Komentari

sapunerija.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • ...

    Mi smo potrošači :))) Super tekst

    avatar

    07.12.2012. (08:01)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Nisam baš sigurna da je naš izbor posaditi nešto... ili izabrati hoćemo li kupiti štetno ali jeftinije naspram zdravog ali skupljeg...
    Prvo jer ne možeš sve uzgajati, znači moraš i raditi da bi živio, a onda nemaš vremena za uzgajanje, sve kad bi uzgoj i bio jeftin, a vjeruj mi nije.
    Evo je kod nas pala kiša i "satrala" blitvu, tj. ono što puževi nisu pojeli... toliko o 'herbicidima i pesticidima'...
    A o izboru u dućanima... kol'ko para-tol'ko muzike!

    avatar

    07.12.2012. (14:21)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    @Tox Fox, pa to sam i napisala. Da ne možemo uzgajati jer nemamo zemlju. A teško je i sa radnim vremenom. Pogotovo u velikim gradovima gdje potrošiš dva sata na prijevoz. Ali volim vjerovati da rješenja ima, poznajem nekoliko ljudi koji su totalno ispali "iz sistema" i otišli živjeti npr. na Velebit, ali nisam ni pristalica, ni ljubitelj takvih drastičnih promjena.

    S obzirom da imamo oko 450 m2 vrtla kojeg koristimo za naše potrebe, (više moj čovik a ne ja) uzgoj nekih zdravih namirnica koje smo inače zapostavili u prehrani a prilagođeni su našem podneblju uopće nije skup ni naporan. Najveći problem je dovod i cijena vode u mom kraju. Govorim o osobnoj potrebi, dok se za zarađivanje od toga mora svakodnevno raditi. Tada možeš lijepo zaraditi ali pitanje je da li ti se sviđa takav život; biti čitav dan na zemlji.

    Ipak, gljivarenje, branje trava, maslinarenje ili kopanje (nadopuni niz po svome nahođenju) su po meni mnogo zdravije alternative od đogiranja ili teretane.
    Vremenski ti dođe na isto, a ispunjava te sa više zadovoljstva jer pruža neku svrhu.

    Čovjek kod kojeg kupujem blitvu ima nekoliko prirodnih načina borbe protiv puževa, od kojih su se meni najviše dopali patka i patak koji su vrlo stručni u toj eliminaciji.

    Koliko para toliko muzike nije uvijek pravilo jer postoji i pravilo prodavanja magle neukima, kao i etičko i ekološko i zdravstveno pitanje porijekla proizvoda, koje uvijek nije proporcionalno sa visinom cijene.

    avatar

    07.12.2012. (14:36)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Ok, biće nisam sve dobro "ubrala" oko tog rada na zemlji..
    Ovo drugo se slažem, da se može uzgajati za sebe..eno kod mene i salata i raštika, a i blitve bi bilo da je nije stuklo :)
    A o kvaliteti i cijenama... po tom pitanju je teško nešto napraviti..kupiš što se nudi, ako možeš izbjegavaš štetno, ali i to je prikriveno na deklaracijama...

    avatar

    07.12.2012. (15:07)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    A ne odeš jednom tjedno ili jednom u dva tjedna na neku zemlju di znaš čovjeka koji uzgaja biološki... Sigurno je nešto skuplje, ali se isplati!

    avatar

    07.12.2012. (15:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Slažem se s tobom da bi čovjek trebao ići u tom smjeru, ,problem je manjak znanja, panične vijesti o ovom i onom čime nas stalno šopaju, neprekidni input reklama s besmislicama koje su nam "prijeko" potrebne (u vidu lijekova, kozmetike, hrane i ostalog), manjak novca da se kupuju zdrave namirnice, nedostatak vremena da se čovjek s time bavi... čak i kad imaju zemlju, ne vole svi raditi na njoj, treba dosta znanja, rada i prostora da si uzgojiš nešto u pristojnijoj količini, da to imaš mjesta i znanja spremiti za duži period... ali ipak, ipak, vrijedi raditi korake u tom smjeru, makar barem čestitke ručno izradili za Božić od papira koje imamo doma, ili barem da staru odjeću damo dalje nekom na korištenje, ili barem začine da si uzgojimo...... bilo bi lijepo ispasti iz financijskog vrzinog kola....ja bi čak išla na Velebit živjeti.. ja sam taki tip, ali već moja familija nikako nebi..........

