Zagreb danas
Večeras na telki misa, smanjen ton ne čujem,
ali vidim,a bolje da ne čujem jer onda pustim svoju maštu s lanca.
Dobro meni,dobro njoj,mašti mislim, kad popustim uzde više me toliko ne tlači.
Doduše moram priznati da telku gledam rijetko, jer, šta da gledam!?
Mise?
Mora da je ovaj put misa za Rotor, pušten je u promet ali nije blagoslovljen.
Pretpostavljam.
Nisam još provozala krug, kanim provjeriti ima li koja traka
kojom se vozi ravno u Remetinec. Mislim, samo da vidim.
Ako te voze nije na odmet vidjeti kamo te voze.
Ne daj bože stići tamo na obradu.
Što još ima novo?
Moja Vrana Boža, živa je i zdrava, sjajnog perja još uvijek.
Navratila je ljetos na trenutak na balkon.
Uživa nebu pod oblacima, kako sam i željela.
Prije par dana sam se odselila, hebi ga, život piše romane.
Nisu me deložirali, ne brinite. Ko bi se to usudio?
Svim bivšim susjedima sam dala upute, jer svi vole moju Vranicu.
Svi osim jednog susjeda doktora.Nije da je baš ne voli, ali je živčanio
što mu je ulazila kroz prozor u sobu i pravila nered pa mi je često zvonio.
Kao ono, ja ću je prevaspitati.
Bojala sam se da mu ne mazne kakvo zlato, ili ne daj bože
Rolex, da me ne tuži.
Vidiš kako čovjek može i nevin završiti u bajbukanu, guliti krumpire.
Ali nismo mi te sreće, krumpiri su samo za odabrane.
Ps:
Hoće li me pronaći ako joj budem trebala? Ne vjerujem.
Ipak, ostavila sam joj adresu na balkonu.:)