Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
30.05.2009., subota
ona i on ...
 photo by LookSee govoru srca dovoljan je i pogled. (...) Dodatak: spokojni ponedjeljak na jezercima.
|
- 06:00 - Komentari (22) - Isprintaj - #
27.05.2009., srijeda
žudnja ...
 photo by rusalka žeđam. a ipak, ta slatka žeđ, Ljubljeni, venama mojim teče k'o bujica. gladujem. a ipak, ta slatka glad, Voljeni, oduzima mi volju za jelom. bdijem. a ipak, to bdjenje slađe je od snova. iščekujem. a ipak, to čekanje Tebe slatkom slutnjom susreta treperi. P.S. Vrativši se iz Krasnojarska, upala sam u vrući 'žrvanj' obveza. Žudim za svježim vjetrićem, kapima kiše na prozorskim staklima, za spuštenim zastorima, isključenim telefonima ... Neću imati vremena za novi post, do vikenda. A priču o Krasnojarsku nastavit ću, čim stignem.. petak, 29. 05. Po Rusalkinu običaju, ima me ... ... i kad me nema ... hihii |
- 10:16 - Komentari (34) - Isprintaj - #
25.05.2009., ponedjeljak
eto me doma ...
 ... stigoh iz Krasnojarska, danas poslijepodne. Bilo je lijepo, no jako sam umorna od puta i od temperaturne i vremenske razlike. Zasad samo nekoliko sličica, a pričice i još sličica s puta slijede sutra, kad se aklimatiziram ...
utorak, 26. 05. Dodatak: O Jeniseju Jenisej izvire na granici između Rusije i Mongolije a zatim teče na sjever duž Zapadnosibirske nizije. Jedna od najdužih rijeka Azije a s dužinom od 5 539 kilometara peta je po dužini rijeka u svetu. Hotel u kojem sam odsjela okrenut je obali Jeniseja, a na padini je velika fontana posvećena Jeniseju. Figure žena personificiraju Jenisejeve pritoke (koje sve imaju ženska imena) a Jenisej je prikazan u liku Neptuna s brodom u ruci. Fontana je izgrađena u novije vrijeme i jedna je od brojnih fontana koje ukrašavaju Krasnojarsk.
|
- 22:48 - Komentari (22) - Isprintaj - #
17.05.2009., nedjelja
u drugom životu, kratka priča ...
 photo by rusalka U drugom životu Ležala mu je u naručju, s glavom na njegovu ramenu, ovivši se oko njega poput vitice vinove loze. Iza sklopljenih kapaka još uvijek joj je treperio Njegov pogled. Lice mu se preobrazilo, usne nabubrile, pogled zamaglio, maločas prije, dok su 'vodili ljubav' ... A tada je sklopio oči, u prelijepom trenutku nestajanja. Ona nije oči sklopila, gledala je to voljeno lice kako se nad njom nadnosi, osjećajući ga duboko u sebi, u dnu svoga bića. I, trenutak prije no što je i sama nestala, da bi mu se opet vratila, pomislila je: U nekom drugom životu, Filipe ... ... Nisu više bili mladi, ni jedno ni drugo, kad su se sreli. Život je i na jednome i na drugome već uspio ostaviti ožiljke. No, kad su se ugledali, oboje shvatiše da im život pruža obećanje kakvo se rijetkima događa. U trenutku kad su se sreli Ona je bila puna straha i tuge. Vjerovala je kako je iznevjerila sve što joj je život obećao, dok je bila dijete. Iako ju je okolina smatrala uspješnom ženom, ona se osjećala promašenom. Nije bila žena, a više nije bila ni dijete, iako je bila poput onih iz pjesme Čovjek je dijete, sve do 60-esete ... Prije no što je Filipa srela, povjerovala je, na trenutak, da