petak, 25.10.2013.
Alphonse de Lamartine: Jezero
Zar gonjenima uvijek novim obalama,
u vječnu noć, ko` bespovratni san,
u more ljeta bacit nije dano nama
sidro bar na dan?
O jezero, tek jedna godina što prođe,
a tu, gdje nju je svaki očekivo val,
gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
sa mnom sjest na žal.
Udaralo si šumno o visoku stijenu
nagrizajući ko` i sad kamen krut,
a vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
sve do pred njen skut.
Dal` pamtiš kad smo došli jedno veče,
a s neba na val tamni rosio je muk,
tek iz daljine, ko` da veslo vodu siječe
ču se skladni zvuk.
Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
a obala se ozva jekom isti čas,
a val bje tih dok drag i pun ljepote
drhtnu njezin glas:
"O vrijeme stani čas, nek` malko dulje traje
let tvoj nesnosan!
Da užijemo sve do kraja što nam daje
najljepši naš dan.
Ta nesretnih je dosta što im preko mjere
dug je taj tvoj čas.
Za njihov dan se skrbi što ih patnjom ždere -
pusti, sretne, nas".
A ja zaludu molim vrijeme neka stane -
bijeg je njegov živ.
Ja velim noći: "Lakše, al` sjaj zore rane
već je razbi siv.
Tad volimo se! Nek` to vječnost bude mala:
Ljubav, ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
prolaznici mi.
O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
kad ljubav plavi nas ko` svježa kiša tlo
zar brzo nestat mora kao što će proći
dan što nosi zlo?
Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag?
I vrijeme što ga ote, neće l` opet dati
čas taj tako drag?
O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
sad raskida naše dane, recite mi bar!
I hoćete li ikad zanos vratit nama,
taj oteti dar?
O jezero, o spilje, mračna šumo , stijene
vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
O prirodo sačuvaj barem uspomene
na tu divnu noć!
Pa bilo to u tvome miru ili buri,
o jezero, u humku kao stijena plast
u tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
gledaju tvoj rast!
Pa bilo to u lahoru il` treperenju lista,
u šumu vode što ga žal udvaja tvoj.
U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
i sjaj motri svoj.
I neka povjetarac, trska što se njiše,
i zrak tvoj ugodan ko` mirisava so,
nek` progovori sve što čuje,vidi, diše:
"Ljubav bješe to".
(za nepopravljive romantike)
ponedjeljak, 16.05.2011.
Sad bas nesto gledam nesto me dugo nije bilo na ovim prostorima. Dobro da sam i lozinku zapamtila.... A bila sam ALLMOST COOL... i evo ostala....vječno allmost nikad full...
test test jen dva tri test test
nedjelja, 29.11.2009.
EMOCIONALNI VAMPIR priča druga
Još jedan koji od vas može na najbolji i najbrži način učiniti šupendaru je - emocionalni vampir. O šupendarama smo već saznali tko su, a sada trebamo prepoznati vampira.
Dakle, On hipnotizira lažima, narcisoidan do bola, izigrava žrtvu, kontrolira, kritizira, paranoičan je i razdvaja prijatelje.
Koliko puta ste ga sreli? Ili mislite da niste?!?
Ugriz emocionalnog vampira odiše neslućenim slastima, jer se u početnoj fazi približavanja, u svemu pokušava dokazati kao vaš najbolji izbor. I dok vi sanjarite, on lagano šilji svoje očnjake...
Emocionalni vampir očekuje savršenu ljubav bez uzvraćanja sa svoje strane. Ima poremećaj u percepciji i interpretaciji sebe, drugih i događaja, ima poremećaj u emocionalnom reagiranju, u interpersonalnim odnosima, u kontroliranju impulsa.
Sebe smatra posebnim, jer na svijet gleda drugačije nego ostali ljudi.
Mi žene to volimo... Biti osvojene, osjećati da smo nekog impresionirale, biti Njemu posebne....a sve to je kod njega tek uvertira za svoj niski interes. Koja se od nas ne bi prepustila nekome drugačijem i nesvakidašnjem? To je postala već evolucijska kategorija...vampirski patrijarhat...
Njihov izgled spolja je sasvim normalan, glume čak i skromnost povremeno, ali uvijek su zapravo u lovu na ljudski plijen, pikiraju na isisavanje vaših emocija, raduju se svom emocionalnom zlostavljanju/kontroli nad vama...U tim trenutcima su vam čak u stanju reći i da su u vas zaljubljeni ili vas vole...
Emocionalni vampir nema ništa zajedničko s fer ponašanjem i poštenjem. Traži nezrelog partnera i nedostižan cilj. Ako ste takvi, lak ste plijen.
On zahtijeva apsolutnu i neograničenu pozornost. Želi ugodan i uzbudljiv život u koji će vas uvući na sve moguće načine da se osjećate kraljevski i počašćeno.
Izvana izgleda odraslo, a iznutra je malo dijete i nezrelost mu omogućuje da se ponaša bez razmišljanja je li nešto dobro ili zlo i kako to utječe na osjećaje drugih.
Na vas gleda kao izvor zadovoljavanja svojih potreba (nije nužno sex), a ne kao ljudsko biće s vlastitim potrebama i emocijama, jer svoje potrebe smatra važnijim od tuđih.
Pravila njegovog ponašanja vrijede za sve koji su s njim, a sebe u svemu smatraju nedužnima i ta pravila za njega ne vrijede.
Sve što žele moraju i odmah dobiti, a ako se to ne dogodi, pobjesne pa su u stanju danima duriti se, inatiti i prkositi dokle god ne popustite. Ukoliko vi na nešto od njega nastojite, mrtav je hladan ---- pa ipak je on vampir, ne?
Nema pomoći ni bijelim lukom, ni suzama, ni čarobnim napitcima, ni kolcem u srce (jer oni srce nemaju)
Ukoliko postoji volja, ovakav odnos se može promijeniti, međutim beskonačno pokušavanje ukoliko druga strana nema volje, neće pomoći. Stoga je jedino rješenje ponekad zauvijek zatvoriti vrata i više im ne dopustiti ulazak u život.
Naglašavam da ovaj tekst nije do kraja moj, no potrebno je bilo uobličiti ga za upozorenje onima koje ugriz tek čeka. Čuvajte se drage moje, izbor ovakvog iskustva je na vama... :-)
subota, 24.10.2009.
ŠUPENDARA ... priča prva...
Ovo je priča prva, glede nas žena koje svako malo ulijećemo u kretene i konje čija narcisoidnost, sebičnost i laži čine od nas ŠUPENDARE.
Dakle, ja sam kćer uglednog odvjetnika, dobra učenica, predana studentica i sve kak se šika. Stari me ono fakat obožava, prelazi preko mojih šupendarskih ispada i eskapada, jer, sredit ću se ja već. Kad završim pravo, preuzimam njegovu odvjetničku kancelariju i kenj, ser, život je lijep i sva ta sranja.
Zapravao sam u duši teška fufendara i zbog toga mi starci nameću kruti odgoj i standardne obrasce ponašanja fine cure, jerbo treba me izvesti na pravi put. A ja samo žudim za teškim seljačinama, alfa mužjacima koji dobro karaju. I stalno skupljam takve otpatke koje naravno tajim od svojih.
Ali, kao što uvijek poslije kiše dolazi sunce, tako u moj život ulijeće ON. Fin dečec, uredno počešljan, zalizan, šuljica, prslučić, štofane hlačice, dobar student, iz fine obitelji. Zapravo izgleda kao prava pederčina, ono, tubaš totalni, ali znam, moji bi svršili od sreće kad bih njega predstavila kao frajera.
A on se pali na mene. Hmmm...mozgam ja u toj svojoj poluretardiranoj glavici što mi je činiti. Rekoh sebi, dosta je bilo jebača, ajmo malo probati ove fine dečece. Čisto ono, mogu tome pristupiti kao nekom znanstvenom eksperimentu, da vidimo kako takvi fukaju.
