Puno mobitela i jedna Nora

Danas vam neću prešutjeti ništa.

…pripremite se na nepovezano i šareno. Od početka do kraja. I nadodat ću što ne treba gdje ne treba kad ne treba.

Prešućujem dnevna zbivanja. Prešućujem politike, nezaposlenosti, privatizacije, nacionalizacije, bolesti, otkrića, sebe (vjerovali ili ne).

Danas ćemo pričati, vi i ja. Pobjednik je onaj koji bude mogao doći do kraja, a da se čitanja mene ne odrekne već ovdje. Počinjem sa: NORA

Postoje sigurno (znam to) u onom našem - našim novcima plaćenom - zavodu za statistiku podaci o tome
- Koliko poruka šaljemo
- Koliko poziva uspostavljamo
- Koliko kuna trošimo na mobitele
- Koliko nas ima token na mobitelu

Da. Koristimo ih stalno te mobitele. I većina svoj mobitel dok ovo čita ima negdje pri ruci, ili telefonira. Ili je mobitel tu negdje, u istoj sobi. Evo sad nek se javi tko nema taj famozni telefon.
Stalno ih koristimo. I sad evo funkcija sms, mms, pozivi, Internet, mailovi, igrice, alarmi, digitroni, mp3 playeri, prognoza vremena, ono što sam zaboravila nabrojati – I -
Nora. Danas možemo skromnim doprinosom učiniti veliku stvar. Možemo.

Ja vas moliti neću. Utjecati na vas vjerojatno isto neću jer sam (pre)poprilično sigurna da su zvali oni koji su mislili zvati, jednako kao što sam sigurna da oni koji ne žele, neće zvati samo zbog ovog mog teksta.
Ali reći ću vam da sam previše puta gledala kako stvari sa zdravljem idu k vragu. I previše puta sam listala knjige, kopala po člancima na internetu, previše sam puta dijelila savjete potkrijepljene isprintanim člancima i mišljenjima stručnjaka. Previše sam puta gledala kako se NIŠTA NE MIJENJA. Jer smo statičari. Moja omiljena nova omražena riječ. Statičar. Čovjek koji stoji zabetoniranih nogu na istom mjestu, bez mogućnosti i bez volje da se pomakne. I ovdje pričam o životnim (makar minijaturnim) promjenama, a ne o koracima. Gledala sam majke koje sliježu ramenima dok mogu promijeniti makar to sićušno nešto. Mogla bi ta majka promijeniti i mogla bih ja ovdje iskritizirati da ima sasvim dovoljno vremena, tako nezaposlena, da promijeni te nalaze krvi svoga djeteta sitnim promjenama u svakodnevnim navikama. No, ta majka ne mijenja, a ja se svaki put lupim po prstima kad je osuđujem zbog toga. I mogli bi ti ljudi zdravije jesti, mogli bi se ostaviti fast fooda i misliti na svoj krvožilni sustav, da ne nabrajam druge utjecaje. Ali većinom neće promijeniti svoje navike samo jer gledaju moje sjemenke i voćne kupove bez sladoleda i s punopreviše vitamina. I onda je nekako došao trenutak kad je prepuklo dotadašnje moje svađanje sa sobom ZAŠTO SU LJUDI KAKVI JESU, ZAŠTO SI ČINE TO ŠTO SI ČINE, pa sam se prebacila na onu drugu polovicu koja prihvaća. Nudi. Objašnjava. Ukazuje. I prihvaća odbijenice. Prihvaća bez slijeganja ramenima i bez očajnih ponavljanja dan za danom kako je moglo drukčije.
Ja prihvaćam. Zbilja prihvaćam da ljudi čine što čine. I da nemam ni snagu ni moć promijeniti. Ali jedno neću. Ne mislim odustati. Ne od ukazivanja. Ne jer ne želim. Dođe mi da odustanem. Ali neću jer, luda, ne znam drukčije.

Hoću vam objašnjavati tko je Nora? Ili zašto je lav? Neću jer nisam novinar i nemam riječi za rečeno pa ću vam prepustiti da kopate po člancima, ako niste čuli, čitali, vidjeli.
Neću vam reći ni koliko poziv košta, ali ću vam reći – ako imate novca, nemojte ni zvati, nego evo vam podaci računa



Znam da vas je malo. I znam da nije razlika. Ali svega je malo. Malo je tebe. Malo i tebe. Ma i tebe isto. O sebi da ne pričam. Ali kad se zbrojimo, zapravo smo se pomnožili, nismo se zbrojili…

Napisala sam prekjučer (ne misleći o maloj Lavici)

Ništa nije veliko
I ništa nije malo
Dok to ne usporediš s nečim drugim.
Ništa nije (veliko)
Kad stoji samo za sebe
Jer ne znaš dokle seže

Ali ima ljudi
Koji su veliki
Samo jer su veliki
Za njih nema mjerila.

Mislila sam o nečem sasvim desetom dok sam to pisala, ali danas mi je ta bilješka u mobitelu zvonila ime Nora.
Eto. tako sam počela. I tako ću i dovršiti ovaj post koji sam morala pustiti.

I možda možemo biti veliki pojedinačno. Ali jedno je sigurno. Skupa ćemo to sigurno biti.