GUSAR
Poput gusara,
sa jedrenjaka nekog iz prošlosti
kroz maglu,
izronio si probuditi moju želju.
I dok nemirna duha čekam da mi se približiš
gori u meni stotinu svijeća
i čekam te, da ih ugasiš.
Kroz dodir svaki i tvoj topli dah
plovim u izmaglici i nestajem.
Sutra i sve ono što ga čini ne postoji,
baš kao što ni ja bez pomisli na tebe,
živjeti ne mogu.
Što to učinio si mi,
kroz kakve si me sve prepreke
doveo u stanje bez misli ?
Kako si uspio pretvoriti me, u želju ?
Tako dalek, sa malo riječi
tvoj me dodir čini potpunom.
Možda i mrzim izgubiti se u sjeti tvojih očiju,
možda me plaši magla u meni,
i možda... umrijet ću od tog !
No ipak, ti si valjda moje JA
ono što me čini potpunom
i hvala ti zbog tog
jer koliko god trajala
ova čežnja lijepa je
i naši susreti što plove u njoj...<
Post je objavljen 04.03.2009. u 19:14 sati.