Razmišljala sam da li uopće pisati ovaj post ili ne kako ne bi bio krivo shvaćen, krivo na način da me netko optuži kako sam zločesta i podcjenjujem ljude. To mi nije ni na kraj pameti. So...

Jučer smo se svečano obukli

(doduše, ja u jednobojnu majicu, traper suknjicu, Swarovski oko vrata, a Guzda u svoje "mešno" - tj. 501 + Lacosta majicu - kombinacija u čemu obično ide na dogovore za posao - što je odmak od njegovih stvari vezanih uz određeni marginalni sport - tu nosi izlizani 501, gdje ga obično ovi "janjetina + litra i voda" ne doživljavaju kao ozbiljnog poslovnog partnera ),

umotali poklon - heklariju moje Sveki i neki tanjur + buketić cvijeća + butelju, kak se već šika kad ideš prvi put nekome u goste... te se uputili kod mladenkinih roditelja.

Ipak je Guzda The Kum.

Ovdje sitna digresija - družimo se i komuniciramo s različitim ljudima - od doktora nauka do susjeda bogataša, a bez neke velike škole, da ne velim kako je većina naših dobrih kućnih prijatelja ljudi sa zavšenom srednjom školom, no dio njih je načitan, odlazi u kazališta i izložbe tako da se neki od ovih prvih (jelte akademskih građana) mogu posramiti....

No, kad kapnete u neki drugi paralelni svijet - od toga da je mladenka iskočila iz školskih klupa s trbuhom do zuba zadovoljna što je ispunila sve svoje snove - za par dana postati će ugledna seoska gospođa i majka (makar mislim da nema pojma ništa o tome), a što je najgore, njezinim roditeljima je to totalno normalni slijed događanja... hmm..

I da, kad morate komunicirati sa nekim koji hrani svoju obitelj kao radnik s lopatom, te gospođom - seoskom frizerkom - nema smisla da vam dalje pričam.

Trudila sam se održavati konverzaciju na nekom nivo-u koji bi bio razumljiv prisutnima (tj. da me bukvalno razumiju), neuvredljiv razbacivanjem nekog znanja i vještina koji je njima nedostižan (mislim da oni nemaju ništa s internetom, kompjuterima i sličnim novotarijama, makar imaju i djecu u srednjoj školi, osim mladenke '91 godište), što je - vjerujte mi na riječ jaako naporno.

Osjećala sam se kao seoski doktor kad odustane od objašnjavanja zašto je potrebna neka pretraga i zašto baš svakih 6 sati treba popiti neki lijek....

No, najtužnije od svega je što nam je i to dio biračkog tijela...

Ps. Stigla razlednica iz Pecs-a. Jučer. Već smo mislili da je poštar (kojem smo uvalili dotične razglednice jer nismo mogli otkriti kako izgleda mađarski poštanski sandučić) dotične zaboravio u svojoj poštarskoj torbi. Ma, nije prošlo ni deset dana...

Došlo je i to doba godine...

Kad mi je - doduše nitko me na to ne prisiljava - puna kuća djece...

Neki su se već unaprijed najavili (nećaci) za određene termine. He he, neće baš ići. Zgiljaću i ja na more, ako Bog da...

Trenutno je tu mali kumić, kompić moje Male. Dijete je totalno neuhranjeno (jer jede slatkiše između obroka, odnosno isključivo slatkiše bez obroka), tako da sam si dala zadatak da ga malo dovedem u red. Tako se lijepo doručkuje, mali sendvićak (oko 10), ruča, nešto slatko popodne, večera u 6 (kuhani obrok) i po izboru prije spavanja...

Mališa (11 1/2) se dobro drži. Jučer sam ga odbila, nakon što je sat i pol poslije ručka (nešto je brčkao roštilj, juhu ne voli ) svečano stigao u kuhinju - "Kuma, ja sam gladan". Nakon jedno pola sata dobili su tanjur voća (i malo keksića, Maloj je bio niski šećer, a nema smisla ni da gosta maltretiram baš previše, ipak je on dijete).

A kako je tek frajer kad izađe s 13-14-godišnjakinjama, Malinim prijateljicama u šetnju.

Anyway, ovih skoro pa tjedan dana odmora nisam ništa pametno napravila. Osim jutarnjih šetnjica s košaricom (kao Crvenkapica ) u grad na kavu, pa po kruh i potrepštine za kuhanje, popodnevnih "beauty sleep"-ova, malo muvarenja po Zagrebu i samo nešto sitno posla (a imala sam veelikih planova, ehh, labilne li ličnosti ), ako ne računamo Halida i još par piva-party-a, mogu se mirne duše opako baciti na posao...

Nekako me stra'....

No, nema smisla da ovako lijep post završim s nekim stvarima s posla... Jel tako??

Kako ide ona famozna - Nikad ne reci nikad...

E pa ovako - Rudarka je bila ni više ni manje nego na koncertu Halida.

Kako sam dospjela na nešto tako neočekivano za mene? Zapravo, bio je to poziv da se ode do vikendice frendu od naših frendova na - pojma nemam šta...

