Uskrsni zeko...

30.03.2012.

Eto i mene malo...

Mislim da je taman vrijeme da malo komentiram ukrase za skorašnje blagdane. Totalno sam pobenavila maloprije u Mulleru. Hm.
Zapravo volim, bez obzira što Uskrs nije blagdan darivanja, ipak pronaći neke sitne poklončiće za najbliže prijatelje. Npr. neka zgodna košarica s malo čokoladnih i na Veliku Subotu napravljenih bojanih friških jaja. smijeh

I sad - po svim našim veletrgovinama mogu se naći uber kićasti prigodni tanjuri, zečevi, kokice, stoljnaci, nadstoljnaci, košare, košarice i slične đinđe - sve direktno iz Kine. Upitne kvalitete, upitno zdravih boja, a o dizajnu nećemo. rolleyes

Ne mogu se oteti dojmu da me ovi "njemačko" (a zapravo valjda isto tako kineski proizvodi) dizajnirani zečevi, s prigodnom cijenom više privlače nego bofl roba iz lokalnog China shopa. Hm.

Tu sam se zapitala: da li sam tako grozno blazirana (ne mogu se sjetiti neke druge riječi) ili je to ipak odraz djetinstva kad smo skromne poklone i pokojeg ukrasnog čokoladnog zeca/koku dobivali iz lokalnog nam Leibniza i Graza. Uključujući mirišljavu gumicu za brisanje, a oni sretniji i neku zgodnu špicericu. cerek

Mi - generacija što smo nekad bili pioniri i znamo da je Štulić još uvijek živ. thumbup

I da ne bi pomislili da kod Rudarke nema tulipana, evo vam dokaz (biti će još!):



Saborska vrijeđanja i šire...

22.03.2012.

Koja se frka digla oko komentara suca T. da se predragi naš Barba Luka (za kojim još uvijek plače sav normalan svijet jer je Sabor postao dosadno mjesto, a predsjednik novog saziva nezanimljiv lik po pogledu izjava i biserja) skulira jer eto - nije u Saboru. Ma dajte najte.

Sudac je kakti uvijedio najviše nam i najpresvjetlije tijelo ove naše jadne zemlje. Tijelo u kojem se:

- svađaju, psuju, prepiru i galame,
- spavaju, čitaju novine, kopaju nos,
- bacaju predmete,
- dijele uputnice za psihijatriju,
- skidaju i sakrivaju stolice (fiksne!) - slučaj Canjuga,
- šetaju novopridošle članove od mjesta do mjesta - slučaj Sanader,
- vrijeđaju i spolno diskriminiraju žene - slučaj Pusić, a i šire....

Pa šta bi sad ti isti sabornici htjeli? Tako i tako ih plaćamo da rade pizdarije od države.

Tu se mogu nadovezati na Dinamo i njegove vjerne navijače. Zbog čega ne bi BBB smjeli vrijeđati čelne ljude dotičnog kluba? Zar su oni nešto bolji?

Pogledajte samo presice pobješnjelog Mamića na kojima vrijeđa novinare, te ostale. I to nažalost bez ikakvih sankcija. Koma.

Tko je kome...

18.03.2012.

Jučer sam bila u jednom našem seoskom društvu. Sve faca do face - ravnateljica škole, dva privatnika (no ona mlađe generacije), ne čak tri, .....

Uglavnom, potegnulo se pitanje jednog našeg lokalnog portala - a ispalo je da su u njemu ispljuvali (u različitim pričama) čak dvoje od više prisutnih (ne zbog privatnih, nego poslovnih poteza), te su ovi navalili drvlje i kamenje na dotičnog vlasnika portala...

Osobno čitam portal, odnosno kad se ubaci neki link na Face, pa ako mi je tema zanimljiva - otvorim i portal. Kao došljak u naše selo nemam pojma tko je u pozadini portala, kako se voditelj/vlasnik zove i tko je kome u gradu. No, teme su (a na neke sam i sama komentirala) općepoznate - od lošeg čišćenja posljednjeg snijega jer je iznenadilo lokalnog koncesionara, do lošeg rada općinskih nam struktura, raspisanog natječaja za rad u općini za strogo određenu jednu osobu i sl.