I krene naša veza. Jebote, ne da mi je bilo dosadnooooo, nego sam htjela ispizditi. Zapravo je bio glup ko kurac, ali starci su konačno bili sretni. Vodio me na izložbe, kazališne predstave, balet...sva ona ultraurbana sranja na kojima moraš biti. I uvijek neka ovlaš pusica, sve neka finoća....a ja čekam, pravim se isto kao fina, ne smiješ mu dati prije nego prođe bar šest mjeseci veze, oooo.....koja sam ja šupendara bila...
I desi se prigoda da mi starci odu na more. Ja sam doma. Rekoh sebi, ovo je prilika i pol. Nazovem ga, i velim da sam sama doma. Veli on da dolazi.
jesjesjesjes...odgledam si malo pornjave da još više budem nabrijana, ono, nabacim haltere, boca vina na stolu i čekam....tup tap tup tap tup tap...kucam po stolu, pola čuke, čuka, čuka i pol, dve čuke...pizdim, pizdim...nazovem.
A u kurac, odjednom mu je pozlilo. Povraća, u komi je. A niš, odgledam pornjavu do kraja i to onu gdje bauštelac štepa neku finu damu, izjebem se sama i prođe dan.
Nakon toga, desilo se još par prigoda gdje sam bila sama doma i zvala ga da dođe. Svaki put je neki kurac izmislio.
Kad mi je šupendari konačno zatiltalo da neki kurac ne valja, posjednem ga i izvučem iz njega ono što me je uvjerilo da sam ja neviđeni magnet za svakojake šupkotlačitelje. Moj im je šupak očito najdraža poslastica.
Dijalog:
JA - Nešto ne valja. Želim znati što ne valja. Zašto me ne želiš? Imali smo toliko prilika, ti me izbjegavaš. Je li vjera u pitanju?
ON - Ma ne. Ti si jednostavno predivna osoba. Ne želim te imati na onaj životinjski, animalni način. Ovako mi je predivno s tobom. Čemu sex? Nema potrebe za tim.
JA - (još sam uvijek fina)...Možda tebi nema, ali ja žudim za tobom.
I stavim svoju ruku na njegov trbuh. Počnem se pripijati uz njega, počnem ga mazno ljubiti, strasno dahtati. On se migolji, te nemoj, nije vrijeme, nije mjesto. Ja ruku u njegove gaće, a kad tamo......MLOHAVA ŽLUNDRA....aaaa...užasaaaa....jebote, netko mi je oduzeo dar zavođenja...wtf?
I tada on meni priznade ovo:
Čuj, moram ti reći, ja sam homoseksualac. Ti si mi zapravo bila samo paravan. Odabrao sam tebe, jer si iz fine obitelji, i mislio sam si, ova neće ni pomisliti na sex prije braka. Dakle, imam vremena bar godinu, dvije da imam lažnjak curu, a onda te napucam jer to nije to.
Aaa??? tako sam gledala saslušavši njegovo priznanje....a onda sam prosiktala: "mrš u tri pičke materine, pederčino jedna, kud si mene našao jebati na suho, da bogda da ga nikome u šupak nikada ne stavio, i nikada ga od nikoga u šupak ne primio...." i još sto čuda kojih se više ne mogu ni sjetiti, tako da eto ipak nakon 7 mjeseci šupendarske veze, na kraju baš i nisam ispala šupendara do jaja....
nedjelja, 31.05.2009.
U tvojim rukama...
Rekoše mi kako postoji Energija...neka viša sila koja spaja ili vodi ljude...
Ona mračna i negativna što nam donosi loše stvari u životu i ona svijetla i nasmijana koja donosi radost...
Život obično biva pravedan pa nam udijeli red dobroga i red lošega kako bi vaga postojanja imala smisao...
Dugo sam vjerovala kako se loše samo meni događa i kako ne mogu utjecati na tijek tih događanja... Primala sam sve k srcu i sanjala... Nije mi to donijelo puno dobroga... E pa drage moje, nema ništa od ispraznih snova.
Snove treba zacrtati. Sanjati na javi i ne očekivati grčevito. Čak ne očekivati IŠTA je najbolja varijanta.
Istina je da je čovjek sazdan od snova i kostiju (kod mene mesa i onako ima malo) ali upravljanje energijom o kojoj govorim događa se tek kada se opustimo i nasmijani dočekamo svaku sitnicu raširenih ruku...
Počastite se pozitivnim stavom, uronite u smijeh na svoj račun, ismijavajte svaki loš trenutak - neka pobjegne zlo postidjevši se!
Hodajte uvijek sunčanom stranom, analizirajte manje i ljubite više...
Samo Ljubavi nikad nije dovoljno ni dati ni primiti, svemu ostalome čovjek se može prilagoditi...
Od pozitive, padne sa neba mnogo zvijezda repatica i ispunjavaju se želje...
Vjerujte mi, moguće je!
petak, 08.05.2009.
AJME SKUZILA SAM GA! ON JE TAKAV!!!
Ovaj poremećaj se javlja u mlađem odraslom dobu i prepoznaje se po najmanje pet sljedećih simptoma:
1. Jedan pretjeran osjećaj samovažnosti (npr. pretjeruju kad pričaju o svojim dostignućima i očekuju priznanja iako ih nisu zaslužili)
- obični narcisi pokazuju pretjeran osjećaj samovažnosti, bilo kad pričaju o porodici, poslu ili životu uopšte, kao da niko drugi ne postoji u njihovoj slici. Šta god oni rade, oni su ti koji su glavna zvijezda, odajući utisak kako na svojim plećima nose jednu herojsku odovornost za njihovu porodicu ili preduzeće, da oni moraju da se brinu o svemu jer njihovi bračni drugovi, partneri ili suradnici ovise o njima, tj. nisu u stanju da funkcionišu bez njih.
Oni ignoriraju ili nipodaštavaju sposobnosti i doprinose drugih i žale se kako im niko nikad ne pomaže; mogu da inspirišu kod drugih saosjećanje ili divljenje za svoje stoičko suočavanje sa životnim tegobama ili nesebično požrtvovanje kad je dobro drugih u pitanju (mada ga ti drugi "nisu zaslužili"). Međutim, ova njihova svakodnevna grandioznost je jedan aspekt narcisizma u kojeg ne možete proniknuti osim ukoliko ne dobijete priliku da posjetite narcisovu kuću ili radno mjesto i sami se uvjerite da su i drugi tamo uključeni u razne poslove a u mnogim slučajevima, oni čak obavljaju za njega i onaj dio posla koji normalno pripada njemu.
Narcisi će tvrditi kako postižu spektakularne rezultate ne ulažući neki veliki trud ili investicije, ostavljajući utisak da su nekako njihovo vrijeme i novac vredniji od vremena i novca drugih ljudi.
Narcisi bombastično hvale i veličaju sami sebe. Uobičajeno napadno grandiozno ponašanje uključuje očekivanje jednog posebnog tretmana ili divljenja ukoliko tvrde da (a) poznaju važne, moćne ili poznate ljude (b) ili ukoliko oni sami tvrde za sebe da su izvanredno inteligentni ili nadareni.
Grandiozne tvrdnje narcisoidnih osoba su obično samo površno moguće fabrikacije koje lako pucaju po šavovima ukoliko se izlože jednoj imalo kritičkoj analizi. Njih je najlakše prepoznati po njihovim djelima: da li su ona stvarno značajna? (Mnogo pričaju, a ništa konkretno da urade.) Geniji koji su istovremeno narcisodni su velika rijetkost. Prije ćemo sresti 1000 narcisoidnih osoba, nego jednog genija.
2. Preokupacija fantazijama bezgraničnog uspjeha, moći, briljantnosti, ljepote ili idealne ljubavi.
3. Narcis vjeruje da je on "poseban" i da njega mogu razumjeti samo oni koji su mu slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu; tako se on jedino s njima može asocirati
- oni misle da je svako ko nije poseban ili superioran, jednostavno bezvrijedan. Po samoj svojoj definiciji normalni ljudi nisu ni posebni ni superiorni, tako da su oni za narcise beznačajni.
4. Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive
- prekomijerno, na dva načina: oni žele nagrade, komplimente, poslušnost drugih, kao i to da im drugi cijelo vrijeme zavide; žude da čuju kako je sve što oni rade bolje od onoga šta rade drugi. Ovdje se ne radi o tome da oni očekuju neku iskrenost, njima je bitno da im se to ponavlja što češće i što glasnije.
5. Narcis uvijek smatra da ima pravo na nešto
- oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama. Kad narcis poželi nešto da uradi, svi oni oko njega moraju odmah prestati sa svim što su do tada radili kako bi mogli raditi ono što narcis želi. Ukoliko se njegova očekivanja ne ispune, kod narcisa će odmah usljediti izliv bijesa ili frustracija.
6. Sebično iskorištavanje drugih s ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva
7. Nedostatak empatije
- nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi, niti da s njima suosjećaju. Oni se "isključe" kad drugi ljudi pričaju o svojim problemima.
Ljudi sa poremećajem ličnosti nemaju normalnu identifikaciju tijelo-ego, te smatraju njihova tijela instrumentima, tj. nečim što je slično alatu koji im stoji na raspolaganju da bi došli do onoga što žele.
Mnogi narcisi su svjesni činjenice da su njihova osjećanja različita od drugih ljudi, oni većinoim osjećaju slabije ili manje, ne samo u smislu inteziteta osjećaja nego i njihove raznovrsnosti, (međutim, narcisi to tumače dokazom njihove vlastite superiornosti)
8. Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima
9. Pokazuju arogantno, nadmeno, snishodljivo ponašanje i stavove kao i prezir prema drugima. Često se ponašaju prema drugim ljudima kao prema smeću. Nikada ne vole nešto što im ne može uzvratiti ljubav.
srijeda, 04.03.2009.
Za ogledalo...
Padalo mi je na pamet svih ovih godina, koliko je logike u infantilnom stavu i svim tim kolosalnim pizdarijama koje čovjek učini. Teško je odrasti i shvatiti sebe. Tek kad slučajno zastaneš i zaustaviš vrijeme u trenutak, tek toliko da skineš masku klauna - ugledaš umiveno lice u ogledalu, prepoznaš sebe bez potrebe za dokazivanjem, u jednom dahu kada nema nikog od svih onih koji te licemjerno tapšu po ramenu...spoznaš istinu...
Drugačiji od svih, a opet jednak kao svi.
A ta spoznaja ne služi ničemu, osim nekom samopouzdanju, nekom ego tripu ili tek pukom ubijanju viška vremena.
Glazba života uskoro popuni prazninu, jedan klik pokaže beskrajnu nježnost i ranjivost kakvu nikom ne želiš pokazati, u bojazni da te povrijedi cijeli Svijet.. i opet zasvira život i sve zakratko nestane...
U pogledu u ogledalo spremni smo zaplakati, a zapravo nam je svejedno. Jer Svijet i dalje ide svojim tijekom, sudjelovali mi ili ne.
Sjećanje tek pokaže koliko je istine u tome da smo uistinu sami na svijetu, koliko je bespotrebne tuge za nekim dobrim prijateljima, za velikim ljubavima i nekim bivšim vremenima i utapa li se baš sve to u alkoholu ili neke stvari ostanu čudovišno ležati na dnu čaše da bi se ipak i ponovno pojavile u nama još veće i svjetlije.
Taj odraz stvoren je da preplaši, jer otkriva slabost.
Slučajnostima ne treba vjerovati, ogledalu još i manje...
Srce nije kolač da ga nosiš na dlanu, poput mamca za slatkoljubive zvjeri. Nikoga time ne zavaravamo...samo sebe da je dobra mimikrija...
Nema krinke koja će sakriti sjaj očiju...nema dobrote koja se neće na djelu pokazati...
Nema snova koji imaju kraj...
Ne govori u ogledalo da te nitko ne voli...moj, prijatelju..
četvrtak, 29.01.2009.
Ko preživi pričat će...
Pitala se; nije li joj vrijeme da mu oprosti, skine taj kamen s vrata i prestane vući samu sebe na dno. Neoprostivost čina nije bilo to što ju je slomilo, slomila ju je vlastita povezanost s njim, njena ovisnost o poremećenom načinu njegovog komuniciranja i zajebancije, sličnost s njenim stavom prema ljudima i događanjima koji nikad prije nije kod drugih prepoznala. Oprostom bi sebi rekla - kraj opiranju. Rekla bi kako nema sebe.
Pljunula bi oprostom na uspomene.
On nije bio lik iz snova. Ni lijep, ni visok, ni plav. Više neki oniži mračnjak, porno zvijezda vlastite produkcije. Prkosan, s prljavim i zlim razmišljanjima potpomognutim shizofreničarski dokazanim natprosječnim IQ. Kažem Vam, manje sličan izgledom ali sličan njoj po dijagnozi. Otkrio joj je kako diše Svijet, kako se skidaju zvijezde i kako se drži srce na dlanu.
S tim kreditom krenuo je u harač njene psihe. Dozvolila mu je to prešutno.
U intelektualnu kurvu pretvorila se u trenutku kad je shvatila da je priča o strasti jedino što je dobila, a sve ostalo dala je besple...
Razbijao je njene strahove jedan po jedan, slamao otpore, mijenjao joj principe, topio led, gušio srce...
No, čini se da joj je neka sila ipak ugravirala rođenjem one tri šestice u potiljak pa se iz dišpeta digla iz dreka i pepela i opetovano staje na noge trošeći polagano svih predviđenih devet života. Istina je negdje ostala unutra u njima.
Ko preživi pričat će, rekao bi jedna moja frendica...jer vjetar se ne može vezati, rekla bi druga...
Da bi preživjela, Ljubav traži interakciju, pripadanje i davanje, uzajamnost i vjerovanje... Inače okreću se leđa, vadi se srce, ponižava postojanje.
Kemiju možda i stvara ono što je nedostupno, ali ljubav je dostupna i duboka, brine o onom drugom, njeguje i štiti.
Ne traži za uzvrat puno. Kad voliš - daješ sve sa radošću. Ne mjeriš.
Kasno je shvatio kako ljubav nisu samo iskre strasti izmedju dvoje ljudi. Ljubav je više - način postojanja, "davanja", a ne "padanja"...neoprostivo.
petak, 07.11.2008.
Događaj iz strasti...
On je tu.. Ljut na sebe radi promašaja...Na koljenima..
Želi međusobni oproštaj.
Njegove snažne ruke gladno grabe sa izvora strasti
Sve ono što ni jedna druga nije znala dati, nije znala imati.
Beskrajno cjeliva sve ono o čemu je sanjao sve ove godine,
Za čime je grčevito jecao u želji da zadrži..plače od sreće...
Prepušta se vrtlogu ljubavi i zapliće u vlastitu slabost,
Guši se svojim suludim bijegom u vatri zagrljaja..
Nikada ništa slično nije okusio i više to se ne može izbrisati.
Sjećanje je lava koja preplavljuje moždane vijuge i kosti...
Povratak, a ne početak.
Jer samo ona ima sve dobro i sve zlo u sebi za njega,
Samo ona je i prostakuša i plemkinja u jednom...
A do kraja imati je ne može...
Poludjet će oboje od dubine sreće, razbiti zidove i lance, slomiti se od osjećaja...
Među njima svi grijesi su oprošteni.
Dušom i tijelom zauvijek su povezani...
***
-I nemreš bilivit, ja napisah pjesmu!
-Ti koja nikada nisi pisala pjesme ovdje???
-Jes, ja.
-UUUUUU...Hahaha da nije kriza identiteta?