ljubi, da je u stanju voljeti. No, trenutak je prošao i Ona je shvatila da je ljubila samo pomisao na ljubav, samo pomisao da je vrijedna ljubavi. Trenutak je prošao, znala je istinu, no nije željela priznati, čak ni sebi. Jer, priznati značilo bi priznati konačni životni poraz: Nisam u stanju ljubiti, ne mogu biti potpuna, mome biću nedostaje neki ključni dio ... moje je srce zaključano lokotom bez ključanice... ... Sudbina mi je ostati usamljena, ni dijete ni žena ... mislila je s tugom. Tugu je skrila, nastavila je pjesme i priče pisati, iako je znala da ih ne piše onome koga je srela. Tada još nije znala da ih piše Onome koga će tek sresti ... ... Silvestar, Onaj koji je povjerovao da joj je srce otključao, neko je vrijeme također vjerovao, a potom je shvatio, no nastavio se obmanjivati. Jer, Ona je svijetlila nekom toplom svjetlošću i on je poželio ostati na rubu te svjetlosti. Žalio je što nije u centru njezina pogleda, žalio je što to nikada nije ni bio. Ipak, poželio je ostati, makar na periferiji njezina vidnog polja, kao prijatelj, i bio je sretan što ga ona pušta tu i ostati. A ona je osjećala kako se njezina svjetlost polako gasi, poput neke titrave svijeće plavoga plamena. Svima se čini kako svijetlim ... No, zalud me uvjeravaju kako moja svjetlost grije, ja nisam u stanju nikoga ogrijati. Sve je to samo iluzija, moji prijatelji ne znaju da se griju na 'naslikanoj vatri', poput onog zečića iz priče koji je u šumi pronašao izgubljeno slikarevo platno, pa se cijelu zimu grijao uz naslikano ognjište. Uz sve, sad ju je još mučilo i osjećanje krivice: Obmanjujem one koji su mi dragi, puštajući ih da misle kako sam sretna ... ... No, Filipa nije uspjela obmanuti. Bilo mu je dovoljno da je pogleda ... i odmah je sve shvatio ... i pružio joj ruke. Poželjela je zakoračiti u Njegov zagrljaj, no nije se usuđivala. Još uvijek je vjerovala da nije u stanju ljubiti, da nije ljubavi vrijedna. Filip je zračio svjetlošću, toplom i snažnom. Željela je zakoračiti u tu svjetlost, no bojala se kako će mu donijeti samo tamu. I zato mu je rekla: Ostani tamo, na drugoj obali, siguran ... Nemoj zakoračiti na taj most koji si 'objesio' o niti nade, nemoj prema meni zakoračiti ... Ja sam 'beznadni slučaj', ja sam totalni promašaj, što ću ti ja? Samo ću te u svoju tugu povući ... Ipak, poželjela je da Filipovo svjetlo za nju svijetli, poput svjetionika, makar i s druge obale. A onda je Filip prešao most. I prenio je na tu drugu obalu, u svjetlost, lako poput perca ispalog iz krilca neke grlice ... ... Sad je ležala u Filipovu naručju, s glavom na njegovu ramenu, osjećajući da je to mjestašce na njegovu ramenu upravo za nju stvoreno. U njoj je sve treperilo i odzvanjalo. Sad je bila sigurna da može voljeti i da je ljubavi vrijedna. Znala je da u njegovu zagrljaju može biti i dijete i žena, da joj je upravo tu mjesto. Tu, na njegovu ramenu na koje je sletjela poput ptičice, tu gdje je voljena, tu gdje je toplo kao u nekom gnjezdašcu. Trenutak prije no što je usnula podigla je pogled i vidjela kako je Filip raširio svoj veliki dlan