Nježna zvijer
11.11.2020.
Moja starija sestra dok je još živjela u Češkoj u Brnu imala je psa staforda imenom Ron. Ta se rasa smatra vrlo opasnom i mnogi se boje takvih pasa, bome i ja sam se bojala.
Prije par godina kad smo išli srediti neke dokumente u Brno naravno da smo posjetili ljude koji su preuzeli brigu o njezinom psu. Čim smo ušli u zgradu odmah je Ron počeo lajati a ja sam bila skroz opuštena i jedva čekala da vidim tu "opasnu zvijer".
Vrata su se otvorila i Ron je brzo istrčao, prvo je nestrpljivo skočio na sestru i počeo ju je mahnito ali vrlo nježno lizati po licu, onda to isto učinio i meni iako me nikad nije vidio prije ali valjda je osjetio da volim životinje i da sam bliska sa sestrom.
Mazili smo se kao da ga imam od malena još dok je bio štene. Neprestano me gledao, lizao, skakao po meni i rep mu je bio neprestano u pokretu poput gumene igračke hehehehe. Uživala sam u svemu tome i istinski sam bila sretna.
Da, dragi blogeri, upravo tako se ponašao pas koji spada među najopasnije rase dok na pr. malecki pas od moje rodice ugrizao je moju kćer dok ga je milovala po glavi. Na sreću, ožiljak se više niti ne vidi i pas je bio cijepljen.
Rado bih čula vaše mišljenje tj. je li istina da i onaj najopasniji pas tj. za kojeg kažu da je genetski nastrojen da bude agresivan, može biti nježan i bezopasan jer u biti sve ovisi tko i kako ga odgaja. Kakva su vaša iskustva?
