iz ničega; nešto...
utorak , 31.03.2009.MORSKA
Dok me u zoru budi miris mora i tišina
zovem iz sjećanja osjećaj
i ne mogu ga pronaći.
U bunilu iza sna punog svih onih koji nisu tu
strahujem za njihovo sutra.
I zaboravljam svoje.
Uskoro, sve će ovo proći
i ići ću opet
stazama poznatim uzburkana
ali u ovim danima,
neće se poremetiti moj mir
ni sklad otkucaja srca.
I dok me šamara vjetar
skrivajući zrake sunca
penjem se u visine.
Nije to strast niti je borba,
ako sam molitvu i zaboravila
u meni je
i sve što može donijeti noć ili dan
samo je nebeski znak.
Idem i ne posustajem.
U moru nepoznatih ljudi
moje srce otkucava svoj pravilni
tik-tak
sata koji ne stoji.
Glitter Graphics ::: Glitterboom.com
komentiraj (20) * ispiši * #
arhivska, općenarodna, ljudska...
ponedjeljak , 30.03.2009.
NAŽALOST
Nažalost, samo smo ljudi.
Živimo svoje male živote
na ovaj ili onaj način.
Svako za svoj misli da je bolji.
Poneki smatraju i da su pozvani suditi,
ili još bolje, odlučivati za druge.
Pa siju svoje male, sitne pakosti
često na plodno tlo.
Tada osvanu tužna jutra samoće,
noći u kojima grize gorak okus soli
na otvorenoj rani.
Kao da se nikome ne može dogoditi
i kao da su baš svi nepogrješivi.
Jao nama, jadnima...
Ispod beskrajnog svoda
koji ne nazivamo granicom
poigravamo se svojom smrtnošću,
a samo jedan život imamo,
jedan ovozemaljski...
Blagoslovljeni smo i darom govora,
ali kako teške riječi možemo izgovoriti ?!
Kao da one druge, manje lijepe ili lijepe
ne postoje ?
Nažalost, samo smo ljudi.
U oklopu tijela kojeg možemo
a ne moramo nikada voljeti.
To je ipak, samo naš problem.
I misao proizašla iz duše,
ravno na svježi zrak,
da se zalijepi na beskrajno zelenilo,
prelijepo plavetnilo,
nježne i dirljive boje zalaska sunca,
neka nam misao uvijek pazi,
da ne povrijedi.
Jer sve je krug,
u kojem se vrtimo do onoga dana...
I zlo će nam se sigurno zlim vratiti,
a dobro dobrim,
kad tad...
komentiraj (7) * ispiši * #
Za vječnost
utorak , 24.03.2009.To je bilo jučer.
Trenutak sreće
unatoč pogrešnom odabiru.
Zbog njega ne žalim;
anđelom blagoslovljena
ne prigovaram Usudu.
Tek mi nedostaje ona Ja.
Voljena, ljubljena
žudnjom iskonskog,
vječnog.
Fali drhtaj čežnje
dok prepoznajem pogled.
Priznajem
i stotine dana kada prođe
u samo jednom
nadomiriš nedostajanje života.
Jučer je valjda samo predah
između svih života u kojima se
pojavljujemo da bi se pronašli.
I ovaj smo prepustili slučaju.
U nekom drugom, možda ?
Čekam te.
Do tada...
Neka si blagoslovljen ljubavi !
komentiraj (27) * ispiši * #
Sreća
ponedjeljak , 23.03.2009.
Neka me sreća obuzela danas.
Bez određenog razloga
prolazim glatko kroz ovaj dan.
Slutim da mir
caruje u mojoj duši.
Zašto ?
To zaista nije važno.
U omari proljeća uspavljuje ljepota življenja.
Lijepo je dok jesmo, zar ne ?
Možda te neću sresti danas
ali znat ću da si u blizini.
Kameni promatrač usidren životari
čekajući nešto što bi ga ispunilo.
Ima puno dana kada sam i ja kamena,
svi ostali pršte od emocija
zvale se one sreća ili tuga.