Čist jedna dobra stranica sa zgodnim informacijama odnosno nepristranim komentarima (nisam mogla osjetiti da čovjek preferina neku od političkih stranaka, pa bi mu to išlo u minus), te ljudima svakakvih fela što se javljaju, što anonimno, što javno. Kak to već ide. Uvijek ima bolesnih likova. Čak i na našem blogu, zar ne??

No, da se vratim na ove moje na tom druženju. Oni su pak (jer su svi starosjedioci) bacali drvlje i kamenje na dotičnog, jer ih je naravno pogodilo to što je pisao. I što su neki komentirali. Kao da je važno čiji je on sin/brat/svojta? Očito u malom mjestu je. Hm.

Uostalom, imali su slobodu da se i sami jave i pokušaju objasniti (naravno, pretpostavka je da navodi nisu bili istiniti) općoj javnosti. Jer se portal očito čita. Što je dobro.

Ugodno mi je u našem malom selu, imamo veliki krug prijatelja (različitih društvenih krugova!), tako da čujemo svašta. No, ponekad mi je to naporno jer moram paziti što govorim, kome komentiram, a pogotovo kada otkrijem da su ljudi ograničena bića.

A kakti su društvena kulturna obrazovana krema našeg grada. To lagano razočarava...

Crnogorski...

16.03.2012.

Vrijeme je i za jedan ranojutarnji post. zubo

U Survajvlu nema ništa - jedna ekipa dečkiju se igra, gradi, zida, pila, dok se četiri Playboy zečice sunčaju, čitaju (nut), meditiraju...

U drugoj pak ekipi (koju vodi prekaljeni Cigi kojemu se hebe za sve) nisu uspjeli u nekoliko dana zapaliti vatru, skuhati onu šaku riže što su sigurno dobili u startu, pronaći školjaka po plaži, račića...

Nisu si sastavili ni krov nad glavom. Sigurna sam da će u toj pripizdini prije i kasnije pasti kiša.

Ni jedni ni drugi nisu iz šume i s obale sakupili granja, otpada (sigurno ga ima), te nešto suvisko sastavili. Ni jednima ni drugima nije palo na pamet da sigurno ima načina da se složi neka mreža za lov, a da im je more pod nosom. Sigurno ima ribetina u toj vodi...

Sve u svemu - jebeš takav survajvl. Kao da su samo Crnogorci u njemu. I pičkice.

Samo čekam da netko od ovih muških zaplače. To će biti vrhunac. rolleyes

Survajvl....

13.03.2012.

Ne znam što je to u meni, no volim pogledati ove reality show-ove, a baš je započeo famozni Survival. Hm.

Znam da je ovaj oblik natjecanja već bio do sada na našim tevejima, no nis gledala... Till now. smijeh

U nedostatku bedastoća BigBrudera, i ovo će biti zanimljivo. Naime, u ekipu su pozvali "eminentne" ličnosti estrade, sporta i tzv. manekenstva, što god to značilo (svaka druga, ako ne i skoro pa svaka osoba je neka kakti manekenka ili maneken) s područja exYu oliti zemalja Hrv, Slo, Srb, Makedonije i CG. Čini mi se na nisam vidjela ni jednog Bosanca. Šteta..

Uglavnom, osim mame Mije the Poznate Glumice (ne znam koji qu treba tzv. "starim" ljudima da se miješaju sa djecom, a sigurna sam da se ne radi o nekoj famoznoj prestrašnoj lovi) i kćeri (ona plavuša što su je prije godinu - dvije lovili novinari po cesti i pitali za mišljenje od politike do vremenske prognoze - dijete staro nekih 17-ak godina, neš ti odgovora.. nut), plastičnog najpoznatijeg pedera Cigija (pardon, onaj drugi je Modni Mačak rolleyes), nešto manekenkica i srpsko-makedonsko-crnogosrskih tzv. manekena, našu najdražu i "najpametniju" starletu Avu Karabatić, još poznatiju Alex (poznate iz Farme), malog brata Nike Fleiss i još nešto sportaša koje ne poznam - mislim da će ovo biti zanimljivo.

Kao prvo - fascinira me pristup tih mladih generacija da pristanu na - moglo bi se to reći da se radi i o sramotnom neznanju - neke čudne stvari za (pretpostavljamo dobru) lovu, a da se uopće ne pripreme. Od toga kako se pali vatra, koje se mjesto odabire za ležaj, što bi se moglo jesti i/ili pripremiti za hranu i sl.

