašu i Lazaru. U njoj se kaže da je Lazar bio doslovce pred bogataševim vratima, ali taj ga nije htio vidjeti. Bilo bi zanimljivo provesti anketu među našim uspješnim privrednicima koliko oni poznaju svoje radnike i da li znaju u kakvim uvjetima ti ljudi žive? Dakako, ako su deklarirani kršćani, katolici! Ne nekakva ''uravnilovka'' niti socijalistička utopija, samo tankoćutnost vjerničkog srca za one koji su u nevolji. Ako toga nema onda je sve farsa i uzaludna je svaka nada. Doduše, u naše crkve rijetko ulaze oni kojima je posebno namijenjeno današnje evanđelje. A, ako i dođu onda su obično zauzeti atraktivnim ulogama, kao što su kumstva na krštenju, potvrdi ili su tu po službenoj dužnosti jer je neko prigodno slavlje. Stoga, mi koji smo povlašteni po Božjoj milosti jer slušamo njegovu Riječ, nikada ne smijemo kazati da smo siromašni za drugoga. Trebamo samo pronaći svoga Lazara i potruditi se na koji način mu mogu pomoći. Ponekad je lijepa riječ i utjeha dragocjenija od zlata. Znam da osamljena i bolesna osoba ima djecu i rodbinu, ali isto tako znam da joj oni neće doći i stoga mi to ne bi trebao biti izgovor. Vjerničko srce je domišljato, stoga završimo ovo naše razmišljanje o njemu – našem srcu poticajnim mislima davnog crkvenog pisca Laktancija: ''Očistimo ovaj hram (srce) koje ne onečišćuje dim i prah nego zle misli, kojega ne osvjetljuje svjetlucanje svijeća nego sjaj Božji i svjetlo mudrosti. Ako vjerujemo da je Bog uvijek prisutan u ovom hramu i da njegovo sveznanje poznaje tajne našeg srca, tada ćemo tako živjeti da Božja milost bude uvijek s nama.'' Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Ocu siromaha za sve koji trpe oskudicu; molimo i za bogate da svoje srce priklone slabijima i svojim bogatstvom upravljaju osluškujući što im govori vjerničko srce. 1. Za Crkvu, da bude bogata djelima milosrđa. – Molimo te. 2. Za našeg svetog oca, naše biskupe i svećenike, da se zauzmu za siromašne i obespravljene. – Molimo te. 3. Za vjerni Božji narod, da spoznaju pravi smisao života i istinske vrjednote. – Molimo te. 4. Za one koji se žele obogatiti, da spoznaju da je pravo bogatstvo u dobru koje činimo jedni drugima. – Molimo te. 5. Isuse oslobodi nas duha lakomosti i daj nam volje da se brinemo za dobro svojih obitelji, svojih bližnjih i svoga naroda. – Molimo te. 6. Bože, nepresušno vrelo milosrđa i dobrote, smiluj se nama grješnicima i potakni nas da činimo dobra djela. – Molimo te. 7. Isuse, daj da naši pokojni nađu utjehu u zajedništvu s tobom u vječnosti. – Molimo te Hvala ti, Gospodine, što si nam dao dar molitve i zahvalnosti za sva zemaljska dobra. Daj da naša srca budu uvijek slobodna od svake pohlepe. Ispuni nas svojom milošću da te hvalimo i slavimo u vijeke vjekova. Amen. |
16.09.2016., petak
DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 18 XXV NEDJELJA KROZ GODINU P 19 Januarij, Suzana U 20 Andrija, Svjetlana S 21 Sv. Matej Č 22 Mavro, Mauricij P 23 Lino, Sofija, Konstancij S 24 Gospa ood Otkupljenja N 25 XXVI NEDJELJA KROZ GODINU, Zlatko Čitanja: 1. čitanje: Am 8, 4-7 Psalam: 113, 1-2. 4-6. 7-8. 