Vibrirajući emocionalni kaos

Pa evo jutros u naletu na tv,
misa na prvom. Zar mise i vjeronauci ne bi trebali biti
rezervirani za u crkvu? Kao da sam pala, kako se ono
kaže s kruške, pa se uvijek iznova čudim gdje živim.

Htjela bih da nisam društveni leptir i usamljeni vuk,
altruist i buntovnik sa razllogom, vruća, hladna,
bijesna, divlja, tvrdoglava , snažna i dobra
a istovremeno....nježna, brižna i krhka, krhka.

Ponekad opadnem kao latica sa ne zaljevajućeg cvijeta

Zato se veselim danasnjoj kavici sa AM, osobom sa kojom
mogu nasmijana, ili u suzama trkeljati
o svemu.

Malo o uspjesima, sexu, ševcima, muževima,tangicama,
liftingu, vichyu, porazima, parfemima
i drugim opasnostima.

Ima toliko stvari o kojima ne možes sa drugima,
barem ja ne mogu, ni u jednini ni u množini.

Čovjek se ušlagirakad vidi šta je nagurao u svoje
vijuge pa se onda čudi kad otegne u krevet.

Zato pokadkad treba odvrnuti ventile, očistiti hrđu,
da od pritiska sami ne bi eksplodirali.

Imate li vi takvog prijatelja ili cu, ili uvijek snebivajući se
pobjegnete glavom bez obzira. Pec pec.

PS:

Dođi,zaboravi,
nudim ti noći čarobne
Aki Rahimovski




.