Najljepša su jutra, s tobom ili bez tebe.
Ulazak u tišinu novoga dana,
s mirisom jutra i njegovom čežnjom,
čini ljepotu življenja, jer nastavlja se.
I ma kako tužno ili sjetno moglo biti
kada guši potreba za toplinom,
dodirom i okusom dragih usana,
jutro mi opet poklanja mene...
Najteže su noći, s tobom ili bez tebe.
Počinak na kraju svega,
topli jorgan mirisa samoće,
oznojeno tijelo omarom ljetne večeri,
potreba...
Jer ma kako lijepo bilo proći još jedan dan,
toliko je teška noć bez strasti,
san, puten ili strašan, težak je.
Ali život dragi, život tako dragocjen je.
Moj. Tvoj.
I sve što nas u njemu snađe,
sve čemu se nadamo
i zbog čega lijemo suze
koje na licu ne blistaju.
Jednom već, doći će sve na svoje mjesto.
Možda s tobom, a možda i bez tebe.
Staze sutra i tako su nam nepoznate.
Samo trebamo,
preživjeti još jednu noć...
za još jedan dan...
Post je objavljen 16.03.2009. u 22:15 sati.