2. čitanje: 1 Tim 2, 1-8 Evanđelje: Lk 16, 1-13 Današnje evanđelje (Lk 16, 1-13), doista zbunjuje. Isus kao da hvali nepravednog upravitelja koji se služi logikom koja nam je poznata iz ''pretvorbe'' naših poduzeća, što s pravednošću baš i nema neke veze. Pogledi Prve Crkve upravljeni su u nebo. Kraljevstvo nebesko samo što nije došlo, a s njime, kako su oni vjerovali i konačnica – kraj ovakvog svijeta kakav jest i nastanak ''novog neba i nove zemlje''. U tom kontekstu bogatstvo nema nikakvu vrijednost. Daj pošto poto samo da stekneš ono bitno – spasenje! Isto kao i taj upravitelj kojemu je bitno da bude zbrinut kod onih kojima je učinio uslugu, kad više ne bude imao posao. Evanđelje ne samo da na taj način obezvrjeđuje bogatstvo, ono ga suprotstavlja Bogu: ''ne možete služiti Bogu i bogatstvu.'' Gdje je čovjekov imetak tamo mu je i srce. To je ključna misao koja objašnjava zašto je imetak ili bogatstvo u suprotnosti Bogu. Naše srce treba kucati za Boga i za bližnjega. Istina, ne mora čovjek biti ne znam kako bogat da mu bogatstvo zarobi srce. Ima ljudi koji nisu bogati, ali zbog raznih briga i preokupacija nemaju vremena niti za Boga niti za bližnjega. Kad kažemo bogatstvo ili imetak, to ne mora nužno biti novac ili neki posjed materijalnih dobara. To može biti karijera, slava, razne titule…. Kad se netko svim svojim bićem upre da postigne neki cilj, kada sve podredi tome, a za Boga, bližnjega, obitelj nema vremena, na sigurnom je putu da propadne i kao čovjek i kao vjernik. O tome svjedoče toliki primjeri dakako je to gotovo pravilo, a da su iznimke rijetke. Oni koji su stekli silna bogatstva ili koji su stekli slavu kao poznati glumci, pjevači….imaju li oni toplinu obiteljskog doma? Ako su i osnovali obitelj, gdje je tu bračna vjernost, ljubav, odgoj djece…? Njihova karijera učinila ih je, doduše, bogatima i slavnima, ali je za uzvrat uzela sve što čovjeka može trajno i istinski usrećiti. Kad postignu ono čemu su žrtvovali pravu ljubav, pravo prijateljstvo, toplinu obiteljskog doma, onda osjete prazninu i besmisao koja im je jedina pratilja u silaznoj životnoj putanji. Čovjek koji traži vrhovnu vrijednost u bogatstvu spustio se na dno do te mjere da više nema poštovanja prema drugim ljudima, kao da više nije član ljudske zajednice. Za imetak ili za bogatstvo spreman je ubiti, prevariti ili kako veli u prvom čitanju prorok Amos (Am 8, 4-7.), da kupuju ljude za novac ili čak za sandale. Ali Božja opomena: ''Dovijeka neću zaboraviti nijednoga djela vašega!'' Ima trajnu vrijednost. Danomice smo svjedoci skončanja onih koji su sanjali kako će uživati plodove krivo stečenog bogatstva, a iz svojih vila, dvoraca i jahti ulaze u sudnicu prekrivene glave kao da će tim smiješnim činom sakriti svoje pravo lice odmetnika ljudskog društva. Svojim bezumnim ponašanjem takvi unesrećuju ne samo sebe nego i svoju obitelj i djecu. Uvlače u kriminal lakomislene i neoprezne, željne brze zarade. Vjernik na prvo mjesto stavlja Boga i Božje zapovijedi. To mu osigurava miran život ispunjen bogatstvom prave radosti koju mu nitko ne može oduzeti. On podiže ''čiste ruke'' na molitvu, kako kaže apostol Pavao u današnjoj poslanici Timoteju (1 Tim 2, 1-8). Naše molitve i prošnje, prema apostolovoj uputi, treba prinositi za sve ljude, pa i za one koji su na vlasti da bismo provodili miran i spokojan život u svoj pobožnosti i ozbiljnosti pred Bogom koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Amen. Molitva vjernika Uzdignimo Bogu Ocu svoje molitve za sve ljude i za cijeli svijet. 1. Da ti tvoja Crkva prinosi darove pobožnosti i plodove dobrih djela. – Molimo te. 2. Da budemo iskreni i dosljedni nasljedovatelji našeg Učitelja Isusa Krista. – Molimo te. 3. Za one koji su na vlasti da ne zaborave siromahe, potrebite i obespravljene. – Molimo te. 4. Da idemo putem koji si nam pokazao kao put spasenja i da te slijedimo u svetosti i pravednosti. – Molimo te. 5. Potakni one koji posjeduju materijalna dobra na darežljivost i karitativnu djelatnost. – Molimo te. 6. Daj da budemo uvijek svjesni tvoje dobrote, i zahvalni za darove koje nam daješ. – Molimo te. 7. Naše pokojne pridruži zajednici svetih. – Molimo te. Gospodine, sve što imamo tvoj je dar. Otvori naša srca tvome Duhu Svetomu da proživimo svoj život čineći dobra djela, te da prispijemo zajedništvu svetih, koje si obećao onima koji ti budu služili. Po Kristu Gospodinu našem. |