Ako moje dijete preko jednog vikenda može naučiti sve o AutoCad programu toliko da pripremi jedan zahtjevan program za neki fakultetski seminar, a da prije nije vidio dotični program, ako se na tom famoznom internetu može sve naći - od sastavljanja automske bombe do popravka podmornice ili odgoja egozotičnog kućnog ljubimca, koja je to zabluda da se čovjek ne pripremi za nešto na što je dobrovoljno pristao, a zna da će ga gledati nekoliko milijuna gledaoca. Hm? rolleyes

Zato me dotični likovi fasciniraju, te mislim da ću u slijedećem životu početi proučavati psihologiju.

Definitivno zanimljivije od sapunica. zubo

Udovice domovisnkog rata...

10.03.2012.

Upravo sam odgledala emisiju "Veterani mira", što inače ne gledam, no privukla me tema o ratnim udovicama.

Pojam ratnih udovica u kontekstu odmaka od ratnih zbivanja - a tu sad govorimo o dvadeset (i jednu) godina od početka rata, odnosno znači nekakvih 16-ak godina od kraja (ovisno o tome koji datum uzimamo kao kraj rata) - je više nego diskutabilan u kontekstu povećanja njihovih prava. Pogotovo u kontekstu prava roditelja stradalih/nestalih ratnika (koji svoja prava konzumiraju mimo dotičnih gospođa), pa u kontekstu odrasle djece poginulih branitelja ili djece/udovica ratnih vojnih invalida koji su u međuvremenu umrli - o da sada se i ta tema provlači, naravno - i sve u kontekstu ove opake recesije kad gladan sitom ne vjeruje...

No da. Možda malo zbrkano pišem. rolleyes

Sada moje mišljenje (a vjerujte da imam pravo iznijeti isto jer sam u užem krugu obitelji iskusila određene ratne "prednosti", na našu sreću još uvijek u kontestu živućeg dragovoljca iz '91!):

- dio tzv. "ratnih" udovica je i dalje ostao vjeran svojim mrtvima, no koji je to stvaran broj?
- dio tzv. "ratnih" udovica je našao novu sreću u životu (nitko ne poteže pitanje vanbračnih zajednica) u kontekstu daljnjeg konzumiranja financijskih prednosti, koji je broj tih gospođa?
- dio dotične djece (oni koji su sada oko 30-ih) su direktnim upisima u škole / fakultete doveli do situacije da je svoj djeci poginuih branitelja upitna kvaliteta njihovih diploma, pa ne čudi manjak volje za zapošljavanjem istih,
- dio te djece nije intezivno tražio svoja prava prednosti pri zapošljavanju - a imaju pravo prednosti pred ostalima (zašto moraju imati i da li je to korektno prema ostaloj djeci - nećemo, no svojedobno je Kinky napisala post o tome) upotrijebivši i javna glasila jer bi u tom slučaju bili zaposleni.

U emisiji su se spominjali PTSP i ostale bolesti udovica i djece: statistički gledano - svi mi starimo, tako se i boleštine lijepe za nas - od onih posljedica pušenja i nezdravog života do samih godina. Ne vidim zbog čega bi trebali biti posebni protokoli za tu skupinu našeg društva. A to je nešto što je gospođa predsjednica udruge spominjala u emisiji.

Drugo, statistički gledano - da nije bilo rata ili da su se dotični (poginuli) branitelji vratili živi doma - pitanje je koliko bi njihovih brakova završilo rastavom, novim životima, a djeca dobila traume djece rastavljenih roditelja... Da ne spominjemo ljude koji su umrli mladi od opakih bolesti, stradali u prometu....

Ok. Zakon je donešen, pa bi se trebao poštovati. No, koliko je to moguće u ovoj našoj šugavoj (ne)pravnoj državi gdje nam imenuju predsjednike nadzornih odbora državnih multikompanija osuđene po istim zakonima i to za gospodarski kriminal, ministre bez kvalifikacija, te najnoviji biser našeg Primeminister-a: zapošljavanje bez javnih natječaja (tu sad spominjem samo novu garnituru vladajućih, šta su tek oni prije radili - eee - headbang), pa čemo se mi čudimo?

