Neshvaćena, ili...
09.11.2020.
Kad se onako pošteno zamislim nad sobom onda shvatim da me zapravo malo tko ispravno shvaća, što svakako ne znači da su oni neki tamo krivi već ja. Zašto? Evo pokušat ću vam to objasniti.
Spadam u osobe koje na izgled nemaju nikakvih briga, kojima je lijepo, sretne su i uspješne. No, kad bi mogli zagrabiti duboko u mene tada bi vidjeli skroz drugu osobu... koju čuvam samo za sebe iako ponekad i ona izviri van ali brzo opet nestane u svom oklopu kao i kornjačina glava.
Nesvjesno gradimo obrambeni stav u sebi jer ako to nećemo učiniti nećemo moći normalno funkcionirati. Pa sam ja odabrala ono što mi najbolje ide i paše...šalim se, osmjehujem se, igram igrice, prepuštam se maštanju, skrivam suze itd. i sl.
Sigurno se sada pitate što zapravo želim reći, koja je poanta ovog posta. Evo ja ću vam odgovoriti. Ta moja metoda "preživljavanja" ponekad sjedne na krivo mjesto iliti moj će komentar (ili ponašanje) biti neprikladan za nekog.
Možda je čak ispalo da se nekom rugam, da ga ne shvaćam...da sam jednostavno neozbiljna.
Eto, u tome je poanta onoga što sam napisala a moram dodati da me to zna jako mučiti jer nikome ne želim nanositi bol, bar ne namjerno.