nad njezinom glavom, poput nekog toplog zaklona. Iako je dlan njegove ruke nije dodirivao, ona je osjećala dodir. Njihove su se aure dodirivale i pretapale i svijetlile i iskrile poput krijesnica u tami njezine sobe. Kasnije, tijekom noći, probudila se načas, još uvijek u Filipovu zagrljaju. Tijela su im se dodirivala i ona osjeti kako joj bradavica dojke bubri pod njegovim dlanom. Nasmiješila se zbog zbog toga njegova posezanja za njom, čak i u snu. Načas je obuze sjeta i pomisli: Da smo se barem ranije sreli ... No, uz Filipa, čak je i sjeta bila puna topline ... ... Ujutro, dok su se budili, on je usnama opet potražio bradavicu njezine dojke. Zatim joj se u oči zagledao i na uho joj prošaptao: Ne žali ... u nekom drugom životu, kad se opet sretnemo ... Pogledi im se opet sretoše, a duše i tijela im se opet prepoznaše. Bila je sretna, osjećala se ponovo rođenom. Život je konačno ispunio obećanje. Lokot njezina srca oduvijek je imao ključanicu, no otključati ga je uspjela tek uz Filipovu pomoć. Bila je sretna jer sad je znala da će se uvijek prepoznati, ona i Filip, u ovom i svim sljedećim životima, kad god i gdje god se budu sreli ... ... Sutra ujutro letim za Krasnojarsk, pa sam poželjela ostaviti vam nešto za čitanje. Ostajte mi dobro, dragi prijatelji, veselim se i putu i povratku. Mislit ću na vas i donijeti s puta nove pričice i nove sličice ...
|
- 07:58 - Komentari (31) - Isprintaj - #
15.05.2009., petak
sorry ...
... nismo kod kuće, do daljnjega ... photo by rusalka |
- 01:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #
14.05.2009., četvrtak
tall, tall ... tree(s)
|
Ne šarajte po drveću ... ... radije nešto u srdašce svoje zapišite ...
Tall, tall trees? OK, HoneyBear ... and a little drop ... ... from the big sea ... hihihihi |
- 00:01 - Komentari (16) - Isprintaj - #
13.05.2009., srijeda
touch of gold ... and golden touch ...
 photo by LooKSee, na Ptičici, poGleDajte .... thanks for upload, lazy Zalazak sunca i zlatni trag na vodi. Taj me prizor uvijek podsjeti na priču koju mi je, davno, ispričala baka Aurela. Sjedile smo na klupici na dravskoj obali, a sunce je, opraštajući se s danom, pružilo zlatnu stazu po vodenoj površini. Tada, te večeri, moja zlatna Aurela ispričala mi je priču o kralju koji je krenuo čamcem, po zlatnom tragu, i stigao u čudnovato kraljevstvo u kojem je sve od zlata. Zasljepljen zlatnim sjajem, poželio je da može, dodirom ruke, sve pretvoriti u zlato. I, kao što to biva u pričama, želja mu bijaše ispunjena. Vrativši se kući, u svoje kraljevstvo, kralj je ustanovio da njegov dodir doista sve u zlato pretvara. Dodirnuo je stol, zidove, strop ... i zlato je zablistalo. Dotakao je posuđe, mramorne statue, slike na zidu ... i sve što mu je bilo nadohvat. Zlato, zlato, zlato! Nitko bogatiji, moćniji, sretniji od njega. A tada mu priđe njegova kćer, zlatokosa princeza, i kralj poželi kćerine zlatne kovrčice pogladiti. Na očev se dodir nasmiješena djevojčica u trenutku preobrazila u zlatnu statuu. Blještavu, sjajnu, skupocjenu ... no mrtvu. A kad je očajni kralj posegnuo za čašom