Nekoj faking afričkoj zemlji što dio stanovištva gladuje ili hoda polugol? A ne budućoj članici Europe. Ehh... no

Osmomartovske....

09.03.2012.

Hm. Šalje mi frendica jučer osmomartovsku poruku: (opet) Dobile "kitu" od domara (naime, domar u dotičnom ženskom preduzeću svake godine kupuje po cvijet za svaku damu, što mu s obzirom na cijenu istih i nije tako lagano)... smijeh

A Rudarka odgovara: Ma ja ništa...., osim zgodnog mail-a od kolege iz susjednog sela, i kave od dečkiju na lokaciji X, i ručka od direktora.... zubo

Stiže odgovor: Samo???? nut

Zeleni ponedjeljak...

05.03.2012.

Već sam spominjala u svojim postovima frišku ministricu čudnog izgleda. Opet je zahuktala javnost svojim načinom preodgoja tvrdokornog hrvatskog stanovništva glede mesojedstva.

Ne kužim kaj je baba luda ili rolleyes, no bezmesni dan u tradicionalno hrvatskom društvu bi se još mogao provući kroz bezmesni i/ili vegetarijasko - riblji dan petkom. Pogotovo u vrijeme korizme.

Ne kažem da stvar nije zanimljiva. I ja osobno volim ponedjeljkom na poslu pojesti nešto "lagano" tipa palenta + vrhnje i malo salate, no ne smatram da bi to trebalo uvjetovati svima na način da nema druge opcije. U ovom slučaju mesne.

Drugo, kako jedna osvještena ekologinja i pripadnica demokratske liberalne (SDP) stranke može učiniti takav gaf da uskrati dijelu ljudi njihov (dobar ili loš, odnosno nezdrav) odabir hrane?

I da, apropo gorespomenute korizme osobno se držim katoličkih postulata i tokom korizme petkom ne jedem meso. No, to ne znači da drugim ljudima namećem svoje opredjeljenje, osim što pokušavam u red dovesti i svoju obitelj.

I ne velim da je to nezdrava opcija. Čak dapače. Više puta tjedno bi bilo dobro ne jesti meso, odnosno konzumirati ribu, no nama kontinentalcima je to malo teže. Neće, pa neće.... njami

U životu princeza...

04.03.2012.

Za početak o jednoj koja nije prava princeza, ali je recimo princeza Hollywooda:

Nakon što je izazivački pokazala onu svoju kržljavu nog(ic)u, odjednom su svi otkrili kako je žena anoreksični kostur. Halo? Pa gdje ste svi gledali? rolleyes

Jest da joj je lice porculansko, usne prirodne (za razliku od onih kvrga domaće nam zvijezduše Severine) i narav blaga kao u opatice (baš me zanima što se dešava unutar četiri zida i na kojim je to Angelina bunikama naughty). O da. Priznajem ženi sav trud oko Trećeg svijeta, gladne djece, posvajanja raznih narodnosti (kladim se da su svi mala razmažena derišćad), rađanja (onog pravog - s trudnoćom i porodom!) još nekoliko i u krajnjoj liniji sve ove pompe oko rata u Bosni. Ona je napravila puno više za Bosance nego svi živući i mrtvi političari zajedno.

A sad jedna prava princeza:

Ima još jedna što mi ide na živce. Ona plavojka - bivša plivačica koja se godinama rukama i nogama borila da postane princeza, tj. pošto joj je muž knez, valjda je ona kneginja. A sada kad je to postigla - nešto ne valja. Halo? Šta si ti mala mislila šta će se dešavati? I ne, nemojte ju braniti. Nije ona u godinama pokojne Lady D. koju je stari morski vuk Charles upecao kad joj je bilo 18 i kad je bila djevica. fino

Sada na svim slikama izgleda kao pokisla kokoš. Svi se kao smješkaju i vesele, a ova buaaa... Kao da ju netko tjera da grli bolesnu djecu, blagoslivlje malobrojan monegaški narod ili obilazi europska kraljevska vjenčanja i cirkuse (ne nužno tim redosljedom). Puna zlata i dijamanata, u najnovijim krpicama... Doduše, uz jednog polućelavog (vrckavog?) debeljuškastog plemenitaša (koji izgleda da baš ne voli kontracepciju kad je već do sada umnožio svoje sjeme više od nekoliko puta nut).

