Sublimacija jednog ludila
Istog sekunda kad sam ga ugledala izmislila sam personu koju
sam predstavljala.... samo pred njim i samo jednom u životu
Radi ono davno...nečeg...što nije vrijedno spomena ovdje.
Nisam ni bila svjesna svojih mogučnosti..do tada.
Nije me prepoznao. Sad sam plavuša sa ispeglanom kosom
a i sa ispeglanom dušom ..... upravo zbog takvih.
Onda sam bila prirodna plavuša sa loknama.
Kanila sam ga očerupati ....do gola, ko u kukošinjcu.
Skinuti mu sve njegove maske..vučju..gosparsku..
prostačku,..anđeosku.
Koliko likova u samo jednom? Strava.To ni u kazalištu
nema.
Predstava za bogove čini mi se nikad bolja..
Naročito na kraju, kad su sve maske popodale.
Da ste samo mogli vidjeti taj pljusak... i pokušaj da
trivijalno i prolazno učini istinitim i trajnim.
Osta skrušen, ogoljen iscijeđen.
Sigurna sam da mu više neće pasti maske napamet.
Kad me vidi,ako me vidi prelazi na drugu stranu ulice
želeći mi polomiti sve koščice u grlu ..krc..krc.
....ali će moći jedino šaptati sebi u bradu.
Napucaj kravu.
Ps:
Ko zna koliko ja imam likova u sebi.
Mislim dva..ako ulovim još kojeg ajme mu majka.
Jedan od njih...
kad se pokrijem, srcu otkrijem da mi fale noći sa tobom.
11.03.2016. u 00:25 | Prstom u oko (32) - Print | # | ^
Jedan predivan dan
Promjena vremena je prolaznog karaktera, kažu večeras,
Čudim se kako velečasni nije blagoslovio prognozu. Ccc
A i dnevnik...
Moj karakter je dobro fiksiran da ne zaleluja a umjesto mana
imam vizualno specijalne efekte koje se najbolje ogledavaju u očima.
Oči boje ludila... samo kadikad.
Kad mi se slome krila, letim na metli.
Na sreću sa i na krilima sam večeras i nedam
da mi ih slome.
Predivno proveden dan
Zato me nedaj, drži me, pomozi da se vinem još više
i da ne budem u strahu od odlaska oblaka ...
kad se razvedri ....da ne propadnem.
Nagovještaj proljeća donosi i ona neka meni
draga ispunjenja......samostojeće čarape.
Da te izludim, da te ostavim bez teksta.
Ps:
Načrčkao Alexis Delp
“Ljubav ukroćuje najneobuzdanije
i razuzdava najpitomije ljude.
”