Marketing
Veliki petak ...
photo by rusalka
Na veliki petak, rano ujutro, moja bi baka Aurela nabrala bijelih i plavih zumbula iz svoga vrta i povela me sa sobom u obližnju malu crkvicu. Ušle bismo tiho, u tihu i pustu crkvu, i prišle odru. Sav u cvijeću, alabasterski blijed, s trnovom krunom i krvavim ranama na prsima, dlanovima i stopalima, ležao je mrtvi Krist.
Nek' mu zumbuli mirišu, rekla bi baka, a ja bih dječjom rukom položila kiticu zumbula do njegovih nogu.
Boli li ga? upitala bih baku.
Ne ... rekla bi Aurela ... više ga ništa ne boli.
Spava ... a u nedjelju će se probuditi ...
I sve će proći, do nedjelje?
Više se neće ni sjećati da ga je boljelo? rekla bih, više uvjeravajući samu sebe, nego pitajući baku.
I poljubila bih mu ranjeni dlan, za svaki slučaj. Onako kako bi mati meni poljubila trnom ogrebeno koljeno, da bol što prije prođe.
photo by rusalka
Eh, kad bih mogla opet biti dijete koje s kiticom zumbula stoji pred Njegovim odrom ... i vjeruje kako mrtvi Krist samo sniva ... i vjeruje da će sav bol, pa i samo sjećanje na patnju nestati, kad se probudi ...
Post je objavljen 10.04.2009. u 06:41 sati.