09.09.2016., petak
DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 11 XXIV KROZ GODINU P 12 Ime Marijino U 13 Ivan Zlatousti S 14 Uzvišenje sv. Križa Č 15 Gospa Žalosna, Dolores P 16 Kornelije i Ciprijan S 17 Rane sv. Franje N 18 XXV KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Izl 32, 7-11. 13-14 Psalam: 51, 3-4. 12-13. 17 i 19 2. čitanje: 1 Tim 1, 12-17 Evanđelje: Lk 15, 1-32 Ivičina mama nazvala je svoju prijateljicu, koja je stanovala samo dva kata iznad njih, da joj posudi neke novine. Bilo je već kasno i Ivicu, koji je trebao donijeti mami novine, pomalo je bilo strah jer je hodnik bio slabo osvijetljen. Kad je pozvonio i kad je mamina prijateljica otvorila vrata mali je vrisnuo od straha i potrčao niz stepenice vičući: Mama, mama smrt. Gospođa, koja se već spremala u krevet stavila je na lice bijelu masku i imala je dugi tamni ogrtač. Kako Ivičina mama nikada nije stavljala takve maske pred spavanje dijete se prestrašilo. Postoje i nevidljive maske iza kojih mnogi ljudi sakrivaju svoje pravo lice. Kad je netko otvoren i iskren, kada se ponaša u skladu s onim kakav jest: kažemo, to je osoba bez maske. Naprotiv, kad je netko zločest i pokvaren a stavlja masku dobrote i poštenja, ili kad je netko priglup ili neuk a stavlja masku mudraca ili učene osobe; pa kad još u skladu sa svojom maskom stane pametovati ili dijeliti drugima lekcije, onda se takvoj osobi drugi podsmjehuju ili je izbjegavaju. Postoje slučajevi kada ljudi drugima stavljaju maske. Kada zbog njihova zvanja ili posla prosuđuju druge po nekoj tobožnjoj univerzalnoj značajci koja bi trebala biti karakteristična za to zvanje. Međutim, kada čovjeka osobno upoznamo onda vidimo da vrlo često ta naša poopćena predodžba nije točna. Tako bi prema nekim stereotipima svećenik trebao biti savršeno uglađen. Iz njegovih bi usta trebao teći samo medena slatkorječivost…. Starije generacije su smatrale da bi on trebao imati o svemu savršeno znanje. A kako je on ipak samo ograničen čovjek i reagira ljudski, posebno oni svećenici koji ne prihvaćaju takve stereotipe kao nametnute maske, dolazi do nesporazuma. ''Kakav ste to vi svećenik?'' Znaju reći 'uglađene' gospođe otkačenom župniku. Daleko su teže i dalekosežnije posljedice kada mi ograničeni ljudi stavljamo Bogu maske. Kada ga suobličujemo svojim ljudskim predodžbama, misleći pritom da ako je Bog pravedan, da ta pravednost nužno mora odgovarati pojmu naše pravednosti. Stoga je cjelokupna Božja Objava svojevrsni opoziv ili demant tih naših predodžbi. Knjiga Izlaska (Izl 32, 7-11. 13-14) svjedoči kako su ljudi u pradavna vremena Boga doživljavali kao nekog nebeskog supermena koji je, doduše, svemoguć ali nije lišen nekih ljudskih karakteristika kao što je srdžba…, pa su u tom smislu zamijenjene uloge. Mojsije je taj koji ''staje na loptu'', smiruje stanje i moli za milost. Ali ono što je najbitnije, ishod je opraštanje i milosrđe s Božje strane. Prije nego u našem razmišljanju skoknemo do evanđelja, kojemu je prvo čitanje svojevrsni uvod, treba napomenuti odgovornost i milost poslanja onih koji su sastavljali liturgijska čitanja, tako da iz njih na najbolji način zrači poruka Božje objave. Stoga su oni na neki način