    avatar

    07.12.2012. (15:56)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    @Vještičje sijelo. Lilianke, svatko ima svoj put, svoje talente, mogućnosti, prioritete, pa ne postoji neka jedinstvena formula kako iskočit iz potrošačkog besmisla. Međutim, mnogi od nas niti ne primjećuju da su u tom kako ti lijepo kažeš, vrzinom kolu, nego idu linijom lakšeg otpora. Ali sve je više ljudi koji osjećaju da nešto nije kako treba i nalaze načine, i velikodušno dijele znanja. Jedna od takvih je i žena koja me naučila radit sapune hladnim postupkom, što se izvrsno nadopunilo na maslinik koji imamo i moja znanja o prirodnoj kozmetici.

    avatar

    07.12.2012. (17:11)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    "obrazovan i savjesan glasač"

    Ja sam se za početak prvo zadržala na ovome pa me, kao mala digresija od tvog teksta, zanima kakav bi to bio glasač, tj. za koga bi jedan takav glasač trebao glasati u trenutnoj političkoj garnituri u Hrvatskoj? Smatram se obrazovanom i savjesnom mladom ženom, ali nekako bih se osjećala prljavo, krivo i intelektualno zakinuto kada bih na onome listiću zaokružila ijedno od ponuđenih imena. ;)

    Što se tiče potrošnje, slažem se do neke mjere s tobom. Međutim, neke su stvari ostvarive, neke ne, ovisno o životnim okolnostima pa i afinitetima pojedinca ili pojedinke, netko za nešto ima vremena, volje, živaca i potrebe, ja to mogu razumjeti. Isto tako, nije eko sve na čemu piše da je eko ili za što njegov proizvođač tvrdi da je eko pa i tu treba biti oprezan.

    Neki dan mi je jedna poznanica malo pretjerala kada mi je rekla da se zdravo ne hranim dokgod pijem mlijeko od mučenih krava, tj krava u zatočeništvu. Hm, zanima me koja to krava od koje se dobiva mlijeko nije u zatočeništvu, čak je i ona seoska koju se izvodi na pašnjake zatočena. A i nije mi fino svježe i neobrađeno mlijeko od bakica, dođe mi zlo na sam miris.

    avatar

    07.12.2012. (20:38)    -   -   -   -  

  • ericca_35

    Izvrsno napisano! Previše trošimo na tako bezvrijedne i nepotrebne stvari. danas na poslu smo se prisjetili davnih godina kada su naše bake i mame pravile jednostavne i zdrave domaće kolače a naranče su bile super pokoloni! Sve se uzgajalo kod kuće a ono što nismo imali mi kupili bismo od onih koji su imali i sve je bilo prirodno a svi smo bili zdravi i zadovoljni...eh....stara dobra vremena..

    avatar

    07.12.2012. (22:03)    -   -   -   -  

  • minus40kg

    Ugasimo računala, žarulje, ... odbacimo sve lažne blagodati materijalne civilizacije, ... pođimo na vrleti Tibeta, izgradimo svoju drvenu kućicu na Kavkazu, ... ali probudimo se u svom toplom krevetu, uštinimo za obraz i budimo sigurni da smo sve ovo tek sanjali :)))

    avatar

    08.12.2012. (01:30)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Možda moji tekstovi počinju nalikovati propovijedanju, a to je dosadno i nikad ne prenosi poruku. Naravno, vjerujem da postoji način, kako bit većim dijelom uzgajivač ili stvaraoc svojih dobara, a manjiim dijelom potrošač. Treba krenuti pomalo i zaista to željeti. Ako se to ne želi, onda ne treba ni kretati u to. Ako je takav izbor, to je sasvim u redu, međutim mnogo ljudi ima nametnute izbore a da toga nisu ni svjesni ili im se teško othrvati sistemu.