-Dubokoumnom kontemplacijom dođoh do interpoliranog zaključka, lega, mora da mi je inspiracija bila od povraćanja na silna tuđa držanja za rukice dok se love leptiri po travnjacima laži i od gledanja menopauzne debljine koja okolinu (čitaj većinu žena u godinama) čini super-turbo-mega čarobnim dobricama...dok su ove mršave kao ja gadure...Ajoooj što volem što sam gadura :))))
-Hihihihi...
-Elem, druga misao mi je bila da možebitno i nisam u pravu, jer mogla bi imati inspiraciju i od gledanja tih silnih iskazivanja njihove ljubavi po ulici nastalih usljed pomanjkanja sexa doma...znaš ono kad tu ženu nitko ne ševi, jer se nikome (a ni njemu) ne diže na takvu spodobu pa onda ni nemaju drugog posla nego glumatati ljubav na javnim mjestima...
Ma, da ti skratim, jednostavno smiješno mi je bilo gledati oko sebe hinjenu sreću pa sam morala napisati pjesmuljak koji se tiče full žešćeg bijega od takvih, u trenutku kad se osjeća nešto do kosti i ne stidi se toga...mmmmnjammm
-Yeah beba, tako jeeee, to si Tiiiiii, poetaaaa do jajaaaa :))
-Nikad s tobom konstruktiveeeee čoeče...groznoooooo :)))
hahahaha
utorak, 04.11.2008.
Ostaje ti samo mi pjevati...i ...S a nj a ti
http://www.youtube.com/watch?v=XTtL9SQ6wXg
:)))) s a nj a j
srijeda, 24.09.2008.
ŽELIM TE ILI TREBAM TE?
Znate li za ona dva jednostavna pojma koja često ne razlikujemo u ljubavnom odnosu? Želim te....
ahhh....tako te trebam...
Razlika je drastična ma kako mi to gledali i iz kojeg kuta gledali.
Plus i minus.
„Želim te" je dakako plus.
„Trebam te" je minus.
Zašto?
Zato što je prirodno ŽELJETI nekog tko nas čini sretnima, tko nam ispunjava neke želje i očekivanja, tko nas ljubi da koljena klecaju i koga želimo u svojoj blizini...
Ujedno, sve to što dobivamo - da bismo željeli nekog, potiče onaj dobri osjećaj da ta osoba i nas želi jednakom intenzitetom.
POTREBU za nekim pak osjećamo zato što smo očajni, nezadovoljni, usamljeni i razočarani iz bilo kojeg razloga.
Željeti nekog nas dakle ispunjava, a potreba za njim ne.
Potreba nije loša ako smo bez veze (i bezveze), kad potrošimo nekog - kak' se ono kaže - "prožvačeš i ispljuneš"... no, ako smo u vezi ostavit će nas praznima, jer stvara odnos koji se ne zove veza, koji nema trajnost i koji ne stvara iskrenu emociju.
Bad je što se u ljubavnom odnosu, u lošoj interakciji događa da sve krene sa željom, a nastavi sa potrebom, jer ljudi su i inače skloni navući se na potrebu. Potrebom se zapravo na brzinu zaliječe rane i popuni vrijeme. Osobe koje nekog trebaju lakše pronađu partnera, ali time pokazuju koliko su slabi i koliko nisko su se u stanju spustiti i podnijeti da bi ispunili svoju potrebu. I onaj tko je iskorišten i onaj koji koristi ostat će prazni i kao takvi će se kasnije pitati zašto je to bilo baš tako.
Ne zagovaram prekide, ali čim izgubite ravnotežu i kontrolu vlastitih emocija, radije izađite iz veze, jer ljudi su skloni iskorištavati osjećaj nečije potrebe i to će vas povrijediti sve više, što dalje i sve češće. Ne čekajte pogubni ishod i vlastitu patnju.
Selfhelp:
Budite kakvi uistinu jeste. Ne budite ovisnik o ljubavi.
Ne dozvoljavajte da vas netko kontrolira i iskorištava vašu potrebu.
Pronađite nekoliko interesnih sfera izvan svoje veze, bilo to ručni rad, izlazak s prijateljima/prijateljicama, nekakav sport, posjet rodbini ili slično i razgovarajte otvoreno o tome što zapravo želite. Usput, svakako provjerite i sami koliko nekog želite i koliko taj želi vas. Ne dozvoljavajte nikada prazan hod emocija u kojem će osoba koju volite upravljati vašom željom za njom i pretvoriti tu želju u potrebu.
Kako kaže Seve - "u mojoj glavi si na sigurnom".
Drage moje, razmišljajte više glavom i želite, a srce ne prepuštajte u trenutcima kada krene potreba. ;-)
ponedjeljak, 15.09.2008.
ODGOVOR SVIMA KOJI SU PROTIV
Pustiti nekoga, koga vrlo iskreno volite, da ode je izazov s kojim se je teško suočiti, ali kada jednom shvatite da ne možete natjerati nekog da vas voli, shvatit ćete da ostati u vezi ili zadržavati na silu nekoga pokraj sebe, rastužuje više od samoće!
Napustite li nekog takvog, napustit ćete i misao da ne možete pronaći pravu ljubav, napustit ćete misao da niste vrijedni istinske ljubavi i najvažnije, vas će napustiti strah od samoće!
Biti sam nije lako, ali je teže održavati vezu s nekim tko nije na nju spreman, tolerirati partnera koji vas ne tolerira, razumijevati nekog tko vas ne razumije, poštovati nekog tko vas ne poštuje ili zavoditi nekoga tko ne pokazuje nikakvo zanimanje za vas.
Možete izabrati vjerovati da ste dovoljno vrijedni i posebni, da možete pronaći vezu koja vas potpuno ispunjava.
Možete izabrati kome dajete svoju ljubav i možete izabrati reći ne...
Ili možete izabrati biti jadni.
utorak, 10.06.2008.
KADA GA NOGIRATI?
Često je pitanje koliko dugo treba čekati da bi ti napokon prekipjelo. Naravno, stvar je to osobnog „praga bola“, nečeg što se zove „kriterijska ljestvica“ i osobnog samopouzdanja.
Prva i osnovna stvar su razlozi „za i protiv“ prekida koje npr. možete staviti i na papir pa se diviti sebi kako ste u stanju napraviti dubokoumnu samoanalizu. Kako bilo, budite ono što jeste, ne pretvarajte se i ne glumite nikome.
Ako ne znate biti maza, zašto to folirati? Ako ste skloni bacanju tanjura, bacite ga, netko voli i takav temperament (!)
Ovo nije tekst za one koji Vas iskreno vole upravo takvu kakva jeste.
Ovo je za situaciju kada osjetite da Njegovo veličanstvo Muškarac nije Vama zadovoljan i sretan. Ovo je tekst za - kada je bolje potražiti drugoga.
Najgluplje što možete napraviti je - sebe mijenjati radi nekoga. Prilagodba se događa samo u svijetu flore i faune, a ta evolucija može potrajati milijune godina. Toliko vremena ipak nemate.
Dakle, napustite stare floskule naših baka koje baš i ne urode nekim impresivnim plodom. Uostalom, zašto Muškarac ne bi izvlačio ono najbolje iz Vas, a ne stalno bio u povlaštenom položaju da nešto dobiva ili oblikuje sebi po volji.
Zapitajte se kako se zbog njega osjećate?
Ako se osjećate loše - nogirajte ga.
Ako se ne osjećate dovoljno loše, pričekajte da se osjećate loše da bi ga - nogirali, jer vaše će samopouzdanje biti ubrzo na sve nižim granama.
Pretpostavimo da živite životom u kojem Vas nisu fizički zlostavljali i na račun toga možete reći kako nema šanse da netko digne ruku na Vas, onda možete reći i kako nećete trpjeti verbalno zlostavljanje. Često je verbalno zlostavljanje još i gore od fizičkog (fizičko se bar zakonski može spriječiti), ako vas vrijeđa, ponižava, verbalno maltretira – nogirajte ga.
Nadalje, ako nešto obeća, govori, a ne ostvaruje i ne potkrepljuje svoje riječi djelima – nogirajte ga.
