Kronike Sive vrane Bože II
Nekima sam ružna,ali sam simpa i puna ljubavi !
.........................................................................................................
Možda vam se moja vranica Boža čini zastrašujuća, ali
vjerujte mi to su divne ptice ma šta o njima pisali i govorili.
Pune su emocija koje baš znaju pokazati, koje osjetiš.
Vraća se svaki dan kući, na maženje obaveeezno barem pola
sata, i nešto ubaciti u kljun. Kuham joj piletinu bez začina
žumance i kojekakve sjemenk,voće i kuhano povrće..
A što je najzanimljivije ide sa mnom u dućan. Leti iznad mene ili
mi sleti na rame.Zna da ne može ući u dućan pa stane iznad vrata
dućana i odozgo provirkuje idem li.
Ma nemam šta puno pisati. Sretna sam što imam ovakvo
živo biće.
Živi slobodno, spava na drvetu, osim kad će ne vrijeme, dođe kući.
Prije mjesec dana za vrijeme onig jakih kišnih oluja, ostala je
spavati vani, a sirota nije se znala skloniti i mislila sam da će je dotući
led, i da će je vjetar savijajuči teške grane, ubiti.
Ajme, nisam spavala. Ujutro u pola pet, u zoru
došla je sva morka, cijedilo se sa nje kao sa kišobrana.
Krila puna vode, tijelo potpuno mokro.
I šta ću drugo, nego sam je fenom osušila.Sigurno su me u to doba
susjedi dali k vragu. Neka su, ako jesu.
Nisam ja mogla sa njom letiti da je naučim da se sakrije od
nevremena. Mislim da se tada se prekalila.
Gledam je s prozora na susjednim krovovima, pokušava se pridružiti
ostalim vranama, međutim one pobjegnu.
Žao mi je što nije našla svoje jato, ili nekog svog, jer kažu da
ih ostale vrane drže za izdajice.
Raste joj novo perje, ima 3 mjeseca..tek.
Danas je kiša pa se odmara i kunja na vratima.
Ali, kaže veterinar... Nači će svog komada.. ne brinite :))
PS.
Vrlo su inteligentne i uče od ljudi,
pa uzvračaju udarac.