    @Kinky, netko reče da je demokracija izbor krave hoće li bit zaklana lijevo ili desno. Slažem se s tobom u potpunosti glede sadašnje političke garniture. Otkad gledam Mooreove dokumentarce čini mi se da sam poprimila i njegov svjetonazor. :-)
    Slažeš se do neke mjere sa potrošnjom - to do neke mjere sam naglasila i u samom startu; Mi npr. imamo maslinik, vrtle, zemlju, a većina ljudi to nema... a mnogi rade i do 17 sati itd... Što se pak tiče naljepnica eko, ja i svi kupci kod stanovitog poljoprivrednika banemo na zemlju kad god nas volja i nikad ga nismo vidjeli da polijeva otrov. Vidimo puževe i ostalo. Jedina mana ove moje metode je što sam se dosta raspitivala dok ga nisam našla i što do njega treba malo dalje potegnut nego do Konzuma. Onda kod njega ima što je sezonski, a ne što poželiš. Odem jednom tjedno pa tu hranu vakumiram, da se ne pokvari. Ovo je opet moj način koji sam ja našla za zgodan, a svatko treba naći svoj put. Meni pričinjava i veliko zadovoljstvo što podržavam takvog poljoprivrednika umjesto neki trgovački lanac.

    @Ericca_35, hvala!

    @Kako sam smršavio 33kg?... Niti sam propovijednik da bih propovijedala nekakav način života, više volim postavljati pitanja na koje svatko daje svoj odgovor.

    Smiješno mi je što mnogi težnju da se izađe iz betona i smoga te okrene zemlji i zdravijem životu poistovjećuju sa krajnosti kao što je postati hajduk, redikul, klošar, alpinist, otić u vrleti Tibeta i živjeti bez struje... To samo govori o tome koliko ne znamo za bolje.

    Spomenila sam već; jug Francuske, obronci južnih Alpa prepuni su seoskih bogataških imanja (konji, masline, koze, ovce, vinogradi sa bogatim seoskim kućama) dok srednji sloj živi u Nici i okolnim mjestima uz more. Njihov luksuz je živjeti u skladu sa prirodom. Njihova sela su prebolesno lijepa, njihova seoska imanja su za proplakat od zavisti. Kod nas ne postoje sela, To govori o tome koliko smo mi u biti nerazvijeni, siromašni i puni neznanja, a još smo uvjereni da je poljoprivreda jedna od naših glavnih strateških prednosti. Ako izuzmemo još ljetni turizam, ne ostaje nam više ništa.

    Ja bih voljela usnuti san(i nikad se ne probuditi) da živim na obroncima Biokova i da od maslinika i sličnog mogu živjeti čitavu godinu. Tako su živjeli moji stari a nisu se tovili po betonskim stanovima. Inače, po planinama bi čitavu godinu živjeli samo hajduci, odmetnici od zakona.
    Otići živjeti na selo ili malo dalje od grada ne znači da čovjek želi ostat bez perilice za rublje ili interneta, to samo znači da u primitivnoj državi kad odeš na selo uglavnom ostaješ bez struje. Struja po meni nije lažna blagodat, a živjeti na selu bi trebalo biti pravo a ne luksuz, i ne bi trebalo na seljaka gledati kao na opaljenog feng shui alternativnog zanesenjaka propucanog na mozak. O infrastukturi tipa škola, bolnica... ionako je previše za ovaj komentar. Uzeli su nam selo i tradiciju, nisu ponudili ništa bolje, a mi smo zaboravili na neke dobre stvari radi malo lažnog komoda.
    Ipak, uvjerenja sam da je u trenutnoj situaciji mnogo lakše i pametnije bit sirotinja ne selu nego u gradu.