Ako Vam uvaljuje previše komplimenata na račun Vašeg obrazovanja, novca, izgleda, a istovremeno u stanju je ružno govoriti o svojim prijateljima, drugim ženama, roditeljima, suradnicima na poslu i sl. – nogirajte ga.
Ako Vam često ne odgovori na poziv ili poruku dva sata, a vi već mislite (iako nemate razloga) da vas je ostavio, porazgovarajte kad se bude javio, ali ako nema baš strogo opravdane i uvjerljive razloge – nogirajte ga.
Ako ga sitnice mogu privremeno otjerati ili dovesti u situaciju da prijeti prekidom, pustite ga neka ode – to i nije za drugo nego - nogirati ga.
Ako pogledate oko sebe pomnije, većina žena oko nas ima zapravo malo samopouzdanja. Zašto?
Jer žive u zajednici koja ih ne zadovoljava i koja ih frustrira.
Istina je, odluku o prekidu teško je donijeti, vjerojatno i opako boli, ali što je to u usporedbi sa bolom koji treba trpjeti godinama iz dana u dan zajedničkog života...
Drage moje, nikad nije kasno biti svoja.
ponedjeljak, 11.06.2007.
Indexi - Balada
Idi sad druze moj
Ljubavi pozdrav mi odnesi mojoj ti
Putu mom tu je kraj
Umoran ovde ja cu stati, zelim mir
Kad ne bude mene
Kad me skriju paprati, travke i sas
Kad ne bude mene
Ljubit cu je pesmama svojim i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Samo nju, da, volio sam ja
Jer je za me bila sav svijet
Crveni moj cvijet
Idi sad druze moj
Ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
Dalje sad mogu sam
Pocinak ovdje ja cu naci, idi ti
Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci ko ja
Kad ne bude mene
Reci da cu ostati sa njom i tad
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
O reci mi njoj
Da je tako prolazno sve
Kao ptica let
Kao ptica let
nedjelja, 13.05.2007.
Vježba za predodžbu o vlastitom tijelu
Mnoge žene nemaju samopouzdanje u svoj izgled i svoju nutrinu. Mnoge žene imaju iskrivljenu predodžbu o sebi iz tko zna kojeg razloga. Najčešće radi naših muškaraca koji radi svoje primitivnosti, nisu u stanju potaknuti ih da o sebi razmišljaju pozitivno.
O tome da nas pokušavaju iskompleksirati silikonske frajle koje nam se smješkaju sa naslovnica na kioscima, obrađene u Photoshopu, nije vrijedno ni govoriti.
Evo nekoliko jednostavnih vježbi sa stranice www.kampanjazastvarnuljepotu.com.hr za podizanje vlastite svijesti o svom tijelu i samopouzdanje žena:
1. Podsjetite se svega što jeste osim vašeg tijela. " Ja sam… brižna, vrijedna truda, rastem," itd.
2. Prestanite misliti kako su manje bitne stvari odgovor na sve životne probleme. Nosite se s njima i postavite si ciljeve o stvarnim pitanjima u životu - veze, posao.
3. Ljuskama je mjesto na ribi. Pokušajte preći preko njih. Previše ljudi dozvoljava da ljuske upravljaju njihovim životima i kakav će on biti - "reci mi uređaju, kako da se danas osjećam?"
4. Napravite popis stvari koje čekate da napravite kada smršavite (nositi pojas, jesti čokoladne kolačiće, kupovati odjeću, posjetiti stare prijatelje ili obitelj).
5. Počnite radeći dvije stvari na dan koje bi napravili da ste bili mršaviji u prošlosti. Možda ispadne da su to iste stvari koje ponavljate svaki dan već neko vrijeme.Zatim isprobajte riskantnije aktivnosti. Ponašajte se kao osoba kojoj je ugodno u vlastitom tijelu. Promatrajte što će se dogoditi načinu kako hodate, ponašate se i jedete.
6. Prestanite osuđivati svoje tijelo. Ukoliko se nađete kako kritizirate ili razmišljate o debljini, usprotivite se s mišlju "nebo je plavo", koristite prirodne misli da razbijete negativne emocionalne reakcije.
7. Sprijateljite se sa svojim tijelom. Mrzili ste ih i željeli da neki dijelovi vašeg tijela nestanu. Pokušajte s blažom porukom.
8. Riješite se svih odjevnih predmeta koji vam ne odgovaraju. Noseći usku odjeću samo dajete sami sebi potvrdu kako vaše tijelo ne izgleda "dobro".
9. Provedite pet minuta dnevno gledajući svoje tijelo u ogledalo - ne osuđujte. Primjetite obline, duljinu ruku, itd. Udjelite si kompliment.
10. Pronađite načine da "njegujete" samu sebe, nagradite se s nečim osim sa hranom.
Osobno bih dodala još i MISLITE POZITIVNO!
Kada vas napusti "ljubav vašeg života", ne patite!
Pomislite kako je baš dobro novo saznanje koje ste dobili - više nikada ne birajte takvog da ga nazivate "ljubavi" !!!
Pusa svim pametnim, dobrim i dragim ženama, kojima cilj života nije kvalitetna udaja i materijalna korist, koje ne žive na račun drugih, koje su bogate znanjem i duhom i kojima nije žao pokazati emocije i po cijenu da im se ne vrate. To su tek prelijepe žene.
Jer Ljepota je iskrenost, otvorenost i svjesnost.
Ljepota je u očima promatrača, ali je važno opaziti svu tu nevidljivu energiju koju lijepa žena dijeli i komunicira bez smetnje, treme i straha od posljedica.
utorak, 24.04.2007.
NEMA KRAJA
Ponekad pomišljamo kako nam križaljka života uništi vlastitu povijest, napiše nekakvu nemoguću budućnost i na kraju nas ničemu ne nauči. Čak nas ni ne promijeni. Ostanemo i opet onakvi kakvi smo bili, kakve nas nitko nije uspio izmijeniti - popraviti ili iskvariti - jednako glupi i uporni u svojim nastojanjima da budemo drugačiji kako bi odisali nečim što ostali nemaju...
Ponekad jednostavno ne postoji način kojim bi objasnili sebi samima neka propuštanja prilika, a sve u svrhu nakačivanja na puno dražu si nepriliku...na sebi zapravo, kako nam se to često čini "najdražu" - nepriliku... A neprilika nije nikad ništa drugo do obična - neprilika, ma koliko mi željeli da je uzdignemo u neke sanjalačko patetične visine.
Smjer u kojem se krećemo odredit će samo vrijeme i količina ljubavi kojom raspolažemo u životu. Dovoljno je kažu; vjerovati.
Rekla bih, dovoljno je imati bar djelić svijesti o sebi i svojim željama i ne odustajati.
I dogodit će se.
Događa se.
Kada se najmanje nadamo, kada najmanje očekujemo, kada već pomislimo da to što tražimo - ne postoji, niti će ikada postojati - TO nešto, TAJ netko pojavi se niotkuda.
Padne pred nas ili mi pred njega i netko tu nekog pronađe bez guranja, bez očekivanja, bez prohtjeva i zakona...
Protiv svih pisanih i nepisanih pravila...
Dugo smo se u stanju mučiti razmišljanjima - zašto ja nisam, zašto ja ne mogu, zašto ja nemam...a onda kad jesi, možeš i imaš, započne mučenje razmišljanjima - kako dalje, treba li dalje... Bespotrebno.
Zašto od sebe gurati plod slučajnosti, mašte, sudbine, svejedno?
Pronađeni i izgubljeni silinom sudbine, Svevišnjeg ili slučajnosti, neki ljudi suđeni su (srećom) sresti se i jedni drugima pokazati koliko vrijede ili ne vrijede. Sasvim neprimjetno nastupa promjena, jer tom Nekom najbolji si upravo takav kakav jesi.
Kada naučimo primati sve visoke i niske udarce života...jasnija nam je ona; "Što nas ne ubije - očeliči nas."