svrstani u najodgovornije prezentante Božje objave. Evanđelje je vrhunac, ne samo u objavi Božjeg milosrđa i dobrote nego je tu toliko snažan zaokret u shvaćanju odnosa Bog i čovjek te da je skidanje maske Bogu koju mu je ljudski element starozavjetne crkve stavio, Isusu priskrbilo smrtnu kaznu. Evanđelje po Luki (Lk 15, 1-10) donosi tri prispodobe. Jednu ljepšu od druge. Te su usporedbe uzete iz života običnog čovjeka, i one nam jasno govore kako se Bog odnosi prema čovjeku. Bog nije samo milosrdan, koji rado oprašta, on se prema nama odnosi kao otac prema svojoj djeci. Ako podrobnije pogledamo to ''obraćenje'' mlađeg sina onda nam je jasno da te ''Suze sina razmetnoga'' kako je to sročio naš Ivan Gundulić, nisu potekle zbog toga što je on povrijedio svoga oca, nego zbog svoje vlastite sudbine u koju je upao zbog svoje neozbiljnosti. Zar se nije čovjek utjecao Bogu i kajao tek onda kada je zbog svojeglavog ponašanja napustio Boga i njegove zapovijedi i upao u nevolju? A gdje je onda tu pravednost? Gdje kazna za naše grijehe? Zar se za sve to ne traži naše obraćenje i suze pokajnice? Očito je Božja logika drugačija od naše ljudske kao i njegov osjećaj za pravednost. Ustvari, ovo što smo u evanđelju čuli nije ljudsko razmišljanje nego je Isusova objava Boga Oca svih nas. Kada se na taj način tumači Božja Riječ, oni koji se nisu skloni odreći osjećaja ljudskog smisla za pravednost, pitaju; a gdje su onda dobra djela? Koji je smisao odricanja i žrtve? Žrtva, križ, odricanje jedini je način naše ljudske ljubavi kao odgovor neizmjernoj Božjoj ljubavi koja ne pozna granica. Taj odgovor možemo iščitati iz Poslanice svetog Pavla Timoteju (1 Tim 1, 12-17) u kojemu on zahvaljuje Kristu Isusu Gospodinu našemu, jer ga je smatrao vrijednim povjerenja, premda je bio'' hulitelj, progonitelj i nasilnik''. On mu ne zahvaljuje samo riječima. Njegova se najveća zahvala očitovala kroz njegov život koji je izgorio kao ''žrtva paljenica'' za Krista Isusa, kao što su, uostalom, životi tolikih svetih, mučenika, priznavalaca i svjedoka kroz povijest Crkve. Amen. Molitva vjernika Bogu , kojega nam je Isus objavio kao milosrdnog Oca uputimo svoje molitve. 1. Za svetu Crkvu, da ti ponizno služi u naviještanju tvoje Očinske ljubavi prema nama, - Molimo te. 2. Za službenike Crkve da ponizno i s ljubavlju vrše službu, od tebe primljenu, opraštanja grijeha, - Molimo te. 3. Za zalutale od tvoje očinske ljubavi da se vrate k tvojoj istini života o pravom putu spasenja, - Molimo te. 4. Za nas koji slavimo euharistiju zahvaljivanja da to činimo u ljubavi i zajedništvu s odbačenima, siromašnima i ugroženima, - Molimo te. 5. Za sve one koji pate od nasrtaja mržnje ili robuju strastima zavisti, da se obrate i prihvate tvoj način razmišljanja, - Molimo te. 6. Za naše mlade da budu vjerni svojim krsnim obećanjima,- Molimo te. 7. Za naše pokojne da im oprostiš grijehe i uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Dobri Oče, obdari nas svojom ljubavlju kako bismo te mogli nasljedovati u dobroti i služenju i kako bismo s ljubavlju nosili svoj životni križ. Po Kristu Gospodinu našemu. |
08.09.2016., četvrtak
ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MALA GOSPA