vina da u vinu utopi tugu, i čaša i rumeno vino u njoj pretvoriše se u zlato. Zalud je kralj poželio da nikad nije poželio ... bilo je prekasno. Umro je u usamljenosti svoga pohlepnog srca, od gladi i žeđi, okružen zlatnim zidovima svoje pohlepe. Dakako, prepoznali ste priču i njezinog junaka, kralja Midasa. Pominje ga i Ovidije, u Metamorfozama a Herodotus kazuje kako je Midas uz zlato, bio i veliki ljubitelj ruža, pa su njegovi ružini vrtovi bili nadaleko poznati. ... Razmišljajući danas o priči, pomislih kolika je razlika između 'dodira zlata' i 'zlatnog dodira'. Dodir zlata često u čovjeku uspije dodirnuti ono najgore - lakomost, gramzljiivost, bezobzirnost, sebičnost ... No, nasreću, postoje i zlatni dodiri. Polja puna zlatnih narcisa, u proljeće. Nijanse zlatnog u jesenjem lišću, zlatni sok u bobama grožđa. Zlatni sunčevi titraji na dragome licu. Odsjaji zlata u nečijoj kosi, zlatne iskrice u šarenici oka ... I pogled koji ti u kosu, prošaranu srebrom, zlato vrati. I dodiri zlatni, oni kojima voljenu put u zlato pretvoriš, kad je dodirneš ... Zlatni bljesak sunca na vodi, u mojem unutarnjem oku, kao staza i putokaz, kao svjetionik. Poželim ukrcati se u orahovu ljusku, razapeti jedro i zaploviti prema zlatnoj svjetlosti. Zaploviti u svjetlost, stopiti se sa zlatnom svjetlošću, u svjetlost se pretvoriti. I svijetliti, onomu koga volim. Ljubav je doista 'like a golden touch'. Oživi sve što svojim zlatnim prstima dodirne.
|
- 00:01 - Komentari (26) - Isprintaj - #
12.05.2009., utorak
od ruba do ruba ...
... slika puna malih sunašca ... photo by rusalka thanks for upload, lazy ... a svako od njih sja i blista i zrači svjetlošću i radošću. I grije i oko i srce. I odgoni mrak. I slatkim mirisima zamiriše zrak. i preplavi te osjećajem sreće, od ruba do ruba. I zasiti te slatko, iako nisi već tri dana gotovo ništa jela ... I nagoni te da poželiš uroniti lice u sliku i zamrljati nos i usne polenovim prahom, k'o pčelica Maja il' neka gladna zlatna buba ...  photo by rusalka Pa, sad, ako pomislite da je rU pomalo luckasta, ne marim. Niste daleko od istine ... hihihi |
- 00:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
10.05.2009., nedjelja
jedna čudesna slikarica ...
 Elena Flerova: Dar Oni koji dulje dolaze na moju vrtnu klupicu znaju da volim slike i slikare i da ponekad u postu običavam predstaviti slikara koji mi je drag ili kojeg sam upravo 'otkrila'. U posljednje me vrijeme zanimaju suvremeni ruski slikari pa ću vam ovom prilikom predstaviti jednu čudesnu rusku slikaricu - Elenu Flerovu. "... slike Flerove povezuju svjetlo i sjenke, daleku prošlost i današnjicu. Slika za slikom, prepune detalja, izvrsnost i vještina kombinirani s dubokim osjećanjem i unutarnjim razumijevanjem ljudskosti, kakvu Flerova vidi i prikazuje, uvrštavaju je u najvišu kategoriju suvremenog slikarskog majstorstva." Victor Forbes, Fine Art Magazine O svome slikarstvu Flerova kaže: Načinjeni smo od svjetla i posjedujemo dar podijeliti to svjetlo s drugima. Slikam sloj po sloj sve dok sunčeva svjetlost ne bljesne iznutra prema površini ...
