Povratak iz raja...
28.11.2020.
Morski i ja opet smo proveli tjedan dana zajedno u predivnoj Rijeci. Da vam pravo kažem od tog divnog grada vidjela sam vrlo malo jer smo po cijele dane bili doma i uglavnom smo provodili vrijeme u krevetu.
Rijeku već dobro poznajem, kupati u moru se nismo mogli pa sam uvijek nešto skuhala (ručak za dva dana hehehehe...). Zajedno s Dragim, spekla kocke od sira a ostalo vrijeme proveli smo u velikom krevetu. U detalje ne idem, samo ću napisati da je bilo strasno i romantično a kad sam odlazila napravila sam nekoliko slika. Evo ih:
malo pješke preko Korza...
morski ne može bez ludorija hehehe...
ovaj puta skroman ali ipak lijepo okićen bor...
Sve smo bliže kolodvoru...
evo i kolodvora...
jedno drugog slikamo...
sjedim u busu i tužno gledam svog Voljenog...
krenuli smo, još jedan pogled s busa na more...
...pa i na Rijeku.
Volim te ljubavi moja! Hvala ti na svemu i jedva čekam da se opet vidimo...
Čovjek se ponekad mora prilagoditi...
18.11.2020.
Vjerojatno svi znate da imam jedan blog na kojem jedino stvaram dizajnove "tiara". Zbog čega vam to pišem? Ne radi reklame već da izrazim svoju strast prema stvaranju ili bolje rečeno, da iskoristim svoju kreativnost.
Od malena uvijek sam crtala, ponekad to činim i dan danas ali vrlo malo jer prije cca 10-12 godina imala sam slabi moždani udar koji je ipak ostavio posljedice na meni tj. na motoriku desne ruke iliti prstiju.
Nije to ništa strašno pa ipak nakon toga puno radnji obavljam lijevom rukom iako se koristim i desnom ali daleko manje nego prije. One fine sitne djelatnosti (motorika) stvaraju mi problem. Nekad davno bila sam vrhunska tipkačica iliti znala sam slijepo pisati na tipkovnici ali to mi je sada samo daleka uspomena.
Dakle, pošto sam jako kreativna osoba, stalno imam želju nešto stvarati a zbog umijeća slikanja nije mi nikakav problem uskladiti boje. Eto, zato imam taj blog gdje mogu biti kreativna, zadovoljiti svoje "umotvorne" strasti. Ideje mi nikako ne fale, dapače, previše ih imam.
Pravi dan...
16.11.2020.
Kod nas u Zagrebu već skoro tjedan dana je ružno vrijeme...magla cijeli dan a danas i kiša. Čovjek bi rekao da ne može biti gore. Pa ipak, i takvo vrijeme ima svoje čari jer netko je na primjer...ozdravio, zaljubio se, rodio bebu, mnogi slave rođendan, par njih se zaposlio, neki su dobili stan itd. i sl. Zato ću citirati Dalaj Lamu, koji je to tako lijepo rekao:
"Postoje samo dva dana u godini kada uopće ne možemo ništa učiniti. Jedan je jučer, a drugi sutra. Zato je danas pravi dan za voljeti, djelovati i živjeti."
Aerodrom u Dohi
14.11.2020.
Iako smo grad Dohu vidjeli samo s aviona ipak su nam ostale lijepe uspomene na taj veličanstveni grad, bolje rečeno, na aerodrom gjde smo čekali avion za Tokijo.
Kao prvo, čim smo iz busa izišli odmah smo osjetili toplinski val od barem 50 stupnjeva ali to je samo kratko trajalo jer smo brzo ušli u aerodrom gdje je bila, naravno, klima. Već zbog same činjenica što smo u Dohi na aerodromu, bili smo sretni i ponosni.
Imala sam osjećaj kao da se nalazim u bajci Tisuću i jedne noći. Nikad prije nisam vidjela, na vlastite oči, takvu ljepotu. Prolazili su pored nas stranci iz svih zemalja ali najviše bilo Arapa. Nisam se mogla nagledati bjelini dugih košulja koju su nosili na sebi muškarci.
