Kamo je odletio maslačak...s proljeća

Kad dođu jutra u kojima tabani ne hodaju po hladnom podu
Kad padne topla kiša i slijepi odjeću
Kad se prekinu skoro svi rituali osim onog malog brdašca navika
Kad bude najavljeni dan
Kad bi se neke oči srele – tako je zapisano.
Neću biti na dogovorenom mjestu
Nećemo ispijati dogovorenu kavu
Nećemo ostvarivati želje
Nećemo biti s drugog svijeta
Neće se dogoditi ono nešto čarobno.

Kad školjke neprimjetno otključaju vrata i prošeću sa gostima
I kad se svi budu sporazumijevali rukama jer jezike ne znaju
I kad osmijeh bude i drugima ispravljao dan i popravljao kragnu
Nećemo se naći na onom uglu
Nećemo sjediti za istim stolom
Neće se izgovoriti čuvane riječi
Neće se uovozemaljiti to pružanje ruke
Neće narančasto frcati iskre po ljetnoj noći.

- Dolaziš?
- Dolazim. Dolaziš?
- Dolazim.
- Nikakve odgode?
- Ne. Nikakve odgode?
- Ne.
- Vidimo se?
- Vidimo se. Vidimo se?
- Vidimo se.
- Sretan put.
- Sretan put.

Kad se noge počnu šuljati po toplom podu bose i neispavane
Kad padne kiša koja slijepi odjeću
Smislit ću što se s ograničenom prtljagom nosi na pusti otok
I kako koža bez mlijeka za sunčanje ne izgori jer se to ne nosi na pusti otok
I koja to knjiga prati takvo putovanje
I čime se uspomene kadriraju opale i nose doma
I što se radi, kako se živi, što se jede, kuda se hoda.
Pakirat ću se i put će biti sretan
I zaronit ću u podmorje Antarktike
Gledati kitove
Vrištati s planine promrzla usred ljeta
I otići ću u prošlost pet tisuća i sto godina
I vući ću se po tuđim plažama, po pijesku i po kamenu
Trčati za autobusima, iskakati bez stajanja.
Znaš li da na nekim mjestima svijeta mora imaju prozore?
Znaš li da na nekim mjestima svijeta zemlja gori?
Znaš li da na nekim mjestima ne trebaš prtljagu, samo stopala?
Znaš li da ću ukrasti nečiju najdražu rijeku iz korita, do zadnje kapi?
Da ću zarobiti nečiju uvalu u samo svojim slikama budućih uspomena?

- Vidimo se?
- Vidimo se.

Kažu da je pravi glumac uvijek spreman zamijeniti uloge.
Mogli bismo sad zamijeniti godine i vrata. Svakom ono tuđe.

(p.s. promijenila sam adresu)

Na nekim planinama možeš zalediti što god poželiš
Nakon toga javom uroniti u davnu prošlost
I onda se vratiti na tuđe kopno sa sobom noseći mirnu luku u džepu.
Nijedan od tih jezika ne znam. Nijedan.
A sve ću ih slušati
I mahati rukama da mi dodaju čašu mora jer sam žedna
I onda onda onda
Onda kad se vratim nemam pojma o čemu tišina govori
O kakvoj mojoj adresi
Kakvom broju
Kakvom to imenu?
To nisam ja.
Ne, ni s kim se nisam dogovorila.
Da, bila sam na putu
Malo sam izgorjela po ramenima
Ove crte po leđima zovu se uspomena.
Kad odsanjaš želje ostaje samo jedan san –
Ostati sretan ispočetka.