Rođena je u Moskvi 1943, židovskog je podrijetla. Flerova je 1969. završila prestižnu slikarsku školu Surikov. Sudjelovala je na više od 80 međunarodnih izložbi a njezini su radovi izloženi u brojnim galerijama i privatnim kolekcijama. Tematika Eleninih radova bogata je i raznovrsna: pejzaži, mrtva priroda, scene iz života, mitologija i fantazija ... Slike Flerove u podjednakoj mjeri otkrivaju njezino židovsko podrijetlo i kulturu kao i ljubav prema ruskoj zemlji u kojoj je odrastala. Flerovu je doista teško 'ugurati' u okvire određenog slikarskog žanra, no očito je da se radi o figurativcu i 'neorelisti'. Ipak, unatoč zadivljujuće minucioznoj izvedbi, gledatelj u njezinim slikama ne vidi napor slikara već zadivljujuću lakoću velikog umjetnika. Slike su joj pune svjetlosti i životne radosti. I, dosta, kako veli sama slikarica - svjetlost bljesne iznutra prema van, sa slike do gledatelja i u gledatelju. Dok gledamo njezine slike čini nam se da i nas obasjava svjetlost koja s njezinih slika zrači. Izdvojit ću jednu od meni posebno dragih slika Elene Flerove: Duša stabla ...  Kad sam tu sliku prvi put vidjela pomislila sam: I kod ljudi, kao i kod stabala, vanjština može biti tamna i hrapava a duša svjetla, glatka i blistava. I poželjela sam, priznajem ... hihii ... da mene netko zagrli tako kao ovu oblu svjetlucavu dušicu sa slike ... Netko ruku velikih, snažnih i nježnih ... .... Ukoliko nekoga zanima više o Flerovoj i njezinim slikama: Elena Flerova Elena Flerova website |
- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #
09.05.2009., subota
pogled ...
|
Prema psihoanalitičaru Heinzu Kohutu, utemeljitelju 'self psihologije', potreba za ogledanjem u drugom ljudskom biću jedna je od primarnih ljudskih potreba. Ljudsko lice i pogled u mnogim su ljudskim životima prvi i posljednji prizor, od lica onoga tko nas prihvati u ruke kad se odvojimo od materina tijela, do lica i pogleda onog tko će nam, trenutak nakon što odemo, zaklopiti oči. Možeš se smatrati Fortuninim izabranikom ako ti pođe za rukom, u međuvremenu, susresti pogled u kojem se, uz dušu onoga koji te gleda, uspije ogledati i tvoja vlastita duša. Dodatak: Pogled u Rusalkino nedjeljno prijepodne ... Probudila sam se rano, svježa k'o ružica .... hihihihi Popila sam kapuccino na klupici (začudo, jer inače pijem gorku 'tursku'). Potom sam se igrala s macanima, zavirivala po vrtu, fotkala, slušala grlice kako guču, popila čaj s okusom karamela (ne znam što mi je ovih sam dana stalno žedna). Ručak nisam morala kuhati, jučerašnji gosti baš nisu bili nešto 'ješni' pa je meni za danas ostalo. Poslijepodne ću opet malo na klupicu, kad sunašce malo 'smanji doživljaj'. Iako se čuvam šepirom, mažem kremom 's puno faktora' i držim šarenog i dubokog 'lada, svakog se ljeta ospem pjegicama, k'o pureće jaje. Navečer ću e-poštu čitati i pisati, a imam i jedan dobar crtić na CD-u, pa ću ga konačno valjda uspjeti odgledati. Pošto ću veći dio dana provesti na svježem zraku, nadam se da ću navečer slatko usnuti, ukoliko me opet ne pohodi slatka nesanica. No, ni nesanice se ne bojim, popit ću nezaslađeni čaj od kamilice ... i mislit neke slatke misli ... :-) Nadam se da i vi provodite ugodnu nedjelju.
|
- 13:21 - Komentari (25) - Isprintaj - #
06.05.2009., srijeda
vanilla sky ...