Nisam se ni usudila da ih slikam jer sam mislila da bi se naljutili na mene i tko zna što bi napravili hehehehe. Bogatstvo se vidjelo na svakom koraku. Nismo niti trebali hodati, svugdje su bile pokretne trake i stepenice pa i neki super vlak u kojem se, na žalost, nismo vozili.
Evo, pogledajte sami:
Paraskevidecatriaphobia
13.11.2020.
Iako će mnogi reći da ne vjeruju da brojka 13 donosi nesreću ipak negdje duboko u sebi malkice se pribojavaju i nastoje izbjeći taj broj. Tako na pr. mnogi hoteli nemaju kat s brojem 13 kao niti sobu s tom brojkom. Lufthansa nema red s brojem 13.
Ne da bih vas uplašila ali ovo se zaista dogodilo tj. tragična zrakoplovna nesreća u kojoj se avion srušio s urugvajskom reprezentacijom u ragbiju srušila se u Andama 1972. godine dogodila se u petak 13. listopada. Priča je postala poznata i zahvaljujući filmu (Alive / Survive) koji se temeljio na pričama preživjelih, a u kina je stigao 1993. godine.
Isto tako, znanstvenici 2004. godine otkrili su asteroid 99942 ali postojala je mala vjerojatnost da će pogoditi Zemlju u budućnosti.Taj bi datum trebao biti petak, 13. travnja 2029. Srećom, daljnja promatranja isključila su sudar sa Zemljom.
Morbidni strah od ovog datuma službena je medicinska dijagnoza koja se naziva paraskevidecatriaphobia. Ova neizgovorljiva riječ ima grčko podrijetlo - Paraskevi znači petak, a dekatria je izraz za broj 13. Riječ fobija vjerojatno ne treba prevesti.
Ali, uz sve ovo napisano, nemojte se ništa bojati jer broj 13 ipak je kao i svaki drugi broj. Sve su to slučajnosti, bar tako mislim. Ovaj post sam napisala samo zbog zanimljivosti u vezi broja 13.
Da vas sad "čujem"
Neću vas više gnjaviti sa zagonetkama, sad prelazim na mirovanje (moš' mislit) hehehehe. Sad ću vam dati posebnu zagonetku tako da znate, zapravo više njih. Uh, što volim biti stroga hahahahaaa.
Dakle da ne gubimo vrijeme:
- Kako Česi prevode glasanje pasa?
- Kako Česi prevode glasanje kokoši i pijetla?
- Kako Česi prevode glasanje maca?
- Kako Česi prevode glasanje pataka?
Eeeee, da vas sad vidim!
P.S: Pas: Havvvv! Kokoš: Kokokodaaaaa! Pijetao: Kikirikiiiiiiiiiiii! Maca: Mnjaouuuuuu! Patka: Kvaaaak!
Zelenooki zmajevi + rješenje
12.11.2020.
Jest li primijetili da si mi ljudi često kompliciramo život bez ikakve potrebe? Smatramo, nemam pojma zbog čega, da su jednostavna rješenja pogrešna bez obzira na to što nam logika govori sasvim nešto drugo.
Kao primjer toga, napisat ću vam jednu od najtežih zagonetki na svijetu pa se vi malo zamislite i pozabavite s njom ali nikako nemojte zanemariti LOGIKU! Ona je najbitnija i pomoću nje vrlo ćete lako doći do rješenja.
Ako vam to neće uspjeti, ja ću kasnije objaviti rješenje. Vjerujem, čak sam sigurna, da je neki znaju ali ipak neće biti na odmet da ponovimo znanje, zar ne?
Posjetili ste udaljeni, napušteni otok kojega nastanjuje 100 vrlo prijateljski raspoloženih zmajeva, a svi oni imaju zelene oči. Stoljećima nisu vidjeli čovjeka i vrlo su uzbuđeni zbog vaše posjete pa vas provedu otokom i pokažu kakav je to život zmajeva.
Čine se sasvim normalnima ali ubrzo saznate nešto vrlo neobično. Na otoku postoji pravilo da ako zmaj ikada sazna da ima zelene oči, te će se večeri točno u ponoć morati odreći svih svojih zmajevskih moći i pretvoriti u dugorepu lastavicu.