A onaj princ što u komi leži u nekoj tamo bolnici u Švicarskoj? Baš si mislih nekidan - njegov je jedini zadatak u životu bio da ostane živ i zdrav. I gle ga sad - biljka, biljka... no

Od samog rođenja nije imao nikakvih briga koji muče nas jadnu raju - nit egzistencijalnih (rođen kao princ), nit poslovnih (nije prvorođeni, pa samim time nije ni prestoljonasljednik koji bi se morao na to spremati, učiti i dostojno ponašati cijeli život).

Ehh, šta ti je život...

Mislim da sada zvučim kao moja (ne prava) teta (sestra joj je živjela u Beču) koja je gutala one neke časopise na njemačkom što su pisali samo o prinčevima i princezama, kraljevima i kraljicama i takvom nekom rajom. A ja sam pak tako voljela gledati te neke šarene slike. I igrati se sa igračkama dobivenim u austrijskim detergentima, ili pahuljicama ili bog te pitaj čemu. Baš su bili super. I teta mi je dala da se s njima igram s vodom. Što mami nije padalo na pamet.. No dobro, to je već neka sasvim druga priča iz djetinstva jedne sasvim druge princeze... thumbup

Pokloni, servis malih kućanskih aparata itd...

03.03.2012.

Od kada smo se vratili u našu kućicu slobodicu dio naših prijatelja je veselo došao u goste, dio se dao nagovoriti, a dio se nikada (ili samo u cipelama do vrata - da ne moraju nositi poklon nono svratio), anyway, tu i tamo se događaju fešte i feštice....

Ne bih ja sad o tome kako se ljudi dive našem čudu od zgarišta do novog krova, nego više o njihovim poklonima...

Osim travulja raznih vrsta (još ništa nije krepalo što ipak dokazuje da imam "zelene" ruke ili da su oni kupili nešto luudo otporno), do poklona što smo se dogovorili (fala braco što fiino spavam na lijepom ugodnom anti - all that shit thumbup madracu, a prijateljima na izrađenom krevetu od punog drva - ako trebate majstora koji se igra sa punim drvom - zovite, baš imam jednog predobrog i prejeftinog! kiss) do sranja sve na kvadrat.

U jednom takvom posjetu kolega s posla moj se direktor zaigrao i kupio pekač kruha Telefunken. Poznavajući ga ne mogu reći da se napalio na cijenu (prejeftinu), već više na firmu koja je u međuvremenu propala i famozni pekači se izrađuju u nekoj turskoj tvornici. No, da se sad ne upustim u ponovnu priču o (ne)uspješnom pečenju kruha, ispričati ću vam što se na kraju s njim desilo.

Naime, nakon trećeg bezuspješnog pečenja čudo od pekača je krepalo. Doduše, nešto je u dubini duše dotičnog stroja ružilo, ali se nije ništa okretalo kako bi to već trebalo...

Onda sam ja dotičnu stvar (vrijednosti oko 50-ak eura - e jesu se pretrgli od kupovanja rolleyes) odnijela u dućan gdje je i kupljena. Nakon što je diša dobrih tri dana tražio račun jer bez njega sam se mogla slikati.

Onda je teta u tom Hiper marketu jedne selendre 30-ak km udaljene od Metropole objasnila da ja sama i osobno ili obrnuto moram odnijeti dotični stroj u servis jer je prošlo prvih pet dana od kupovine. Ja sam ju uvjeravala da ja bez tog stroja mogu živjeti i nek se ona potrudi - jelte ipak radi u mega - maxi - hiper dućanu i sigurno imaju organiziranu otpremu istih pokvarenih mašina do pripadajućih servisa. Jok.

Onda sam ja - zahvaljujući GPS-u na službenom mobitelu (kojeg sam uspjela uključiti, bravo Rudarka cerek) pronašla dotični servis koji se nalazi kao mala špelunka u jednom trešnjevačkom dvorištu, doduše teta unutra je bila jaako ljubazna. Fala teta što ste mi objasnili da službeni kombi dotične vele-trgovine donosi pokvarenu robu k njima u servis. Toliko o gorenavedenim izjavama šefice dućana.

