Razumno težim,
odlasku u nepoznate krajeve.
Istim tim hladnim razumom
težim tvojoj sjeni
ali daleko, daleko od mene.
I tom istom hladnom razumnom željom,
plutam polako negdje drugdje.
Ti me hoćeš drugačije.
Ti me želiš, svezanu za sebe.
Ti hoćeš žrtvu koja bježi, bježi.
Težim odlasku.
Nikoga sada ne trebam.
Konačno ja i samo ja. Makar na kratko.
Jer vrijeme što poklanjam za ljubav,
za bol, neispunjenost
ponekad,
više je ispunjeno je samoćom.
Saznanje da
prepuštena sama sebi idem dalje,
o l a k š a v a .
Post je objavljen 11.03.2009. u 18:53 sati.