mjesec je noćas sve pretvorio u srebro
u dodirima našim srebrno je titrala plava mjesečina
a Tvoje su mi usne,
poput oblutka po površini vode,
kožu šarale crvenim krugovima ...
rekao si da utopiti se želiš, u meni, kao u rijeci.
rekao si da uvijek bit ćeš me žedan.
rekao si da bjelja sam od lopočeva cvijeta.
rekao si da put mi na behar miriše
i da mi je kosa puna zlatnog
polenova praha ...
šapnuo si da proljeće sam Tvoje jeseni
i ljubili smo se, ljubili smo se
ljubili ljubili ljubili
ljubili ljubili
ljubili ...
... dok nismo ostali bez daha ...
...
a onda se zemlja opet pomakla...
... kao i prvi put.
Post je objavljen 06.04.2009. u 00:01 sati.