Ispalo je da je vikendica totalno napuštena već godinama, no moja frendica i njena kolegica su se s vlasnikom dogovorile za mali picnic jer se dotična nalazi maltene u prvom redu do bine na kojoj je nastupao gore spomenuti...

Tako da smo kao mlađarija stigli s gajbom piva (na kojoj sam uglavnom sjedila ja ), nekoliko metara kobasica, sir, kruh i nešto crnjaka (što su si donijeli domaćini ).

I ne, nije bio samo Halid. Meni je bilo draže slušati Trio Gušte, pa čak i Kiću (kad je opalio po rock-u kako samo on zna!).

Nakon svega, mogu samo izjaviti da me se nije dojmio Halid Bešlić kao neki dobar izvođač uživo. Ne, to nisu pjesme koje ja ni u ludilu ni bunilu alkohola ne pjevam, no o njemu se svugdje piše kako je wou uživo. E pa, meni nije. Previše je bilo na silu. I nemojte misliti da nije bilo fanova (koji su se čuli i do naše terase), pa da dotični nije imalo zahvalnu publiku kojoj bi pjevao onako - s dušom.

Da ne spominjemo Alku u pauzi Halidove izvedbe.

Nakon što smo se dobro smrzli kao pi*** (no, zato nije bilo komaraca, čak je i njima bilo prehladno), pokočili od sjedenja po drvenim klupicama i prigodnim kutijama, potrošili sve svijeće, uspjeli smo - uz zvukove Tešnja - utrpati frendicu u auto i krenuti prije krkljanca...

E da, haljina...

Našla sam samo ovu OVDJE fotografiju (4. fotografija, ako se ne otvara automatski) - to je ona koju NISAM kupila. Doduše, ja sam ju svezala odozada. Uz moje plave pramenove nekako sam izgledala preblijedo u njoj. No, za neku svečaniju prigodu bi bila predobra! Ili mislite da bih i nju morala kupiti, kad je već na popustu??

Post od jučer: Horoskop mi predskazuje bolja vremena. Možda i ne. Možda si to samo ja umišljam jer mislim da je dovoljno dugo trajalo sranje od ovih pola godine (dan simo - dan tamo) da je vrijeme da stane i da se kolo okrene na bolje...

Doduše, da mi je netko rekao u siječnju da se ništa neće riješiti slijedećih par mjeseci, da će mnoge stvari tapkati na mjestu, da ne velim ići unatrag - valjda bih si rezala žile. Ovako - živjeći iz dana u dan, vjerujući da će pravda pobijediti (barem dio "pravde", davno smo odustali od pomisli da bi se stvar mogla riješiti u 100% iznosu)...

No, s obzirom na sve okolnosti - još nam je glava iznad vode. Još uvijek ili usprkos svemu - veselimo se malim stvarima više nego inače...

Post od danas (onaj jučer je naglo prekinut, znate već kakvi su neurozni muškići kad si nešto zacrtaju... ):

Nakon malo makeover-a definitivno se žena osjeća puuno bolje...

I da, nisam znala da je kupovanje tj. traženje neke malo "finije" odjeće za koju se očekuje da će (pre)bogata kuma obući na seoskim svatovima (možda si samo umišljam, never knows ) - a to bi u mojem slučaju značilo nešto između jeftinih kineskih replika (za cca 200 kuna) i skup(lj)ih komada od 1.500 i više kn, ne računam one "it" dućane domaćih dizajnera u koje se ne usudim niti ući, tako da ne znam ni cifru na njihovim haljama (tak i tak ne mora biti nešto "s potpisom" jer moju seosku čeljad to ne pali, a još manje mene)..

Anyway, nakon što sam slučajno naletjela na dovoljno coctail haljina da mogu nešto i odabrat na jednom mjestu (Peak & Cloppenburg, City One), falila mi je samo odana prijateljica koja bi na kraju krajeva, između nekoliko dobrih odabrala najbolju. Tako da sam, nakon nekoliko MMS-ova i još nešto razgovora između uspjela ufatiti jednu zadovoljavajući. Kad ti dotična prijateljica ima i njihovu karticu s viškom bodova - - ceh ispadne oko 500 kn za pink haljinicu emipire kroja...

Da li će to biti previše ili premalo za moje famozne svatove - to ćete čuti kad za to dođe vrijeme....

Ps. Odo na naku feštu u viksu zajedno s prijateljima. Kao u dobra mlada vremena...

Ako se sjećate - vi "partizani" tj. pioniri i omladinci - najveće traume mladih muškića, između ostalog je bilo i ono famozno prvo šišanje kod ulaska u JNA...

Znate već - ono guljenje do (ne nule) već tamo jedan - dva (uopće ne znam što to znači - jel' milimetri na mašinici?)...

Uglavnom, moj prešminkerski opićeni sin - ničim izazvan - ošišao se ZA MOJE NOVCE u dotičnu JNA frizuru - oliti tu neku milimetarsku military - kako bi to čovjek uopće nazvao?? Frizuru??

