Produktivno opuštanje
Danas izgledam ko prizemljeni Black Hawk,
i to svestrani model,sam me treba upaliti...da uzletim.
Kad imam inspiraciju nemam vremena,
za pisanje, kad uhvatim vrijeme uglavnom
zaboravim šta sam htjela napisati :)))
A zna me napustiti i misao vodilja, ponekad.
Inaće sam s vremenom u šturcu.
U pisanju bih mogla roman napisati,
sve se samo nadovezuje. Ipak se trudim skratiti..
Svatko ne može biti pisac.
Ufff.
Blinka lampica da je laptop prazan. Uključim punjač u utičnicu,
nastavim pisati, a zaboravim u laptop.
Ugasi se sve, nesta mi tekst koji sam dosad natipkala..
Čupam kosu.
Čitam danas novine, i sve hocu prstima razvuči sliku da bolje vidim??
Ne vjerujem očima da to radim. Niđe veze.
Mozak u ofsajdu, a ruka leti sama.
Inače, napete su mi i prognoze vremena, ali ovih dana nisam pratila
možda bih saznala razlog mome stanju.
I meteoro-pat sam.
Samo da ne postanem psiho-pat.
Boga mi kakav je život nije isključeno da cu uskoro hodati s motornom pilom.
Simptomi su svakako ..nekakvi.
Index tjelesne mase...
zadovoljavajući..., ne smijem se požaliti,
možda da bih morala skinuti malo mic mic , oko 2,3 kg,
doduše jedem ko vrabac.
Vozit ću ponovo bicikl, imam Ktm ,
lagan je ko perce, brz, i bez problema se..zajaši.
Inače kojekakve vrste jahanja su oporavljajuće vještine
za cirkulaciju, raspoloženje, oštrenje uma.
Za srce ....naročito.
Napisala svašta, rekla ništa.
PS:
Napadju me nježne misli,
razapele su me...
ne daju mi mira.
16.03.2024. u 23:33 | Prstom u oko (7) - Print | # | ^
Ne može svatko bit pisac i ne treba bit. :) Najteži su samoprozvani.
Vikend mi je u kaosu. Čuvaj se!-- Galaksija -- 17.03.2024. u 01:17
Mislim da je sve krenulo od nježnih misli.
Samo ti budi dobro!-- Lastavica -- 17.03.2024. u 06:13
zato ti ja držim žnoru u laptopu stalno, nek je on meni uključen
-- Litterula -- 17.03.2024. u 12:34
:))))
-- luki2 -- 17.03.2024. u 19:17
Onako kako se osjećaš, tako piši...
-- sewen -- 17.03.2024. u 20:49
Da nije nejebica...
I kod mene bude toga..hehe-- Euro -- 19.03.2024. u 10:02
sjajno mi je ovo sa povećavanjem slike; mislim da bi mogla samo od tog detalja napisati odličnu crticu :)))
-- j. -- 22.03.2024. u 08:22
Vibrirajući emocionalni kaos
Pa evo jutros u naletu na tv,
misa na prvom. Zar mise i vjeronauci ne bi trebali biti
rezervirani za u crkvu? Kao da sam pala, kako se ono
kaže s kruške, pa se uvijek iznova čudim gdje živim.
Htjela bih da nisam društveni leptir i usamljeni vuk,
altruist i buntovnik sa razllogom, vruća, hladna,
bijesna, divlja, tvrdoglava , snažna i dobra
a istovremeno....nježna, brižna i krhka, krhka.
Ponekad opadnem kao latica sa ne zaljevajućeg cvijeta
Zato se veselim danasnjoj kavici sa AM, osobom sa kojom
mogu nasmijana, ili u suzama trkeljati
o svemu.
Malo o uspjesima, sexu, ševcima, muževima,tangicama,
liftingu, vichyu, porazima, parfemima
i drugim opasnostima.
Ima toliko stvari o kojima ne možes sa drugima,
barem ja ne mogu, ni u jednini ni u množini.
Čovjek se ušlagirakad vidi šta je nagurao u svoje
vijuge pa se onda čudi kad otegne u krevet.
Zato pokadkad treba odvrnuti ventile, očistiti hrđu,
da od pritiska sami ne bi eksplodirali.
Imate li vi takvog prijatelja ili cu, ili uvijek snebivajući se
pobjegnete glavom bez obzira. Pec pec.
PS:
Dođi,zaboravi,
nudim ti noći čarobne
Aki Rahimovski
.
10.03.2024. u 13:25 | Prstom u oko (15) - Print | # | ^
ma nemoj me razočarati - da pratiš debelu AKI i njene nebuloze ?
Da može, prvo bi sredila sebe i svoj život
Ne jidi se na me-- Donabellina -- 10.03.2024. u 13:50
Volim tu pjesmu, oduvijek...
U zadnje vrijeme imam intenzivne i otvorene razgovore na sve strane, da sam barem prije tako...
Ah.-- Dvi, tri riči... -- 10.03.2024. u 17:13
Imam dvije takve prijateljice. I slažem se - crkva se ne bi trebala miješati u svjetovno. I obnuto, naravno.