Na sreću, na otoku nema ogledala i oni nikada međusobno ne pričaju o boji očiju, tako da zmajevi stotinama godina žive u blaženom neznanju. Kada ste bili spremni na odlazak, svi su se zmajevi okupili da vas pozdrave, a vi ste im uz mnoštvo suza zahvaliti na njihovom gostoprimstvu.
Nakon toga ste im odlučili reći nešto što već znaju (jer ipak, svaki od njih vidi boju očiju drugih zmajeva): Svima kažete da barem jedan od njih ima zelene oči. Naravno da niste mislili na posljedice te ste otišli dalje svojim putem. Pretpostavivši da su zmajevi nepogrešivo logična bića, što se dogodi nakon toga?
Dodatak: 12.11.2020.
S obzirom na to što nitko nije riješio zagonetku nit ju je pokušao objasniti, odlučila sam vam napisati rješenje. No, prije toga, vjerovali vi ili ne, moram vam dati do znanja da sam je riješila, uz manju pomoć Morskog, i to točno.
Dakle na temelju svega napisanog zaključila sam da su svi zmajevi Daltonisti i kad su čuli od gosta da jedan od njih ima zelene oči, svaki od njih reagirao je na isti način tj. svaki je pomislio: "Ako svi ostali imaju iste oči (na pr. sive kako daltonisti vide) onda sam to ja koji imam zelene..." - što ujedno znači da su se svi zmajevi navečer pretvorili u lastavice dugog repa.
Eto rješenja do kojeg se dolazi vrlo lako ako se koristi LOGIKA. Neću biti lažno skromna pa ću navesti i to da sam ponosna na sebe jer ipak je to zagonetka, druga po redu po težini, na svijetu!
P.S: Inače ova zagonetka popularna je na Harvardu u obliku svojevrsne dodatne zadaće svim studentima fizike! Blogerica athropa potrudila se i itekako vrijedi njeno viđenje ove zagonetke kojeg je ostavila preko komentara.
Nježna zvijer
11.11.2020.
Moja starija sestra dok je još živjela u Češkoj u Brnu imala je psa staforda imenom Ron. Ta se rasa smatra vrlo opasnom i mnogi se boje takvih pasa, bome i ja sam se bojala.
Prije par godina kad smo išli srediti neke dokumente u Brno naravno da smo posjetili ljude koji su preuzeli brigu o njezinom psu. Čim smo ušli u zgradu odmah je Ron počeo lajati a ja sam bila skroz opuštena i jedva čekala da vidim tu "opasnu zvijer".
Vrata su se otvorila i Ron je brzo istrčao, prvo je nestrpljivo skočio na sestru i počeo ju je mahnito ali vrlo nježno lizati po licu, onda to isto učinio i meni iako me nikad nije vidio prije ali valjda je osjetio da volim životinje i da sam bliska sa sestrom.
Mazili smo se kao da ga imam od malena još dok je bio štene. Neprestano me gledao, lizao, skakao po meni i rep mu je bio neprestano u pokretu poput gumene igračke hehehehe. Uživala sam u svemu tome i istinski sam bila sretna.
Da, dragi blogeri, upravo tako se ponašao pas koji spada među najopasnije rase dok na pr. malecki pas od moje rodice ugrizao je moju kćer dok ga je milovala po glavi. Na sreću, ožiljak se više niti ne vidi i pas je bio cijepljen.
Kad ćemo se napokon opametiti?
10.11.2020.
Morski i ja smo po horoskopu bikovi i savršeno se slažemo. Samo što sam ja ipak malo tvrdoglavija od njega...nekad je to dobro ali često i nije. Dakle, zavisi od situacije.
Da smo oboje bikovi dokaz je tome što se često ponašamo...hm, kako bih to točno opisala? Eto, pronašla sam pravu riječ - bedasto ali pozitivno bedasto, bar mi tako mislimo.
Ma neću vas puno dosađivati s govorancijom jer smatram da nas jako dobro poznajete, zar ne? Samo da dodam...za ove slike ispod postoji realna mogućnost da nas se djeca odreknu ako saznaju da sam ih objavila hehehehe. Ma samo se šalim, bar se nadam hehehehe. Uostalom, bilo je i gorih slika s nama.