Pa sad svaki put kad uđemo u njegovu sobu, preplašimo se čudne spodobe u krevetu.

A sad o kiši i ljetnom solsticiju:

Samo da znate - meni je vrijeme predobro - ujutro se dignemo negdje iza 9, o'ma poslije ručka prilegnemo (oko 15) na sat - dva - dva i pol, i legnemo navečer u pristojnih 23:00....

Skoro kao naš tvor... .

Jebale vas slike. Ne pišem već dva dana jer imam visinske pripreme za početak posta, a da unutra ubacim i faking slike, pa da svi budete zadovoljni...

A da - kao prvo Mala je noćas sretno stigla doma (potrošila sve pare, nakupovala jedno pet - šest sunačanih naočala i ručnik Sponge Bob ), a Nasljednik prošao treći razred bez popravnog. Doduše, posljednji dan je još odgovarao fiziku za prolaz. , pa je na njegovo žaljenje prošao "samo" s tri, a mogao je ižicati neke bolje ocjene, pa proći...

U međuvremenu, tamo negdje još u utorak - nagovarao me Guzda da ižicam slobodan dan, sjednem u vozicu i dođem u Baranju, pa da se malo podružimo (i da iskoristimo odsutnost našeg malog djeteta od kuće ), te da se slijedeći dan prosmucamo po Mađarskoj. Ihh.. Teško žabu u vodu natjerat. Uspjela sam u rekordnom roku odraditi hrpetinu posla, malo ispomicat neke obaveze, ostavit' zaduženja podređenima, kolegama... uglavnom, eto mene već u srijedu oko sedam uveće u Karancu.

Smještaj je tako i tako bio u nekom "paketu", pa je taj dio bio đaba (đaba..).

Nažalost, propustila sam (za punih 24 sata) provod s rumunjskim Ciganima (oliti finjaka Romima) - muzikašima što su samo s trubama i bubnjevima napravili takav dernek u lokalnoj seoskoj birtiji. Detalje o tome odakle su kapnuli i kuda idu - još uvijek ne znam.

Slijedeće jutro, nakon što smo doručkovali (nakon odspavane noći u predobrom prostoru gostinjske sobe starinske slavonske kuće) kod Sklepića:



odpravili dečke na posao, krenusmo prema Mađarskoj. Ne bi nas se posramila ni Kraljica Majka (koja je ulazila u Graz već u osam i nešto sitno, pa smo morali čekati da nam otvore prve dućane ) jer smo u Pećuhu bili već oko devet.

Za početak nekoliko slika:







Inače, Pećuh je ove godine proglašen europskom kulturnom prijestolnicom (iz nekog razloga ne dozvoljava mi bacati linkove). Moje skromno mišljenje, nakon što smo se prosmucali po samoj gradskoj jezgri (pješačka i polu-pješačka zona tipa Tkalčićeve s hrpom malih slatkih dućančića), pročitali koji se sve kulturni sadržaji nude tokom ovih ljetnih mjeseci (trenutno traje neka alternativna rock feška s gulašem i sl. stvarima nadomak grada) - da ne spominjemo da će im Seal pjevati par dana prije Hrvatske - uglavnom, sigurna sam da su s pravom dobili tu titulu.

Ovo vam je samo jedan od primjera prekrasnih skuptura koje su se tako lijepo uklopile u okoliš:



Sve u svemu - očarana sam Pećuhom.

Što još reći? Prema monumentalnosti građevina definitivno je vidljivo kako je lova, osim u Beć išla i prema Mađarskoj, a ovi su to znali kvalitetno iskoristiti. S druge strane, grad je puno manji i nekako više "stisnut" nego preglomazna Budimpešta gdje ti je samo za prelazak ulice potrebna navigacija, petnaestak minuta priprema i proširene vene dok dođeš na drugu stranu....

I da - imaju i brdo iznad grada s televizijskom antenom dosta sličnom zagrebačkoj. Samo je brdo mrvicu niže. Tako da izdaleka imaš osjećaj kako dolazi u našu Metropolu.

Guzda je nosom znalca odmah uboo u irski pub, pa se pio Guiness. Tu smo i mezili. Pretpostavljam da smo mogli proći i jeftinije, no nama je baš bio gušt. Eto ga. Da mi sad više niste kvocali!...

Da ne biste bili zakinuti za završetak priče o onom mojem djelatniku, situacija se razvijala na slijedeći način:

U ponedjeljak sam ga, odmah rano ujutro pozvala na razgovor. Osim što sam mu za početak objasnila (ako je uopće shvatio point ) da ga cijenim po zaslugama od prije, naglasila sam da se tako ne može ponašati.. bla bla bla... i za kraj sam dosta energično, ali jaako cool da ne zvuči kao prijetnja, ali da mislim ozbiljno i da ću to provesti u djelo - a to je da ako se stvar ponovi u istom obliku (ton njegovog napada na mene, alkohol, nerad) da ću pokrenuti postupak za otkaz jer da je u petak bilo i više od jednog elementa za to.