Tamo su mi lijepo objasnili da strojevi do 150 kn (uključujući vage i vagice i sva ostala elektro-sranja što vam krepaju, a vi ste lijeni aktivirati svoju garanciju!) automatski dobivaju od njih izjavu servisera da se ne isplati popravak i onda je procedura da s pokvarenim strojem i dotičnom čituljom idete (opet) u onaj vaš početni dućan gdje ste dotično kinesko-tursko govno kupili i tražite novi proizvod. No, kako je moje govno bilo skuplje ostalo je u servisu.

Onda su me nakon dobrih tri tjedna zvali - već sam pokušavala pronaći svoj papirić veličine kino karte da se vratim u servis i bunim na sporost sustava te izjavili da mogu doći po svoj pokvareni stroj, ali i dotičnu zlata vrijednu čitulju da mogu dobiti novi.

Nije mi palo na pamet uzeti istu stvar, doduše na zgražanje one iste gospođe u početnom dućanu, te sam odabrala puuno skuplji model, doplatila više od pola vrijednosti što su mi kolege pokonili - i sad je sve super. Em je kruh k'o bonbon, od prve, em svi sretni i zadovoljni.

Ali se i dalje pitam - da li da prestanem uvjeravati neke ljude da me posjete u novom domu jer tako i tako moje čašćenje je puuno skuplje od njihovih govna poklona.

Jebiga.

Što je istina, istina je... zubo

pe de ve

01.03.2012.

Ma tko tu koga jebe? Naravno, oni nas. To oni su u ovom slučaju novinari koji nas cijeli dan cijepe sa krivim informacijama. A danas su svima puna usta faking PDV-a

Kao prvo - pedeve je dignut za ravno 3 posto. Ono malo što ja znam o trgovinama i trgovcima - njihove se marže kreću u rasponu od visokih jednoznamenkastih (što čisto sumnjam) do čak i troznamenkastih cifri. Inače ne bi bilo šanse da poslije nešto kupiš sa 70% popustom.

Trgovine špecerajima su tokom cijele prošle godine potihno digle sve cijene - od mlijeka i kruha (koji su kakti bez pdv-a) do ulja, konzervi kiselih krastavaca do jebenih banana koje nikad nisu bile 10 kuna, a sada su se opako približile toj cifri. I ne, nije bilo prvi ožujak. Tako da je glupo pričati da li će na konzervu tunjevine (ne znam zašto to uvijek košta kao da su unutra zlatni listići) dići onih nekoliko lipica razlike poreza. Ili nekoliko kunića, kad se već diže cijena. burninmad

O kavi u kafićima koja je - ajde recimo ona obična - pa dignuta za kunu (nisam provjeravala, no svi pričali o tome) to bi bilo debelih dvadesetak posto, ako ne i više u seoskim birtijama gdje je kava jeftinija od zagrebačkih šminkerskih kafića.

O načinu računanja postotka poskupljenja famoznog nam Bandića - nećemo. To će nas tek dovesti u stanje pjene na ustima. burninmad

Pravi pritisak na kućni budžet biti će svi računi komunalija, telefona, vodne naknade, plina, name it koji su SVI izraženi u cijeni/jedinici dotičnog proizvoda (bilo to kubik, kvadrat, broj glava domaćinstva, implus..) BEZ pdv. Pa kad na relativno nevinu cifru lupe famozni porez - e, onda se smrzneš nad računom. I zapravo ne bi smjeli doći sa prvim računom - tu plaćamo nešto što je bilo potrošeno prošli mjesec.

O cijeni goriva neću. Najbolje su izjave Šterna kako je cijena rezultat špekulacija onih majstora po svijetskim burzama, a ne odraz povećanja cijene pridobivanja sirovine ili proizvodnje u rafinerijama.

No, imam još nešto za dodati apropo zarada:

Moj će nećak ove godine na isti "mali" maturalni izlet kao njegova sestra prije ravno dvije godine (isti program, isti hoteli). Sad se vi pitate - koja je razlika u cijeni? E pa ravno 200 kuna jeftinija je ponuda ovogodišnjeg maturalca.

A koliko je tu cijena goriva bitan element ako se radi o malo manje od tisuću kilometara uzduž i poprijeko južnog Jadrana uključujući nekoliko otoka (i trajektnog prijevoza). Toliko o maržama. headbang

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>