četvrtak, 05.04.2007.
Sway me
"Sway"
When marimba rhythms start to play
Dance with me, make me sway
Like a lazy ocean hugs the shore
Hold me close, sway me more
Like a flower bending in the breeze
Bend with me, sway with ease
When we dance you have a way with me
Stay with me, sway with me
Other dancers may be on the floor
Dear, but my eyes will see only you
Only you have the magic technique
When we sway I go weak
I can hear the sounds of violins
Long before it begins
Make me thrill as only you know how
Sway me smooth, sway me now
Other dancers may be on the floor
Dear, but my eyes will see only you
Only you have the magic technique
When we sway I go weak
I can hear the sounds of violins
Long before it begins
Make me thrill as only you know how
Sway me smooth, sway me now
You know how
Sway me smooth, sway me now
Pussycat dolls
četvrtak, 22.03.2007.
Ko da sam Gibonni
Među ljudima za koje ne pitam
Odavno netko postoji
Kome ne praštam, a trebala bi...
Otkad stavljam križ kraj njegovog imena
Vodi me bijes kroz godine,
A jedva se sjećam zbog čega je...
Već je vrijeme da se pomirim sa svijetom
I tiho k'o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lijepo, lijepo
I reći "Živote, dobar ti dan!"... Dobar!
Na te grane ja više ne smijem past',
na njegovu dušu prišiti sve što nismo dospjeli.
Koliko krivih riječi pobjegne kroz zube
a 'ko će ih stić', kao i perje bačeno u vjetar
ne mo'š pokupit'.
Al' učim se kupit'...
(tiho da zaronim na dah...)
U svemu sad mogu naći nešto lijepo
i reći: "Živote, dobar ti dan."
Već je vrijeme da se pomirim sa svijetom
tiho k'o da zaronim na dah,
u svemu sad mogu naći nešto lijepo
i reći: "Živote, dobar ti dan."
U svemu sad mogu naći nešto lijepo, lijepo
i reći: "Živote, dobar ti dan."
Među ljudima o tome ne pričam,
al' znaju mi s lica čitati kome ne praštam,
a trebala bih.
srijeda, 14.02.2007.
SRETNO VAM VALENTINOVO!
Otto von Bismarck je napisao:
"Ljubav je slijepa; a prijateljstvo se trudi da ne vidi ništa."
Zamisli taj bad kad se zatelebaš u prijatelja (prijateljicu).
Nema ti goreg.
srijeda, 03.01.2007.
JA U KLASI OPTIMIST
Optimist, ili pesimist? Optimistočnog je lakše razočarati, jer očekuje previše dobroga, pesimističnog je lakše obradovati, jer očekuje previše lošega.
Zavidim onima koji znaju što su. O sebi nemam dovoljno podataka u bazi. Valjda su ovi podatci koji postoje dovoljni tek onima koji trenutno bulje u bolesnički list na mom krevetu. Oni će me već odrediti po svom.
Vjerojatno se "nastavljanje" poslije pada smatra optimizmom. Kako bi drugačije protumačili situaciju u kojoj ne misliš da te par pišljivih nevolja koje je učinio jedan čovjek kojem si beskrajno vjerovao dok se isti lažno kunio u svoju dobrotu (pa onda povrijedio u karakter do kosti), može tako uništiti zdravlje i da te sve to može ubijediti da će i sve drugo biti samo nevolje te da ćeš vjerovati kako su i drugi takvi lažljivi ljigavci kao i on. Što je najgore misliš kako si ipak u njemu ostavio traga da nekom drugom bude bolji, pošteniji i čovječniji.
Čovjek je žilava biljčica. Nitko ga neće istrijebiti. I ne može. Ja sam ČOVJEK i po vokaciji i po karakteru, puno stabilniji i emotivno jači od bilo kojeg nečovjeka sličnog onom tko se lažno kunio u svoju dobrotu (i da mu ne ponavljam opet karakterizaciju lika)... Ostat ću draga budala kakva sam i bila, ista kao i ranije bez obzira na sve što dadoh i ostvarih....kao puno prije svega ovoga što me snašlo od silnog stresa i tuge....i ostat ću i opstati.
Kako čovjek bez pola tijela nastavlja dalje, bez samosažaljenja, a da JA, bez djelića (a kažu mi da bit ću zdrava), ne nastavim? Jest da mi fali i pola zuba, ali su to uglavnom kutnjaci i slabije se primjećuje kao i taj rez.
Kad prihvatiš da si do jedne točke imao ono što ti je suđeno, a da je sve poslije toga čisti bonus i da nikoga nije briga što nisi kompletan, nastavljaš dalje sa još većom željom da ostalima daš podršku i pozitivan primjer. Kada vjeruješ da ćeš doživjeti još nešto dobro - i hoćeš!
Statistički gledano, nemoguće je da ijedna serija nevolja potraje predugo. Život je tek smjena dobra i zla, sunca i tame...
Znači i dok ovo kroz suze pišem, ipak sam optimist.
četvrtak, 09.11.2006.
SLIČAN SE SLIČNOM RADUJE
U vražju mater...volim "problematične" osobe, ljude s greškom, "neuklopljene", nesavršene, da imaju neki svoj tik, ludilo neko, nešto autentično što ih čini posebnima, ali da opet iza svega imaju jedno veliko dobro srce i razumijevanje za svakog...
Ne privlače me osobe opsjednute fizičkim izgledom, loše kopije trenutnih moda, serijska proizvodnja ni tip&top modeli... Moj tip osobe ne insistira na odgovornosti i ne podsjeća me non stop na obaveze, niti me ostavlja ako vidi da sam zabrijala krivim putem već kreće zajedno sa mnom u tom smjeru, zna otrpjeti me koliko i ja njega, jer imamo slične interese, snove i poglede na svijet...
Strašan je bad naći nekog takvog i da te taj razočara.
Mo'š se onda komotno otić' ubit ili jednostavno više nikome ne vjerovat'.
nedjelja, 15.10.2006.
RAMBO CARE GOVEDARE DONT HEPI BI VORI
Eto dijela puknute ekipe vinkovačke na koncertu Ramboa...nakon kiflica...
Ovo gore snimila ja.
Snimio netko iz grupe...valjda Tommy5.
Snimio Kristijan Cimer.
petak, 22.09.2006.
Nedostaje mi...
Na jastuku,
bdim na ponoćnoj straži kao stari posustali ratnik
K'o svaki put,
od riznice neba jedva zapadne
mesečev zlatnik
Po oklopom
drhti košuta plaha
večno gonjena
tamnim obrisima straha
koja strepi
i od mirnih obronaka sna.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
bez nje se život kruni uzalud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud.
Ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije valjalo.
Kad potražim
put u središte sebe
staze bivaju tešnje i tešnje
I skrijem se
u zaklon tvog uha kao minđuše
od duple trešnje
Al' uspevam
da jos jednom odolim da prošapućem
da te noćas ruski volim
šta su reči,
kremen sto se izliže kad-tad.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
a bez nje ovaj kurjak menja ćud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud.
Ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomračilo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije značilo.
Ponekad još
u moj filcani šešir spustiš osmeh
ko čarobni cekin
I tad sam svoj,
jer, ma kako me zvali ja sam samo
tvoj lični Harlekin
Ponekad još
suza razmaže tintu i k'o domina
padne zid u labirintu
tako prosto
ponekad još stignemo do nas.
Nedostaje mi naša ljubav, mila,
bez nje uz moje vene puže stud
nedostaješ mi ti kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud.
Ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam što bi nas poštedelo
al meni, eto, ništa sem nas dvoje
nije vredelo.
Balašević...
utorak, 19.09.2006.
Evolucija koju ne želim
"Kad pričamo o sexu, emocijama.....svi su sebični. htjeli bi ono drugo samo za sebe... Nije li najveća ljubav u dijeljenju? Postoji li nesebičan sex? " , reče jedan moj frend, inače vrsni poznavatelj žena.
