Iz opusa rečenog i pisanoga

Poslala mi je A.
"Žene koje čitaju su opasne jer se nikad ne dosađuju, i što god da se desi imaju izalz za bijeg, ne zanima ih ako previše pate jer se one zaljube u drugu knjigu, u drugu priču i napuste te."

I onda me dalje, u idućoj poruci napustila. "Nazovem te sutra." Mora da čita i ona...

Ne zna da sam jučer S. napisala
...došlo mi je da ti kažem kako nekako slijepo naivno i beskrajno vjerujem riječima
što nije najspretnije rješenje za življenje
šta’š
vjerujem im
imam čak i dobro opravdanje koje se tako ne može zvati, ali pošto stvarima volim dodjeljivati nove definicije - kao posljedica nepodržavanja starih uobičajenih - zovem to opravdanjem
vjerujem pisanima više nego izgovorenima
...
ma što sam u biti došla reći jer sam ti došla reći, nemam neko posebno obrazloženje zašto sam to pošla činiti, je da vjerujem riječima. tim pisanim. smiješno je to. možda zato volim čitati. možda točno zbog toga, jer vjerujem riječima. ma ne piscima - riječima. vjerujem im na riječ.
i zato se teško priklanjam komentarima i recenzijama knjiga i priča i pjesama i drama i... tko su oni da o tome sude? riječima treba vjerovati na riječ.
a onda kad te iznevjere, e onda ih tužiš. onda se s njima raspravljaš. uz isključenje javnosti. zbog zaštite neke državne tajne čovjekovog “meni se dogodilo” i zbog zaštite autora riječi koje tvrde suprotno.
ali, kažem ti, S., riječima vjerujem na riječ.

Napisala mi je
"riječima treba vjerovati na riječ."
ovo ti je kapitalno.
ovo ti je genijalno...
ovo patentiraj...
...; znat ćeš kako.

A nakon S., A., druga A., mi je rekla...duga je to sad priča...duga preduga...rekla je nešto poput „mi nismo svoj um“
Oh, kako sam ono rekla S. da vjerujem više onim napisanim riječima...?
Da...tim napisanim... ali ovo je bilo...u kontekstu...i kad sam shvatila kontekst, shvatila sam da toj izjavi ne treba kontekst da zadrži smisao.
I nakon svega ostaje zaključak da mora da ne čitam. Mora da jednu knjigu nisam pročitala. Mora da sam svaku čitala umom. Svaku umom čitala. On mi priča tolike korisne, mudre priče.

Ali, kao što sam već jednom rekla, imam problem sa savjetima, moram sama naučiti.

Moje priče se pišu. I pišu svršeno. Moja zadnja poglavlja, zato, znaju trajati vječnosti. I kad mi nisu dovoljna, nabavim novu knjigu bijelih korica, bijelih listova, neispisanih slova
I pišem na nju: Nastavak
I nastavljam
Dok ne pročitam. Ja. Sasvim pomirena s Umom. I vjerujem riječima na riječ.