Naravno da je bio skrušen i manji od makova zrna. Naravno da mu taj dan nije palo na pamet laufati okolo i konzumirati alkohol..

No, sutra je novi dan. Nova borba...

Da ne pomislite da mi se život opet uljuljkao - jučer je bilo ustajanje u 3:00 (da se ne zakasni na bus u 5:00), pa muvanje po kući, pa odlazak do škole - Mala je otperjala na maturalac, oboružana sendvičima, inzulinima, veelikim koferom punim majica (kao da ide na jednomjesečnu ekspediciju)...

Znam da ćete sada reći da ne brinem. Uostalom, profesoricu sam oboružala svim (pisanim) naputcima o tome što, kako i kada... noooo....

Stra' me....

Jako.

Vidim da se u ovom trenutku moram posvađati i s dijelom mojeg vjernog čitalačkog (ne-biračkog ) blogerskog tijela.

Ajmo malo razglabati o djeci i alkoholu. Možemo proširiti i na cigarete i drogu. Možda je ovo post za neku drugu stranicu, ne ipak ću ga ostaviti ovdje jer predstavlja moje osobne stavove.

Kao prvo - nije isto kada govorimo o 13-14-15 godišnjacima koji bi i prema zakonu i prema osnovama odgoja MORALI biti doma u vlastitom krevetu, da ne velimo u obiteljskom gnijezdu na oku vlastitih roditelja najkasnije u 23:00. Strogo BEZ alkohola, cigareta ili nedojbože nečeg još gorega.

S 16 godina dotični maloljetnici smiju ostati "vani" duže od 23:00. Tu je stvar na roditelji kontroliraju (koliko to mogu) da se dotični - jebiga, ne znaš da li su gore curice ili dječaci - ne opijaju, propuše ili nedajbože nadrogiraju. Da li je to uspješno ili ne - sjetite se samo svojeg vlastitog odrastanja...

Ma, ja sam vam totalno čudna osoba koja se prvi puta pošteno napila s nekih 25 i više (kad sam debelo radila), nikad nisam povraćala, nisam... ma znate već svašta o meni pa nema smisla ponavljati - tako da su mi neke stvari pomalo strane. Guzda je pak dijete ulice kojeg je sport spasio od onih nekih najgorih stvari u životu. Tako da ima iskustva (nikad nije otvoreno priznao, a ja kao prava supruga nikad ne inzistiram na onom "before me" ) i mogao bi neke devijantne stvari prepoznati. S druge strane, on je mišljenja da se neke stvari moraju probati u takvom intenzitetu da ti se zgade za cijeli život (njemu se i s 45 diže želudac na miris rakije i ostale žestice, uspomene na djetinstvo ).

I sad se vraćamo na teenager-e kojima nedostaje nekoliko mjeseci do punoljetnosti.

Pametni nisu. Glupi nisu. Da neki samo probaju, da neki opako konzumiraju alkohol, da neki prave malu djecu... to svi znamo.

Naravno da je tu i Nasljednik. Izbezumi se kad ugleda 5-litarsko pakiranje vina, te sanja proslavu svojeg 18 rođendana u moru vina i piva...

Nemam ja tu nekih iluzija da mi je dijete "med i mlijeko". S druge strane "pilamo" ga oko nekih stvari tako da doma nije stigao mrtav - pijan (ako izuzmemo onu epizodu s "votka-cola" prije više od godinu dana, no mislim da od onda ni ne pomišlja na žesticu) i da tu ima i naše zasluge kao roditelja.

I još nešto - ne zaboravite da život u maloj seoskoj ili malogradskoj sredini ima i svojih prednosti: osim što te pozna teta u dućanu, tako si išao u vrtić / školu / sportsku aktivnost i s lokalnim policajcem i tetom učiteljicom, tako da su i djeca manje iskvarena na način da im je vrhunac zabave alkohol. Za razliku od Metropola gdje ima i puno više droge, sexa, silovanja, premlaćivanja...

A da se vratimo na one od 17 i sitno: pravno gledano - na slijedećim izborima (ako ih/ga majka naćera na biračko mjesto) i njihov glas se pribraja masi....

Ne, nisam htjela ujutro napisati ovaj post...

Da li se što promjenilo, nakon što sam sve ispričala nekim svojim kućnim prijateljima, prijateljicom ex policajkom i najbližoj si obitelji? Pa mislim da ne....

Zato je vrijeme da i vi čujete...

Noćas sam se zaratila ni više ni manje nego sa policijom!!

Priča ide ovako:

U pola jedan (znači danas) zove me Guzda s drugog kraja Lijepe naše. Kako smo se Mala i ja dokasno muvale po kući, tako sam u to doba još uvijek gledala neku staru snimljenu SiEsAj epizodu (nakon prospavanog popodneva ) i nisam shvatila zvonjavu moba kao neki veliki alarm.

