Svi znaju prigovarati i kritizirati. Svi smo mi jako pametni u ocjeni onog drugog. A znamo li biti kritizirani i to podnijeti??Što učiniti da budemo bez kiksa?
U životu se događa da pravimo pogrešne korake...ponekad krenemo sasvim čvrsto i odlučno, ali onda iznenada malo zavrludamo i eto pogrešnog smjera...
Učinimo se drugima onakvi kakvi nismo ili pokažemo zbog ljutnje ono što zapravo i nismo htjeli pokazati...
Što se tiče savjeta sa strane, najbolje se ponašati u skladu sa onom mudrom, ljupko paradoksalnom, ali nadasve točnom poslovicom (mislim da je talijanska):
«Ne savjetujte me, znam pogriješiti i sama.»
Istina je da je «griješiti ljudski» ali kako se postaviti, kako plivati u društvu i kako podnijeti pritisak?
Izvolite na uvid šest savjeta za biti "bez kiksa".
Ako već griješite – učinite to dražesno, dočekajte se na noge kao mačke i imat ćete devet života...
1.Prvo i osnovno UČITE OD DRUGIH (sve, a ne samo ispravljanja krivih Drina)
Provjerite ponašanje svojih bližnjih i uopće okoline dok im netko upućuje prijekor.
Zapazit ćete koliko ljudi ne znaju pravilno odgovoriti na upućenu kritiku, ali zapazit ćete i kako lijepa riječ opravdanja i razumijevanja (li i bilo koja druga) topi i najledenije prijekore.
2. POSLUŠAJTE PRIJEKOR
Vrijedi poslušati tuđe mišljenje, čak i kad je to oštra kritika. Poslušajte bez prekidanja.
Zašto??
A) Dobar slušač ima veće šanse za obranu
B) U svakoj kritici ima zrnce istine
C) Onome koji upućuje kritiku, nakon svega izrečenog, bit će lakše u duši
A i pola njegove ljutnje isparit će tijekom monologa...
3. POKAŽITE DA STE ČULI
Zašutjeti nakon upućene kritike, isto je što i izgubiti bitku prije njezinog početka.
Jedno «žao mi je» ili «nisam tako mislio/la» omogućuje dalji razgovor, pa i Vaše pojašnjenje greške koja je izazvala sukob.
Na glupavo pismeno napadanje možete samo odgovoriti jednim "živijooooo" da budala ne ostane uskraćena.
4. POŠTUJTE TUĐE OSJEĆAJE (ako ih suprotna strana uopće ima)
Umjesto da se do iznemoglosti borite za svoju «pravdu» i svoje mišljenje, potrudite se da uspostavite osjećajne odnose s okolinom. Jedno «oprostite» ili «ispričavam se» pokazuje da Vam je stalo. Emocije su esencija života. (To ja stalno tupim, daj shvatite već jedared.)
5. UČITE I NA SVOJIM GREŠKAMA
Griješi se cijelog svog života, ali pametan čovjek ne čini istu grešku dva puta. Uzastopne, iste greške zamaraju, osobito vašu okolinu.
One govore o Vašem nemaru, o nepažnji, a možda i odnosu «baš me briga».
Alternativna točka:
6. MOŽDA NEPRAVEDNO OKRIVLJENI?
Život ponekad baš i nije fer.
Mogu Vas optužiti za grešku koju niste učinili...Što tada?
Skupo bi bilo «radi mira u kući» reći «Žao mi je», ali jednako skupo bi bilo objašnjavanje i zapetljavanje u priču koja nije Vaša.
Tu jedino možete saslušati pažljivo optužbu, razložno dati svoje mišljenje, pa ako se Vaše mišljenje i ne uvaži – to će biti pitanje principijelnog odnosa prema životu, prema prijateljima, istini, a najviše prema sebi.
Na kraju, moram reći da nekim ljudima ni isprike ni razložno objašnjenje jednostavno ne znači ništa. Oni se i dalje dure i tjeraju po svom a često i sve krivo shvate.
Nakon nekoliko pokušaja (3-4..ovisi o pragu Vaše tolerancije) odustanite.
Nije vrijedno ispričavanja i opravdavanja...da jest – do takve situacije ne bi ni došlo.