Danas je ipak lijepo,
svjetlo će i ostati...
jer
i tako nekad mora biti !
komentiraj (9) * ispiši * #
Moj grad
petak , 20.03.2009.
Šetam ulicama ovog našeg grada.
Magla se provlači kroz parkove
i čini ga tako tjeskobnim.
Ni ne slute ljudi ljepotu izmaglice
a vide je u ljetnom sumraku.
Odlazim na dokove onih par brodića
smrznutih u ljepoti Save i krajolika,
kao da pamte neka bolja vremena.
Kej osut lišćem i nedočekanim snijegom
djeluje prazno ali ne i jadno.
Prolazim kraj tako različitih kuća,
velikih i lijepih,
malih i slatkih,
zgrada samoće i natrpanosti
pa opet pomislim, ovo je zaista lijep grad
i ne bih ga mijenjala za sto ljepših !
komentiraj (8) * ispiši * #
S tobom ili bez tebe
ponedjeljak , 16.03.2009.
Najljepša su jutra, s tobom ili bez tebe.
Ulazak u tišinu novoga dana,
s mirisom jutra i njegovom čežnjom,
čini ljepotu življenja, jer nastavlja se.
I ma kako tužno ili sjetno moglo biti
kada guši potreba za toplinom,
dodirom i okusom dragih usana,
jutro mi opet poklanja mene...
Najteže su noći, s tobom ili bez tebe.
Počinak na kraju svega,
topli jorgan mirisa samoće,
oznojeno tijelo omarom ljetne večeri,
potreba...
Jer ma kako lijepo bilo proći još jedan dan,
toliko je teška noć bez strasti,
san, puten ili strašan, težak je.
Ali život dragi, život tako dragocjen je.
Moj. Tvoj.
I sve što nas u njemu snađe,
sve čemu se nadamo
i zbog čega lijemo suze
koje na licu ne blistaju.
Jednom već, doći će sve na svoje mjesto.
Možda s tobom, a možda i bez tebe.
Staze sutra i tako su nam nepoznate.
Samo trebamo,
preživjeti još jednu noć...
za još jedan dan...
komentiraj (15) * ispiši * #
Sreća
subota , 14.03.2009.
Moći voljeti, zaista je sreća.
Bez rezerve i pravog razloga.
Bez nade i novoga sutra;
tek danas, ili jučer možda.
Da me ne odnese privid u stvarnost,
uživat ću u njoj.
Što bih drugo i mogla jer
žalim tvoju nesposobnost suosjećanja...
i odluke za pravi izbor.
Tvoj je put lapljenje u izmaglici.
Tvoj put vakuuma zacrtan je godinama
u kojima se nisi pomakao s mjesta.
Više nego mogu, dala sam od sebe:
razumijevanja, ljubavi, strpljivosti.
Sada te vidim, ogoljelog do kosti
u svojoj beznačajnosti.
I još uvijek imam simpatije prema tebi.
Nešto upisano u moj genski kod.
Ništa nije promijenio prolazak ispod duge.
Kiša i dalje pada.
Ali sretna sam jer mogu voljeti.
I krenuti dalje...S tobom ili bez tebe !
komentiraj (13) * ispiši * #
Olakšanje
srijeda , 11.03.2009.Razumno težim,
odlasku u nepoznate krajeve.
Istim tim hladnim razumom
težim tvojoj sjeni
ali daleko, daleko od mene.
I tom istom hladnom razumnom željom,
plutam polako negdje drugdje.
Ti me hoćeš drugačije.
Ti me želiš, svezanu za sebe.
Ti hoćeš žrtvu koja bježi, bježi.
Težim odlasku.
Nikoga sada ne trebam.
Konačno ja i samo ja. Makar na kratko.
Jer vrijeme što poklanjam za ljubav,
za bol, neispunjenost
ponekad,
više je ispunjeno je samoćom.
Saznanje da
prepuštena sama sebi idem dalje,
o l a k š a v a .
komentiraj (12) * ispiši * #
Daleko od stvarnosti
nedjelja , 08.03.2009.
