Ugašena III

Gasi me to
Što legnem nepokrivena
Pa iz mene ispare
U zelenim kapima proljeća
U smeđima jesen
U bijelima zima
I otme mi se crvena
Pa se pretvorim u narančastu
A trebalo bi ne biti...

Ljušte se slojevi mjeseci
I bijele stopala od neutabane prirode
Opire se naumu
Odmahuje mom koraku
I slije mi se more bezbojno crveno
More kao preznojena žena
Iskapa mi se iz kose
Po stražnjoj strani koljena

Pa mi pupak priča sa šarenim ručnikom
Pa ga otimaju leđa

Pa trbuh
Pa leđa

Pa rumena

A uopće nisam tu. Uopće nisam tu
Tu
Morska
Ni u prolazu
Otišla
Ljeti nema kilometara
Samo milja
I već sam daleka
I već sam...
Nikad nisam došla
Nisam tu
Nisam...
Tu
Gdje kapam mjesece i cijedim tjedne
Dane
Slike
...a cijedim...slike
Da ih razmažem po sebi

Reći ću im da sam naprosto potamnila
Nisam bila
...i već san nisan.
I nisan tu. Pošla san ti
Daleko
U neko svoje nevrime ladno
Di se bacan naglavačke u tuđe more

A šta san ako nisan daleka?
Daleka. Ugašena.
Zgulilo mi sunce te misli koje petljam, kojima ne zaboravljan točku na i.
Ugasilo me sunce izvana. Kažen ti.
Ugašena i daleka... Pupkom predaleko od svog pupka svita...
Daleka iscijeđena, iskapana. Naranča.