prsti noćcrni od pisanja

Znaš li zašto pišem?
Jer se hoće.
Hoće se tom nečemu da nastane ni iz čega, ponekad i iz ničega
Da mi nikne iz vrha pera vođeno sobom putem moga prsta
Hoće se toj misli da mi pokaže put po karti svijeta, ponekad u krivom mjerilu
Da upre prst u jednu točku i pokaže mi sliku
A ta mi slika onda priča
Gledaj me
Bolim i radujem
Vrijeđam i tješim
Pokaži me nebilotiteško
Prenesi me jer želim nastati

I onda krenem pa slikam svim tonovima svoje noćcrne tinte
Po uvijek istim slojevima
Jer nemam zidove po kojima bih očima šarala
I nemam pod po kojem bih misao nogama ugazila
I nemam zraka u kojem bih je dahom crtala

Pa pišem
Po tim istim slojevima uma
Pišem preko preko i preko do neraspoznatljivosti

I gradim kuće od temelja do dimnjaka, dim negdje moja ispariti
I slikam djecu od kolijevke do njihovih naboranih šaka, djeca negdje moraju stariti
I vlažim suzu od srca do njenog pada, suza negdje mora iskapati
I rastem kosu od tjemena do češljanja, kosa negdje mora ispucati
I bojam zjenice od pogleda do gađanja, zjenica se mora negdje usidriti
I pišem od sebe do rađanja

…
Kao školjka. Kad mi prvi put ne dopustiš da predahnem, u sebi, da se povučem, nego me rastvoriš do riječi, izgubio si me
Jer si me promijenio
Jer sam se izgubila.
…
Ista sam ona koja se ne bi rodila. Ista ona koja usprkos svemu živi. Ista ona koja se ne bi odrekla.

Rekla mi je A. neki dan
Maybe I'm not expressing my feelings, but you're expressing yours too much.
A ja u svemu što sam izrekla toliko šutim
Da tražim gdje sam pretjerala.
…
Jesam
Nagrižena. Oksidirana. Nedovršena. Neokončana. Nedorečena.
Jesam. Nepotpuna do vrha
A nedostaje ona kap
Da se prelijem.
Volim kad sam preko ruba.

I sad…znam da se nisam prelila
Pa kažem
I'm not expressing myself enough
I zaklapam školjku osluškujući more.
Možda negdje duboko baš ono svo vrijeme šumi što trebam izreći.


Tako je to. Shvaća Mika to, a (možda lažem da) shvaćam i ja. I shvaća to svatko tko Miku ne čita, nego ga sluša.
Ili sam ga samo čitajući prevela u
Prepoznaće me po tome što sam se skamenio, trudeći se da se ljudima dovršim dovršen.
Jer nisam slušala?


…
A T. ona je od nas dvije ona koja može opipljivo stvoriti. Dok se uporno trudim - onu sliku prevesti u riječi - ona je nacrta. I nema to sad veze s nekakvim umjetničkim vrijednostima. Onu prvu je složila gledajući što joj govorim očima. Vidjela je sliku. I prenijela ju je.
A ovu drugu – ovu što slijedi – nju nije vidjela u mojim zjenicama. Nego u svojima. Dala sam joj masku. Nacrtaj ovo. Stavit ću te pod svoje riječi. Da budeš kraj. Znaš mi dovršiti rečenicu. Ovako ćemo dovršiti ono što sam nenaglas izgovorila. Dovršit će ona umjesto mene.