iz ničega; nešto...

utorak , 31.03.2009.

MORSKA


Dok me u zoru budi miris mora i tišina
zovem iz sjećanja osjećaj
i ne mogu ga pronaći.
U bunilu iza sna punog svih onih koji nisu tu
strahujem za njihovo sutra.
I zaboravljam svoje.
Uskoro, sve će ovo proći
i ići ću opet
stazama poznatim uzburkana
ali u ovim danima,
neće se poremetiti moj mir
ni sklad otkucaja srca.
I dok me šamara vjetar
skrivajući zrake sunca
penjem se u visine.
Nije to strast niti je borba,
ako sam molitvu i zaboravila
u meni je
i sve što može donijeti noć ili dan
samo je nebeski znak.
Idem i ne posustajem.
U moru nepoznatih ljudi
moje srce otkucava svoj pravilni
tik-tak
sata koji ne stoji.


Glitter Graphics ::: Glitterboom.com