"Hm...Ne znam što sad da ti kažem...
Po Vama bi to bilo - evolucija iz pernatog bića, do bića na dvije noge i to onako kakvu bi Vaša Visost Muškarci željeli. Srećom ženama je još uvijek to vrlo teško...i neprihvatljivo.
Istina, mnoge su u stanju pristati na svakojaki odnos....za malo pažnje i emocija... Ukoliko voli, ništa joj neće biti teško osim - dijeliti Vas. A Vaše diobe su sebične i zasnovane na čistoj egoističkoj osnovi.
Zato nema šanse. U to ime volim da sam kokoš. Živjele sve kokoši na ovom svijetu, ako misle kao ja!
Znaš...Čini mi se da su razumijevanje i opraštanje jedina dobra osnova za vezu. Odmah nakon toga ili tik do toga je sex. No, uz razumijevanje dođe i opraštanje, a kad su u to unešene emocije, pogodno si tlo za sadizam...I to sadizam tipa - mogao bih imati još koju dok na ovoj držim šapu.
Tad je samo pitanje vremena da se pokažu prava lica - tko je tko u tom odnosu....tko je normalan, a tko psihopat.
Bemti život. Baš me znaš bacit u bedaroška sjećanja. Ko ko ko ko ko da..." :-PPPPP
ponedjeljak, 14.08.2006.
Iskrica - zadovoljavanje ponuđenim,mirenje s malim i življenje s ničim
Eto onomad, postalo popularno prijavljivati se na Iskricu, čitam npr. hrpa bloggera prijavilo se, pa hrpa mojih poznanika i prijatelja, pa hrpa ženske čeljadi i tko zna kakvih još likova, a svi računaju kako će preko "pameti" i naučenih uleta biti zanimljiviji nego u reali i na taj način upisati tako željene recke. Mene isto povela znatiželja. Pitala sam se kakvog lika moš nać tamo i je li luzer ili vrijedan pažnje. Zapravo mi je izazov bilo pokazat sebe kakva jesam, takva pomaknuta i da vidim jel bi "prošla" jednako tamo - k'o što prolazim u reali. ;-)
Prvih par se ubrzo javiše, ulete sa spikom - jel se briješ, jel se karaš... onda par sa spikom o nesretnoj rastavi ili još nesretnijem braku, o zajebanim klimatskim uvjetima što utječu na muški PMS i o svojoj dugoj emotivnoj i inoj apstinenciji... I svi se furaju na iskrenost, poštenje, svi su slatki i krasni, smješkaju se i skakuću... Imaš dojam cijeli svijet je bajka, nema živčenjaka, svi tepaju i maze se, svi pametni i razumni do bola, nema urlanja i maltretiranja, svi su neobavezni i svi traže baš tebe.
Onda se javi par zajebanata sa nekim ko fol nedokučivim nickovima...učine se simpatični. To meni, naravno, samo takvi zapnu za oko. Ali...(uvijek ima neko ali) malo zagrebeš ispod površine i skontaš da im je zajebancija krinka za kukavičluk, kompleks i nesigurnost (ili proračunatu pokvarenost), iako u svoj profil upišu o sebi kak su otvoreni za sve mogućnosti, kako su tolerantni i liberalni, easy going - a ti ne mo'š doć k sebi koliko su sjebani, labilni i nezreli i zapravo lažljivi i liječe svoj ego... ehhh kako tužno...
Eto, npr. cure sumnjivog izgleda daju si nick - slatkica, zvjezdica, micica, bebica, a frajeri luzeri si daju imena svetaca ili čak vlastite nadimke iz života kako bi uvjerili ženskinje koliko su "iskreni" i kako su im namjere časne....(povraćam) Neki si čak nadijevaju nickove romantičnih konotacija, iako su svjetlosnim godinama udaljeni od romantike... I sve takve kontrastne krajnosti da već nakon dva tjedna imaš dojam da si u Noinoj arci, da vani bjesni oluja, a sve te životinje urliču oko tebe, svaka na svoj način, bjesomučno grebući se do istog cilja (snošaja ofkors).
Dodješ na Iskricu i uđeš lagano u ulogu jajeta/ovarija koje nastoji oploditi milijarda spermija... Isti filing...isti...samo...za razliku od najjačeg i najboljeg spermija što oplodi jaje u utrobi žene, na ovaj način čovjek gubi kriterij za ljude s kojima bi spavao. Većinom su u stanju zadovoljiti se ponuđenim, pomiriti s malim i nastaviti živjeti s ničim...
U startu postoje dvije opcije - pristati ili se maknuti.
Kad pristanu, prožvaču ih i ispljunu i pokažu svoje pravo lice....
Kad se maknu - ili se nikad ne vrate ili promijene nick za novu lovačku sezonu pristanka.
I tako u krug.
'Ko voli nek izvoli iskriti na Iskrici, ja se obrisala...fala.
utorak, 08.08.2006.
USENET
Nije da živim u prošlosti i nije da patim, ali najljepša druženja i najbolja zajebancija online za mene je bila na usenetu... hr.soc.grad.vinkovci
Oformili mi tamo republiku i vladu, imali ministarstva, precjednika i pučane što su nam se pridruživali...
Istina, sada nam se ekipa pomalo osipala, em raspala, ali tu i tamo se još nadjemo...
Da se ne zaboravi naša sapunica - najbolja zahebancija ikad, evo linka:
http://www.villa-lenije.com/
Inače najbolje fore i razne prepiske i origigi djela su na vinkovci.blog.hr
petak, 04.08.2006.
Oda odlasku
Kažu kraj je onda kad ti je svejedno.
Za ne povjerovati, meni je sad svejedno!
Napuštam sve sranje i sve zgnječene godine.
Dobrodošla, slobodo! Živjelo moje dobro, žensko i romantično JA!
Živjeli moji staklenici svijesti, više nitko vas neće razbijati!
"....U svemu sad mogu i moram naći nešto lipo. I reći "Živote, dobar ti dan!"...
Bez tebe. Jer s tobom neću..."
Huraaaaaaaaaaaaaaaa
petak, 21.07.2006.
Znate li griješiti??
U životu se događa da pravimo pogrešne korake...ponekad krenemo sasvim čvrsto i odlučno, ali onda iznenada malo zavrludamo i eto pogrešnog smjera...
Učinimo se drugima onakvi kakvi nismo ili pokažemo zbog ljutnje ono što zapravo i nismo htjeli pokazati...
Što se tiče savjeta sa strane, najbolje se ponašati u skladu sa onom mudrom, ljupko paradoksalnom, ali nadasve točnom poslovicom (mislim da je talijanska):
«Ne savjetujte me, znam pogriješiti i sama.»
Istina je da je «griješiti ljudski» ali kako se postaviti, kako plivati u društvu i kako podnijeti pritisak?
Izvolite na uvid šest savjeta za biti "bez kiksa".
Ako već griješite – učinite to dražesno, dočekajte se na noge kao mačke i imat ćete devet života...
1.Prvo i osnovno UČITE OD DRUGIH (sve, a ne samo ispravljanja krivih Drina)
Provjerite ponašanje svojih bližnjih i uopće okoline dok im netko upućuje prijekor.
Zapazit ćete koliko ljudi ne znaju pravilno odgovoriti na upućenu kritiku, ali zapazit ćete i kako lijepa riječ opravdanja i razumijevanja (li i bilo koja druga) topi i najledenije prijekore.
2. POSLUŠAJTE PRIJEKOR
Vrijedi poslušati tuđe mišljenje, čak i kad je to oštra kritika. Poslušajte bez prekidanja.
Zašto??
A) Dobar slušač ima veće šanse za obranu
B) U svakoj kritici ima zrnce istine
C) Onome koji upućuje kritiku, nakon svega izrečenog, bit će lakše u duši
A i pola njegove ljutnje isparit će tijekom monologa...
