Marketing
Sretan Uskrs!
photo by rusalka
Zrnce, uskrsna priča
Krunica moje bake Aurele bila je jednostavna. Križić i niz malih zrnaca, nalik zrncima gorušice.
No, moja je draga Aurela zrnca krunice prebirala rijetko.
Koja korist od 'verglanja' molitvenih riječi i prebiranja krunice? rekla bi Aurela. Čovjek se ne može moliti po zapovjedi, trenutci sabranosti za razgovor s Bogom rijetki su i ne biraju ni mjesto ni vrijeme. Aurela je znala reći i da si bliži Bogu dok kopaš, siješ i sadiš u svojem vrtu, nego dok prebireš zrnca brojanice. Ipak, Aurela je voljela zrnca prebirati, kao i svaka vrtlarica.
I, doista, ništa čudesnije od zrnca.
Zar nije čudesno da iz zrnca iznikne i stoljetna sekvoja i vlat žita ... i raskošan cvijet i skromna travka?
I mene, vrtlaričinu unuku, odvijek su fascinirala zrna i zrnca. Sićušno sjeme maka, zlatna kukuruzna zrna, zrnje žita koje tako lijepo klizi kroz prste, graškova zrna skrivena u mahuni, crne koštice u crvenom mesu lubenice, trešnjeve koštice koje možeš pljucnuti udalj, sjemenje cvijeća i povrća, sjemenke 'krpiguza' koje ti se zalijepe za čarapu, maslačkove sjemenčice koje polete kad puhneš u maslačkovu lampicu ...
Najdraža su mi ipak bila zrnca mladoga graha, onog kojeg zovu 'trešnjevac'. Posuta ružičastim i plavkastim mrljicama, ličila su mi na drago kamenje. Pomišljala sam da bih i ja, kao Jack iz priče, rado zamijenila kravu za pregršt šarenih sjemenki čudotvornog graha po čijoj se stabljici, kad zrna graha niknu, možeš popeti do oblaka ...
U svakom zrncu spava klica ... rekla mi je baka Aurela ... Spava ... i čeka buđenje. A tada, ako zemlju okopaš, poliješ i pognojiš, sjeme će izrasti u biljku.
I ja bih svakog proljeća nestrpljivo čekala taj trenutak buđenja, kad korica polivene crnice u gredici napukne i izviri izdanak, nalik na maleni zeleni plamičak. Izviri ... i jurne naviše, prema suncu. Veselila sam se klijanju i nicanju, listanju, pupanju i cvjetanju kao dijete, a danas se još više veselim i divim tom divnom čudu.
Izraelski su botaničari, iz košćice datule stare 2000 godina i pronađene u pijesku, uspjeli uzgojiti palmu datulje. A grančicom 'palme majke' te iste sjemenke, možda je netko, prije dva tisućljeća, mahao i vikao Hosana, slaveći Kristov ulazak u Jeruzalem.
Kamo nestane sjemenka, kad iz nje nikne biljka? zapitala sam jednog proljeća baku Aurelu.
Sjemenka mora umrijeti, da bi klica u sjemenci mogla oživjeti, odgovorila mi je. No, ne treba zbog toga žaliti, biljka će stvoriti novo sjemenje, iz njega će nići nove biljke. Staro mora ustupiti mjesto novom, stari mladima, mrtvi živima, zima proljeću, noć jutru ...
Život se nastavlja i kad nas nestane, a ako tijekom života posiješ samo jednu sjemenku, živjet ćeš vječno ...
Vjera, makar bila malena poput gorušičina zrnca, može pokrenuti planine ... kaže se u Bibliji.
I ja nastojim vjerovati - ako za života posiješ makar i jednu sjemenku, živjet ćeš vječno, ako povjeruješ da u svakom čovjeku postoji zrnce dobrote, život će ti biti vrijedan življenja.
...
Sretan vam Uskrs, dragi prijatelji.
Zdravlja, sklada i spokoja, dobre volje i ljubavi, u obilju ...
U svakome je od nas, kao u sjemenci, klica dobra.
Treba je samo povremeno zaliti, okopati i oplijeviti, da bi niknula i pohrlila prema suncu.
rose gif.
Dodatak: Parada pisanica ...
Post je objavljen 12.04.2009. u 00:31 sati.