samo tako...

Danas je poseban dan! Meni! Ne dan,datum mislim . Jooj,kad napišem mislim sama se sebi nasmijem No da......dan kada je jednom sve započelo. Milijarda (tako moje dijete kaže )sjećanja. Mnoštvo lijepih i pokoje manje lijepo.Nema veze, ja se sjećam samo lijepih. Tako sam odlučila i tako sam zadovoljnija.
Dobila sam pidžamu. Od kolegice. Ničim izazvana. Pitam -zbog čega-? Kaže mi da je to zbog toga sto nam svaki dan počinje smijehom i da bez mene ne bi bilo ništa isto. Da im uljepšam ova hladna i maglovita jutra svojim glupostima. Heh srce ko kuća!
Samo nam je malo dovoljno za osmijeh-trunćica osjećaja,malo volje,šačica razuma i jedno srce- Možete tu dodati i pokoju bedastoču i pošalicu i osmijeh je tu.U svom svome sjaju! A svi sastojci su potpuno besplatni.
I kada ste umorni,nezadovoljni,nesretni sjetite se da ste danas nekome svojim osmjehom uljepšali dan. Odmah bude lakše. Znate da ste čovjek sa srcem.
Volim svoj posao,volim ljude s kojima dijelim taj prostor. Čak i one koji zabadaju nos tam di mu nije mjesto. Volim vidjeti njihova nasmijana lica,njihove brige,suze jer i oni gledaju i moje.
Danas......na poseban dan......posebno se dobro osjećam. I volim što sam došla tu družiti se s Vama.
Eto......baš sam danas sva happy