 ''Radosno svetkujemo rođenje Blažene Marije Djevice: iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!'' Tim zanosnim riječima započinje današnje bogoslužje u čast B D Marije. Ona je Bogorodica jer je rodila Sina Božjega. Ona je hram Duha Svetoga. Time je postala pralik i Majka Crkve. Ona je rodila Sunce pravde i time postala Zora čovječanstva. Stoga sveti pisci, napose sveti oci u Mariji vide pralikove Starog Zavjeta kojih je ona ispunjenje. Već na samom početku sv. Pisma u zori čovječanstva Bog govori zmiji zavodnici: ''Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satrti, a ti ćeš mu vrebati petu'' (Post. 3, 15). Vatikanski sabor izričito navodi taj tekst ukazujući da se on odnosi na Mariju i njezino poslanje. (Usp. ''Lumen gentium'' 55). Mariju naviješta prorok Izaija kad govori: ''Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!'' (Iz. 7, 14.). U predivnim tekstovima iz mudrosne književnosti u Bibliji Crkva prepoznaje Mariju. ''Miris je haljina tvojih kao miris libanonski. Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. Mladice su tvoje vrt mogranja Pun biranih plodova: Nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.'' (Pjesma nad pjesmama, 4, 10 – 14) Crkva na Mariju prenosi i ove Sirahove slike: ''Uzrastoh kao cedar na Libanonu i kao čempres na gori Hermonu. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo, i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte, i kao vonj tamjanov u šatoru. Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. Propupah kao trs mladicama ljupkim, I cvjetovi su moji porad' slave i bogatstva.'' (Sir.24, 13 – 17) Jednako tako velike žene Starog Zavjeta : Debora, Judita, Estera…praslike su Marijine jer poput tih hrabrih žena koje su pomogle pri oslobađanju Božjeg naroda, tako je i Marija rodila onoga koji će nas osloboditi od Zloga. Današnja liturgija svečano završava poprićesnom molitvom: ''Klicala, Gospodine, tvoja Crkva, okrijepljena svetim otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Djevice Marije, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!'' Amen. Molitva vjernika Povodom rođenja blažene Djevice Marije uputimo Ocu nebeskom svoje molitve. 1. Gospodine ti si Mariju izabrao da bude roditeljica Sina tvoga Isusa Krista daj da naša Crkva bude, poput Marije, uzvišeni hram Duha Svetoga, urešen krepostima njenih sinova i kćeri, - Molimo te. 2. Marija je najuzvišenije stvorenje, veća od anđela i svetih, učini da ju cijela Crkva nasljeduje u njezinim krepostima, - Molimo te. 3. Veličina Marijina bila je u njezinoj poniznosti i poslušnosti, dvjema krepostima koje ovaj svijet ne poznaje. Daj da se ne stidimo biti ponizni i poslušni tebi Ocu nebeskome i tvojoj svetoj Crkvi, - Molimo te. 4. Slaveći Mariju častimo sve najuzvišenije to si Bože stvorio, daj da te s njome slavimo bez prestanka, - Molimo te. 5. Marija je imala uvijek milosrdno srce za druge, daj da ju nasljedujemo u kreposti milosrđa i dobrote, - Molimo te. 6. Marija se i danas zauzima za one koji joj se utječu. Učini da Marijini štovatelji zadobiju ono što mole, - Molimo te. 7. Pridruži Gospodine Marijine štovatelje, koji su preminuli, diki nebeskoj gdje će častiti svoju nebesku zaštitnicu zajedno s četama anđela, - Molimo te. Primi Gospodine ove naše molitve koje ti prinosimo na blagdan rođenja Marijina i daj da te bez prestanka slavimo i častimo u zajedništvo s našom nebeskom Majkom. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
01.09.2016., četvrtak
DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 4 XXIII NEDJELJA KROZ GODINU, Ruža P 5 Bl. Majka Terezija U 6 Zaharija S 7 Sv. Marko Križevčanin Č 8 Mala Gospa – Rođenje BDM P 9 Petar C., Strahimir S 10 Nikola T. N 11 XXIV NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Mudr 9, 13-18b Psalam: 90, 3-4. 5-6. 12-13. 14 i 17 2. čitanje: Film 9b-10. 12-17 Evanđelje: Lk 14, 25-33 Obično se nastoje objediniti nedjeljna čitanja pod jednu temu, no današnja su čitanja svako zasebna cjelina s posebnom porukom. Da bi se prvo čitanje iz Knjige Mudrosti (Mudr 9, 13-18b) moglo razumjeti i da bi se obuhvatila sva ljepota izričaja, traži pozornog slušatelja jer je bogatstvo poruke zaodjenuto profinjenim stilom mudrosne književnosti. Misao, ''plašljive su misli smrtnika'' doista može izreći samo mudrac, je neuki i k tome bahati umišljaju si da su njihove misli stamene, vječne i neprolazne. A tek suprotstavljanje duha tijelu i obratno izneseno je s toliko tankoćutnosti i tako slikovito: ''Jer propadljivo tijelo tlači dušu, i ovaj zemaljski šator pritiskuje um bremenit mislima''. Usporedba tijela sa zemaljskim šatorom potpuno pogađa stvarnost. Šator je nastamba nomada, a mi jesmo nomadi i putnici prema vječnoj domovini. Tijelo svojim prohtjevima pritišće duh i zamagljuje misao koja gubi svoju kristalnu čistoću zbog tjelesnih strasti. Nalazimo se na početku nove školske godine. Premda samo znanje još nije mudrost, ali pravilno shvaćeno vodi nas prema mudrosti. U školskim torbama nalaze se knjige i bilježnice koje još uvijek mirišu po ''novom''. Za učenika one kriju nove tajne koje treba otkriti i usvojiti. Tijelo bi igru, ljenčarenje i svakojake ugodnosti; dok bi duh želio proniknuti u tajne znanja, sadržaje knjiga. Što kaže mudrost, na koju stranu se prikloniti: prohtjevima tijela ili duha? Prava mudrost nastoji dovesti u sklad tijelo i duh. I znanje i odmor i igra, - sve u svoje vrijeme. Mudrim se može zvati onaj koji je gospodar svojih osjećaja i želja. Često puta smo u neizvjesnosti. Ne znamo kako pravilno postupiti. Tada na scenu stupa vjera. Povjerenje u Božju pomoć. Pomoć 'odozgo'. ''Tko bi doznao tvoju volju, da nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga?''(Mudr 9,17) Mudrost kako ju shvaća Biblija nije prvenstveno plod prirodne nadarenosti ili znanja, ona je dar Duha Svetoga koji je dan onome koji moli i traži taj dar. Poslanica sv. Pavla Filemonu najkraći je njegov spis, ali nipošto neznačajan ( B. Duda), jer sav natopljen iskrenom kršćanskom ljubavlju jasno svjedoči o tome kako su se prvi kršćani odnosili prema ropstvu. Kršćanstvo nije društvene odnose mijenjalo izvana, nego je poput kvasca iznutra donosilo duh jednakosti među ljudima. Poslanica je zapravo pismo upućeno Pavlovom prijatelju Filemonu, uglednom građaninu iz Kolosa. Pavao se predstavlja kao starac i sužanj Isusa Krista. Nalazi se, dakle, u Rimu u pritvoru, gdje je čekao presudu. Onezim je Filemonov rob, koji je upoznao Pavla dok je bio u kući njegova gospodara. Mlad i željan slobode pobjegao je u Rim, za ono vrijeme najveći grad svijeta, u nadi da će tamo naći sreću i slobodu. Međutim, doživio je razočaranje. Rim je bio pun odbjeglih robova, ali i policije koja ga je mogla svaki trenutak uhititi i poslati na neku galiju gdje bi o korici kruha cijeli život robijao. Prestrašen i zdvojan sjetio se Pavla, gospodareva prijatelja. Potražio ga i zamolio da mu pomogne. Pavao je Onezima poučio u vjeri i krstio i sada ga šalje Filemonu ''ne kao roba… nego kao brata ljubljenoga'', jer je postao kršćanin. Pavao, kao starac koristi toliko nježnih izraza u poslanici da bi pokazao i da bi izrazio to kršćansko bratstvo i sestrinstvo, pa moramo sa žalošću ustvrditi da te svijesti, tog sakramentalnog rodbinstva uopće nema među nama. Ono po čemu su prvi kršćani bili prepoznati od pogana bila je izreka: ''gledaj kako se ljube''. A nama je sve preče nego li je međusobna ljubav. Kao da druge ispitujemo jesu li dostojni naše ljubavi, umjesto da se zajedno