U jedno sam sto posto sigurna, da smo se kojim slučajem tada sreli s djecom, pravili bi se da nas ne poznaju, hebiga hehehehee...
Neshvaćena, ili...
09.11.2020.
Kad se onako pošteno zamislim nad sobom onda shvatim da me zapravo malo tko ispravno shvaća, što svakako ne znači da su oni neki tamo krivi već ja. Zašto? Evo pokušat ću vam to objasniti.
Spadam u osobe koje na izgled nemaju nikakvih briga, kojima je lijepo, sretne su i uspješne. No, kad bi mogli zagrabiti duboko u mene tada bi vidjeli skroz drugu osobu... koju čuvam samo za sebe iako ponekad i ona izviri van ali brzo opet nestane u svom oklopu kao i kornjačina glava.
Nesvjesno gradimo obrambeni stav u sebi jer ako to nećemo učiniti nećemo moći normalno funkcionirati. Pa sam ja odabrala ono što mi najbolje ide i paše...šalim se, osmjehujem se, igram igrice, prepuštam se maštanju, skrivam suze itd. i sl.
Sigurno se sada pitate što zapravo želim reći, koja je poanta ovog posta. Evo ja ću vam odgovoriti. Ta moja metoda "preživljavanja" ponekad sjedne na krivo mjesto iliti moj će komentar (ili ponašanje) biti neprikladan za nekog.
Možda je čak ispalo da se nekom rugam, da ga ne shvaćam...da sam jednostavno neozbiljna.
Eto, u tome je poanta onoga što sam napisala a moram dodati da me to zna jako mučiti jer nikome ne želim nanositi bol, bar ne namjerno.
Molim jedan savjet
07.11.2020.
Živim u jednoj velikoj zgradi a iznad mene stanuje jedna žena od cca 80 godina koja slabo čuje pa navine TV ili radio toliko glasno da kad bi gledali isti program, moj bih TV mogla slobodno do kraja stišati.
Još je podnošljivo donekle kad sam u kuhinji, slušam svoj TV, kuham, spremam i razgovaram s ukućanima a njen TV tada niti ne čujem. Međutim, problem nastaje čim dođem u svoju spavaču sobu koja se nalazi ispod njene u kojoj ona gleda TV.
Čak ni to ne bi bio problem da povremeno pojača preko dana ali ona rano ustaje, pusti TV do kraja (do daske) a tada ja poludim, blago rečeno. Isto se događa kad je vrijeme za spavanje.
Jednom sam pokucala na njena vrata s namjerom da s njom lijepo popričam o tome međutim, čim je mene ugledala napala me sa štapom i počela urlikati na sav glas. Došao je predsjednik zgrade i nastojao ju je smiriti i objasniti da se ne može tako ponašati, te da postoji određeni red u zgradi kojeg bi se trebala držati.
Mislite da je pomoglo? Ako ste pomislili pozitivno onda ste se jako prevarili. Na žalost, i dalje trpimo njen teror a meni jedino preostaje da je ponekad nazovem i zamolim da malo stiša TV. Nekad to učini a ponekad samo poklopi i nastavi dalje s decibelama.
Čak sam razmišljala da joj kupim neke udobne slušalice, objasnim kako da ih koristi pa da bude vuk sit i koza cijela hehehehe...ali nekako mi se čini da na to ne bi pristala. Što da radim ljudi???????????? Pomooooozite!!!!!!!!!!!!!!!
Bablje ljeto s mog prozora
06.11.2020.
Tko se usudi reći da ovakva jesen nije magično lijepa?
Sve u nama, svaka naša pora, u zlatnu zrelost se pretvara.
Daj da ti gatam...
05.11.2020.
Ne da se hvalim (skromna sam ja ženica) ali ako niste znali ja sam vrlo vješta, spretna i uspješna u predviđanju budućnosti iz šalice kave. Osim toga, nema kod mene naplaćivanja, sve radim besplatno.