Veli mi Guzda kako ga je zvao Nasljednik (subota - dan za izlazak, pizdek mali zvao je tatu, a ne mene), kako su ga policajci opet zapisali kako je konzumirao alkohol, a on je pio Colu, pa će opet biti frke sa socijalnom službom (ima post od nekih par tjedana), te nek ja nešto učinim jer sam doma, a on nije....

Tu ja zovem malog da vidim što se dešava. On je u međuvremenu, s našeg željezničkog kolodvora (gdje su ga zapisali) već stigao u 15-ak kilometara udaljenu selendru (gdje je najbliži disco club). Ja ga još jedanput pitam da li je išta od alkohola liznuo te ako nije - idemo na policiju izganjati pravdu, pa makar i alkotestom jer mi je pao mrak na oči kad se sjetih socijalne službe.

I tako ja sjednem u auto, ljuta kao pas, u zgužvanoj bijeloj majici (zvanoj - spavaćica), doduše dovoljno hladne glave da ispod navučem u to pusto doba noći i grudnjak... i opićim do dotične selendre...

Tamo Nasljednik skrušeno čeka na željezničkom kolodvoru. Veli mali kako su dotični policajci stigli i sad sjede (ovdje govorimo od oko 1:00 AM) u kolodvorskoj birtiji. Ja ljuta ko' pas uletavam i tražim odgovornog koji je moje dijete prijavio da mi pokaže papire ili....

Pretpostavljam da možete zamisliti razljućenu majku u sitno doba noći....

No, na kraju je završilo ovako:

- dotični je naš susjed koji zna tko smo, što smo...
- ima i on djecu (njegova mala ide s našom skoro pa u razred), a i starije sinove pa eto - čovjek (navodno) suosjeća sa mnom,
- smirio je jednu razgoropađenu majku na jedan jaako fini način - svaka čast pametnim i inteligentnim policijotima

Da li će biti neke prijave prema socijalnoj službi, bez obzira na časnu riječ dotičnog nam susjeda da neće - ne znam. Da li da pokrenem lavinu preko šefa policije - za sada neću. Da li će....

We'll see... Tko živ tko mrtav...

Svašta se dešavalo ovih dana, no sve je zasjenila jučerašnja zgoda na poslu. Ne mogu, a da je ne podijelim s vama.

Naime, između ostalog, imam "na duši" jednog tehničara, čovjeka s uvjetima za prijevremenu penziju koji je cijeli svoj radni vijek proveo u onim nekima lagodnim socijalističkim danima kad si mogao laganini raditi, svratiti u birtiju, pobjeći s posla pošpricati vinograd i slične blagodati što je njemu njegov status donosio...

I sad ja moram voditi brigu o tome kako bi dotični uopće imao neke radne zadatke (a od kompjutera zna samo slagati one jednostavne karte i uvijek mu "samo od sebe" sve nestane s kompa), da ga ne uhvati neka kontrola u alkoholiziranom stanju (jer bi dobio otkaz) - ja ga ne mogu zaustaviti da ne pije i slične pizdarije...

Naravno da pokušavam da mi ostane u uredu (tj. za svojim radnim stolom) barem nekoliko radnih sati (daleko od onih osam za koje je plaćen, pa neki drugi odrađuju dio posla koji bi on morao!) što ON doživljava kao mobing...

Naravno da ga - s tlakom 200 i još nekim drugim tegobama pustim svako malo doma (ako uopće ode doma ), makar ne bih trebala. Niti smjela. On je plaćen da radi svih svojim osam radnih sati...

Naravno da ću ja kao šef dobiti po nosu što dozvoljavam neke stvari u svojoj radnoj okolini. Neće nitko njega gonjati...

Uglavnom, nadam se da ste dobili sliku o čemu se radi. Više - manje naša hrvatska stvarnost, gdje ti na platnom popisu imaš hrpetinu ljudi s raznim znanjima, školama i vještinama, a u zbilji neke alkoholičare, neradnike, bunđije, invalide rada, invalide općenito (koji se ne daju u penziju nego žele puno plaću, a ne smiješ im dati ništa raditi jer su nesposobni), da ne spominjem da ih je pregazila tehnologija i stručno NEusavršavanje (ovdje ne mislim na radničku klasu, već ove ostale) - sve ono što imamo po HŽ-u, raznim Agencijama, Ministarstvima i svim ostalim radnim narodom na državnim ili poludržavnim jaslama...

I sad finale: Dođe jučer dotični do mene i počne vikati i drati se na mene....

Kako ja NJEGA maltretiram, ON teško radi i sl....

Nažalost, nisam ga snimila niti je itko bio u blizini da posvjedoči ovom alkoholnom ispadu....

Što da radim?

Mogu ga stisnuti tako kako ga nitko nije stisnuo. Mogu mu oduzeti dio plaće. Mogu biti jaako zločesta...

Ne, ne želim to raditi. Ne želim se spustiti na taj nivo.

