jabuka, photo by rusalka
Rado jedem voće, sve vrste voća. Volim voćne okuse i mirise.
Svake se godine u proljeće veselim prvim trešnjama, baš kao kad sam bila djevojčica a baka sestri i meni donosila prve trešnje s pijaca, povezane u rumeni buketić. Veselim se i prvim jagodama koje mirišu na sunce i šumski proplanak ... i plavim šljivama čiji su plodovi još prekriveni nježnim maškom ... i smokvama koje su rasle negdje uz more ... i vinogradskim se breskvama i jesenjim kruškama veselim ...
Slatki sok slijepi ti se na bradi, a prsti ostanu ljepljivi od soka jesenje kruške, malo već smežurane korice ali slatke unutrašnjosti ...
Ipak, kad bih morala od sveg voća izabrati, izabrala bih jabuku.
Ne čudim se Evi što je u rajskom vrtu prepunom voća izabrala baš jabuku, taj zabranjeni plod s drveta spoznaje. Ne čudim se ni Adamu koji je Evi lopovske lotrice pridržavao, dok je jabuku brala, ne čudim se ni što je Adam voljko zagrizao Evinu jabuku. Neznanje je poput mraka. Znati i saznati, to je vrijedno izgona iz raja. A Raj mi se, ionako, uvijek činio poput staklene bašte u kojoj cvjetaju i zriju samo 'umjetne' jabuke, glatke blistave kore, no bez ukusa i mirisa.
No, možda je, sve sam sklonija vjerovati, Veliki Stvoritelj od početka i imao taj naum - umijesti u glinu od koje nas je mijesio i želju i znatiželju kao bitne sastojke. I, sve sam sklonija vjerovati da se Nebeski Bradonja u sebi veselo i šeretski smješkao dok je, 'tobože' ljutita lica, Evi i Adamu, onim svojim velikim kažiprstom pokazivao put prema dolini, istočno od raja.
Idite, djeco ... vjerojatno je prošaptao u sebi.
Dao sam vam želju i znati-želju, idite i iskoristite te darove. Primajte i darujte, berite jabuke i jedite ih, zajedno.
I, dakako, znao je da će se Eva već dosjetiti kako od jabuka skuhati slatko i kako ispeći savijaču i pitu od jabuka, da ne bi bilo dosadno, njoj i Adamu, jabuku uvijek jesti na isti način.