 photo by rusalka Legenda o vaniliji ... Prema legendi, Tenitzli i njegova žena bijahu blagoslovljeni kćeri tako lijepom da su odlučili posvetiti je moćnoj božici sjetve i žetve. I tako je princeza Tzacopontziza (Jutarnja Zvijezda) provodila vrijeme u hramu kiteći oltar božice voćem i cvijećem koje je svakoga jutra brala u šumi. Dok je Jutarnja zvijezda lutala šumom berući cvijeće, spazi je Zkatan-Oxga (Mladi Jelen) i zaljubi se u nju. Iako je znao da ga i sam pogled na boginjinu svećenicu može stajati glave, svakoga ju je jutra krišom promatrao dok bi brala cvijeće. Dane bi provodio skriven pod zemljom, a noću bi zurio u nebo i iščekivao Jutarnju Zvijezdu. Jednoga jutra niski su teški kišni oblaci pokrili nebo i Jutarnja se Zvijezda nije pojavila. Mladi Jelen nije mogao dočekati sljedeće vedro jutro pa je Jutarnju Zvijezdu potražio u božicinu hramu. Tu su im se pogledi prvi puta sreli. A kad je Mladi Jelan prvi puta dotaknuo Jutarnju Zvijezdu ona je znala da ga želi slijediti ma kamo ih put vodio. Krenuše prema planinama, držeći se za ruke. No, kad su kročili na planinu iz spilje iskoči strašna neman. Rigajući vatru, zapriječila im je put pa ih progonitelji stigoše. Odvedoše oboje natrag u božicin hram, istrgoše im srca iz tijela i dok su srca još kucala položiše ih na božicin oltar. Tijela im baciše u provaliju. Nedugo nakon toga iz tijela ljubavnika iznikla je biljka. U jednom se danu razvila u dugu vriježu, nježnu i krhku, posutu mirisnim senzualnim cvjetovima, nalik na mladu djevojku koja sanjari o ljubavi. A kad bi cvjetovi umrli, iz njih bi se razvile mahune prepune mirisa. Tako je nastala vanilija, 'nektar bogova'.  Legenda o vaniliji P.S. Volim miris vanilije. Taj me sladak i topao miris podsjeća na blagdane, na mamine tople i krhke mirisne vanili kiflice koje se tope u ustima. Kao djevojčica, znala sam natrljati zapešća vanilijom, pa je onda mirisati cijeli dan. Tada još nisam znala da i 'velike djevojčice' koriste vaniliju u mirisnim notama različitih parfema. What are little girls made of?" Sugar and spice and all things nice That's what little girls are made of!" Sumnjam da ću danas stići ispeći vanili kiflice. No, ne mari. Kad se vratim kući s posla, u hladnjaku me čeka velika kutija puna sladoleda od vanilije. |
- 08:19 - Komentari (15) - Isprintaj - #
05.05.2009., utorak
o osmijehu ...
|
budite ono što jeste sanjajte svoje snove (pa ih onda ostvarite udvoje) idite kamo poželite sretnite onoga koga volite uradite ono što želite, (onome koga volite i s onim koga volite) nek' vam srce nikad ne bude besposleno (a ne zaboravite zaposliti ni sve ostalo) I vidjet ćete, kad budete prolazili kraj nekog izloga, spazit' ćete nekoga kako se smiješi. Uzvratit ćete osmijeh, pa onda shvatiti ... ... to se vi smiješte ...
|
- 07:34 - Komentari (35) - Isprintaj - #
03.05.2009., nedjelja
o Jabuci ...
