Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
29.04.2009., srijeda
local weather forecast ...
jutro? oblačno ... raspoloženje? s najavama sunčanih razdoblja ... ... Aktualna vrtna zbivanja:
|
- 06:27 - Komentari (31) - Isprintaj - #
26.04.2009., nedjelja
vrtna klupica ...
|
... i komadić nebeskog plavetnila ...
Klupica - kućica, kataloška prodaja, montaža sestrica Ančica i šogor Miroslav, uz Perinu superviziju i asistenciju cijele mačje svite. Iskušajte novu klupicu. Tko ne mari za kavu, nek' si skuha čaj. Maslac je u hladnjaku, nova teglica pekmeza (miješani, od svega pomalo) je na kuhinjskom stolu. Ako je netko za nešto jače, nek' zaviri u bife. Ima dobre 'šljive' iz šogorova erdutskog podruma. Rad za Krasnojarsk? Pišem punom parom ... . Nek' se nađe, rekla je... ako je nekom pao šećer ... premda ja ne vidim da se šećer prosuo. Sad ima i pekmeza i kompota, al' Rusalke još nema. A možda je i ima, s njom se nikad ne zna. Eh, što ćemo s tom našom rU, ima je i kad je nema, nema(š) je i kad je ima(š), ima(š) je i kad je nema(š) .... Ššššššššš, da me ne čuje. Eno, je sjedi kraj tipkovnice, piše i briše ... Izgleda da je to neki ima-nema, ipa-nema rad ... utorak, 09 : 49  Perla: Ja sam Rusalkina crna peRla, ona šutljivica iz boxa. Obično samo šutim i kutrim, no pošto su se Pero, Đuro i mali Miško izgubili poput magle u susjednim vrtovima, moram ja, po štukinoj zapovjedi, skuhati čaj za Aquariu i one koji ne vole ni kavu, ni kompot ni pekmez. Možda šipkov? Iako bih ja radije preporučila planinski ili jabukov s cimetom ... ili možda neki egzotični. Iako se rU nije sjetila, uz čaj ću staviti i teglicu meda, ako ima onih koji čaj piju sladak. A rU? ... Ne pitajte. Eno je, reže duge nokte (samo zriknite na naslovnicu pa ćete vidjeti koliki su) ... elem, reže duge nokte s kratkih prstiju ... valjda joj zapinju na tipkovnici ... Onda, jeste li se odlučili? Koji čaj da 'pristavim'?  |
- 13:31 - Komentari (32) - Isprintaj - #
22.04.2009., srijeda
Leaving on a jet plane ...
 oblačna rU iznad oblaka, photo by rusalka Tipična, i problematična! rekao je o gornjoj fotki jedan Znalac. Ne sluteći koliko je u pravu ... :-) Ne nisam se još ukrcala 'on the jet plane'. Čak još ni karta nije 'v žepu'. No, ako mislim u maju na skup u krasnom Krasnojarsku, moram napisati rad, da ne putujem samo da mi guza vidi puta. I zato, trenutno me nema. No, ako mislite da ste me se 'riješili', varate se ... hihihi Bit ću tu za koji dan, a i dotle, znate me već - ima me i kad me nema. Klupica je tu. I jezerca. Kava je na gornjoj polici. Pecivo je u zamrzivaču, samo ga turite u mikrovalnu, ako je tko gladan. Ima i mala teglica pekmeza ... ... dosladite ako treba. ... U krug ... Još uvijek me nema. Vrtim se u krug po Netu (nije valjda da je i ta mreža okrugla ...) tražeći dodatne izvore za moj tekst o kompetencijama. Vratila sam se kući s Faksa upravo u trenutku kad su kazaljke sata napravile krug i zaustavile se na 12. Upravo sam napravila jedan uzaludan krug, do Faksa i natrag, jer traje studentska blokada i predavanja danas nema. Ne znam što će biti u ponedjeljak, kad se zavrti krug novog tjedna. Čujem da će studenti u nedjelju riješiti - što dalje, nadam se da će do srijede kad ja imam predavanja uspjeti dovršiti krug pregovora. Zaokružujem dogovor sa svojom asistenticom o vježbama iz metodologije koje su u petak kojim se zaokružuje radni tjedan. Pozdravljam se i nastavljam kružiti. Pošto sam jutros krenula bez jutarnje kave i cigarete, a na Faksu se ne puši, kružim tražeći pogodno mjesto gdje bih