3. POKAŽITE DA STE ČULI
Zašutjeti nakon upućene kritike, isto je što i izgubiti bitku prije njezinog početka.
Jedno «žao mi je» ili «nisam tako mislio/la» omogućuje dalji razgovor, pa i Vaše pojašnjenje greške koja je izazvala sukob.
Na glupavo pismeno napadanje možete samo odgovoriti jednim "živijooooo" da budala ne ostane uskraćena.
4. POŠTUJTE TUĐE OSJEĆAJE (ako ih suprotna strana uopće ima)
Umjesto da se do iznemoglosti borite za svoju «pravdu» i svoje mišljenje, potrudite se da uspostavite osjećajne odnose s okolinom. Jedno «oprostite» ili «ispričavam se» pokazuje da Vam je stalo. Emocije su esencija života. (To ja stalno tupim, daj shvatite već jedared.)
5. UČITE I NA SVOJIM GREŠKAMA
Griješi se cijelog svog života, ali pametan čovjek ne čini istu grešku dva puta. Uzastopne, iste greške zamaraju, osobito vašu okolinu.
One govore o Vašem nemaru, o nepažnji, a možda i odnosu «baš me briga».
Alternativna točka:
6. MOŽDA NEPRAVEDNO OKRIVLJENI?
Život ponekad baš i nije fer.
Mogu Vas optužiti za grešku koju niste učinili...Što tada?
Skupo bi bilo «radi mira u kući» reći «Žao mi je», ali jednako skupo bi bilo objašnjavanje i zapetljavanje u priču koja nije Vaša.
Tu jedino možete saslušati pažljivo optužbu, razložno dati svoje mišljenje, pa ako se Vaše mišljenje i ne uvaži – to će biti pitanje principijelnog odnosa prema životu, prema prijateljima, istini, a najviše prema sebi.
Na kraju, moram reći da nekim ljudima ni isprike ni razložno objašnjenje jednostavno ne znači ništa. Oni se i dalje dure i tjeraju po svom a često i sve krivo shvate.
Nakon nekoliko pokušaja (3-4..ovisi o pragu Vaše tolerancije) odustanite.
Nije vrijedno ispričavanja i opravdavanja...da jest – do takve situacije ne bi ni došlo.
Napisato - 07.09.2003.
ponedjeljak, 10.07.2006.
Kako ih prepoznati? Kako?
Redovno sam si u društvu birala one vesele, fine i kulturne. Kao - rekla mi mama da je to odraz onog - s kim si - takav si. I onda kak je dalje išlo, vidim ja starci me baš nisu naučili nekoj emocionalnoj inteligenciji. Ili sam ja odrastanjem bivala sve gluplja i ostala sobarica&kokosh, a ljudi se razvijali ili se nacija iskvarila nešto - pa sve nešto sve manje su bistri, tračaju sve u šesnaest, zavide, pljuju, žicaju, posuđuju, varaju, iskorištavaju...pheweeee
Nemam pojma. Možda sam i ja kroz neke ljude koji su na mene utjecali promijenila pogled na te vesele, fine i kulturne? Možda sam radi takvih, ja sad ovak' cinična, drska i namćorasta.
U tom nekom vremenu vjerovala sam u nekakve "prave" ljude, u nekakve pjesničke slobode i dobre namjere, u ideale (za koje ginu budale), vjerovala u iskrenost, poštenje, čovječnost...sve te prestrashno važne stvari u koje se kune svaki lik i svaka frajla. Jebote, koliko puta sam trošila vrijeme, mozak, benzin i lovu da bi nekom pomogla "u situaciji od životne važnosti" - a zapravo vozala za tuđi šopping, škrtost, preseljenja, spašavala od kiše, razbijala dosadu ili donosila razonodu, ubijala tugu. Koliko puta sam dijelila rame za plakanje da bi na kraju skontala da su mi ga iščašili? Koliko puta sam gledala nelojalnost pred očima u trenutku kada sam ja bila najlojalnija?
Koliko puta?!? Pun klinac i osamsto puta, čovječe!!!
I mislite li da mi je dosta takvog vjerovanja!? Ma vraga. Ja sam ostala isti usrani sanjar.
Životna činjenica je da nema čovjeka koji nema interes za druženje. (Ehh...a pitaj Boga, gdje je meni pobjegla ta "životna činjenica" kad je bila dioba i unos u bazu zvanu karakter?)
Netko ima interes fizički, netko materijalni, netko duhovni, a netko intelektualni. Sisaju te na sve načine i pri tom glume dobrotu. Čak se i ispričavaju ako te to vrijeđa, ljube te u obraz kad se sretnete, svaka druga im je uvaljen kompliment... Više nema šanse da prepoznaš što je ljubaznost, a što je licemjerje.
Šta da kažem osim: - Ma daj, odjebi s tim, imam ja i ogledalo i svijest!
Znam ja i predobro u čemu sam carica, a u čemu sam tropa. Meni nije do druženja iz interesa, ja bi da to bude radi interakcije i uzajamnosti.
Pitanje je samo koliko možeš prepoznati i kako vrednuješ ljude oko sebe.
U skontavanju loših karaktera i osoba sam carica. Vidim na prvu loptu. One dobre mašim. Ili ne vidim - ili sumnjam. Tu sam tropa. To mi je najveći bad. Hebiga, nitko nije savršen.
Raspisat ću oglas, možda se jave neki druželjubivi da ih prepoznam. ;-)
srijeda, 05.07.2006.
Sjebani ljudi i žene
Pokazalo se u pravilu da su muškarci užasno lažljiva i sjebana stvorenja.
Zašto???
Zapravo, do 20 se trude biti pošteni, iskreno izgovarati sve što misle i osjećaju, a žene ih redovno u tome ismiju i onda kreće katastrofa...
Je li to radi ženske intelektualne nadmoći koja se u tim godinama proteže i u hormonalnom smislu ili je u pitanju to što žene iskustva do 25 imaju više, u svakom slučaju muška sjebanost je rezultat djelovanja tih tzv. beštija zvanih "žena".
Nakon 25 oni bezrazložno lažu, ne bi li se osvetili za neka bivša loša iskustva. Pokušavaju si napumpati ego kako bi samima sebi izgledali pametniji, bolji, zgodniji, veći frajeri i jebači. Troše ribe kao wc papir i nije ih briga što na taj način školuju u svojoj sjebanosti cijeli ženski rod. Nakon toga pribjegavaju Iskrici i ostalim sličnim servisim, vjerujući da će tamo naći pravi sex sa strastima, pravu ženu svojih snova, nešto što ne opterećuje istinom, nešto za što se ne mora imati obveza i nešto čijih se osjećaja mogu otarasiti. Na kraju im nije jasno zašto su žene "takve".
Oko 30 počinju razmišljati o "ozbiljnoj vezi". Naravno, za pređenim kilometrima i iskustvom misle zasjeniti mrak prošlosti sjebanih žena. I opet - naravno, sjebe ih neka koju je sjebao onaj iz prethodnog odlomka. Onda si kažu kako se neće ženiti. - Ni jedna nije vrijedna ženidbe! Sve su žene kurve!
Ako se ne uspiju oženiti do 35, onda bar uspiju naći "srodnu dušu". To je uglavnom neka udana prijateljica ili stara frajla s posla - i to u pravilu ona neka koja ne može iz navedenih razloga s njima se skrasiti. Prva jer se ne misli rastajati, a druga jer je suviše samoživa i sjebana u svojoj slobodi. Naravno, to je dobar razlog da sada lažu i sebe kao i druge, da glume patnju i grade sliku o sebi kao asketskom samotnjaku sa bezbroj alternativa.
Tek od 40 na dalje, pod uvjetom da ne izgledaju sjajno, ali da imaju "ono nešto", počinju vjerovati u stare ideale, furati se na iskrenost, otvorene karte, sjećati se starih ljubavi i žena koje su razjebali u mozak...(sumnjam da im to može pomoći, ali život je čudo)
A u klinac ko će to dočekati...uhh
Strašno.