Jedino što morate je da mi pošaljete sliku svoje šalice s talogom od kave iliti jednostavno objavite tu sliku na svom blogu u postu. Pa ću ja odabrati one najzanimljivije i uvjerit ćete se u moje sposobnosti.
Eto, niste ni znali koju vješticu (u pozitivnom smislu) imate na blogu, zar ne? Dakle, nadam se da smo se razumjeli a sada ovisi o vama.
P.S: Što se tiče prošlog posta naš je odabir SVJETIONIK s povremenim odlascima u Japan. Hvala svima na divnim prijedlozima.
Help please...
04.11.2020.
Molimo vas dragi blogeri pomozite nam (Morskom i meni) pri odluci kako dalje u životu jer ova nas je korona dokrajčila i osim toga želimo napokon biti stalno zajedno. Saslušat ćemo vas, razmislit ćemo i onda ćemo odlučit što bi nama najbolje pasalo.
Otići u manastir?
Živjeti bajku kao Šrek i Fiona?
A da odemo u cirkus?
Da spašavamo svijet?
Živjeti na svjetioniku? (prijedlog Durice)
Kako se ja brinem o svojoj "bebici" iliti laptopu
03.11.2020.
Kako zaštiti svoje računalo? To mi je jako bitno. Vjerujem da je i vama, zar ne? Jednom davno imala sam free verziju antivirusa s kojim ne samo da nisam zaštitila računalo nego sam ga totalno dokrajčila pa morala kupiti novi.
Od tada uredno plaćam Avast premium jer mi je to najefikasniji antivirusni program koji spada i među najskuplje, košta 70 eura na godinu dana. Nema veze, radije ću platiti više ali bar sam sigurna u zaštitu mog laptopa. Naravno, ima i jeftinijih antivirusa ali ja sam nekako navikla baš na Avast i s njime nikad nisam imala nikakvih problema. Moj skromni savjet...nikada nemojte štedjeti na antivirusu, zaboravite na free opcije!
Ako već pišem o zaštiti kompa, isplati se skinuti CCleaner ili neki sličan program koji će dosta toga očistiti s kompa. Eeee, ovdje se već isplati skinuti besplatna verzija pogotovo ako imate dobar antivirus i ako radite na windowsima 10 koji su dovoljno napredni pa sami automatski defragmentiraju (optimiziraju) vaše diskove što je vrlo važno, uz ostale prednosti.
A što se tiče čuvanje mojih slika i videa. Nema više besplatnih verzija kao prije ali to već znate. Ja koristim Flickr koji je nekad bio besplatan ali toga više nema... odnosno, ima ali samo do 1000 slika što je za mene, vjerujem i za ostale, premalo.
Dakle, i Flicker godišnje plaćam cca 50 eura ali bar mogu biti sigurna što se tiče slika i videa. Naravno, mogla bih to učiniti i na drugi način tj. spremiti slike i videa na USB stick ali nekako sam sigurnija u Flickr. Naravno, nije mi baš drago platiti cca 110 eura jer to nisu mali novci, pogotovo sada pred Božić ali eto, što se mora nije teško. Tako bar kažu pametni ljudi.
Ovom prigodom moram pohvaliti blog.hr jer kao što znate kad želimo objaviti neku sliku ili animaciju, ne moramo je više hostati već je samo prenesemo s našeg kompa. Svaka im čast! Ovdje bih vas mogla savjetovati kako centrirati u postu sliku ili kako dobiti link slike i animacije za marginu ali to ću drugi put ako budete željeli.
Blago naše neznanje!
02.11.2020.
Što ga je najviše iznenađuje kod ljudi iliti u čovječanstvu, Dalaj Lama odgovorio je:
Pronalazite se u njegovim riječima? Ja skrušeno priznajem da DA. Ovih dana je na tapeti smrt, uh kako to grozno zvuči, jel'da? No, znamo li što je zapravo smrt? Znamo li se veseliti? Znamo li tugovati? Znamo li voljeti? Znamo li opraštati?... Znamo li što je zapravo život?
Možemo li reći u vezi s time ovo: "Znam da ništa ne znam"? Energično tvrdim da NE. Blago naše neznanje! 'Ajmo dalje u tom pravcu i dajmo se veselimo "sitnicama" oko nas!