popila kavu i popušila tu prvu cigaretu. Pošto namjeravam nešto kupiti u knjižari Nova, kraj katedrale, kavu ću popiti tamo u blizini s pogledom na okrugle rozete katedrale. Sjedam za okrugli stol i pijem kavu s mlijekom. Šalica je, dakako, okrugla, moje usne zaokružuju krug na okruglom kraju filtera cigarete. Uspjevam čak i odaslati nekakav izobličen krug dima prema okruglim oblacima iznad svoje glave. U knjižari nisam kružila pogledom po policama, znala sam što namjeravam kupiti, pa je krug napravila prodavačica i donijela mi ono što sam tražila s police. U glavi mi se pomalo vrti jer nisam ništa doručkovala a i jučer se nisam sjetila večerati, pa zaokružujem krug oko bloka zgrada i sjedam na autobus. Misli mi se vrte u krug dok autobus završava krug Jug II - Kanižlićeva i izlazim na 'svojoj' stanici za koju je teško reći je li prva ili posljednja u toj kružnoj autobusovoj putanji. Danas mi padaju napamet samo krugovi: krug godine koji se već prilično odvrtio, krug koji obilaze kazaljke na satu, sunčev i mjesečev krug ... Latice tratinčica u mojem još uvijek nepokošenom travnjaku okružuju žuti krug tratinčicina srca ... i sva moja jezerca su, osim jednog, okrugla ... Šarenica i zjenica oka također su krug, a pogled kruži uokolo ... Sve je u mome pogledu danas nekako kružno .... a krug je savršen geometrijski oblik, savršeno pravilan, cjelovit, zaokružen ... Sve je oko mene danas kružno ... ... samo sam ja 'ćoškasta' ...  Kupila sam, uzput, teglicu pekmeza. Od naranče. I pecivo. Nek' vam se nađe, ako budete svraćali dok me nema. ... subota, 08 : 21, kratko izvješće o napretku: slowly, but ...  rUprogress, photo by rusalka 21: 11, dopuna izvješća
|
- 13:53 - Komentari (34) - Isprintaj - #
21.04.2009., utorak
ako za rU netko pita ...
|
... recite: Otišla da skita. ... tragom oblaka i vala, na krilima bure, k jugu, otišla u zavjetrini ... liječiti tugu ...  Gle! lijepa sličica donijela je u kljunu neka ptičica ... |
- 12:22 - Komentari (23) - Isprintaj - #
19.04.2009., nedjelja
s jutarnje šetnje ...
 photo by rusalka Kada je netko u bijeloj kuti zadnji puta zavirio u kapljicu moje krvi, ustanovio je da ima viškova. Kao u kriški torte, suviše šećera i masti ... hihihihi ... Preporučiše mi da manje sjedim za tipkovnicom, a više šetam.
I eto me na jutarnjoj šetnji. Destinacija znana - moja draga Drava. Prođoh 'Crnim putem', prijeđoh Strosmayerovu i kod nekadašnje 'carine' (na mjestu gdje je završavao Grad a počinjala Retfala) spustih se do obale. Oduvijek mi je bilo dovoljno pola sata na obali i rijeka bi sve moje brige i tuge odnijela tamo negdje prema moru. Ukoliko negdje pročitate da je more zagađeno, sad znate koga treba okriviti. Nedjeljno jutro, na obali još nema šetača. Samo jedna korpulentna dama na biciklu s psom (također pretilim) na povodcu. I jedan usamljenik na klupi, no zurio je u vodu pa me nije ni primijetio dok sam prolazila 'bentom'. I dok sam se 'bentom' penjala, ustanovih da me privlači klupica uz vodu, pa se predomislih i spustih se umjesto da se penjem. Sjedoh na klupicu i zapalih cigaretu. Pušači vole izići na čisti zrak samo da bi ga onečistili. Barem neću baciti opušak, pomislih brojeći opuške bačene kraj klupice. Svoj sam opušak spremila u 'putnu' pepeljaru koju svuda nosim sa sobom. Najradije bih ostala sjediti tu uz vodu, do večeri. No, pošto mi je propisana šetnja, krenuh uz vodu u pravcu riječnog toka. Mirno teče moja Drava, odnoseći sve moje nemire. Teče prema Dunavu, a Dunav će je odnijeti do mora. Ljuljuškaju se čamci, privezani uz obalu a