Kad bi se ptice smijati znale

Svake zime me redovno prca inhalator.
Oš pauk, oš inhalator u svakom slućaju nikad pravi.

Ove još nije i nadam se da neće.Bez obzira na inhalator, sa njim
ili bez njega, ma šalim se, izađem na balkon dati ptičicama jesti i piti .

Navikli su da me vide sa viklerima, šeširima , kojekakvim
kapama, dokoljenkama pa što ne bi i sa inhalatorom.

Kupim inače kilogram sjemenki jer ekipa čući i čeka u krošnji
velike jele tik uz moj balkon.

Ko bi im onako slatkim odolio?

Vrapci, predivne sjenice i još neki sitni mali, pokoji kos!

Kos uvijek ima prednost kad se pojavi, dok on jede ekipa čeka na ogradi.
I kod ptica hijerarhija.Jači tlači. ccc

I tako sam prošle godine spasila malog vrapca koji je ispao iz gnijezda.
Htio se podvuči pod zekicu, pošto po to, tražio jadan toplinu maminog krila.

Ali ona nikako nije dala. Ko veli sad si mrvičak a koliki ćeš narasti ne znam
pa da bježim od tebe..E ne može mali.

I životinje znaju biti ne milostive.

Ipak mislim da ih ljudi šišaju..u ne milosrdnosti naravno.

Spasila sam i goluba koji je zalutao u hodnik naše kuće, navečer kasnije.
Nije mogao letiti. Napravila sam procjenu brzinsku iako nisam veterinar,
pa sam riskirala. Krila ne vise, zdravo lijepo i uredno perje, mlad, presladak, uplašen.
Kao da je tražio nečiju pomoć.
Jeo je par dana, oporavio se, počeo letiti, šetkao pored stakla prozora.

On bi van, raširio krila.

Kad sam vidjela da je dobro pustila sam ga. Valjda je bio pregladan i izgubljen.
Pa sretno mu.

Pomažete li vi ptičicama?

Ništa to puno ne košta, samo nemojte pticama davati kruha jer ih može ubiti.

Svatko od nas bi trebao u svom parku, dvorištu, kući pomagati ovim predivnim bićima.

Prijedlog projekta gradskim ocima :

U parkovima postavilti kućice i pojilice za ptice da barem jedan put naprave dobro
djelo a da ne ukradu?

Ps
Kažu da dobro djelo liječe usamljenost.

Prošlog mjeseca

Nisam te prepoznala u nekim drugim licima,
nisam mislila na tebe
već odavno, nisam... eto

I opet si mi jednostavno doplovio u snove, pretpostavljam s
neke olujne pučine.
Da ubiješ očaj,da ošamariš gorčinu, da istreseš dušu i ispuniš srce.

Jedina sa kojom to možeš. Znam.

Sjećaš se onog poljubca?
Vrućeg, nezaboravnog, onog dodira tvojih ruku koje su udahnule
život tijelu prepunom čežnje.

Često me grije... kad brodim maštanjima, kad sam sama i tužna,
kad me povrijede, rane... poželim te bez srama,osjećam tvoje dodire
sjedim ti u krilu priljubljena slušajući šuškanja tvoga srca..Uživam!

To je moj neostvareni san.... sjediti u tvom krilu.

Ne želim puno, zar ne?

A ti ? Ti prepoznaješ moje i svoje želje... zato se ušuljaš kao
noćni lopov, ljubeći moje trepavice odnoseći teške sjene.

Kako je to lijepo. Predivno! Grije dušu, tijelo.

Eh da mi je opet....

PS.

Dođi mi ponovo u tišinu snova..

Oznake: tebi