No i dalje me grize što on ne shvaća da moje ponašanje nije ponašanje jedne bezobrazne kučke koja ga maltretira na radnom mjestu, njega, jadnog bolesnog čovjeka (koji onda cijelu noć svira, pjeva i pije do iznemoglosti, a kod mene je - ma, čak i nije invalid ni na papiru )...

A zapravo je ovo bio mobing na meni!!

Zlo i naopako...

Kao što već svi znaju - za mjesec dana (da budemo precizni 32 dana) idemo u one famozne svatove, gdje su ne samo Mlada (stara kao naš sin jedinac - onaj malodobni stvor, no dotična ima par mjeseci ispred, pa je već punoljetna) i Mladoženja, već i njezini i njegovi roditelji mlađi od Kume (oliti mene )...

Pa sam se bacila u potražnju za nekom wou haljinom. Nema veze što ću biti usred neke seoske vatrogasne zabave, odlučih se na "svecki" štih. Jebiga - sebi za dušu.

Znam da mogu naći neki haljetak od stotinjak kuna po svim onim podrumima (možda i manje za one neprodane maturalne krpe) raznih centara, no nije mi guštu. Ćeif. Izgledaću kao i svi ostali u svatovima, a to ne želim.

Naravno, u ovo secesijsko doba ne pada mi na pamet ući u neki od onih razvikanih dučančića po neku svilenu krpu s potpisom. Isto tako sam bila mišljenja da sa svojih "četrdesetak" (kako ja to volim pisati po raznim životopisima) godina još nisam dovoljno stara da moram ulaziti u one "babske" dućane (u kojima je isto tako svaka krpa skupa kao da je od zlata vezena)...

I tako sam ja lijepo nadobudno protrčala kroz Benetton, Zaru, S'Oliver, Mango i slične "mladenačke" dućane gdje bi se neka svečanija krpica mogla naći do cca 500 - 600 kn.

I???

Osim što sam u onim grozomornim kabinama otkrila kako sam bijela kao sir, okrih i neke grozne nakupine po raznim dijelovima tijela...

Uključujući i zgužvane dijelove koji su definitivno dio starosti.....

A sve skupa totalno neskladno s krojevima dotičnih haljetaka jer bi mi osim toga trebalo i:

- samostojeći grudnjak
- desetak sati u solariju
- neke wou cipele (za svaku haljinu drugačije)
- možda nekih kilu dvije manje oko struka (famozni zimski šlauf-ić)
- neki "lajbek" ili slično čudo za one jaako otvorene haljine sa malo ili bez imalo naramenica...

Sve u svemu - još dodatnih tisuću kuna - brat bratu....

E jebemu....

Već vam dugo nisam spominjala kućnog ljubimca...

Za one koji ne znaju (omiljena mi je reklama s onom mačkom koja veli u mob "Zar ti ja izgledam kao glas zdravog razuma? Pa ja imam iguanu - ili što li već - za kućnog ljubimca") - u moj je život silom prilika (tj. dogovorom Male i Guzde) ušao afrički tvor, te jednoj gradskoj curi(ci) koja se boji malih pilića, da ne spominjemo pse ili neke još egzotičnije životinje kao krava, tele ili ovca okrenula život naglavačke.

Pogotovo što me Guzda ostavio s tom nekastriranom, divljom, nesocijaliziranom i smrdljivom živinom, te otišao trbuhom za kruhom (apropo koje - još uvijek ništa od para )...

U međuvremenu smo divlje stvorenje mrvicu "sredili" tako da je i dalje divlji stvor, no kako mu znamo navike, nekako se družimo. Malo smo ga i pocijepili, kastrirali, otkrili svu moguću literaturu, pazimo koju mu hranu kupujemo....



A da ne mislite da Guzda ne sudjeluje u "odgoju", vidite kakvu mu je kuću trokatnicu "sazidao":



Samo da vam spomenem kako je u "podrumu" friško sijeno (koje predobro miriši)....

Ima i zatvorenu sobu, ležaljku za spavanje (ono crveno na vrhu), tubu za provlačenje (ono žuto), wc (ono plavo)... Sve spojeno rampama tako da on može s vrha na dno i obrnuto. Tu i tamo se stumba u podrum jer se zaboravi nad malo većom rupom.. He he...


Ali zato moja (proširena, novosagrađena) ćenifa i dalje čeka....

Već vas duugo nisam utušila novostima s Farme. A sigurno izgarate od znatiželje... (pogotovo predragi mi gastarbajteri)..

Uglavnom, mic po mic - stigosmo do predzadnjeg tjedna. Jedna od fufica - manekenka (meni nepoznata) postala je posljednja gazdarica - što bi značilo da je već direktno u finalu.

Ta je jedna od onih što su stalno nešto mutile, muljarice, lumpale po noći, spavale po danu, pustile krave i ostalu živinu da krepava ujutro gladne i žedne - jer eto - one moraju prvo kavu, cigaretu, šminku na lice...