ja ih poželjeh odvezati i pustiti da otplove. Uskoro ugledah još jedno dravsko plovilo koje plovi samo između dvaju obala. Kompa, dakako. No, još nema nedjeljnih posjetitelja ZOO vrta s prijeke strane pa se kompa prazna vraća na drugu obalu. Fotografirala sam tablu s voznim redom, za slučaj da se jednom poželim ukrcati, pljucnula sam u Dravu, popela se na bent i malim uličicama krenula svojoj uličici. Dok sam prolazila kroz Splavarsku, misli mi nekamo otploviše, k'o splavom, valjda prema moru plavom ... Presjekoh opet Strosmayerovu, no prvo sam pričekala da prođe tramvaj. Osječki su tramvaji nekada bili crveni, a onda je neka budala crvenu boju svela samo na ideološki simbol pa su osječki tramvaji odjednom kao kameleoni promijenili boju. No, što se ja čudim, nisu oni jedini ... Gle, srušili su još jednu kuću u Strosmayerovoj i sad na njezinom mjestu stoji tabla s reklamom: Prodaja visokokvalitetnih stanova ... Moš' misliti visoke kvalitete, bit će to još jedan kokošarnik tankih zidova ... A nekada je u kući koje više nema stanovala moja školska kolegica Blaža. Srela sam je neki dan i jedva se prepoznasmo... U sljedećoj ulici još jedna kuća nedostaje, sad je na njezinu mjestu prolaz prema Billi. A u kući koje također više nema stanovala je Mira. S njom sam sjedila u istoj klupi. No, Miru više neću sresti. Nakon što joj je u glavi pukla aneurizma više ne izlazi, sad miruje kraj prozora, nemirna Mira ... Zaustavljam se kraj lijepog prizora. Rascvjetale se grane pružaju prema suncu ... a onda vidim da su se behari već počeli osipati. Malo dalje je lijepi veliki hrast, iza vrtne ograde, mi ljudi izgleda ne možemo bez ograda. Stara Sladovićeva kuća sad je obnovljena. Novi je vlasnik htio hrastove u dvorištu posjeći, na sreću, nije dobio dozvolu. Dvije kuće dalje leže oblice stabala za koje je netko dobio dozvolu da ih posječe. Iz mrtvih oblica izrasle su male grančice sa zelenim listićima i ja pomislih kako im je to zadnje listanje. Pogled mi se podiže za cvrkutom u krošnji breze. Uznemirio me taj cvrkut koji je zvučao kao poziv upomoć. Zagledam među već olistale grane i eto tužnog prizora. Odbačena se traka izvučena iz audio-kazete omotala ptičici oko noge, a potom oko grančice. Ptičica se batrga, a oko nje oblijeće druga, valjda njezin životni drug ... a ja im pomoći ne mogu, grana je suviše visoko. Stojim neko vrijeme gledajući i slušajući, pa onda krenem dalje no znam da će mi taj tužni cvrkut još dugo odjekivati u mislima. Zapitah se koja je to pjesma na traci koja se ptičici omotala oko nožice ... i sjetih se one Cohenove: Like a bird on a wire ...  photo by rusalka Like a bird on the wire, Like a drunk in a midnight choir I have tried in my way to be free. Like a worm on a hook, Like a knight from some old fashioned book I have saved all my ribbons for thee. If I, if I have been unkind, I hope that you can just let it go by. (...) Like a baby, stillborn, Like a beast with his horn I have torn everyone who reached out for me ... Eto me pred mojom kućom, moja kućica moja slobodica. Mala bijela kućica šćućurila se u zavjetrini visokih breza. Dok otključavam kapiju osjetih kako iz vrta mirišu đurđice. Rascvjetale su se noćas, pomislim i odoh da ih pomirišem izbliza. Bijeli mali mirisni cvjetići. Ne znam zašto, no đurđice su me uvijek podsjećale na suzice ... |
- 10:07 - Komentari (42) - Isprintaj - #
17.04.2009., petak
on the green hill ...
 photo by rusalka  animationplayhouse.com |
- 23:11 - Komentari (31) - Isprintaj - #
16.04.2009., četvrtak
ključić sam zagubila ...
