Moj prijatelj svjetski putnik je jučer izjavio:
"Božić dolazi. Svi koje poznajem (muslimani, ateisti, protestanti, katolici) štuju istoga Boga!
Novac! A onaj koji tvrdi suprotno, laže!"

Kako se bliži Božić, trgovine se spremaju za veliku najezdu unatoč recesiji.
Mnogi koji još nešto imaju u novčaniku, pa čak i oni koji nemaju, žele razveseliti najmilije. Ta jednostavna božićna težnja gradi tvornice, rađa nove industrije, zapošljava vojske ljudi i hrani njihove obitelji. Nešto tako maleno postaje veliko, formira globalne trendove, stvara štetu planeti, drugim ljudima...
Uvjerena sam da, ako ste savjesan potrošač, mnogo više oblikujete svijet nego ako ste obrazovan i savjesan glasač ili aktivist.

Potrošač je jedna gadna riječ. Potrošiti (novac, proizvod, čovjeka) je gotovo suprotno od stvoriti.
Mi (kad završimo sa radom u trgovini ili u uredu) trošimo, trošimo dok ne potrošimo. Gotovo nitko nije u doticaju sa zemljom, nitko ne uzgaja, ne stvara, ne bavi se nekim zanatom. Treba li ti mlijeko, kruh, kava, haljina, cipele, ulje, sat, krema za lice, mandarine, stolica, sapun, zdjela, kupus, wc papir, grah... Sve ćeš naći u jednom supermarketu! U svoja četiri zida u stanovima nećemo se ni sjetiti da smo mogli jednostavno doći do svega toga nekim drugim putem. A u Hrvatskoj smo zaboravili na bilo kakvu vrstu proizvodnje.
Naši stari su živjeli po selima uglavnom siromašno i primitivno bez znanja i mogućnosti za bolje. Mi imamo internet, našim precima neslućeni izvor znanja; recepte, objašnjenja o primjeni biljaka, načine kojima se lakše ili teže uzgajaju, klipove o proizvodnji kućanskih potrepština, ali mi nemamo vremena.
Nemamo zemlju.
Živimo u betonu.
Mi smo potrošači.


Video koji objašnajva da kupovinom čokolade podržavate dječje ropstvo. Sad kad ovo znate - kad kupite čokoladu - postajete negativac!

Dakle, naš izbor nije hoćemo li posaditi limun ili naranču, hoćemo li uzgajati artičoke ili rikulu, naš izbor je hoćemo li kupiti integralni kruh u dućanu zdrave hrane ili jeftiniji u Konzuma preko puta. Naš izbor je da li ćemo jesti meso ili nećemo. Imam prijatelje koji u nastojanju da žive zdravo kupuju paštetu iz Venezuele jer na njoj piše da nema životinjskog porijekla. Transport te iste paštete do Hrvatske je nanio životinjskom svijetu mnogo veću štetu nego da su ubili jedno pile. Da bi postali svjestan potrošač morate naučiti da li je hrana integralna, da li je uzgajana bez pesticida, da li je gmo. Nakon toliko obrazovanja čini vam se da bi vam je bilo jednostavnije samu uzgojiti. Zato mnogi odustaju od toga da budu svjesni potrošači, izgubljeni u moru panike i straha koji se sije oko svake namirnice. Isto je i kod kozmetike. Mnogi izbjegavaju palmino ulje, jer se zbog njegove pristupačne cijene palme sade prekomjerno. Opet, to je mnogo manja šteta okolišu nego korištenje kemikalija. Neki ljudi ne mogu ni priuštiti skupu prirodnu kozmetku. S druge strane, hrvatska kozmetika na bazi maslinovog ulja može biti organska i ne mora biti skupa... Također, žena u kući može sama složiti svoju kremu, deodorans, sapun pa čak i zdravi detergent za robu.



Pokušajte smanjiti potrošnju nebitnih stvari za početak a onda se malim koracima odmičite od potrošnje. Napredujte u proizvodnji nečeg što je prirodno, domaće i što vas veseli. Svoj proizvod zamijenite sa susjedom za njegov proizvod. Kada idete u kupovinu, raspitajte se o trgovinama, štandovima ili internet-trgovinama koje odgovaraju Vašem svjetonazoru. Kupujte u malih lokalnih proizvođača i poljoprivrednika. Ja kupujem povrće kod jednog ekološkog poljoprivrednika na Marjanu, krumpire dobivam sa Biokova, ribu kupujem na ribarnici, u dućanu Eko-Stil kupujem rižu, ječam, proso i prave biljne čajeve. Koristim svoje maslinovo ulje, svoje limune, svoju salatu, a planiramo uzgajati za osobnu potrošnju još toga. Svi mogu nešto uzgojiti ili proizvesti. Za Božić možete podržati domaće male obrtnike i poljoprivrednike, jer tako podržavate ne samo svoju tradiciju već činite dobro čitavoj zemlji i ljudima.