I tim svojim ponašanjem dovele onu staru (moram biti tako grozna, no dotična je antipatična samoživa osoba na kojoj se vidi da ne živi u obitelji, već sama, pa centra, kvoca i provocira od jutra do sutra) u poziciju da bude pod imunitetom gledalaca pustih tjedana za redom. Da mi je znati tko za nju glasa??

Prije par tjedana je stvarno izgledalo ružno kad su je tih nekoliko balavica (ostale su samo dvije) uzelo "s rente", pa su je i vrijeđale, nooo... što je previše, previše je...

I nije da ide samo meni na živce. Ide i svim onim dečkima što su još uvijek ostali - Ivo, Elio, Josip, Kiki... Rintaju, kopaju, zidaju, pilaju...

A onda se babac napije, rokne sa stolca, odvezu ju u bočnom položaju u bolnicu - i vrate natrag na Farmu. Ehh...

O tome kako im je kuhinja i dalje kao svinjac, da nemaju pojma što se sve može skuhati od malo brašna, jaja, mlijeka, da ne spominjem povrće iz vrta.... koma...

Sve ima svoju cijenu. I nema te stvari koju čovjek ne može platiti, ili još bolje obrnuto - koju može naplatiti od drugih. Samo je stvar u cifri koju ti ponude.

Ak se sjećate ono filma s Demi - "Nemoralna ponuda"...

Pa se tako jedni produciraju po "Farmama" (tu bi trebali biti ljudi koje dio javnosti pozna - pa su to razne manekenke, pjevači, ocvale jugo zvijezde) i dijele svoju intimu sa ostatkom Hrvata. No, nemojte se zavaravati - oni dobivaju do desetak tisuća kuna tjedno - pa vi izračunajte da li im se isplati kopati, zidati i dojiti krave u blatu do jaja...

Pa usput sve ispričati o vanbračnoj djeci, seksualnim sklonostima, alkoholiziranim stanjima...

Pretpostavljam da je BB puno jeftiniji jer se tu odabiru nepoznati ljudi, pa njima možeš ponuditi i manje para...

Valjda je novac bio jedan od glavnih razloga što se Ex gospođa Dikan oliti svima poznata (pevaljkica) Vlatkica upustila u pisanje knjige. Baš me zanima da li misli postati druga Nives Celzijus ili... ???

Ne mogu reći da i ja nisam napisala knjigu. Doduše, za nju nisam dobila ni kune, a izgleda da ni neću jer me moj izdavač izbjegava , no kako se radi o mizernoj svoti, ja preživjeti...

I ja sam svoju knjigu napisala iz drugih razloga i ona kao takva pomaže mnogim roditeljima...

Nećemo sad o meni...

Da se vratim na Pokosicu. Nije mi jasno zašto se upustila u sračkanje svojeg bivšeg života jer samim time pokazuje - ne da je Dikan stara preškrta pizda, već da je ona glupača na kvadrat jer je sve to gutala (očito stari i nije tako grozan), smješkala se i davala intervjue po skupim hotelima, obućena u preskupe krpice, a sad odnjednom - ona je patnica...

Comme pathetique...

No, pretpostavljam da je stvar u onom gore prvom - sve ima svoju cijenu...

Kud će Rudarka - nego opet u Karanac. Nešto su mi se karte ovaj tjedan poklopile..

Valjda se ponavlja ona stara - što imam manje para, to više uživam...

Prvo je bila frka da li uopće krenuti s kombijem punim raz(d)nih stvari na lokaciju blizu Karanca, gdje Guzda trenutno ne radi jer pada li pada.. pošto se spominjalo da je voda do samog autoputa. Doduše, sjeverna strana istočnog izlaza u Sl. Brod bila je zatvorena jer je voda stvarno bila skoro do ruba silazne prometnice.

Da, da, sreli smo i brzu kolonu službenih vozila s plavo - crvenim rotirkama kako juri natrag u Zg. (nadam se da su se i Jaca i Ivo the President prevezli u istoj koloni) nakon obilaska jadnih ljudi u okolici Sl. Broda...

Kako to izgleda, doduše s autoputa i brze ceste od Osijeka prema B. Manastiru?

Njive su pod vodom i to od 10 do dobrih 60% površine, ovisi o konfiguraciji terena. Koliko vremena može biti neka biljka pod vodom, a da ne propadne stvarno ne znam. Na nekoliko mjesta su ljudi ograđivali kuće tzv. "zečjim nasipom" jer je voda nadirala s polja prema kućama. Naravno, mi nismo bili blizu Save i naselja uz Savu, tako da ne mogu sad pričati o tome kako to izgleda. Uostalom, bilo bi neozbiljno krenuti na neko takvo mjesto.

Sjetih se samo kako je još davnih dana jedno seosko nogometno igralište uz Savu (Rušćica - Batina - sela pokraj Sl. Broda) izgledalo kao vaterpolo igralište. Kako li tek sad izgleda??