pitamo; jesmo li takvi kavi jesmo dostojni ljubavi Božje. Oštrina Isusove zahtjevnosti u evanđelju, doduše, osupnjuje; posebno nakon ''Pavlovske blagosti'' u poslanici. No, Isus je na putu u Jeruzalem gdje ga čeka kalež muke i smrti. Uz to mu njegovi pratioci ponavljaju da ga neće ostaviti ''na cjedilu''. A on zna kako će biti i koliko će ih ostati uz njega. Jednako tako zna da će pripadnost njemu i njegovom poslanju dovesti do lomova s okolinom – židovskom zajednicom, vlastitom obitelji, ali i u svakome u sebi, jer kršćanstvo pravilno shvaćeno, premda uvijek govori o ljubavi, ta ljubav je okrunjena žrtvom, odricanjem da bi se dohvatilo ono vječno, nepropadljivo. božje, čak božansko. Nažalost previše je krštenih koji to otajstvo nikada nisu shvatili, pa i onu mogućnost koja nam je dana, da jednostavno padnemo pred Gospodina i kažemo: Gospodine grješan sam čovjek, primi me takvoga kakav jesam i vodi me svojim putem. Amen. Molitva vjernika Uputimo Gospodinu svoje smjerne molitve. 1. Crkvu svoju, Gospodine, osnaži Duhom Svetim da bude luka spasenja i svjetlo istine onima koji lutaju, - Molimo te. 2. Našeg svetog oca, sve biskupe i svećenike nadahni snagom odozgor' da neustrašivo šire Kraljevstvo nebesko na zemlji, - Molimo te. 3. Naš narod i sve narode svijeta oslobodi onih koji ga guraju u propast, - Molimo te. 4. Zaštiti sirote i bespomoćne, daj im snage da se izbore za svoja prava, - Molimo te. 5. Daj da našim učenicima ova školska godina bude blagoslovljeno vrijeme stjecanja znanja za život, - Molimo te. 6. Sve nas ispuni Duhom da činimo djela pravednosti i istine, - Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u Kraljevstvo svjetlosti i mira, - Molimo te. Primi dobri Oče molitve svoga naroda i daj da ti iskrena srca služimo. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. Molitva vjernika za početak nove školske i vjeronaučne godine. Zamolimo Božji blagoslov za sve naše pothvate i nakane: Blagoslovi nas, Gospodine! 1. (Učenik OŠ) Pred nama je nova školska godina. Čekaju nas nove školske radosti, nova prijateljstva, nove spoznaje, novi doživljaji. Pomozi nam da u svojim razredima i vjeronaučnim skupinama donosimo blagoslov, radost, mir i ljubav, molimo te. 2. (Srednjoškolac) U novoj školskoj godini čekaju nas i mnoge nesigurnosti i strahovi: strah od novih predmeta, od nekih nastavnika, od provjera i ispitivanja, strah od loših ocjena, ali i od ponašanja nekih učenika. Pomozi nam da s povjerenjem u tebe započnemo ovu školsku i vjeronaučnu godinu, molimo te. 3. (Student) Mnogi su od nas već dugo u školi, dok će neki tek sada stupiti na prag naše škole. Pomozi nam da prema novim učenicima budemo pažljivi i spremni im pomoći da se snađu u novoj sredini, molimo te. 4. (Izgovara roditelj): Naša djeca ponovno započinju jednu školsku godinu koja je novi odlomak njihova života. Daj nama roditeljima povjerenja, nade i strpljivosti da svoju djecu brižno pratimo na njihovim novim zadacima i putovima, molimo te. 5. (Nastavnik): I ove su nam godine povjereni novi učenici. Daj nam snage i hrabrosti da im budemo pravi učitelji i odgojitelji, da im posredujemo potrebno znanje, ali i mudrost za njihov cjelovit rast, molimo te. 6. (Vjeroučitelj): Na vjeronauku i u bogoslužju u našoj školi i crkvi ovi učenici trebaju upoznati tvoju dobrotu i ljubav. Pomozi nam da naše susrete prožmemo čovjekoljubljem i vjerom, a mi sami da budemo istinski svjedoci tvoje dobrote, molimo te. Primi Gospodine naše molitve. Ispuni nas svojim blagoslovom, zaštiti nas i prati na našem putu. Po Kristu Gospodinu našemu. |
