Unatoč zimi, rađa se proljeće.
Lagano zelenilo fokusira pogled.
Ako i zahladi, neću se zalediti
kao što ni ljubav dotaknuti neće
ono mjesto.
Jer samo jednom padamo u nizu
drvored gledaš u aleji nisi.
Vuku ta prostranstva u nebo
a našetala još se nisam.
Tišina je kada te ne volim.
Mogu li svijetu još što dati
onako, od srca ?
Tek koji redak tlapnje
dok čekam novi napad.
Možda se još mogu boriti,
tko zna je li sutra pobjeda ili poraz ?
Samo da ne zamre ljubav, zauvijek.>
Post je objavljen 02.03.2009. u 21:24 sati.