    avatar

    08.12.2012. (08:19)    -   -   -   -  

  • Lisica Mica

    Bit je samo u tome da li vam je stalo? Ako vam je stalo, naći ćete načina za unijeti pozitivne promjene. Lani sam se izludila sa poklonima za Božić po šoping centrima. Ove godine sam odlučila sve kupiti kod 2 prijateljice. Jedna sama radi sapune, a druga prirodnu kozmetiku sa svojim premium sirovinama koje uvozi (eterična i bazna ulja). Ionako svi imamo previše, pa nije bitno da nekom poklonimo nešto korisno jer jednostavno svi sve imamo, uključujuć našu djecu. Najpametnije mi je da poklonim nešto što će se potrošiti i da ne zatpavam ljudima život kojekakvom nepotrebnom kramom.
    Organsko povrće kupujem direktno od proizvođača iz Požege. Njegovo povrće se u jednom dućanu eko hrane prodaje po 5-6x višim cijenama. Doslovno.
    Kozmetiku kupujem skoro isljučivo od moje prijateljice koja ju radi u uredu. Ili da kažem kuha :-)
    Mlijeko i mliječne proizvode na Jarunskom placu na Veronikinom štandu.
    Itd.. Bit je u tome da se trudim. I da se uvijek može drukčije i bolje. koliko možemo i koliko želimo.

    avatar

    08.12.2012. (18:08)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Cijenim sve domaće i najradije to kupujem, ali nemam gdje posaditi...

    avatar

    08.12.2012. (18:43)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Najteže je početi mijenjati sebe. A samo promjenom sebe, može se mijenjati svijet. To si ti lijepo naglasila u ovom postu! Pohvalno!

    avatar

    08.12.2012. (23:07)    -   -   -   -  

  • Novinarka

    U potpunosti se slažem s tobom. Imam daleko više mogućnosti nego li ih iskorištavamo, a problem je što stalno kukamo da nam ne ide na bolje. Kad malo bolje razmislim, žalostan smo mi narod, i bilo bi krasno kada bi svi razmišljali poput tebe.

    avatar

    09.12.2012. (00:37)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    @Suribachi, lijepo si to rekla. Većina ljudi ipak može nešto, ali najbitnija je volja.

    @Valcer, pa da.

    @Lion Queen, hvala!

    @Novinarka, hvala ti, ali osim našeg truda, trebalo bi i podrške i organizacije od države, bilo bi stvarno lijepo da nam pomalo vračaju naša mjesta i sela.

    avatar

    09.12.2012. (13:04)    -   -   -   -  

  • Novinarka

    Znaš kako kažu: "Tražite i naći ćete."
    Ako se mi doista potrudimo, mislim da će podrška morati doći. Jer ne može država ostaviti rulju nezadovoljnu. No problem je naći rulju.

    avatar

    09.12.2012. (19:30)    -   -   -   -  

  • minus40kg

    Naravno, potpuno si u pravu, a ja sam kratke pameti, pa svako malo zaboravim na prvo pravilo blogtona :)))

    avatar

    09.12.2012. (20:35)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Novinarka, i ja tako mislim.

    Dražene, ja sam za svaku raspravu na bilo koju temu o kojoj pišem. Nadam se da ne doživljavaš da se ponašam obrambeno jer mi to nije namjera. Ne moramo svi uvijek isto misliti, a dok god su kritike konstruktivne, podržavam ih. A postoji li to prvo pravilo?

    avatar

    09.12.2012. (22:25)    -   -   -   -  

  • Svijet u boji

    Nažalost su nas industrijalizacija i modernizacija totalno odvojili od zemlje, od prirode. Zaboravili smo kako saditi biljke, kako čuvati životinje, i najžalosnije od svega zaboravili smo kako konzumirati prirodu.. Priroda se više uopće ne konzumira, konzumira se kapitalizam (hrana koju jedemo je GMO, odjeća koju nosimo je PVC, vozila koja vozimo ispuštaju CO,...) :(

    avatar

    10.12.2012. (09:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...