... ne mogu ga naći ... photo by rusalka  us.bestgraph.com/gifs/escargots tko kuca, otvorit će mu se. tko traži, taj i nađe ... ... možda. Festina lente |
- 21:31 - Komentari (15) - Isprintaj - #
13.04.2009., ponedjeljak
mood indigo ...
 photo by rusalka Beneath the painted sky, that's where I want to be ispod naslikanog neba, tamo želim biti ... A place where dreams come true na mjestu gdje ostvaruju se snovi And no one ever says 'goodbye' i nitko nikad ne govori zbogom ... Oh, I wish that I could live again, beneath the painted sky. o, željela bih da mogu živjeti opet pod naslikanim nebom Oh, I wish I was a kid again, o, željela bih opet dijete biti ...  ... beneath the painted sky pod naslikanim nebom ... |
- 23:59 - Komentari (32) - Isprintaj - #
12.04.2009., nedjelja
Sretan Uskrs!
 photo by rusalka Zrnce, uskrsna priča Krunica moje bake Aurele bila je jednostavna. Križić i niz malih zrnaca, nalik zrncima gorušice. No, moja je draga Aurela zrnca krunice prebirala rijetko. Koja korist od 'verglanja' molitvenih riječi i prebiranja krunice? rekla bi Aurela. Čovjek se ne može moliti po zapovjedi, trenutci sabranosti za razgovor s Bogom rijetki su i ne biraju ni mjesto ni vrijeme. Aurela je znala reći i da si bliži Bogu dok kopaš, siješ i sadiš u svojem vrtu, nego dok prebireš zrnca brojanice. Ipak, Aurela je voljela zrnca prebirati, kao i svaka vrtlarica. I, doista, ništa čudesnije od zrnca. Zar nije čudesno da iz zrnca iznikne i stoljetna sekvoja i vlat žita ... i raskošan cvijet i skromna travka? I mene, vrtlaričinu unuku, odvijek su fascinirala zrna i zrnca. Sićušno sjeme maka, zlatna kukuruzna zrna, zrnje žita koje tako lijepo klizi kroz prste, graškova zrna skrivena u mahuni, crne koštice u crvenom mesu lubenice, trešnjeve koštice koje možeš pljucnuti udalj, sjemenje cvijeća i povrća, sjemenke 'krpiguza' koje ti se zalijepe za čarapu, maslačkove sjemenčice koje polete kad puhneš u maslačkovu lampicu ... Najdraža su mi ipak bila zrnca mladoga graha, onog kojeg zovu 'trešnjevac'. Posuta ružičastim i plavkastim mrljicama, ličila su mi na drago kamenje. Pomišljala sam da bih i ja, kao Jack iz priče, rado zamijenila kravu za pregršt šarenih sjemenki čudotvornog graha po čijoj se stabljici, kad zrna graha niknu, možeš popeti do oblaka ... U svakom zrncu spava klica ... rekla mi je baka Aurela ... Spava ... i čeka buđenje. A tada, ako zemlju okopaš, poliješ i pognojiš, sjeme će izrasti u biljku. I ja bih svakog proljeća nestrpljivo čekala taj trenutak buđenja, kad korica polivene crnice u gredici napukne i izviri izdanak, nalik na maleni zeleni plamičak. Izviri ... i jurne naviše, prema suncu. Veselila sam se klijanju i nicanju, listanju, pupanju i cvjetanju kao dijete, a danas se još više veselim i divim tom divnom čudu. Izraelski su botaničari, iz košćice datule stare 2000 godina i pronađene u pijesku, uspjeli uzgojiti palmu datulje. A grančicom 'palme majke' te iste sjemenke, možda je netko, prije dva tisućljeća, mahao i vikao Hosana, slaveći Kristov ulazak u Jeruzalem. Kamo nestane sjemenka, kad iz nje nikne biljka? zapitala sam jednog proljeća baku Aurelu. Sjemenka mora umrijeti, da bi klica u sjemenci mogla oživjeti, odgovorila mi je. No, ne treba zbog toga žaliti, biljka će stvoriti novo sjemenje, iz njega će nići nove biljke. Staro mora ustupiti mjesto novom, stari mladima, mrtvi živima, zima proljeću, noć jutru ... Život se nastavlja i kad nas nestane, a ako tijekom života posiješ samo jednu sjemenku, živjet ćeš vječno ... Vjera, makar bila malena poput gorušičina zrnca, može pokrenuti planine ... kaže se u Bibliji. I ja nastojim vjerovati - ako za života posiješ makar i jednu sjemenku, živjet ćeš vječno, ako povjeruješ da u svakom čovjeku postoji zrnce dobrote, život će ti biti vrijedan življenja. ... Sretan vam Uskrs, dragi prijatelji. Zdravlja, sklada i spokoja, dobre volje i ljubavi, u obilju ... U svakome je od nas, kao u sjemenci, klica dobra. Treba je samo povremeno zaliti, okopati i oplijeviti, da bi niknula i pohrlila prema suncu.  rose gif. Dodatak: Parada pisanica ...
