Ili je do mene?

I svaka riječ sjedne na um kao ispovijed. U prolazu. Neispovjedaču.
Jer sad svaka riječ sjeda kao višak.
Nemam što dati. Nemam što istresti. Ne okreće mi se. Ne gleda mi se. Upijam.
Dobro je. Kažem dobro je. Misao se bori s umom. Što sam mislila reći.
A što sam mislila time reći? Je li dobro? Ili ipak loše? Je li „dobro je“ laž?
Jesam li dobro ili kažem da sam dobro?
Jer sve se čini tako…
Ljepljivo da me nosi. Užeglo da me zapeče sad, tu.
I nemam sporednih vrata. Ne znam izbjeći to stanje (ne)mira.
Imam novi broj
Imam cijelu šaku novih ključeva
Imam pune dlanove neke sebe koja ne zna što reći, neke sebe koja bi imala što šutjeti.
I tu neku haljinu. I tako od svile ne dolazi svileno. Jer ta haljina – svilena je, bila od svile ili ne. Pod prstima je takva, svilena. Pa mi se učini da su mi i dani svileni. I možda sam je našla samo zato da se uskladim s ovim izmišljenim otkucajima.
I mislim da po njoj ima i tih makova koje uopće nisam tražila.
Bit ću najšarenija.
A istina je da u boje skrivam svoja nepoželjna raspoloženja i stanja.
Ispovijedati je… odvezati tu traku u struku. Ne znam što će mi ta mašna.
Ispovijedati je… otkriti da svoje sive tonove mažem kao šarene nokte i da nisu takvi kad nisam siva.
A sad nisam siva. Sad sam se uklopila u te cvjetove oko struka.
Ili su mi se konci umjesto po haljini primili po meni.
I kako to čovjek cvjeta?
I kako to čovjek postaje ljeto?
I kako to čovjek ispari sve što mu ne godi?
I kako me to ne boli? Ni čelo ni leđa ni koljena. Jer bole. A kao da ne bole.
I kako to čovjek odjednom pati samo od modrica?
I
Kako se dogodilo da sad… nemam što iscijediti… iako znam ime svake bolne točke?

I
Kako to da sam se otuđila od riječi? I zašto i dalje osjećam potrebu koja ne zna napustiti svoja korita?
I kako mislim preplaviti debla? Jer volim prekipjeti kao mlijeko preko svojih granica.

I
Zašto, rubna, odjednom shvaćam da sam – sanjajući tako dugo vremena – naučila hodati na koncu koji visi o ničemu?
Jer sam rubna našla crtu koja me zna nositi? I koja je to crta?

I… iz koje kutije izvlačim upitnike? Jer, ne znam ni sama gdje mi što stoji.

I zašto mi se svlači proljeće pred očima, a jesen se čini tako daleka? Možda je do trešanja.