 jabuka, photo by rusalka Rado jedem voće, sve vrste voća. Volim voćne okuse i mirise. Svake se godine u proljeće veselim prvim trešnjama, baš kao kad sam bila djevojčica a baka sestri i meni donosila prve trešnje s pijaca, povezane u rumeni buketić. Veselim se i prvim jagodama koje mirišu na sunce i šumski proplanak ... i plavim šljivama čiji su plodovi još prekriveni nježnim maškom ... i smokvama koje su rasle negdje uz more ... i vinogradskim se breskvama i jesenjim kruškama veselim ... Slatki sok slijepi ti se na bradi, a prsti ostanu ljepljivi od soka jesenje kruške, malo već smežurane korice ali slatke unutrašnjosti ... Ipak, kad bih morala od sveg voća izabrati, izabrala bih jabuku. Ne čudim se Evi što je u rajskom vrtu prepunom voća izabrala baš jabuku, taj zabranjeni plod s drveta spoznaje. Ne čudim se ni Adamu koji je Evi lopovske lotrice pridržavao, dok je jabuku brala, ne čudim se ni što je Adam voljko zagrizao Evinu jabuku. Neznanje je poput mraka. Znati i saznati, to je vrijedno izgona iz raja. A Raj mi se, ionako, uvijek činio poput staklene bašte u kojoj cvjetaju i zriju samo 'umjetne' jabuke, glatke blistave kore, no bez ukusa i mirisa. No, možda je, sve sam sklonija vjerovati, Veliki Stvoritelj od početka i imao taj naum - umijesti u glinu od koje nas je mijesio i želju i znatiželju kao bitne sastojke. I, sve sam sklonija vjerovati da se Nebeski Bradonja u sebi veselo i šeretski smješkao dok je, 'tobože' ljutita lica, Evi i Adamu, onim svojim velikim kažiprstom pokazivao put prema dolini, istočno od raja. Idite, djeco ... vjerojatno je prošaptao u sebi. Dao sam vam želju i znati-želju, idite i iskoristite te darove. Primajte i darujte, berite jabuke i jedite ih, zajedno. I, dakako, znao je da će se Eva već dosjetiti kako od jabuka skuhati slatko i kako ispeći savijaču i pitu od jabuka, da ne bi bilo dosadno, njoj i Adamu, jabuku uvijek jesti na isti način.
Da, baš volim jabuke. I, iako im je sezona prošla, ipak su mi još uvijek slatke. Jabuku mogu uvijek jesti, a da mi ne dosadi. A jednu sam i jutros smazala, sjedeći na vrtnoj klupici i gledajući oblake, okrugle poput jabuka. P.S. A svatovski su kolači, oni iz jučerašnjih svatova i jučerašnjeg posta, upravo stigli. Nisam u svatovima bila, no valjda se mladoj i mladoženji svidješe one izreke o ljubavi koje sam izabrala, pa mi kolače poslali, po mladenkinoj baki koja živi u mojoj ulici. Otvorila sam poklopac kutijice i zagledala. Ni jedan kolač nije od jabuka, no vidim dvije breskvice, a jabuke i breskve su, valjda, voćne sestrice. Pojest ću jednu breskvicu, odmah. A drugu ću sačuvatti, za neko drugo subotnje ili nedjeljno jutro.  svatovski kolači, photo by rusalka |
- 23:59 - Komentari (20) - Isprintaj - #
02.05.2009., subota
o Ljubavi ...
|
Ljubav nema mjere za vrijeme; ona klija, cvjeta i zri u jednom času.  open flower, photo by rusalka Moja mlađa nećakinja Sanja danas ide u svatove svojoj prijateljici iz djetinjstva. Teta, znaš li neku lijepu izreku o ljubavi? Željela bih je priložiti uz dar mladenki ... upitala me je. I, ja potražih .... i eto što izabrah među brojnim izrekama o ljubavi: Ljubav ne pokreće svijet. Ljubav je ono što daje smisao njegovoj vrtnji. Samo ljubav drži tamu na odstojanju. Dvije stvari ne mogu se promijeniti otkad postoji svijet: tijek vode i putovi ljubavi. U rječniku ljubavi riječ “nemoguće“ ne postoji. Jezik ljubavi je u očima. Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi. A tada pomislih: A što bi ja o ljubavi rekla? Ljubav? Ljubav su otvorena vrata ... i prozor bez zavjesa i vrt bez ograda ... ... i Cvijet koji otvara latice Suncu ... ... i Sunce koje se raduje cvjetanju ... Ne, ljubav nije razlog postojanju, ona je postojanje samo. Tko ljubio nije, kao da se nije ni rodio ... |
- 19:29 - Komentari (18) - Isprintaj - #
01.05.2009., petak
oblaci, k'o laki koraci ...
 photo by rusalka Lijepo zakoračite u Maj ... |
- 00:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
