Ono što jesi

(I)
I
Ako nema što dati
Hoćeš li svejedno iscijediti dlan vode u pijesak
Iako znaš da ništa neće niknuti

I
Kad tu pustinju odnese vjetar
Hoćeš li poći za njom
Ili barem šaku pijeska uloviti
Skriti u džep i prešutjeti daljinama

I
Pođeš li
Hoćeš li ostaviti odškrinuta vrata
Da pođe za tobom
Da pođe s tobom
Ili ćeš je prepustiti palčevima kraj puta

Jer pustinje su radoznale
I to ih zanima
I
Koliko će bodljikavih kaktusa ipak niknuti
Procvjetati
I
Koliko će svijeta vjetrom nošene prekriti
I tko je dio tog svijeta koje će pokriti
I hoće li to svoje ime zadržati

Ili će se preobraziti
U staklo
Sjajiti
Štititi
Ili rezati

Jer ponekad živim previše
Jer ponekad živim premalo

Jer ponekad kao da ne živim
Ponekad kao da me se ne vidi
A ponekad je previše

I
Mislim kako je dovoljno samo malo
Znam od toga živjeti
Od jedva
Od tog stvorim svjetove
Rastem kaktuse
Iz pijeska
Bez dlana vode
Ponekad(.)

Od pitanja jedino više volim odgovore


(II)
Možda sam šutnji poklonila život.
Od svih riječi i u(s)prkos njima,
Jedino (sa) svojim šutnjama sve preživim.
(Možda zbog svojih (ne)šutnji jesmo
To…što jesmo)
(Drugačije si to ne znam objasniti)


(III)
Jer se ne možeš rastaviti na to što jesi
I to što jesi.
Jer se ne možeš podijeliti.
Jer se ne možeš pobijediti.

Jer će jedan dio tebe žeđati za onim drugim.
Jer će jedan dio tebe gladovati za tim drugim.

Jer nisi samo dio sebe.

Jer nisi nego ono što jesi.