|
- 00:31 - Komentari (53) - Isprintaj - #
11.04.2009., subota
on the wings of a dove ...
 photo by flickr Smrt nije najveći gubitak u životu. Najveći je gubitak ono što umire u nama dok živimo. - Francis Bacon (u prijevodu Nekoga tko mi je posebno drag). ... Svakog se dana u nama rađaju želje i nade. Neke od njih umiru, istoga dana. Ipak, nemojmo na to gledati kao na gubitak, radije se veselimo ... One možda nisu poletjele, no ostavile su nam krila...  photo by rusalka |
- 00:01 - Komentari (29) - Isprintaj - #
10.04.2009., petak
Veliki petak ...
 photo by rusalka Na veliki petak, rano ujutro, moja bi baka Aurela nabrala bijelih i plavih zumbula iz svoga vrta i povela me sa sobom u obližnju malu crkvicu. Ušle bismo tiho, u tihu i pustu crkvu, i prišle odru. Sav u cvijeću, alabasterski blijed, s trnovom krunom i krvavim ranama na prsima, dlanovima i stopalima, ležao je mrtvi Krist. Nek' mu zumbuli mirišu, rekla bi baka, a ja bih dječjom rukom položila kiticu zumbula do njegovih nogu. Boli li ga? upitala bih baku. Ne ... rekla bi Aurela ... više ga ništa ne boli. Spava ... a u nedjelju će se probuditi ... I sve će proći, do nedjelje? Više se neće ni sjećati da ga je boljelo? rekla bih, više uvjeravajući samu sebe, nego pitajući baku. I poljubila bih mu ranjeni dlan, za svaki slučaj. Onako kako bi mati meni poljubila trnom ogrebeno koljeno, da bol što prije prođe.  photo by rusalka Eh, kad bih mogla opet biti dijete koje s kiticom zumbula stoji pred Njegovim odrom ... i vjeruje kako mrtvi Krist samo sniva ... i vjeruje da će sav bol, pa i samo sjećanje na patnju nestati, kad se probudi ... |
- 06:41 - Komentari (22) - Isprintaj - #
09.04.2009., četvrtak
veliki Četvrtak ...
 Krist pere noge apostolima Prije večere operemo ruke. I, pritom rijetko kad pomislimo da bi nam večera koju blagujemo mogla biti posljednja. Ponekad, nažalost i prečesto, peremo ruke poput Pilata. Drugi su odlučili umjesto nas ... okolnosti, Život, Sudbina, nužnosti ... tješimo se. Kad su mi, dok bijah dijete, čitali priče iz Starog i Novog zavjeta, zapitala sam se: Zašto li je, pobogu, ponizno kleknuo i oprao prašinu sa stopala svojih učenika i sljedbenika? Već tada nisam osobito cjenila poniznost, a tek sam kasnije naučila razlikovati ponos od oholosti. Kad se danas pitam za smisao, Kristovo pranje pranje nogu učenicima čini mi se znakovitom metaforom. Krist se, sluteći trnje kraljevske krune koja ga je čekala, sagnuo do stopala svojih sljedbenika, vadeći trnje koje se zabilo u njihove tabane dok su ga slijedili, kao vođu. No, koji 'vođa' danas slijedi ovaj primjer? Tko svoju poziciju vođe doživljava kao služenje a ne kao privilegiju? Tko od vođa vidi trnje u tuđim stopalima, dok sam kroči crvenim tepihom? Nisam vjernik, barem ne 'prakticirajući', no i dalje rado čitam biblijske priče ... i držim se blagdanskih običaja, zbog lijepih sjećanja na djetinjstvo. Na zeleni četvrtak kuham špinat, kao moja mama, nekad ... Na veliki petak ne kopam u vrtu, kao što nije ni moja baka vrtlarica ... U subotu šaram pisanice, kao što su to činile žene u mojoj obitelji, generacijama unazad ... U nedjelju ću reći: mea culpa, no ne naglas i ne u ispovjedaonici, oduvijek sam sumnjala u vrijednost javnih pokajanja i potrebu posrednika između mene i moje savjesti ... U uskrsni ponedjeljak ću se umiti u vodi s ljubičicama, nadajući se da će cvjetne latice uljepšati odraz moga lica ... Nisam vjernik, a nikad nisam bila ni vođa ni sljedbenik, više sam slobodni strijelac i vuk usamljenik ... No, ipak, nastojim se voditi se vjerom u ljude ... i nastojim sljediti glas vlastitog srca. I dalje ne cijenim poniznost, iako sve više poštujem skromnost i jednostavnost. Nastojim ne povrijediti druge, barem ne hotimice, a kad to ipak učinim, nastojim ne prati ruke poput Pilata. Sve češće smognem snage reći: Oprosti mi ... ... iako sam znala što činim ... Još samo da naučim praštati i sebi ... |
- 00:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #
08.04.2009., srijeda
Parlez moi d'amour ...
