četvrtak, 22.03.2007.
Ko da sam Gibonni
Među ljudima za koje ne pitam
Odavno netko postoji
Kome ne praštam, a trebala bi...
Otkad stavljam križ kraj njegovog imena
Vodi me bijes kroz godine,
A jedva se sjećam zbog čega je...
Već je vrijeme da se pomirim sa svijetom
I tiho k'o da zaronim na dah
U svemu sad mogu naći nešto lijepo, lijepo
I reći "Živote, dobar ti dan!"... Dobar!
Na te grane ja više ne smijem past',
na njegovu dušu prišiti sve što nismo dospjeli.
Koliko krivih riječi pobjegne kroz zube
a 'ko će ih stić', kao i perje bačeno u vjetar
ne mo'š pokupit'.
Al' učim se kupit'...
(tiho da zaronim na dah...)
U svemu sad mogu naći nešto lijepo
i reći: "Živote, dobar ti dan."
Već je vrijeme da se pomirim sa svijetom
tiho k'o da zaronim na dah,
u svemu sad mogu naći nešto lijepo
i reći: "Živote, dobar ti dan."
U svemu sad mogu naći nešto lijepo, lijepo
i reći: "Živote, dobar ti dan."
Među ljudima o tome ne pričam,
al' znaju mi s lica čitati kome ne praštam,
a trebala bih.