Ne gledaš u oči.
Daleko od stvarnosti je
boja tvoga glasa u mojim ušima
i guši me buka nesuvislih zvukova.
Još jedan dan u agoniji
normalnog života i sjećanja.
Koliko još koraka do tebe ?
Ima li puno ?
Nemir svojstven meni probudio se.
Sunce mi ježi kožu
i hladno je iznutra.
Mračno je, opet.
U nekom drugom životu, da postoji
možda bih bila tvoja kraljica.
Surovom me možeš prozvati i sada,
jer ne znaš.
Niti jedna ti bura nije poznata
u moru moga oka
pa čak ni stakleni mir
u kojem se ogledaš dok brišeš suze.
I nećeš pružiti ruku da obrišeš moje
jer stoje dragi, na pola puta.
Ne gledaš u oči,
skrivaš se u njihovim dubinama,
u ponoru koji nas guta
ali zajedno smo u njemu !
Daleko od stvarnosti ????
Možda....
komentiraj (16) * ispiši * #
Igra
petak , 06.03.2009.Igraš se krhkim stjenkama duše.
Kamena si hrid netaknuta
valovima moje bure.
Gledaš u sivilo nebitnih stvari,
ne možeš smiriti, dječarca u sebi.
I ne trebaš potpuno,
ali jednom već, odrasti ćeš.
Korak koji očekuješ
još ne mogu zagrabiti žedno,
slutnja me guši.
Kada bi bar ti to napravio.
Ali bojiš se još jednog čekanja
a ja odbijanja.
Svi su nam trenuci bačeni pod noge,
toliko njih, neiskorištenih.
Koliko još možemo prilika dobiti
prije nego nebo od nas digne ruke ?
Još uvijek sam blagoslovljena
snom pravednika.
Ali čeznem ponekad za burom
koja će zaliti hrid tvoga srca
i ispuniti nas, probuditi.
Igra još uvijek traje,
trajemo li i mi ?
Glitter Graphics ::: Glitterboom.com
komentiraj (13) * ispiši * #
opet iz naftalina da ne poludim od >danas<
srijeda , 04.03.2009.GUSAR
Poput gusara,
sa jedrenjaka nekog iz prošlosti
kroz maglu,
izronio si probuditi moju želju.
I dok nemirna duha čekam da mi se približiš
gori u meni stotinu svijeća
i čekam te, da ih ugasiš.
Kroz dodir svaki i tvoj topli dah
plovim u izmaglici i nestajem.
Sutra i sve ono što ga čini ne postoji,
baš kao što ni ja bez pomisli na tebe,
živjeti ne mogu.
Što to učinio si mi,
kroz kakve si me sve prepreke
doveo u stanje bez misli ?
Kako si uspio pretvoriti me, u želju ?
Tako dalek, sa malo riječi
tvoj me dodir čini potpunom.
Možda i mrzim izgubiti se u sjeti tvojih očiju,
možda me plaši magla u meni,
i možda... umrijet ću od tog !
No ipak, ti si valjda moje JA
ono što me čini potpunom
i hvala ti zbog tog
jer koliko god trajala
ova čežnja lijepa je
i naši susreti što plove u njoj...<
komentiraj (17) * ispiši * #
Samo da...
ponedjeljak , 02.03.2009.Unatoč zimi, rađa se proljeće.
Lagano zelenilo fokusira pogled.
Ako i zahladi, neću se zalediti
kao što ni ljubav dotaknuti neće
ono mjesto.
Jer samo jednom padamo u nizu
drvored gledaš u aleji nisi.
Vuku ta prostranstva u nebo
a našetala još se nisam.
Tišina je kada te ne volim.
Mogu li svijetu još što dati
onako, od srca ?
Tek koji redak tlapnje
dok čekam novi napad.
Možda se još mogu boriti,
tko zna je li sutra pobjeda ili poraz ?
Samo da ne zamre ljubav, zauvijek.>
komentiraj (8) * ispiši * #