 photo by rusalka Te amo Ich liebe Dich I love You Ya vas lyublyu miluji te Kocham ciebie Je t'aime Volim te ... Ruže su jezik ljubavi u spomenaru sreće. (Tin, Svetkovina ruža) |
- 00:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #
07.04.2009., utorak
zagrljaj ...
 photo by rusalka Mjesec je noćas, k'o leptir, plava krila zapleo u krilu ružičaste krošnje ... |
- 00:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #
06.04.2009., ponedjeljak
like the first time ...
 mjesec je noćas sve pretvorio u srebro u dodirima našim srebrno je titrala plava mjesečina a Tvoje su mi usne, poput oblutka po površini vode, kožu šarale crvenim krugovima ... rekao si da utopiti se želiš, u meni, kao u rijeci. rekao si da uvijek bit ćeš me žedan. rekao si da bjelja sam od lopočeva cvijeta. rekao si da put mi na behar miriše i da mi je kosa puna zlatnog polenova praha ... šapnuo si da proljeće sam Tvoje jeseni i ljubili smo se, ljubili smo se ljubili ljubili ljubili ljubili ljubili ljubili ... ... dok nismo ostali bez daha ... ... a onda se zemlja opet pomakla... ... kao i prvi put. |
- 00:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
05.04.2009., nedjelja
Tender Surrender ...
 photo by rusalka pomiluj me nježno, Sunašce, toplini Tvojoj otvaram spremno ružičaste latice ... pomiluj me nježno, Sunašce, i ne boj se ... ... neću uteći. čak ni ako ćeš me malo, malkice ... ... opeći ... |
- 09:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #
04.04.2009., subota
second hand rabbit ...
|
Jučer sam, vraćajući se s posla, svratila na tržnicu koju mi esekeri odmila zovemo pija tj. pijac. Prošetala sam između tezgi koje su u ovo doba godine pune svježeg povrća i cvjetnih sadnica, 'napasla pogled' na svoj toj ljepoti, obavila kupovine, popila makiato u pijačnom kafiću na otvorenom ... I, tada, kad sam već krenula prema autobusnom stajalištu, ugledah ga. Sjedio je na tezgi među okrnjenim šalicama, nošenim cipelama, demodiranim ženskim torbicama i pročitanim knjigama. Sjedio je tamo, tužan, pomiren sa sudbinom. Na Njemu se vidjelo da pamti i bolje dane, da je bio voljen i da je i on volio. Nije posve nov, ni neupotrebljavan, neću vam lagati ... rekla je žena iza klupice. No, vidite da je dobro 'uščuvan' ... Dat ću vam ga jeftino ... Ne, hvala ... rekoh i već krenuh dalje, kad me sustiže Njegov pogled. I, nisam tom pogledu odoljela, vratih se kući, noseći ga pod rukom. Nije nov, ni neupotrebljavan? Pa što onda ... Volio je već i prije? Tim bolje, to je samo znak da nije bez srca ... Ne mari za prošlost ... šapnula sam mu. If I was not the first, just say I'll be the last It's too much to expect, but it's not too much to ask. Now I can only dream of being all you need And I can only try to be the reason why You think about today and forget about the past It's too much to expect, but it's not too much to ask ... If I was not the first, just say I'll be the last ... ... |
- 07:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #
03.04.2009., petak
my Sunshine ...
 photo by rusalka otvori srdašce, nek' uđe Sunašce ... ... eh, Srdašce moje ... ne mogu Sunašce dočekati ... ...
|
- 07:01 - Komentari (24) - Isprintaj - #
01.04.2009., srijeda
odrazi ...
 photo by rusalka noćas se, poput narcisa, moja duša u ogledalu noći ogleda. kap kiše! il' možda suza? ... i odraz se zamuti. to duša mi proljetnu sjetu sluti. |
- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