-- luki2 -- 10.03.2024. u 18:51
Neka gleda što tko hoće. Neka se vrti što god žele.
Život mi je toliko lijep otkad se ne zamaram što se vrti na tvu i slično.
Vodim svoje brige i brije. O sebi, o ljudima s kojima sam u doticaju. :)-- Galaksija -- 10.03.2024. u 22:10
Za opuštajuću kavu treba prijateljica, ne možemo to sami.
-- Lastavica -- 11.03.2024. u 06:26
Eto i ja bi ti mogao biti prijateljica sto se tice tih tema hehe.
-- Euro -- 11.03.2024. u 10:27
Ne slažem se baš, moji baka i djed su tako pratili misu, kad nisu mogli ići...
Druga stvar je to da bi možda mogli staviti na neki drugi kanal-- pričopričica -- 11.03.2024. u 11:46
S daljinskim u ruci osjećam se kao direktor svemira.
-- Blumi -- 12.03.2024. u 14:11
Imati takvu prijateljicu je čarolija...imam, još je blogerica (malo pauzira i ja sam)
Pozdrav Tebi!!!-- modrina neba -- 12.03.2024. u 14:31
Luce, pogodila Si:))) Hvala!
-- modrina neba -- 12.03.2024. u 16:48
Čestitke na blogu tjedna!!!
-- modrina neba -- 12.03.2024. u 21:16
Čestitke na blogu tjedna! Ljub!
-- luki2 -- 13.03.2024. u 13:25
Trebao bi biti poseban kanal za vjerske sadržaje, s misama i filozofskim raspravama.
-- Iznajmljivačica -- 15.03.2024. u 09:45
Lipo je imat nekog za nešto. Onda u srcu nadjes mu mjesto..
-- eum -- 16.03.2024. u 15:52
sjajno je imati ljude za razgovor:)
-- smjehotvorine -- 16.03.2024. u 20:20
Trenutci
Već sam ovdje spominjala sobu za paniku,
koju nikad nisam uspjela izvojevati.
Nije ovo prvi put da bi dobro došla,
da se njome prolomi vrisak,
opali štiklom u radio, razbije čaša,
liječeći slomljeno srce.
Živjela sam za ta neka dva, tri sata.
Poslije, više od toga suza.
Ma kako dobro i lijepo bilo, nećemu što je u slijepoj ulici,
bez putokaza tako da ako se prepustim mogla bih zavrsiti
u nekoj bari iz koje bi me kao iz krimića čupali zajedno sa
autom punim vode i mahovine
sa kojeg se sve cijedi......nema smisla.
Ne želim ni promisliti na takav scenarij.
Možda nisam u pravu,
možda je to sve samo u mojoj glavi,
kroz život naučiš povezivati osjete.
Obrazac za poraz je unaprijed postavljen,
ali ga se često ne može odmah prepoznati? Naslutiti.
Kakav bi bio život kad bi razmišljao o porazu,
kako ga preduhitriti dok čuči negdje u blizini... u grmlju.
I čeka priliku. Bezobraznik.
Ipak, bez obzira na poraze uvijek nešto naučiš,
sve je za neko dobro.
Gledam večeras u nebo očekujući neke spektakularne prizore.
Baš sam budalica. Mala.
Nema zvijezda, nema sjaja.
Vraćam se svome kraljevstvu gdje me nitko ne može
zbaciti s trona.
Najbolje popiti neki čudtvorni liker, predati se sanjarenju,
i odlutati snovima.
PS:
Luca je “dobrodrzeca”,
ne brinite :)))
Svatko se mora izboriti
za ono sto treba ili
ne treba.
07.03.2024. u 20:39 | Prstom u oko (10) - Print | # | ^
Jesam li u naslovu pogodila nominativ množine?
-- Riba Luca -- 07.03.2024. u 22:01
Jesi. Geamatički, točno je i trenutci i trenuci. Tako da ništa ne bini. Panic room? Radije šetam, ako me pimi lična situacija, Brzo se smirim...
-- luki2 -- 07.03.2024. u 23:25
najbolja ti je ova zadnja da je Luca dobrostojeća e, ako je tako , onda će netko znati kako s Lucom dobricom
-- Donabellina -- 07.03.2024. u 23:32
Ne znam čekat. Sanjarim i trudim se stvorit. :))*
-- Galaksija -- 08.03.2024. u 02:04
Razmišljaš o varijantama, a na kraju si me utješila, taman
sam se zabrinula!-- Lastavica -- 08.03.2024. u 07:09
Nek si ti dobrodrzeca..to je najvaznije..
-- Euro -- 08.03.2024. u 10:46
čudnovati liker je skroz ok :)
-- smjehotvorine -- 08.03.2024. u 12:57
I da Sreta ti Dan Zena ljepojko...
-- Euro -- 08.03.2024. u 14:24
Hvala Ojro :)
-- Riba Luca -- 08.03.2024. u 14:47
Hvala, također sretan Dan žena od srca!:))
-- Galaksija -- 09.03.2024. u 01:28