Kuća na jezeru

Da ti pričam o satovima?
Da samo znaš koliko sam slušala o njima.
I teško da išta imam nadodati.
Govorili su o poklapanju kazaljki i da misli netko na tebe.
Govorili su o tom i kad se poravnaju digitalni sati i minute.
Neki su uvjeravali da misle neki na neke (možda rijetki na rijetke?) i kad su raštrkane te kazaljke.

Urari su vadili stare baterije i skupo naplaćivali nove
Drugi satovi nisu imali ni baterije
(Zamisli, oni umru na ruci zajedno s onim što ih nosi)
Neki su trebali sunce da ne izgube smisao i pronalazili se u vlastitoj sjeni
(Njima je stalo vrijeme u nevrijeme)


Zamisli, neki su me uvjeravali da svaki sat pokazuje točno vrijeme. Pa i pokvareni.
Sebi. Za sebe. – to su naknadno dodali.
I nemoj mi reći da to ne shvaćaš.

A onda su mi uveli i prijestupne godine.

Pa su mi micali kazaljke.
I sad ljeti hodam dok me laže samo vrijeme.
Ljudsku iskrenost tu više nitko i ne spominje. Laže te i samo vrijeme. I još mu namještaš njegovu laž.
Izgubiš pola godine u krivom vremenu
Pa se žališ još pet dana kako se ne možeš naviknuti na novo. Na pravo.

I kao da nije dovoljno
Tome pridaju i nekakve zone
Pa zoveš svijet i budiš ljude
A na koga da se naljutiš kad te slagalo tvoje vlastito vrijeme
Jer... što je ono ispravnije od tuđeg?

I sve to preživiš, sve to prihvatiš, da su i sitne laži dio života
A onda ti objasne, zamisli, da je čovjek izmislio vrijeme.
Da mu je dao početak.
Da mu je dao brojku.
Nakon što ju je smislio. Brojku!
A po njoj namještamo satove...
I računamo datume...
I pišu nam smakove...

A mi… mi se čudimo kako te iste smakove preživimo.
A ja…sad se čudim kako se još nitko nije nasmijao ljudskosti te greške.


I onda mi dođeš ti i kažeš da nije moje vrijeme
Ili još gore – da nije naše vrijeme.
A ja…se eto pitam…kako da od dva vremena niti jedno ne bude ispravno?
A ti... ti me eto s neshvaćanjem gledaš, dok spominjem prijestupne godine. I ne mičem kazaljke.

I čini se da zbilja nije naše vrijeme, ne tvoje i moje
Jer…negdje je curilo. Kao na onoj slici, znaš?
Negdje je iskapalo pa se nismo našli
Kako smo se dogovorili
U isto vrijeme na istom mjestu
Jer možda je …možda doista…i moja Kuća na jezeru
A ti ne misliš odgledati kraj filma.