Nakon što smo se popeli punim autom navrh brijega (gdje sve okolo puca pogled na prekrasne nasade vinograda i voćnjaka A. Todorića), i usput propustili neke dečke u silazu, otkrili smo da su to baš bili ti koji imaju ključ od prostora gdje je trebalo ostaviti to što smo već vozili. No, kako Guzda uvijek ima opciju be (a zaravo sam ga ja ižicala da idem s njim, pa nije krenuo ranom zorom), riješili smo problem na drugi način.

U Baranjskoj kući - vino i klopa mmmm...

Pa polako curik..

U tom je trenutku cesta već bila suha i nije padalo. Čak se na dijelu iza Osijeka pojavilo i sunce. Doduše, i tmasti oblaci u smjeru Sl. Broda...

Moram malo komentirati i neke koji sve drvlje i kamenje bacaju na Hrvatske vode. Pošto svi mi plaćamo kroz kubik vode, kvadratutu površine i tko zna još na koje načine rad državnog poduzeća "Hrvatske vode", naravno da očekujemo da se naši novci ulažu u nešto suvislo.

U mojem poslu postoje neke dodirne točke s tim poduzećem pa mogu reći da se u posljednjih par godina stvarno radi na čišćenju, održavanju i produbljivanju raznih kanala koji i služe za to da odvode višak vode u slučaju kiša.

Ovo što sada pada je nešto što je iznad svih gabarita (uostalom, proglašene su i mjere elementarne nepogode), te se ne može postaviti sustav da bude dimenzioniran za tako ekstremne uvjete. Zato je sad i ova frka s poplavama, punim kanalima vode, te prelijevanjima....

Svašta mi se mota po glavi...

Prvo o maturi:
Osim što sam jučer bila na Vijeću roditelja pa nas je ravnatelj naše seoske Tehničke škole osobno (koju pohađa naš Nasljednik) izvjestio nešto sitno i o maturi.

I još manje o izboru udžbenika (jer mi kao Vijeće imamo pravo komentirati, ali oni kao škola ne moraju usvojiti naše mišljenje, pa je on preskočio formalnosti da nas o tome RANIJE obavijesti, nedajbože pošalje (mail-om?) dokumentaciju - no da - grrr... - no, ne vjerujte onima koji vele da mu nisam baš ništa odgovorila na temu )...

Anyway, po našem ravnatelju - osim što je više od 90% učenika četverogodišnjih i trogodišnjih zanimanja završava ovu školsku godinu, ovi prvi usput - polažu i maturu. I tu je stao s pričom. Više, manje..

No da...

Mislim da je glupo komentirati da uber učenici eminentnih gimnazija u ovoj Lijepoj našoj izjavljuju kako je njima matura peace of cake (da ne bum prosta), ali, sigurna sam da je ostatku normalnog srednješkolskog svijeta sasvim dovoljno teška...

Što je i u redu.

Ja sam od onih prvih. Doduše, u moje vrijeme se nije zvala gimnazija već drugačije, no program, profesori i razina znanja što se tražila bila je na tom istom visokom nivou.

Da li sam upisala onu famoznu medicinu kako sam se sprda su posljednjih 30 dana prije upisa? Neee... No, bila sam ravno 9 ispod liste (koja se nije pomaknula ni mrc, ali je istovremeno tadašnja Prva klizačica - Sandra Dubravčić bila treća na listi, a u vrijeme upisa je baš bila na nekom natjecanju i bez obzira što je sada žena doktor nauka ne mogu to zaboraviti) što je izazvalo lagani slom živaca u Kraljice Majke, da ne velim da je jadni Stari trpio naše izljeve emocija još neko vrijeme (svađale se ko' Cigani, ako se Cigani uopće svađaju, bolje bi bilo reći - kao naši političari u Saboru - ).

Anyway, nakon svega toga sam upisala drugi faks (na nagovor Starog koji je rekao neka slijedeće godine probam ponovno na medicinu što meni - nakon što sam otkrila blagodati "muškog" fakulteta nije palo na pamet. Možda je s tim i računao. Moj Stari! ) u kojem sam sada i ja faca. Hi hi...

Skrenuh s teme - htjela sam još nešto napisati: neke moje veze po raznim fakultetima (a nisu čistačice i pomoćno osoblje po raznim laboratorijima - no, i njih pozdravljam - ) kleo se početkom ove školske godine (tamo u jesen) kako nema šanse da i fakulteti ponovno uvedu razna testiranja jer eto - matura je mrakača...

A kad tamo - mauna...

Mene zanima samo jedno: osim što je uvijek bilo na raznim akademijama prijemni iz određene umjetnosti - doduše, ako ti je tata bio glumac ili akademski slikar - brže si uskočio unutra - kao što je likovna umjetnost, gluma ili muzička akademija i to je u redu. Nema smisla da netko tko nema sluha krene na muzičku akademiju. Ili???

No, da li su i prije na stomatologiji imali ispit iz - sad zaboravih kako se to službeno zove - no, uglavnom - bodu neke čavle po šperploči i sl. pizdarije - neke motoričke provjere. A ima toga još i po drugim fakultetima...

I slične umotvorine raznih fakulteta što skupljaju pare od jadnih roditelja.... ehhh....