Jučer sam bila u jednom našem seoskom društvu. Sve faca do face - ravnateljica škole, dva privatnika (no ona mlađe generacije), ne čak tri, .....

Uglavnom, potegnulo se pitanje jednog našeg lokalnog portala - a ispalo je da su u njemu ispljuvali (u različitim pričama) čak dvoje od više prisutnih (ne zbog privatnih, nego poslovnih poteza), te su ovi navalili drvlje i kamenje na dotičnog vlasnika portala...

Osobno čitam portal, odnosno kad se ubaci neki link na Face, pa ako mi je tema zanimljiva - otvorim i portal. Kao došljak u naše selo nemam pojma tko je u pozadini portala, kako se voditelj/vlasnik zove i tko je kome u gradu. No, teme su (a na neke sam i sama komentirala) općepoznate - od lošeg čišćenja posljednjeg snijega jer je iznenadilo lokalnog koncesionara, do lošeg rada općinskih nam struktura, raspisanog natječaja za rad u općini za strogo određenu jednu osobu i sl.

Čist jedna dobra stranica sa zgodnim informacijama odnosno nepristranim komentarima (nisam mogla osjetiti da čovjek preferina neku od političkih stranaka, pa bi mu to išlo u minus), te ljudima svakakvih fela što se javljaju, što anonimno, što javno. Kak to već ide. Uvijek ima bolesnih likova. Čak i na našem blogu, zar ne??

No, da se vratim na ove moje na tom druženju. Oni su pak (jer su svi starosjedioci) bacali drvlje i kamenje na dotičnog, jer ih je naravno pogodilo to što je pisao. I što su neki komentirali. Kao da je važno čiji je on sin/brat/svojta? Očito u malom mjestu je. Hm.

Uostalom, imali su slobodu da se i sami jave i pokušaju objasniti (naravno, pretpostavka je da navodi nisu bili istiniti) općoj javnosti. Jer se portal očito čita. Što je dobro.

Ugodno mi je u našem malom selu, imamo veliki krug prijatelja (različitih društvenih krugova!), tako da čujemo svašta. No, ponekad mi je to naporno jer moram paziti što govorim, kome komentiram, a pogotovo kada otkrijem da su ljudi ograničena bića.

A kakti su društvena kulturna obrazovana krema našeg grada. To lagano razočarava...